REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-4071/2023

Zagreb

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K A

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasne Momirović kao predsjednice vijeća te Katice Lučić i Mladena Genca kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe BUŽA d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe RF, zbog prekršaja iz članka 98. stavka 1. točke 1. Zakona o koncesijama („Narodne novine“ broj: 69/17., 107/20.), rješavajući o žalbi tužitelja, Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Rijeka, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, broj: Pp-301/2022 od 23. ožujka 2023., na sjednici vijeća održanoj 4. ožujka 2025.

p r e s u d i o j e:

I. Prihvaća se kao osnovana žalba tužitelja, Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Rijeka, te se preinačuje prvostupanjska presuda u odluci o prekršajno pravnim sankcijama, tako da se za djelo opisano u izreci pobijane presude okrivljenoj pravnoj osobi BUŽA d.o.o., na temelju istog pravnog propisa, uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), izriče novčana kazna u iznosu od 1.000,00 (tisuću) eura, a okrivljenoj odgovornoj osobi RF u iznosu od 300,00 (tristo) eura.

II. Izrečene novčane kazne okrivljenici su dužni platiti u roku od 30 (trideset) dana, računajući od primitka ove presude, s tim da će se, u skladu s člankom 152. stavkom 3. Prekršajnog zakona, novčane kazne smatrati u cijelosti plaćenima ako u navedenom roku okrivljenici plate dvije trećine izrečenih novčanih kazni.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom okrivljena pravna osoba BUŽA d.o.o. i okrivljena odgovorna osoba RF su oslobođeni od kazne, zbog prekršaja iz članka 98. stavka 1. točke 1. Zakona o koncesijama, uz primjenu članka 38. Prekršajnog zakona, s obrazloženjem da kažnjavanje okrivljenika nije potrebno da bi se ostvarila svrha kažnjavanja jer su okrivljenici otklonili posljedice prekršaja.

2. Istom presudom okrivljenici su obvezani naknaditi trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 300,00 kuna, svaki.

3. Protiv navedene presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog odluke o prekršajno pravnim sankcijama smatrajući da se u konkretnom slučaju nema mjesta primijeni odredbe članka 38. Prekršajnog zakona.

5. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.

6. Žalba je osnovana.

7. Odlučujući o žalbi okrivljenika i ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je ocijenio da u konkretnom slučaju nije bilo osnove za oslobađanje okrivljenika od kazni, uz obrazloženje navedeno u pobijanoj presudi, na što osnovano ukazuje tužitelj.

8. Iz stanja spisa proizlazi da okolnosti, kojima prvostupanjski sud argumentira svoju odluku za oslobađanje okrivljenika od kazne nisu, u konkretnom predmetu, opravdani i dostatni razlozi zbog kojih okrivljenike treba osloboditi od kazne. Naime, iako je prvostupanjski sud naveo okolnosti na strani okrivljenika, koje se mogu smatrati olakotnima i mogu utjecati na to da njihove kazne budu blaže, te iako je u odnosu na raniju prekršajnu kažnjavanost okrivljenika nastupila rehabilitacija, ovaj sud smatra da u konkretnom slučaju to nisu okolnosti, a s obzirom na prirodu inkriminiranog prekršaja, koje bi za posljedicu mogle imati oslobađanje okrivljenika od kazni jer se, kako osnovano ističe žalitelj, radi o prekršaju koji spada u najteže prekršaje, počinjenom na pomorskom dobru koje je opće dobro od interesa za Republiku Hrvatsku i ima njezinu osobitu zaštitu, te oslobađanjem okrivljenika od kazne nije ostvarena svrha kažnjavanja. Stoga, iako je prvostupanjski sud pravilno ocijenio da na strani okrivljenika postoje okolnosti koje se mogu smatrati olakotnima, u konkretnom slučaju nije bilo osnove za primjenu odredbe članka 38. Prekršajnog zakona i oslobađanje okrivljenika od kazne pa je ovaj sud prihvatio kao osnovanu žalbu tužitelja te okrivljenicima za počinjeno djelo izrekao kazne kao u izreci ove presude, u iznosima znatno ispod najnižih iznosa zakonom propisanih novčanih kazni za tu vrstu prekršaja te unutar zakonskih granica za sudsko ublažavanje novčanih kazni, a koje kazne ovaj sud smatra primjerenima, s obzirom na težinu počinjenih prekršaja i stupanj njihove odgovornosti, u uvjerenju da će se izrečenim kaznama postići svrha kažnjavanja. Naime, za navedeni prekršaj je propisana novčana kazna u rasponu od 10.000,00 do 1.000.000,00 kuna za pravnu osobu i u rasponu od 5000,00 do 50.000,00 kuna za odgovornu osobu u pravnoj osobi.

9. Zbog izloženih razloga, trebalo je odlučiti kao u izreci s tim da, u skladu s člankom 152. Prekršajnog zakona, ako okrivljenici, u roku koji je određen za plaćanje kazni, plate dvije trećine izrečenih novčanih kazni, novčane kazne smatrat će se u cijelosti plaćenima.

U Zagrebu 4. ožujka 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Ivana Vorel Mikša, v.r.

Jasna Momirović, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Puli-Pola, u 5 (pet) otpravaka: za spis, okrivljenike i tužitelja.