REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-1571/2025

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katice Lučić kao predsjednice vijeća, te Jasne Momirović i Mladena Genca kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Hane Bogović kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe USTANOVA ZLATNE GODINE i okrivljene odgovorne osobe u pravnoj osobi, NP, zbog prekršaja iz članka 229. stavka 1. točke 1. u svezi stavka 2. Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 46/23., 64/23.), odlučujući o žalbi tužitelja Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Službe za nadzor radnih odnosa, podnijetoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, poslovni broj Pp-15162/2023-5 od 8. studenoga 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 4. ožujka 2025.,

p r e s u d i o j e:

I. Djelomičnim prihvaćanjem žalbe tužitelja Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Službe za nadzor radnih odnosa, preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni, na način da se okrivljenoj pravnoj osobi USTANOVA ZLATNE GODINE, zbog prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci prvostupanjske presude, na temelju članka 229. stavka 1. točke 1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 46/23., 64/23.), uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.), izriče novčana kazna u iznosu od 3.000,00 eura (tritisuće eura), koju je dužna platiti u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude, s time da će se, ako dvije trećine izrečene novčane kazne plati u roku za plaćanje, smatrati da je novčana kazna plaćena u cijelosti.

II. Žalba tužitelja Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Službe za nadzor radnih odnosa, u ostalom se dijelu odbija kao neosnovana te se prvostupanjska presuda potvrđuje u pobijanom, a nepreinačenom dijelu.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom okrivljena pravna osoba USTANOVA ZLATNE GODINE i okrivljena odgovorna osoba u pravnoj osobi, NP, proglašeni su krivima zbog prekršaja iz članka 229. stavka 1. točke 1. u svezi stavka 2. Zakona o radu, činjenično opisanog u izreci presude, te su, uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona, kažnjeni novčanim kaznama u iznosu od 1.200,00 eura (pravna osoba) te 600,00 eura (odgovorna osoba).

2. Istom presudom okrivljenici su obvezani naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 eura, svaki.

2. Protiv navedene presude ovlašteni tužitelj je pravodobno podnio žalbu u kojoj u bitnome navodi da su okrivljenicima izrečene preblage novčane kazne, a posebno s obzirom na težinu počinjenog djela i raspon propisane kazne. Iz navedenih razloga predlaže da se pobijana presuda preinači na način da se okrivljenicima izrekne kazna sukladno Zakonu.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Odlučujući o žalbi te ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Sud) je utvrdio da presudom nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, na što ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

5. Ispitujući pobijanu presudu u odnosu na odluku o kazni, uz ocjenu navoda žalbe, ovaj Sud smatra da su opravdani navodi tužitelja da je prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja visine novčane kazne, unatoč svim okolnostima koje je opravdano ocijenio kao olakotne, okrivljenoj pravnoj osobi izrekao preblagu novčanu kaznu.

5.1. Naime, okolnosti koje je prvostupanjski sud cijenio kao olakotne na strani okrivljene pravne osobe (priznanje djela, žaljenje zbog učinjenog i dosadašnja prekršajna nekažnjavanost), okolnosti su koje u svojoj ukupnosti predstavljaju naročite olakotne okolnosti u smislu članka 37. Prekršajnog zakona, no prvostupanjski je sud, po mišljenju ovog Suda, prilikom odmjeravanja visine kazne okrivljenoj pravnoj osobi, precijenio značaj tih okolnosti.

5.2. Stoga je ovaj Sud, djelomičnim prihvaćanjem žalbe tužitelja, preinačio pobijanu presudu u odluci o kazni te je okrivljenoj pravnoj osobi, uz primjenu instituta ublažavanja iz članka 37. Prekršajnog zakona, izrekao ublaženu novčanu kaznu u nešto višem iznosu od kazne koju je izrekao prvostupanjski sud. Takvu kaznu ovaj Sud smatra razmjernom prirodi i težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenika, kao i ostalim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne te da će se izrečenom kaznom postići svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.

5.3. U odnosu na novčanu kaznu izrečenu okrivljenoj odgovornoj osobi, ovaj Sud smatra da izrečena kazna nije preblaga. Naime, s obzirom da je na strani okrivljene odgovorne osobe, pored prethodno navedenih olakotnih okolnosti utvrđenih i na strani pravne osobe, utvrđeno da je ista majka maloljetnog djeteta, to je izrečena kazna po mišljenju ovog suda primjerena stupnju krivnje okrivljenice, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona, pa je u tom dijelu žalba tužitelja odbijena kao neosnovana.

6. Budući da je člankom 152. stavkom 3. Prekršajnog zakona propisano da će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne u roku određenom odlukom kojom je ta kazna izrečena, odlučeno je kao u izreci.

7. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

Zagreb, 4. ožujka 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Hana Bogović v.r.

Katica Lučić v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenike i tužitelja.