Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Kž-721/2022-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marie Majić, kao predsjednice vijeća te Nevena Cambja i Bruna Kleina, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Ive Mihanović kao zapisničarke, u kaznenom postupku protiv okrivljenika ŠK i dr., zbog kaznenih djela iz članka 139. stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama okrivljenika ŠK i TK, protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku poslovnog broja K-115/2022-17, od 7. srpnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 4. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

Žalbe okrivljenika ŠK i TK odbijaju se kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Dubrovniku proglasio je krivim okrivljenike ŠK, TK i GK, što su počinili svaki po dva kaznena djela prijetnje iz članka 139. stavka 2., u vezi članka 51. KZ/11. Za počinjena kaznena djela sud im je prethodno utvrdio pojedinačne kazne zatvora i to ŠK u trajanju od po 8 (osam) mjeseci za svako pojedino kazneno djelo, nakon čega je taj okrivljenik, na temelju članka 51. stavka 1. i 2. KZ/11, osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 11 (jedanaest) mjeseci, u koju mu je, na temelju članka 54. KZ/11, uračunato vrijeme lišenja slobode i provedeno u istražnom zatvoru od 25. travnja 2022. u 19:15 sati do 7. srpnja 2022. Okrivljeniku TK su na temelju odredbe članka 139. stavka 2., u vezi članka 51. KZ/11 utvrđene pojedinačne kazne zatvora u trajanju od po 8 (osam) mjeseci, nakon čega je, na temelju odredbe članka 51. stavka 1. i 2. KZ/11, osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 11 (jedanaest) mjeseci, u koju mu je, na temelju odredbe članka 54. KZ/11, uračunato vrijeme lišenja slobode i provedeno u istražnom zatvoru od 25. travnja 2022. u 19:50 sati do 7. srpnja 2022. Okrivljeniku GK su, na temelju članka 139. stavka 2. u vezi članka 51. KZ/11 utvrđene pojedinačne kazne zatvora u trajanju od po 4 (četiri) mjeseca, nakon čega je, na temelju odredbe članka 51. stavka 1. i 2. KZ/11, osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) mjeseci, u koju mu je, na temelju članka 54. KZ/11, uračunato vrijeme lišenja slobode i provedeno u istražnom zatvoru od 25. travnja 2022. u 19:50 sati do 13. lipnja 2022.

2. Na temelju odredbe članka 73. KZ/11, okrivljenicima ŠK, TK i GK je izrečena sigurnosna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja FK, OIB: [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa] i OK, OIB: [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa], kojima se ne smiju približiti na udaljenost manju od 50 metara, a koja mjera, na temelju odredbe članka 73. stavka 2. KZ/11, ima trajati tri godine (pravilno bi bilo dulje od izrečene kazne zatvora). Po proteku polovine trajanja sigurnosne mjere izrečene na temelju članka 73. stavka 1. KZ/11, sud može, na prijedlog osuđenika, obustaviti njezino izvršenje, ako ustanovi da više ne postoji opasnost iz članka 73. stavka 1. KZ/11. Osuđenik može ponoviti prijedlog, ali ne prije proteka jedne godine od zadnjeg preispitivanja.

3. Na temelju članka 79. KZ/11, od okrivljenika ŠK oduzet je jedan nož s crnom drškom marke Domy, dužine oštrice cca 15 cm, koji je privremeno oduzet prema potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta serijskog broja [serijski broj] Postaje granične policije Gruda ,od 25. travnja 2022., a koji predmet će se po pravomoćnosti presude uništiti.

4. Na temelju odredbe članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 - pročišćeni tekst, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 130/20 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, dalje u tekstu: ZKP/08), okrivljenici su obvezani snositi troškove ovog kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. -8. ZKP/08 i to paušalne troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08, u iznosu od po 500,00 kuna, kao i troškove svjedoka AK, u iznosu od 307,33 kune, koje su dužni podmiriti u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude uplatom na račun državnog proračuna Republike Hrvatske. O troškovima braniteljice po službenoj dužnosti okrivljenika Nikole Bronazne, Ive Orlić-Šuletić, odvjetnice iz Dubrovnika, biti će doneseno posebno rješenje.

5. Protiv navedene presude, žalbu je podnio okrivljenik ŠK, po svojoj braniteljici Vedrani Belin, odvjetnici u Dubrovniku, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, "pogrešne primjene materijalnog prava" i odluke o sankciji, sigurnosnoj mjeri i troškovima postupka, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje, a u žalbi je predloženo da se okrivljenik i njegova braniteljica izvijeste o sjednici vijeća drugostupanjskog suda na kojoj će se odlučivati o ovoj žalbi.

5.1. Žalbu protiv prvostupanjske presude podnio je i okrivljenik TK, po svojoj braniteljici Ivani Kolić, odvjetnici u Dubrovniku, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, a podredno da se prihvati žalba te preinači prvostupanjska presuda „po pravilnoj primjeni Kaznenog zakona“.

6. Odgovor na žalbe ŠK i TK podnijelo je Općinsko državno odvjetništvo u Dubrovniku, s prijedlogom da se žalbe okrivljenika odbiju kao neosnovane.

6.1. Odgovore na žalbe okrivljenika ŠK i TK podnijeli su i oštećenici SK i FK, po svom opunomoćeniku Bojanu Lujaku, odvjetniku u Dubrovniku, s prijedlogom da se žalbe okrivljenika odbiju, međutim njihove odgovore na žalbe ovaj sud nije uzeo u razmatranje jer, prema članku 473. ZKP/08, primjerak žalbe se dostavlja protivnoj stranci, koja ima pravo podnijeti odgovor na žalbu, a prema članku 202. stavku 13. ZKP/08, stranke su tužitelj i okrivljenik. Kako je u konkretnom slučaju tužitelj državni odvjetnik, to oštećenici u ovom postupku nemaju svojstvo stranke, zbog čega su im žalbe okrivljenika pogrešno dostavljene, budući da oni nemaju pravo podnijeti odgovor na žalbe.

7. Prije održavanja sjednice drugostupanjskog vijeća, u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. ZKP/08, spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je, po obavljenom uvidu, vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.

8. Sjednica drugostupanjskog vijeća je, na temelju odredbe članka 475. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 - pročišćeni tekst, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22 i 36/24, dalje u tekstu: ZKP/08), održana u odsutnosti uredno izviještenih Županijskog državnog odvjetništva u Splitu, te okrivljenika ŠK i njegove braniteljice Vedrane Belin, odvjetnice u Dubrovniku, koji na sjednicu vijeća nisu pristupili, niti su svoj izostanak sudu opravdali.

9. Žalbe okrivljenika ŠK i TK su neosnovane.

10. Oba okrivljenika su u svojim žalbama naveli kako prvostupanjsku presudu pobijaju zbog žalbenih osnova bitne povrede odredaba kaznenog postupka i povrede kaznenog zakona, međutim iz sadržaja žalbe okrivljenika TK proizlazi da se svi žalbeni razlozi u stvari odnose na žalbenu osnovu pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pa će isti biti ocijenjeni u nastavku, u sklopu odgovora na navode vezano za tu žalbenu osnovu.

10.1. Okrivljenik ŠK je u svojoj žalbi naveo kako se presuda ne može ispitati jer nema razloge, odnosno da je izreka presude nerazumljiva, proturječna sama sebi i razlozima presude, što znači da ovaj okrivljenik upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. U tom smislu se navodi kako presuda praktično nema razloge, odnosno da u njoj nisu navedeni razlozi u odlučnim činjenicama, već da se radi samo o pukom pobrajanju izvedenih dokaza, a pored toga, da sud nije naveo na koji način je došao do svojih zaključaka pa da presuda ima tolikih nedostataka, zbog kojih se ne može ispitati, na koji način je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka. Pored toga ističe se da „radnja okrivljenika nije niti određena a niti odrediva“, na koji način je također počinjena apsolutno bitna povreda odredaba kaznenog postupka.

10.2. O ovim svojim navodima okrivljenik ŠK nije dao detaljnije razloge, odnosno nije obrazloženo na koji način bi bile ostvarene ove bitne povrede odredaba kaznenog postupka, međutim, nije u pravu okrivljenik kada pobija prvostupanjsku presudu iz naprijed navedenih razloga, s obzirom na to da se prvostupanjska presuda može ispitati jer je izreka presude u potpunosti razumljiva, nije proturječna sama sebi ni razlozima, o svim odlučnim činjenicama su navedeni valjani i dostatni razlozi koji nisu potpuno nejasni ni u znatnoj mjeri proturječni niti u odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude, sadržaju isprava ili iskaza danih u postupku i samih tih isprava i iskaza.

10.3. Kod ovoga se ne može prihvatiti navod iz žalbe da prvostupanjski sud nije naveo na koji način je došao do svojih zaključaka jer je u točki 12.3. presude dao valjane i utemeljene razloge zbog čega prihvaća kao vjerodostojne iskaze oštećenika FK i OK, odnosno zbog čega obranu okrivljenika ŠK drži neutemeljenom. Stoga je neosnovan navod iz žalbe tog okrivljenika da prvostupanjski sud nije obrazložio svoju odluku te da presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama.

10.4. Premda su oba okrivljenika u svojim žalbama naveli kako se prvostupanjska presuda pobija i zbog žalbene osnove povrede kaznenog zakona, u žalbama nisu pravno označili o kojoj povredi bi se radilo, niti su opisali na koji način bi ta povreda bila ostvarena, a iz sadržaja žalbe je razvidno da se ni jedan žalbeni razlog ne može povezati s tom žalbenom osnovom. Osim u pravcu žalbenih navoda, ovaj sud, kao sud drugog stupnja je pobijanu presudu ispitao i u onom dijelu u kojem je to obvezan napraviti po službenoj dužnosti, u skladu s odredbom članka 476. stavka 1. ZKP/08, međutim nije našao povrede zakona koje sadrži ta odredba pa se stoga okrivljenici ŠK i TK neosnovano žale zbog žalbenih osnova bitne povrede odredaba kaznenog postupka i povrede kaznenog zakona.

11. Što se tiče žalbene osnove pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, okrivljenik ŠK u svojoj žalbi vrlo opširno polemizira sa zaključcima prvostupanjskog suda o tome zbog čega drži da bi u ovom postupku bilo nesporno dokazano da je taj okrivljenik počinio kaznena djela prijetnje u odnosu na oštećenike OK i FK, ali se u stvari svi ti razlozi svode na tvrdnju okrivljenika da su on i oštećenici već od ranije u poremećenim odnosima, da se radi o odmazdi oštećenika koji mu se, prijavljujući ga, osvećuju za sukob koji su netom nakon ovog događaja imali s njegovim sinovima TK i GK, što je razlog da ga neosnovano i lažno prijavljuju za počinjenje kaznenog djela prijetnje na njihovu štetu. Zaključno se ističe da sud u takvoj situaciji nije smio prihvatiti iskaze oštećenika, već da je trebao uvažiti kao vjerodostojnu obranu okrivljenika i osloboditi ga optužbe.

11.1. Međutim, ovim žalbenim navodima, okrivljenik ŠK nije doveo u pitanje pravilnost zaključaka prvostupanjskog suda, koji je o svim svojim utvrđenjima dao valjane i logične razloge koje, budući da imaju potporu u stanju u spisu, u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Naime, u situaciji kada je nesporno da su odnosi između okrivljenog ŠK i oštećenika već od ranije bili poremećeni te kada je i u ovoj situaciji između njih došlo do neke vrste verbalnog sukoba, što i sam okrivljeni u svojoj obrani priznaje, a što se dodatno potvrđuje i u žalbi, nije neživotno ni nelogično da je okrivljeni ovom prigodom zaprijetio oštećenicima na način kako ga se tereti optužnicom. U tom kontekstu valja naglasiti kako čak sam okrivljenik ŠK u obrani ističe da je ovom prigodom bilo „pogrdnih i teških riječi, psovki“, iako poriče da bi on tom prigodom prijetio oštećenicima.

11.2. Dakle, već iz same obrane okrivljenika neupitno proizlazi da se verbalni sukob između njega i oštećenika stvarno dogodio te da se nije radilo o nekom bezazlenom konfliktu, s obzirom na to da su pale i teške riječi, kako je on sam to kazao. Nesporno je da je oštećeni FK, baš zbog tog sukoba s okrivljenikom pozvao policiju te je policajac AK po tom pozivu došao na intervenciju na mjesto događaja, kojom prigodom je pronašao i nož za kojeg oštećenik FK tvrdi da je okrivljenik držao u ruci kada mu je prijetio. Kod takvog stanja stvari, doista je teško povjerovati obrani okrivljenika i navodima njegove žalbe da on nije prijetio oštećenicima, nego da se sve završilo na psovkama te pogrdnim i teškim riječima. Osim toga, kada bi se prihvatila obrana okrivljenika u dijelu koji se dodatno potencira i u žalbi, da je ovo sve inscenirano, s ciljem da se osveti okrivljeniku, to bi podrazumijevalo da je oštećeni FK ne samo lažno teretio okrivljenika, već i da je unaprijed isplanirao i ciljano pozvao policiju, potom da je policijskom službeniku podmetnuo nož kao sredstvo počinjenja kaznenog djela i u konačnici otišao u Policijsku postaju Gruda lažno prijaviti okrivljenika.

11.3. Ni po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, nije životno ni logično da bi oštećenici, iz čiste zlobe, isključivo kako bi napakostili okrivljeniku, unaprijed izrežirali čitav ovaj događaj, da bi u sve to uključili i policiju i da bi u konačnici, kada bi se prihvatila takva konstrukcija obrane, izložili i sebe mogućem kaznenom progonu zbog lažnog prijavljivanja kaznenih djela i lažnog svjedočenja. Pored toga je za istaknuti, da su oba oštećenika na raspravi izjavili da su u strahu za sigurnost sebe i svojih obitelji te su izričito zatražili da se okrivljenicima izrekne i sigurnosna mjera zabrane približavanja, što jasno upućuje na zaključak da su oni u stvarnom i ozbiljnom strahu od okrivljenika. Konačno, potpuno je promašen i žalbeni navod da bi se radilo o odmazdi zbog napada sinova okrivljenika na njih jer je nesporno da su oštećenici u Policijsku postaju Gruda otišli upravo stoga kako bi prijavili okrivljenika ŠK zbog događaja u servisu za autobuse u Kuparima te su ih baš ispred postaje napali sinovi okrivljenika ŠK. Prilikom podnošenja prijave, oštećenici iznose samo činjenični opis događaja, dok je pravna kvalifikacija događaja koji je povod prijave u isključivoj nadležnosti policijskih službenika te su oni jedini ovlašteni procijeniti je li se radi o postupanju kojim su ostvarena obilježja prekršaja ili pak kaznenog djela pa je insinuacija da su oni prijavili okrivljenika za prijetnju, motivirani odmazdom zbog napada njegovih sinova potpuno promašena. U takvoj situaciji, potpuno ispravno je prvostupanjski sud ocijenio da su se u postupanju okrivljenog ŠK ostvarila sva bitna obilježja utuženih kaznenih djela te ga je, kao ubrojivog počinitelja, koji je ta kaznena djela počinio s izravnom namjerom, svjestan protupravnosti svog postupanja i kod izostanka bilo kojeg ispričavajućeg razloga, pravilno proglasio krivim. Stoga se okrivljenik ŠK neutemeljeno žali zbog žalbene osnove pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

12. Što se tiče okrivljenog TK, za istaknuti je kako se u njegovoj žalbi u stvari samo reproducira tijek dokaznog postupka te se iznosi sadržaj iskaza pojedinih svjedoka, međutim ne iznosi se bilo kakva argumentacija koja bi pobijala zaključke prvostupanjskog suda u pogledu ocjene da su se u postupanju tog okrivljenika ostvarila sva bitna obilježja kaznenog djela prijetnje na štetu oštećenika OK i FK te se samo iznosi konačni zaključak da u ovom postupku nije bilo na potpuno izvjestan i nedvojben način dokazano da bi okrivljeni TK počinio ta kaznena djela pa se ističe da je trebalo primijeniti "načelo in dubio pro reo“ i tog okrivljenika osloboditi optužbe. Međutim, ne mogu se prihvatiti ovi žalbeni navodi, pogotovo u situaciji kada, osim iskaza oštećenika, o postupanju ovog okrivljenika kritične prigode, postoji jasan i nedvojben iskaz svjedoka policijskog službenika ĐK, koji je neupitno nepristran svjedok i nezainteresiran za ishod ovog kaznenog postupka, a koji je jasno kazao kako su TK i IK došli ispred policijske postaje Gruda svojim vozilom te izašli iz njega i počeli vikati da će ubiti oštećenike, nakon čega je TK krenuo prema FK, ali ga je upravo taj policajac uspio odgurnuti, premda ga nije uspio zaustaviti u potpunosti, tako da je TK zadao nekoliko udaraca ZK, a svjedok ĐK je pozvao kolege policajce, kako bi ga spriječili u daljnjem napadu. Osim toga, potrebno je istaknuti kako je i okrivljenik IK, brat okrivljenika TK, u potpunosti priznao počinjenje ovog kaznenog djela, na koji način je u stvari potvrdio vjerodostojnost iskaza oštećenika, ali i svjedoka ĐK, radi čega se doista ne mogu prihvatiti navodi iz žalbe okrivljenog TK pa ga je stoga prvostupanjski sud potpuno opravdano proglasio krivim zbog počinjenja ovih kaznenih djela. Stoga se i ovaj okrivljenik neosnovano žali zbog žalbene osnove pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

13. Vezano za žalbenu osnovu odluke o kazni, u tom pravcu je razloge iznio samo okrivljenik ŠK, dok okrivljeni TK u pogledu te žalbene osnove nije iznio nikakve razloge. Međutim, s obzirom na to da se okrivljenik TK žali i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, to je sukladno odredbi članka 478. ZKP/08 i u odnosu na tog okrivljenika ispitana odluka o izboru vrste i mjere kaznenopravne sankcije. U žalbi okrivljenika ŠK se ističe kako je kazna zatvora u trajanju od 11 mjeseci previsoko odmjerena te da se svrha kažnjavanja može postići i znatno blažom kaznom, pogotovo kada se ima u vidu da je on oženjen, otac petero djece, neosuđivan i osoba u starijoj životnoj dobi. Međutim, suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i adekvatno vrednovao sve okolnosti vezane uz počinjenje ovih kaznenih djela te je tako ispravno, u odnosu na okrivljenika ŠK, kao olakotnu okolnost cijenio njegovu dosadašnju kaznenu neosuđivanost, a od otegotnih okolnosti činjenicu što je do sada u više navrata pravomoćno prekršajno kažnjavan za prekršaje iz područja javnog reda i mira, kao i količinu kriminalne volje u protupravnom postupanju, kada je, između ostalog, uporabio i nož, prislanjajući ga na tijelo FK. Što se tiče TK, od olakotnih okolnosti cijenjeno je da ni on do sada nije bio kazneno, kao ni prekršajno osuđivan, dok je od otegotnih okolnosti cijenjena izrazita upornost i agresivnost prilikom počinjenja djela jer je isto počinio ispred policijske postaje, u nazočnosti policijskih službenika, gdje je osim prijetnje smrću oštećenicima, oštećenog OK i fizički napao.

13.1. U takvoj situaciji pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da se svrha kažnjavanja propisana člankom 41. KZ/11, može ostvariti isključivo osudom na zatvorsku kaznu te je pravilno obojici okrivljenika prethodno utvrdio pojedinačne kazne zatvora u trajanju od po 8 mjeseci te im je potom, isto tako pravilno, na temelju odredbe članka 51. stavka 1. KZ/11, izrekao kaznu zatvora u trajanju od 11 mjeseci. I po ocjeni ovog drugostupanjskog suda kazne zatvora koje su okrivljenicima izrečene su odgovarajuće odmjerene te je pravilno prvostupanjski sud primijetio kako je zadaća suda kao institucije dati jasno do znanja da je ovakvo ponašanje apsolutno neprihvatljivo i da počinitelji trebaju biti spremni na to da će se takva kažnjiva ponašanja najstrože sankcionirati, pogotovo u situaciji kada su počinjena pod okolnostima da je uporabljen nož, odnosno da su se prijetnja i napad na oštećenike dogodili ispred policijske postaje i u nazočnosti policijskih službenika. Kod takvog stanja stvari, ne mogu se prihvatiti žalbeni navodi te se okrivljenici neosnovano žale zbog žalbene osnove odluke o kazni.

14. Nije u pravu okrivljenik ŠK ni kada prvostupanjsku presudu pobija zbog izrečene sigurnosne mjere zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtvi FK i OK jer je ta mjera opravdano određena, a osim toga u žalbi nisu iznijeti ni razlozi zbog čega okrivljenik drži da bi ta sigurnosna mjera bila nezakonita ili neodgovarajuća.

15. Odluka o troškovima kaznenog postupka, u situaciji kada su okrivljenici proglašeni krivima je potpuno ispravno donesena, kao što je i propisano odredbom članka 148. stavka 1. ZKP/08, za što je prvostupanjski sud je dao jasne i logične razloge, koje u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, koje žalbenim navodima okrivljenik ŠK nije doveo u pitanje. Ako bi se naknadno ostvarili uvjeti propisani člankom 148. stavkom 6. ZKP/08, okrivljenik može zatražiti da ga predsjednik vijeća oslobodi dužnosti plaćanja troškova postupka.

16. Slijedom navedenog, kako nisu ostvareni žalbeni navodi te kako ovaj drugostupanjski sud nije našao ni da bi bile počinjene povrede zakona na koje pazi po službenoj dužnosti, to je žalbe okrivljenika, sukladno odredbi članka 482. ZKP/08, valjalo odbiti kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsku presudu.

Split, 4. ožujka 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Maria Majić