Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice

Poslovni broj Gž-127/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Vitomira Boića, predsjednika vijeća, Ankice Jakovina, sutkinje izvjestiteljice i Dragice Sirovice Hranilović, članice vijeća u pravnoj stvari tužiteljice BTL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Domagoj Mužić, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika Grada Splita, OIB: 78755598868, Split, Obala kneza Branimira 17, radi sklapanja ugovora o otkupu stana, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ps-16/19-28 od 25. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 4. ožujka 2025.,

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ps-16/19-28 od 25. listopada 2024. te se predmet vraća sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja naloženo je tuženiku Gradu Splitu da s tužiteljicom MTL sklopi ugovor o kupoprodaji stana u [adresa], označenog brojem 16, na III. katu zgrade, površine 56,95 m2 s pripatcima, a koji se nalazi u zgradi izgrađenoj na nekretnini označenoj kao čest. zem. [katastarska čestica] upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (stavak I. izreke) te je tuženik dužan tužiteljici naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.734,36 EUR-a (stavak II. izreke).

2. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP) s prijedlogom sudu drugoga stupnja da istu preinači, podredno ukine i predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje.

3. Žalba tuženika je osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za donošenje presude koja će zamijeniti ugovor o kupoprodaji stana u [adresa], označenog brojem 16, na III. katu zgrade, površine 56,95 m2 s pripatcima, a koji se nalazi u zgradi izgrađenoj na nekretnini označenoj kao čest. zem. [katastarska čestica] upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sukladno odredbama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo (NN 43/92, 69/92, 87/92, 25/93, 26/93, 48/93, 2/94, 44/94, 47/94, 58/95, 103/95, 11/96, 79/96, 111/96, 11/97, 103/97, 119/97, 68/98, 163/98, 22/99, 120/00, 94/01 i 78/02, dalje u tekstu: ZPS).

5. Ispitujući pobijanu presudu nije utvrđeno da bi sud prvoga stupnja počinio bilo koju bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, niti tuženik konkretno navodi o kojim bi se to bitnim povredama odredaba parničnog postupka radilo.

6. Sud prvoga stupnja temeljem utvrđenja:

- da je tužiteljica na predmetnom stanu stekla stanarsko pravo što je i utvrđeno presudom prvostupanjskog suda poslovni broj P-927/94 od 13. lipnja 1995.;

- da se tužiteljica nalazi u posjedu predmetnog stana temeljem Ugovora o najmu stana sa zaštićenom najamninom sklopljenim s tuženikom 1. listopada 1999.;

- da je tužiteljica 5. listopada 2017. podnijela tuženiku zahtjev za kupnju predmetnog stana te zahtjev za sklapanje kupoprodajnog ugovora predmetnog stana na kojem postoji stanarsko pravo;

- da je tuženik zahtjev tužiteljice odbio uz obrazloženje da je isti nepravovremen;

- da tužiteljica u svojem vlasništvu na području [adresa] nema drugih nekretnina;

- da prema izračunu tuženika cijena predmetnog stana iznosi 7.030,71 EUR, odnosno u slučaju jednokratne uplate gotovinskim plaćanjem uz 20 % popusta iznosi 5.624,57 EUR-a,

zaključuje da tužiteljica ima pravo na otkup predmetnog stana, pri čemu je ocijenio da rok iz čl. 4. ZPS nije prekluzivan, pozivajući se pri tome na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj U-III-344/2002 od 8. prosinca 2005., slijedom čega odlučuje kao u izreci.

7. Takvu odluku suda prvoga stupnja za sada nije moguće prihvatiti.

8. Naime, odredbom čl. 4. st. 1. ZSP određeno je da svaki nositelj stanarskog prava (stanar) može istaći zahtjev za kupnju stana u pisanom obliku nositelju raspolaganja stanom, odnosno vlasniku koji je to vlasništvo stekao pretvorbom vlasništva izvršenom prema posebnim propisima (prodavatelj), a prodavatelj ga je dužan prodati.

9. Prema odredbi čl. 4. st. 2. ZSP zahtjev otkup stana mogao se podnijeti do 31. prosinca 1995., a sklapanje ugovora o kupoprodaji stana kupac je morao zatražiti u roku od 6 mjeseci od dana podnošenja zahtjeva za kupnju stana.

10. Odredbom čl. 9. st. 1. ZPS je određeno da je prodavatelj dužan sklopiti ugovor s kupcem najkasnije u roku od 60 dana od dana podnošenja zahtjeva za sklapanje ugovora, a ako prodavatelj na zahtjev kupca ne sklopi ugovor, kupac ima pravo pokrenuti postupak i zatražiti od suda presudu koja u cijelosti nadomješta ugovor (čl. 9. st. 2. ZSP).

11. U odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-344/2002 (a tako i u odlukama U-III-1666/10 od 9. lipnja 2011., U-III-3057/09 od 28. studenoga 2012, U- III-119/09 od 24. siječnja 2013., U-III-4281/13 od 8. travnja 2014.), izraženo je shvaćanje da rokovi propisani odredbom čl. 4. st. 2. ZSP nisu prekluzivne naravi, odnosno da cilj zakonodavca nije bio gubitak prava građana zbog prekluzije rokova, jer bi to bilo suprotno svrsi ZSP koja je, u pogledu društvenih stanova na kojima su postojala stanarska prava, omogućiti da na dotadašnjem društvenom vlasništvu bude jasno određen titular prava vlasništva, i da to u prvom redu budu osobe koje su stanove i ranije zakonito koristile.

12. Međutim, u navedenoj odluci Ustavni sud izrazio je i shvaćanje da u svakom konkretnom slučaju treba voditi računa o cilju i svrsi ZSP, uvažavajući objektivne okolnosti koje su u pojedinim situacijama onemogućile građane da određene radnje poduzmu u predviđenim rokovima.

13. Dakle, rok ne bi bio prekluzivan samo ako je za nepodnošenje zahtjeva u zakonskom roku postojao opravdani objektivni razlog, pa u svakom slučaju valja utvrđivati je li zahtjev za otkup stana zatražen u primjerenom i razumnom roku obzirom na okolnosti konkretnog slučaja.

14. U konkretnom slučaju sud prvoga stupnja zbog pogrešnog pravnog pristupa nije utvrđivao da li su ili nisu postojale objektivne okolnosti koje bi tužiteljicu spriječile da potrebne radnje otkupa stana poduzme u primjerenom i razumnom roku, slijedom čega činjenično stanje nije potpuno utvrđeno.

15. Slijedom navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 370. ZPP ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje.

16. U nastavku postupka sud prvoga stupnja će na potpuni i pravilan način utvrditi činjenično stanje na način kako mu je ukazano ovom drugostupanjskom odlukom te će nakon toga ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu tužiteljice.

17. Kako je ukinuta odluka o glavnoj stvari valjalo je ukinuti i odluku o troškovima parničnog postupka pa će novom odlukom o glavnoj stvari prvostupanjski sud odlučiti i o cjelokupnim troškovima postupka (čl. 164. st. 4. ZPP).

U Velikoj Gorici 4. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća

Vitomir Boić