REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-196/2022
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Jasne Momirović kao predsjednice vijeća te Katice Lučić i Mladena Genca kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene SV, zbog prekršaja iz članka 85. stavka 1. točke 14. i stavka 3. Zakona o zaštiti životinja („Narodne novine“ broj: 102/17. i 32/19.) i članka 158. stavka 1. točke 1. Zakona o veterinarstvu („Narodne novine“ broj: 148/13., 82/13., 115/18. i 52/21.) rješavajući o žalbi okrivljene SV, podnesenoj po braniteljici Tatjani Lindić, odvjetnici u Samoboru, protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Samoboru, broj: 67. Pp-3424/2021 od 30. studenog 2021., na sjednici vijeća održanoj 4. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e
I. U povodu žalbe okrivljene SV, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u odnosu na točku I.2. izreke na način da se, na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona, („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13,. 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), okrivljena SV (osobni podaci kao u prvostupanjskoj presudi)
oslobađa od optužbe
što je 13.07.2021. g. u 09,00 sati u prostorijama veterinarske inspekcije Zagrebačka 8, 10430 Samobor pregledom baze podataka LYSACAN (evidencija o životinjama koju vodi ovlaštena veterinarska organizacija Maza vl. Mr. sc. DV) utvrđeno da u trenutku ugriza na prolaznika 11.05.2021. pas vlasnice tj. okrivljene SV, po nazivu Ina mikročip 19110000620160 nije bio cijepljen protiv bjesnoće u zakonskom roku,
čime je postupila suprotno odredbi članka 7. stavka 2. Zakona o veterinarstvu (Narodne novine br. 82/13., 148/13., 115/18., 52/21.), kažnjivo po članku 158. stavku 1.točki 1. istog Zakona.
II. Uslijed odluke iz točke I. izreke ove presude, žalba okrivljenice je u tom dijelu bespredmetna.
III. U ostalom dijelu, odbija se kao neosnovana žalba okrivljene SV te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu, potvrđuje prvostupanjska presuda.
IV. Uslijed odluke pod točkama I. i III. preinačuje se odluka o ukupnoj novčanoj kazni, tako da se okrivljenici za djelo opisano pod točkom I.1. izreke prvostupanjske presude, na temelju istog pravnog propisa, izriče novčana kazna u iznosu od 2.654,46 eura (dvijetisućešestopedesetčetirieuraičetrdesetšestcenti).
V. Izrečenu kaznu okrivljenica je dužna platiti u roku od 15 (petnaest) dana, računajući od primitka ove presude, s tim da će se, u skladu s člankom 152. stavkom 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), novčana kazna smatrati u cijelosti plaćenom ako u navedenom roku okrivljenica plati dvije trećine izrečene novčane kazne.
VI. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona okrivljenica je dužna naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 15,00 (petnaest) eura, u roku od 15 (petnaest) dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom okrivljena S proglašena je krivom i kažnjena ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 26.000,00 (dvadesetšesttisuća) kuna, zbog prekršaja iz članka 85. stavka 1. točke 14. i stavka 3. Zakona o zaštiti životinja i članka 158. stavka 1. točke 1. Zakona o veterinarstvu, pobliže opisanih u izreci, te je, u skladu s člankom 152. stavkom 3. Prekršajnog zakona, upozorena da će se, ako dvije trećine izrečene novčane kazne plati u roku dodijeljenom za plaćanje, smatrati da je kazna u cijelosti plaćena.
2. Istom presudom, okrivljenica je oslobođena od plaćanja paušalnih troškova prekršajnog postupka.
3. Protiv navedene presude okrivljenica je pravodobno podnijela žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o prekršajno pravnoj sankciji.
4. Žalba je dijelom bespredmetna, a dijelom neosnovana.
5. Odlučujući o žalbi te ispitujući pobijanu presudu u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: ovaj Sud) ocijenio je da je, u odnosu na prekršaj opisan pod točkom I.2 izreke, prvostupanjski sud povrijedio na štetu okrivljenice odredbu prekršajnog materijalnog prava iz članka 196. točke 1. Prekršajnog zakona, jer djelo, kako je činjenično opisano, nije prekršaj.
6. Naime, odredbom članka 158. stavka 1. točke 1. Zakona o veterinarstvu je propisano da će se kazniti novčanom kaznom fizička osoba ako kao posjednik životinje ne osigura provedbu mjera za otkrivanje, sprječavanje, suzbijanje i iskorjenjivanje zaraznih ili nametničkih bolesti, protivno odredbi članka 7. stavka 2. ovoga Zakona. Člankom 7. stavkom 2. Zakona o veterinarstvu je propisano da su posjednici životinja obvezni osigurati provedbu mjera za otkrivanje, sprječavanje, suzbijanje i iskorjenjivanje zaraznih ili nametničkih bolesti životinja na način i u rokovima utvrđenim ovim Zakonom i njegovim podzakonskim aktima te uredbama i odlukama Europske unije u području veterinarstva, kao i skrbiti o zdravlju i dobrobiti životinja.
7. U Poglavlju II. članku 3. stavku 2. i 3. Naredbi o mjerama zaštite zdravlja životinja od zaraznih i nametničkih bolesti i njihovom financiranju u 2021. godini, propisano je da psi stariji od tri mjeseca moraju, jednom godišnje, biti cijepljeni protiv bjesnoće, s time da između dva cijepljenja ne smije proteći više od 365 dana, te pas koji tijekom godine navrši tri mjeseca mora biti cijepljen u narednih 14 dana, a pas koji nije ranije cijepljen u roku od 14 dana od dana njegove nabave.
8. Stoga, budući da u činjeničnom opisu prekršaja pod točkom I.2. izreke pobijane presude, nije naveden provedbeni propis, slijedom toga, nije točno navedeno bitno obilježje tog prekršaja. Kako je zakonski opis, odnosno pravno kvalificiranje prekršaja, podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja, sve odlučne činjenice nužno moraju biti navedene isključivo u činjeničnom opisu prekršaja, jer u protivnom, u nedostatku nekog od konstitutivnih elemenata bića prekršaja u činjeničnom opisu, opisano djelo nije prekršaj.
9. Naime, prema odredbi članka 160. stavka 2. Prekršajnog zakona optužni prijedlog sadrži, između ostalog, činjenični opis radnje prekršaja iz koje proistječe zakonsko obilježje prekršaja, pa stoga, nije dostatan opis iz izreke pobijane presude u kojem nije naveden provedbeni propis, Naredba o mjerama zaštite životinja od zaraznih i nametničkih bolesti i njihovom financiranju u 2021. godini, niti njezine odredbe na temelju kojih su određeni rokovi za provođenje mjera zaštite zdravlja životinja, a bez kojih odlučnih činjenica se u konkretnom slučaju ne može raditi o inkriminiranom prekršaju.
10. Dakle, rok za obvezu okrivljenice se u konkretnom slučaju može utvrđivati samo na temelju posebnog propisa, dakle, radi se o prekršaju blanketne naravi jer se prekršajna odgovornost veže uz povredu blanketne norme (propisa) koja dopunjuje biće prekršajnog djela, što je izostalo u činjeničnom opisu djela.
11. Kako u konkretnom slučaju u činjeničnom opisu prekršaja opisanog pod točkom I.2. izreke nije naveden blanketni propis – gore navedena Naredba, na taj je način ostvarena povreda odredaba materijalnog prekršajnog prava iz članka 196. stavka 1. Prekršajnog zakona, na štetu okrivljenice, jer je okrivljenica proglašena krivom za djelo koje niti po optuženju niti po činjeničnom opisu djela sadržanom u izreci osporavane presude nije prekršaj. Naime, ni u optužnom prijedlogu ni u izreci pobijane presude, naziv provedbenog propisa, kojom je djelo opisano, nije naveden u činjeničnom opisu djela.
12. S obzirom da, poštujući načelo zabrane preinačenja na gore, tužitelj, a ni sud, više ne mogu promijeniti činjenični opis optužbe dodavanjem konstitutivnih elemenata konkretnog prekršaja, a budući da izreka pobijane presude ne sadrži činjenični opis radnje prekršaja iz koje proistječe zakonsko obilježje prekršaja iz članka 158. stavka 1. točke 1. Zakona o veterinarstvu, ovaj Sud je, po službenoj dužnosti, pravilno primjenjujući zakon, u tom dijelu preinačio pobijanu odluku, u skladu s odredbom članka 207. Prekršajnog zakona, i okrivljenicu za navedeno djelo na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona oslobodio od optužbe, kako je to navedeno u točki I. izreke ove, drugostupanjske presude.
13. Rješavajući dalje predmet, ovaj sud je našao da u odnosu na djelo opisano pod točkom I.1. izreke, pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, povrede materijalnog prava na štetu okrivljenice niti je nastupila zastara prekršajnog gonjenja, što su povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
14. U prvostupanjskom postupku je nedvojbeno utvrđeno da je okrivljenica počinila prekršaj za koji se tereti pod točkom I.1. izreke, a žaliteljica u žalbi utvrđene odlučne činjenice niti ne osporava te je prvostupanjski sud, na temelju provedenog dokaznog postupka, a prvenstveno iskaza ispitanog svjedoka, MV, kao i materijalnih dokaza, imao dovoljno osnova za zaključak da je okrivljenica počinila prekršaj koji joj se stavlja na teret pod točkom I.1. izreke pobijane presude, za koji je pravilno i zakonito proglašena krivom i kažnjena.
15. Dakle, za odluku o krivnji za navedeno djelo prvostupanjski sud je dao valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud, a žalbenim navodima žaliteljica nije argumentirano dovela u sumnju pravilnost činjeničnog utvrđenja niti pravilnu primjenu materijalnog prava.
16. Nadalje, ispitujući odluku o prekršajno pravnoj sankciji za djelo opisano pod točkom I.1. izreke, ovaj sud je ocijenio da se, s obzirom na zakonski okvir propisane novčane kazne za predmetni prekršaj, budući da je za prekršaj opisan pod točkom 1. izreke pobijane presude propisana novčana kazna u rasponu od 20.000,00 kuna do 50.000,00 kuna za fizičku osobu, kazna, odmjerena okrivljenici za navedeni prekršaj, u iznosu zakonom propisanog posebnog minimuma novčane kazne, ne ukazuje prestrogom.
17. Stoga, ovaj sud nije našao razloge za ublažavanje novčane kazne za predmetni prekršaj te smatra da će se izrečenom kaznom ostvariti svrha kažnjavanja a ako okrivljenica, u roku koji je određen za plaćanje kazne, plati dvije trećine izrečene novčane kazne, novčana kazna smatrat će se u cijelosti plaćenom, u skladu s člankom 152. Prekršajnog zakona.
18. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske, kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika, ili samo o žalbi okrivljenika, te je trebalo, na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezati okrivljenicu na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i trajanje postupka pred ovim sudom, u skladu s okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka.
19. Zbog navedenih razloga, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 4. ožujka 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Ivana Vorel Mikša, v. r.
Jasna Momirović, v. r.
Odluka se dostavlja Općinskom sudu u Novom Zagrebu, u 5 otpravaka: za spis, okrivljenicu, braniteljicu i tužitelja.
