Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-993/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Ankice Jakovina predsjednice vijeća, Vitomira Boića suca izvjestitelja i Dragice Sirovica Hranilović članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćnici Nikolini Mijolović Jakšetić, odvjetnici iz Rijeke, protiv 1. tužene Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Pazinu, OIB: 2634238587, 2. tuženice EČ, iz [adresa], i 3. tuženice OČ, iz [adresa], 2. i 3. tuženice zastupane po privremenom zastupniku AČ, odvjetniku iz [adresa], radi stjecanja prava vlasništva, odlučujući o žalbi 1. tužene protiv presude Općinskog suda u Pazinu Stalna služba u Labinu poslovni broj P-185/2023-29 od 25. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 4. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba 1. tužene Republike Hrvatske kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu Stalna služba u Labinu poslovni broj P-185/2023-29 od 25. srpnja 2024. u točkama I., III. i IV. izreke.

II. Odbija se zahtjev 1. tužene za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova odgovora na žalbu kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

''I. Usvaja se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je tužitelj JČ iz [adresa], (OIB: [osobni identifikacijski broj]) stekao vlasništvo nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], oranica, dosjelošću, u 1/1 idealnog dijela.“

II. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„II. Nalaže se Općinskom sudu u Pazinu – Zemljišnoknjižni odjel Labin da na temelju ove presude izvrši upis prava samovlasništva na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica], upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], na ime tužitelja u 1/1 dijela, što su tuženici dužni trpjeti.“ III. Nalaže se tuženicima da tužitelju nadoknade prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.707,70 eura (tisćusedamstosedameuraisedamdesetcenti) s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, tekućom od dana presuđenja pa do isplate, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

IV. Odbija se zahtjev za naknadu troškova tužene Republike Hrvatske.''

2. Protiv navedene presude pobijajući toč. I., III. i IV. izreke, žali se 1. tužena zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Sud je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku budući da pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Sud ne daje ocjenu svih dokaza koji su predloženi i provedeni tijekom postupka, a niti obrazlaže radi čega iste ne uzima u obzir prilikom utvrđivanja odlučnih činjenica (primjerice presliku iz zbirke isprava posl. br. Z-427/60 – kupoprodajni ugovor sklopljen između NČ, kao prodavatelja, i TČ, kao kupca, **.**.1958. iz kojeg proizlazi da je SČ pok. J ocu tužitelja, TČ, prodao k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], međutim ne i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koje je bio vlasnik). Takvim postupanjem i činjenično stanje je ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno. Sud prihvaća tužbeni zahtjev obrazlažući da je tužitelj sam i putem svojih pravnih prednika bio u neprekinutom, poštenom i samostalnom posjedu utužene nekretnine najkasnije od 1958., a slijedom čega da je proteklo vremensko razdoblje dosjedanja od 40 godina do 17. studenog 1999. Sud navodi da utužena nekretnina nije obuhvaćena kupoprodajnim ugovorom, međutim da to nije rijedak slučaj na ovim prostorima, a pogotovo prije i poslije završetka drugog svjetskog rata, kada su vlasnici nekretnina odlazili u Italiju, optirajući za talijansko državljanstvo, ili su odlazili u Ameriku, i prodavali svoje nekretnine. Nije rijedak slučaj ni da se nisu zaključivali pismeni kupoprodajni ugovori, zbog čega se na sudu dokazivalo da je nekretnina kupljena. U konkretnom slučaju nije točno da kupoprodajni ugovor nije bio sklopljen, budući da je 11. travnja 1958. između NČ kao prodavatelj, i TČ, kao kupca, sklopljen kupoprodajni ugovor čiji predmet ugovora su bile druge nekretnine međutim ne i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Da je SČ želio i ovu nekretninu prodati ocu tužitelja ista bi bila obuhvaćena kupoprodajnim ugovorom. Otac tužitelja, znajući da predmetna nekretnina nije njegovo vlasništvo istu je koristio zajedno sa kupljenim nekretninama, budući da je SČ otišao u Italiju. Nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] je prije upisa suvlasništva Republike Hrvatske bila upisana kao društveno vlasništvo, pravo korištenja Općine Labin u ½ dijela. Suvlasnički udjeli su 1970. upisani kao društveno vlasništvo s pravom korištenja Općine [adresa]. Tužitelj, kao i njegov prednik, su znali da utužena nekretnina nije njihovo vlasništvo, a što proizlazi i iz ostavinskog postupka koji je proveden iza pok. FČ jer ista nije bila predmetom raspravljanja, pa tako niti rješenja o nasljeđivanju. Sukladno odredbama Općeg građanskog zakonika (u daljnjem tekstu OGZ, koja se pravna pravila primjenjuju temeljem Zakona o načinu primjene pravnih pravila donesenih prije 06. travnja 1941. godine (NN 73/91) i temeljem čl. 388. st.2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima da bi kupoprodaja bila valjana ugovor je trebao biti sačinjen u pisanom obliku. Kako otac tužitelja, HČ, nije stekao pravo vlasništva utužene nekretnine budući da ugovor nije sačinjen u pisanom obliku, nije bio upisan kao vlasnik nekretnine u zemljišnim knjigama, istu nije mogao naslijediti tužitelj. U odnosu na dosuđen trošak postupka 1. tužena smatra kako je sud neosnovano priznao tužitelju zatraženi trošak. Predlaže se ukinuti prvostupanjsku presudu u točkama I., III. i IV. i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovni postupak ili preinačiti presudu na način da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja i naloži istome da 1. tuženoj nadoknadi troškove parničnog postupka, sve uz zahtjev za naknadom troškova žalbenog postupka.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, sve uz zahtjev za naknadom troškova odgovora na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da su ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22

– dalje: ZPP) na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, a suprotno žalbenim navodima presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama.

6. Prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane odluke, između ostalog, navodi:

- da tužitelj traži da se utvrdi vlasnikom k. č. [katastarska čestica] upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a koja u naravi, prema identifikaciji mjerničkog vještaka je oranica, površine 1083 m2

- da tužitelj tvrdi da je navedene nekretnine stekao dosjelošću, odnosno tvrdi da je posjed predmetne nekretnine, pošten, istinit i zakonit, najmanje 60 godina

- da je sud utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan

- da je na uviđaju 24. svibnja 2024. mjernički vještak izvršio identifikaciju nekretnine k.č. 230, upisana u zk.ul. 300, k.o. [adresa]

- da je ista upisana u posjedovni list broj 186 kao oranica, površine 1083 m2, naziva torsetija i u vlasnički list 300 kao oranica, bez upisane površine, u naravi vinograd

- da je iz iskaza svjedoka KČ utvrđeno da je njemu poznato o kojoj nekretnini se radi, nekretnina ima naziv „[adresa], vinograd

- da je ta nekretnina u vlasništvu VČ, od kada mu je otac PČ umro

- da je osobno poznavao FČ i njega je viđao na ovoj parceli

- da je bio vinograd od uvijek kao i dan danas

- da je PČ umro prije 30-ak godina, a sada viđa JČ

- da je HČ predmetnu nekretninu kupio, ali ne zna od koga i kada

- da mu je poznato da je PČ kupio još neku zemlju kod [adresa], ali ne zna od koga, samo zna da je kupio neke parcele

- da nikad nitko ni FČ ni tužitelju nije smetao u posjedu predmetne nekretnine

- da nikad nitko u selu nije postavio pitanje vlasništva nekretnine, jer se smatralo da je to od tužitelja

- da tužitelj konstantno obrađuje nekretninu, kosi je, obrađuje vinovu lozu i sl. - da je iz iskaza svjedoka RČ utvrđeno da se radi se o vinogradu

- da je ta nekretnina od VČ E

- da je poznavao i njegovog oca FČ

- da od kada svjedok pamti nekretnina je vinograd, te da ih nitko nikada nije smetao u posjedu predmetne nekretnine

- da je iz iskaza svjedoka LČ utvrđeno da je sestra tužitelja te od kada zna predmetna parcela je u vlasništvu njihove obitelji, od oca FČ, a sada je od JČ

- da je SČ bio vlasnik od kojeg je njezin tata kupio nekretnine

- da je iz iskaza tužitelja VČ utvrđeno da se nekretnina, koja je predmet postupka, zove se „[adresa]

- da je nekretnina u njegovom vlasništvu i posjedu više od 50 godina, a otac ju je stekao od ABC ABC., njegov otac je kupio ovu nekretninu i nekretninu pod [adresa]

- da nekretninu održava, na njoj su trsi

- da je njegov otac umro 1992. i ostavio je testament, kojim je tužitelja proglasio za nasljednika predmetne nekretnine

- da su tek prije par godina saznali da to nije upisano na njihovo ime

- da znaju da je to njegov otac kupio i postoje svjedoci da je njegov otac dao novac SČ

- da nikad nitko nije smetao tužitelja i njegovog oca u posjedu predmetne nekretnine

- da nije sporno da se nekretnina u zemljišnim knjigama vodi kao suvlasništvo tuženika

- da nije sporno da se od 1960. kao posjednik vodio PČ, te da je 1991. temeljem rješenja o nasljeđivanju iza pok. FČ, izvršena promjena posjednika, te je upisan ŽČ

- da je 2009. izvršena promjena posjednika za predmetnu nekretninu, temeljem prijave UP/I-932-07/2009-04/94 te je promijenjen dosadašnji posjednik, na način da su upisani u posjedovni list 186 Belli Giulia, u ¼ dijela, Belli Mirella, u ¼ dijela i Republika Hrvatska u 2/4 dijela.

7. Prvostupanjski sud navodi da je poklonio vjeru iskazu saslušanih svjedoka. Navedeni svjedoci su mještani [adresa], te imaju neposredna saznanja, o predmetnoj nekretnini. Svjedoci O nisu u srodstvu s tužiteljem, a svjedok LČ je sestra tužitelja, no sud je i njezin iskaz ocijenio istinitim, jer se podudara sa iskazima ostalih svjedoka, kao i sa provedenim materijalnim dokazima. Na temelju svih iskaza, kao i materijalnih dokaza, sud je utvrdio da je tužitelj naslijedio svog oca HČ, koji je umro 1991., te da je tužitelj nastavio izvršavati posjed, koji je do tada vršio njegov otac, a što je utvrđeno iz iskaza svjedoka RČ i RČ KČ, koji su iskazali da se predmetna nekretnina uvijek obrađivala kao vinograd, te da nisu nikada čuli da bi tužitelja i njegovog prednika, netko uznemiravao u vlasništvu i posjedu predmetne nekretnine.

8. Iz iskaza svjedokinje LČ, sestre tužitelja utvrđeno je da je predmetnu nekretninu kupio njihov otac, koji je kupio predmetnu nekretninu i još neke nekretnine od NČ. Iz iskaza tužitelja utvrđeno je da je otac PČ kupio predmetnu nekretninu od [adresa]. kao i još nekretninu koja se nalazi kod kuće obitelji ABC, u [adresa]. Otac ga je oporukom proglasio nasljednikom za sve nekretnine.

9. Sud navodi da je iz ostavinskog postupka pod posl. brojem O.147/91 utvrđeno da je rješenjem o nasljeđivanju za sve nekretnine koje čine ostavinu proglašen nasljednik JČ. Prvostupanjski sud navodi da predmetna nekretnina nije obuhvaćena kupoprodajnim ugovorom, što nije rijedak slučaj na ovim prostorima, a pogotovo prije i poslije završetka drugog svjetskog rata, kada su vlasnici nekretnina odlazili u Italiju, optirajući za talijansko državljanstvo ili su odlazili u Ameriku, te prodavali svoje nekretnine.

10. Sud je utvrdio da je otac tužitelja kupio predmetnu nekretninu od SČ, u isto vrijeme kada je i zaključen kupoprodajni ugovor od 1958. Sud to zaključuje temeljem činjenice da je u povijesnom posjedovnom listu temeljem prigovora upisane posjednice ABC, promijenjen posjednik, odnosno upisan je posjednik tužitelj i to 1960. Kako kupoprodajni ugovor nije obuhvaćao predmetnu nekretninu, nije se mogao ni promijeniti posjednik, sve dok to nije izmijenjeno po prigovoru upisane posjednice. Zbog navedenog sud je povjerovao iskazu tužitelja da je njegov prednik, otac ušao u posjed predmetne nekretnine 1958. i da je od tada u nesmetanom i kontinuiranom posjedu predmetne nekretnine.

11. Na konkretan slučaj ima se primijeniti pravna pravila iz paragrafa 1472 Općeg građanskog zakonika (OGZ), odredbe kojeg Zakona se primjenjuju kao pravna pravila temeljem Zakona o načinu primjene pravnog propisa donesenih 6. travnja 1941. (''Narodne novine'', broj 73/91). Ovo obzirom na započeto dosjedanje još u vrijeme tadašnjeg OGZ-a. Naime, Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (''Narodne novine'', broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 153/09 – dalje: ZVDSP) u članku 388 st. 1. propisuje da se stjecanje, promjena pravnih učinaka i prestanak stvarnih prava stupanjem na snagu tog zakona, prosuđuju prema njegovim odredbama, ako ovim prijelaznim i završnim odredbama ili posebnim zakonom nije drugačije određeno, a u stavku 2., istog člana propisano je da se stjecanje, promjena pravni učinak i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu tog zakona prosuđuje prema pravnim pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

12. Prema pravnom pravilu iz paragrafa 1460 OGZ-a, kao i sudskoj praksi, za stjecanje prava vlasništva na temelju dosjelosti zahtijevao se zakonit, pošten i istinit posjed, s time da onaj tko dosjelost svog posjeda temelji na vremenu od 20 odnosno 40 godine (izvanredna dosjelost), nije dužan dokazivati zakoniti način stjecanja. Stjecanje vlasništva dosjelošću bilo je propisano i u odredbama članka 28. Zakona o osnovno vlasničkopravnim odnosima (''Narodne novine'', broj 53/91 – dalje: ZOVO) te je sada propisano u čl. 159. ZVDSP.

13. Dosjelost je stjecanje prava vlasništva neke stvari neprekidnim samostalnim posjedovanjem te stvari kroz zakonom određeno vrijeme. Pravni učinci dosjelosti nastupit će po samom zakonu čim se ispune sve pretpostavke stjecanja putem dosjelosti, pri čemu se zahtijeva ispunjenje određenih pretpostavki, prije svega da stjecatelj ima posjed određene kvalitete (dovoljno je poštenje posjeda) i da posjed traje zakonom određeno vrijeme kao i da je stvar koja je predmet dosjedanja bude sposobna biti predmetom stjecanja u vlasništvo putem dosjelosti kao i da je stjecatelj sposoban tu stvar steći u vlasništvo dosjelošću. Za stjecanje prava vlasništva dosjelošću posjed mora biti barem pošten i trajati zakonom određeno vrijeme. Radi se o tome da se činjenično stanje pretvara u pravno.

14. Stoga, uz činjenicu da se tužitelj putem svog prednika nalazio u neprekidnom i nesmetanom posjedu od najkasnije 1958., pa tako zakonitost posjeda kao jedna od pretpostavki za stjecanje prava vlasništva dosjelošću od utjecaja je jedino na rok dosjedanja, a ne i na pravo za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretnini koja je u istinitom i poštenom posjedu tužitelja i njegovog prednika od najkasnije 1958., godine.

15. Kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991., bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti uračunati i vrijeme prije 8.listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st.4. ZVDSP-a, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona. Odredbom čl. 388. st. 4. ZVDSP-a, je bilo propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991., bile u društvenom vlasništvu računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije tog dana. Ustavni sud je 17. studenog 1999., ukinuo navedenu odredbu odnosno čl. 388. st. 4 ZVDSP-a. (Odluke br. U-I-58/1997, U-1235/1997, U-I-237/1997, U-I-1053/1997, i U-I-1054/1997 od 17. studenog 1999., (NN br. 137/99 od 4.prosinca 1999.). Navedeno shvaćanje je donijeto na temelju shvaćanja zauzetog u presudama Europskog suda za ljudska prava (Trgo protiv Hrvatske, Jakeljić protiv [adresa], A i dr., protiv Hrvatske, i Gashi protiv Hrvatske).U navedenim presudama je izraženo shvaćanje da u razdoblju od stupanja na snagu ZV-a do 17. studenog 1999., bilo dopušteno stjecanje prava vlasništva na društvenom vlasništvu dosjelošću, a što je i pravni stav izražen u recentnoj sudskoj praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Revd- 997/2021 od 12. listopada 2021.).

16. Prvostupanjski sud je nedvojbeno utvrdio da je tužitelj putem svog prednika, oca HČ u neprekinutom, poštenom i samostalnom posjedu predmetne nekretnine najkasnije od 1958., slijedom čega sud zaključuje da je u svakom slučaju proteklo vremensko razdoblje dosjedanja od 40 godina do 17. studenog 1999. Tužena RH nije uspjela dokazati da je tužitelj bio u nepoštenom posjedu, jer uzimajući u obzir činjenicu da se predmetna nekretnina nalazi u produžetku nekretnine koja je u vlasništvu tužitelja, da su razdvojene samo jednim uskim prolazom, to je životno i logično da tužitelj nije mogao sumnjati da predmetna nekretnina nije u njegovom vlasništvu, a pogotovo što je njegov otac i druge nekretnine stekao kupoprodajom od SČ. Dodatno se navodi da je i u žalbi 1. tužena navela da je otac tužitelja, znajući da predmetna nekretnina nije njegovo vlasništvo istu koristio zajedno sa kupljenim nekretninama, budući da je SČ otišao u Italiju.

17. Na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, koje žalbenim navodima nije dovedeno u sumnju, prvostupanjski sud utvrđuje da su ispunjene temeljne pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, samostalan posjed određene kakvoće i vrijeme dosjelosti određeno zakonom.

18. Od 1960. do 1. rujna 1980. primjenjivala su se pravna pravila Općeg građanskog zakonika (dalje OGZ), a temeljem Zakona o načinu primjene pravnih pravila donesenih prije 6. travnja 1941. Rok za stjecanje prava vlasništva po OGZ-u od 40 godina, počeo je teći 1958. (kada je prednik tužitelja stupio u posjed predmetne nekretnine).

19. Odredbom čl. 388. st. 1. ZVDSP propisano je da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanje na snagu ovoga Zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

20. U konkretnom slučaju za razrješenje odnosa između stranaka ima se primijeniti mjerodavno pravo koje je bilo na snazi u vrijeme nastanka tih odnosa, dakle pravna pravila OGZ-a koja se primjenjuju na temelju čl. 4. Zakona o nevažnosti propisa donesenih prije 6. travnja 1941. i za vrijeme neprijateljske okupacije ("Službeni list FNRJ", broj 86/46).

21. Prema pravnom pravilu iz paragrafa 1460. OGZ-a za stjecanje prava vlasništva na temelju dosjelosti zahtijevao se zakonit, pošten i istinit posjed, s time da onaj tko dosjelost svog posjeda temelji na vremenu od 20 godina (''izvanredna'' dosjelost) nije dužan dokazivati zakoniti način stjecanja. Stjecanje vlasništva dosjelošću bilo je propisano i u odredbama čl. 28. ZOVO te je i sada propisano u čl. 159. ZVDSP-a.

22. Prema tome, odlučna pretpostavka za stjecanje prava vlasništva dosjelošću je pošten (savjestan) posjed. Poštenje posjeda se pretpostavlja, a nesporno je tijekom postupka utvrđeno da je tužitelj i putem svojeg pravnog prednika, cijelo vrijeme bio i je u nesmetanom posjedu, a 1. tužena nije dokazala suprotno, te je i u žalbi navela da je otac tužitelja predmetnu nekretninu koristio zajedno sa drugim kupljenim nekretninama.

23. Dosjelost je stjecanje prava vlasništva neke stvari neprekidnim samostalnim posjedovanjem te stvari kroz zakonom određeno vrijeme. Pravni učinci dosjelosti nastupit će po samom zakonu čim se ispune sve pretpostavke stjecanja putem dosjelosti, pri čemu se zahtijeva ispunjavanje određenih pretpostavki, prije svega da stjecatelj ima posjed određene kvalitete (dovoljno je poštenje posjeda) i da posjed traje zakonom određeno vrijeme (kao i da stvar koja je predmet dosjedanja bude sposobna biti predmetom stjecanja u vlasništvo putem dosjelosti kao i da je stjecatelj sposoban tu stvar steći u vlasništvo dosjelošću). Za stjecanje prava vlasništva dosjelošću posjed mora biti barem pošten i trajati zakonom određeno vrijeme. Radi se o tome da se činjenično stanje pretvara u pravno.

24. Pritom treba reći da činjenica da je netko u zemljišnoj knjizi upisan kao vlasnik određenih nekretnina predstavlja samo predmnijevu o vlasništvu te osobe, koja svakako otpada ako drugi, čije stjecanje nije upisano u zemljišnu knjigu, dokaže da ima valjanu osnovu i istinit način stjecanja te nekretnine. Na kvalitetu i trajanje posjeda, ne utječe činjenica upisa u zemljišnim knjigama, jer je tijekom postupka nesporno utvrđeno da je tužitelj osobno i putem pravnog prednika se nalazio u nesmetanom posjedu.

25. Pravilno se prvostupanjski sud pozvao i na utvrđenja iz presude Trgo protiv Hrvatske u kojoj je izraženo shvaćanje da tužitelj kao pošteni posjednik posjedovanjem nekretnine u društvenom vlasništvu kroz određeno razdoblje, ex lege, postaje vlasnik posjedovane nekretnine.

26. U odnosu na žalbene navode da je nepravilna odluka o troškovima postupka, valja odgovoriti da 1. tužena u žalbi ničim ne osporava visinu dosuđenih troškova postupka, a kako ovaj sud ne pazi na pogrešnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, to i ovaj sud odluku o troškovima postupka utemeljenu na odredbi čl. 154. st. 5. i čl. 155. st. 1. ZPP-a nalazi pravilnom i zakonitom, kako po osnovu, tako i po visini odmjerenih troškova.

27. Slijedom navedenog, sud prvog stupnja je na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev, pa je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a valjalo odbiti žalbu 1. tužene kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja u točkama I., III. i IV. izreke.

28. U ostalom, a nepobijanom dijelu (točka II. izreke) presuda suda prvoga stupnja ostaje neizmijenjena (čl. 365. st. 1. ZPP-a).

29. Tuženoj nije dosuđen trošak žalbenog postupka iz razloga jer je njezina žalba odbijena kao neosnovana (čl. 166. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a).

30. Tužitelju nije dosuđen trošak odgovora na žalbu iz razloga jer to nije bila potrebna parnična radnja (čl. 166. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a).

U Velikoj Gorici 4. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Ankica Jakovina