REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj PR-1455/2024-204
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Moniki Ferić, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika (dalje u tekstu: tužitelj) ŠE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Zvonimiru Barunu, odvjetniku iz Zaprešića, B.A. Krčelića 15, protiv tuženika-protutužitelja (dalje u tekstu: tuženik) Interigre d.o.o. iz Zagreba, Karlovačka cesta 36b, OIB: 57930981912, zastupanog po punomoćniku Jošku Biliškovu, odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 14. siječnja 2025., u prisutnosti punomoćnika stranaka, 3. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e
I./ Određuje se danom podnošenja protutužbe 18. ožujka 2013. godine, prestanak radnog odnosa tužitelja ŠE iz [adresa] i tuženika Interigre d.o.o. iz Zagreba, Karlovačka cesta 36b, koji radni odnos je zasnovan temeljem Ugovora o radu sklopljenog dana 17. rujan 2004. godine i Aneksa ugovora o rau od 1. svibnja 2005.
II./ Nalaže se tuženiku Interigre d.o.o., Zagreb, Karlovačka cesta 36 b, OIB: 57930981912 da tužitelju ŠE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime naknade plaće za razdoblje od 20.03.2007. godine do 18.3.2013. godine iznos od bruto 171.931,51 EUR sa zateznim kamatama, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak, tekućim:
– na iznos od 924,72 EUR od 16.04.2007.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.05.2007.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.06.2007.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.07.2007.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.08.2007.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.09.2007.g..
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.10.2007.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.11.2007.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.12.2007.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.01.2008.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.02.2008.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.03.2008.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.04.2008.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.05.2008.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.06.2008.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.07.2008.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.08.2008.g
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.09.2008.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.10.2008.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.11.2008.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.12.2008.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.01.2009.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.02.2009.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.03.2009.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.04.2009.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.05.2009.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.06.2009.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.07.2009.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.08.2009.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.09.2009.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.10.2009.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.11.2009.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.12.2009.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.01.2010.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.02.2010.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.03.2010.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.04.2010. g. – na iznos od 2.389,01 EUR od 16.05.2010.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.06.2010.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.07.2010.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.08.2010.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.09.2010.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.11.2010.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.12.2010.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.01.2011.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.02.2011.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.03.2011.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.04.2011.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.05.2011. g. – na iznos od 2.389,01 EUR od 16.06.2011.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.07.2011.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.08.2011.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.09.2011.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.10.2011.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.11.2011. g. – na iznos od 2.389,01 EUR od 16.12.2011. g. – na iznos od 2.389,01 EUR od 16.01.2012.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.02.2012.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.03.2012.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.04.2012.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.05.2012.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.06.2012.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.07.2012.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.09.2012.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.10.2012.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.11.2012.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.12.2012.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.01.2013.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.02.2013.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.03.2013.g.
– na iznos od 1.387,08 EUR od 16.04.2013.g.
sve do isplate, i to po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate za razdoblje od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. prosinca 2007. godine, zatim od 1. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, zatim od 01.08.2015. do 31.12.2022. po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, od 1.1.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
III./ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja ŠE iz [adresa], u dijelu koji glasi:
„Nalaže se tuženiku Interigre d.o.o., Zagreb, Karlovačka cesta 36 b, OIB: 57930981912 da tužitelja ŠE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vrati u radni odnos s danom 20. ožujka 2007. godine sukladno pravima i obvezama Ugovora o radu od 17. rujna 2004. godine na radno mjesto pomoćnik direktora ili drugo radno mjesto odgovarajuće stručnoj spremi i radnoj sposobnosti tužitelja u roku od 15 dana.
Nalaže se tuženiku Interigre d.o.o., Zagreb, Karlovačka cesta 36 b, OIB: 57930981912 da tužitelju ŠE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade plaće za razdoblje od 19.03.2013. godine do 31.12.2024. godine isplati iznos od bruto 339.316,63 sa zateznim kamatama tekućim
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.05.2013.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.06.2013.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.07.2013.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.08.2013.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.09.2013.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.10.2013.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.11.2013.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.12.2013.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.01.2014.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.02.2014.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.03.2014.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.04.2014.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.05.2014.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.06.2014.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.07.2014.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.08.2014.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.09.2014.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.10.2014.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.11.2014.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.12.2014.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.01.2015.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.02.2015.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.03.2015.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.04.2015.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.05.2015.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.06.2015.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.07.2015.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.08.2015.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.09.2015.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.10.2015.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.11.2015.g
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.12.2015.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.01.2016.g
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.02.2016.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.03.2016.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.04.2016.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.05.2016.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.07.2016.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.08.2016.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.09.2016.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.10.2016.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.11.2016.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.12.2016.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.01.2017.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.02.2017.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.03.2017.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.04.2017.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.05.2017.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.06.2017.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.07.2017.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.08.2017.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.09.2017.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.10.2017.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.11.2017.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.12.2017.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.01.2018.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.02.2018.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.03.2018.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.04.2018.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.05.2018.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.06.2018.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.07.2018.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.08.2018.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.09.2018.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.10.2018.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.11.2018.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.12.2018.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.01.2019.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.02.2019.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.03.2019.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.04.2019.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.05.2019.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.06.2019.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.07.2019.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.08.2019.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.09.2019.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.10.2019.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.11.2019.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.12.2019.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.01.2020.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.02.2020.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.03.2020.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.04.2020.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.05.2020.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.06.2020.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.07.2020.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.08.2020.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.09.2020.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.10.2020.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.11.2020.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.12.2020.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.01.2021.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.02.2021.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.03.2021.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.04.2021.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.05.2021.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.06.2021.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.07.2021.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.08.2021.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.09.2021.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.10.2021.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.11.2021.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.12.2021.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.01.2022.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.02.2022.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.03.2022.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.04.2022.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.05.2022.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.06.2022.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.07.2022.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.08.2022.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.09.2022.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.10.2022.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.11.2022.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.12.2022.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.01.2023.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.02.2023.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.03.2023.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.04.2023.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.05.2023.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.06.2023.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.07.2023.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.08.2023.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.09.2023.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.10.2023.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.11.2023.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.12.2023.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.01.2024.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.02.2024.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.03.2024.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.04.2024.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.05.2024.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.06.2024.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.07.2024.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.08.2024.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.09.2024.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.10.2024.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.11.2024.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.12.2024.g.
– na iznos od 2.389,01 EUR od 16.01.2025.g.
sve do isplate, i to po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate za razdoblje od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31.12.2007. godine, zatim od 1.1.2008. godine do 31.7.2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, zatim od 1.08.2015. do 31.12.2022. po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, od 1.1.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.“
IV./ Svaka stranka snosi svoje troškove.
Obrazloženje
1. U ovom predmetu je djelomičnom presudom pravomoćno utvrđeno da je Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu od 20.11.2006. nedopuštena, te je i Vrhovni sud RH u tom dijelu odbio reviziju kao neosnovanu.
2. U nastavku postupka, potrebno je odlučiti o zahtjevu tužitelja za vraćanje na rad i isplatu plaće te protutužbenom zahtejvu tuženika za sudskom raskidom ugovora o radu.
3. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu od 20.11.2006. (list 3-4 spisa), Zahtjev za zaštitu prava od 28.11.2006. (list 5 i 37 spisa), Odgovor na zahtjev za zaštitu prava od 08.12.2006. (list 6-7 spisa), Odluku o osnivanju podružnice od 17.02.2006. (list 8-9 spisa), Zapisnik sa osnivačkog skupa od 17.02.2006. (list 10 spisa), Obavijest od 08.05.2006. (list 11 spisa), sudsku praksu (list 12- 16, 130, 131, 135-137, 216-218, 256-259, 474-484, 474-484, 768-770, 834-835, 900-901, 925-929 spisa), Rješenje Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva od 21.11.2006. i 13.09.2006., 14.03.2006., 07.07.2005., 03.10.2005., 06.02.2006. (list 21 i 42-45, 423-424, 427-428 spisa), presliku radne knjižice tužitelja (list 26-28, 315-317 spisa), Zahtjev za zaštitu prava od 05.10.2006. (list 29 i 204 spisa), Odjave sa HZZO-a i HZMO-a od 21.09.2006. (list 31-32 spisa), Dopis tuženika od 07.11.2006. (list 33 i 205 spisa), Dopis SSSH od 17.09.2006., 08.05.2006., 28.11.2006., 03.10.2006., 01.02.2006. (list 34, 36, 38, 209, 425 spisa), Predstavka Rješenje Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva od 20.09.2006. (list 35 spisa), e-mail poruke (list 40 i 211, 512-514, 528, 539 spisa), Dopis od 10.10.2006. (list 41 i 210 spisa), Odluku sindikata od 28.07.2006. (list 46 spisa), saslušani su svjedoci ŠEZ, IE, GE (list 53-58 spisa), tužitelj i zakonski zastupnik tuženika OE (list 70-73 i 485-488 spisa), izvršen je uvid u podatke HZMO-a od 03.10.2008. (list 76-101 spisa), povijesni izvadak iz sudskog registra (list 104-108, 308-314, 333-334, 656-657, 891-897 spisa), saslušani su svjedoci HE, BE (list 111-114 spisa), izvršen je uvid u podatke A.I.C-a (list 121-122 spisa), saslušan je svjedok NE (list 125 spisa), saslušan je zakonski zastupnik tuženika PE (list 153-154 spisa), izvršen je uvid u Pravilnik o radu društva od 15.01.2004. (list 155-177 spisa), Sistematizaciju radnik mjesta od 01.02.2004. (list 178-180 spisa), Opis poslova po radnim mjestima od 01.02.2004. (list 181-187 spisa), Odluku o reorganizaciji od 01.05.2006. (list 188-189 spisa), Obavijest zaposlenicima od 05.05.2006. (list 190 spisa), novinski članak (list 195-196, 260-266 spisa), telefax od 23.10.2006. (list 212 spisa), Rješenje Kaznenog suda u Zagrebu od 27.05.2011. (list 268- 270 spisa), Rješenje Županijskog suda u Zagrebu od 10.01.2012. (list 271-273 spisa), podatke Ministarstva financija (list 277-280 spisa), podatke tuženika (list 281-289 spisa), obračun plaće tužitelja (list 318-319 spisa), Izvadak iz registra udruga od 20.03.2013., 05.03.2010., 06.07.2006. (list 359-361, 375, 429 spisa), Zapisnik od 06.07.2005. (list 362- 366 spisa), Statut Samostalnog općeg sindikata Hrvatske od 06.07.2005. (list 367-374 spisa), Statut Sindikata humanitarnog razminiranja od 28.04.2005. (list 380-386 spisa), Statut Samostalnog sindikata Hrvatske od 28.08.2006. (list 387-401 spisa), Odluku o promjeni naziva sindikata od 28.08.2006. (list 406 spisa), Odluku o utemeljenju sindikata humanitarnog razminiranja od 20.05.2005. (list 407-408 spisa), Rješenje od 30.05.2005., 18.05.2004., 10.07.2006. (list 409-410, 412-413, 430-431 spisa), Status Saveza samostalnih sindikata Hrvatske od 18.05.2004. (list 414-422 spisa), Prijava promjene podataka u registru udruga od 01.02.2006. (list 426 spisa), Odluke SSSH od 18.01.2006. (list 432-433 spisa), Zapisnik sa sjednice SSSH od 18.01.2006. (list 434-436 spisa), Presudu Županijskog suda u Rijeci od 10.09.2012., 16.10.2012. (list 438-446, 447-450 spisa), Otkaz ugovora o radu za radnika ZE i ME od 03.08.2006. (list 451-454 spisa), Izjavu UE s ovjerom javnog bilježnika (list 455-459 spisa), izjavu RE (list 460-461 spisa), Zapisnik od 04.10.2013., 14.09.2012., 13.11.2013., 19.06.2013. (list 462-471 spisa), Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 17.09.2004. (list 490 spisa), Anex ugovora o radu od 01.05.2005. (list 491 spisa), saslušan je svjedok LE (list 495-497 spisa), izvršen je uvid u Odluku Državnog zavoda za statistiku od 21.11.2006. (list 510 spisa), Prijavu Državnog zavoda za statistiku od 20.11.2006. (list 511 spisa), Odluku o teritorijalnom ustroju SSSH od 17.12.2004. (list 515-520 spisa), Skraćeni zapisnik od 18.01.2006. (list 521-523 spisa), Odluku SSH od 24.11.2006. (list 524-526 spisa), Tužbu tužitelja od 25.10.2006. (list 527 spisa), dopis tužitelja od 26.04.2006. i 25.10.2006. (list 530-536 i 537-538 spisa), Odluku SOS-a Hrvatske od 21.02.2006. (list 563 spisa), Odluku o organizaciji i načinu rada sindikalne podružnice od 18.10.2006. (list 564-567 spisa), presliku knjige pošte (list 568 spisa), Dopis od 19.05.2006. (list 583 spisa), Zahtjev tužitelj od 05.05.2006. (list 585 spisa), Optužnicu od 17.02.2012. (list 601-648 spisa), Presudu poslovni broj Pn-69/15-32 od 07.05.2015. (list 649-654 spisa), Račune (list 658-759 spisa), Financijske izvještaje (list 760-763 spisa), Odluku od 25.03.2012. (list 764 spisa), Zapisnik s ročišta od 19.06.2013. i 15.10.2015. (list 765-767 i 825-828 spisa), saslušan je svjedok ĐE (list 771-773 spisa), Pravilnik o radu od 02.01.2006. s prilozima (list 778-803 spisa), Rješenje Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva od 13.9.2006. (list 8148-815 spisa), Zapisnik od 15.10.2015. Općinskog suda u Novom Zagrebu (list 825-828 spisa), pismene bilješke (list 829-832 spisa), sudsku praksu (list 834-835, 900-901, 1215-1216, 1224-1231, 1343 spisa), preslika spisa Pr-2177/06 (list 850-858 i 1085-1116 spisa), izvadak iz sudskog registra (list 891-897, 1071-1084, 1117-1120 spisa), presliku tužbe tužitelja Interigre d.o.o. protiv tuženika Samostalni sindikat Hrvatske od 26.1.2016. (list 902-921, 1130-1134 spisa), presudu iz predmeta Pn-70/15-52 od 29.1.2016. Općinskog suda u Novom Zagrebu (list 925-929 spisa), Deklaraciju od 19.10.2005. (list 1121-1124 spisa), Prigovor od 1.2.2016. (list 1135-1142 spisa), Presudu Županijskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću od 13.4.2017. broj Gž-389/2016-2 (list 1148-1151 spisa), Rješenje VSRH od 21.11.2017. broj Rev-2641/17-2 (list 1152-1153 spisa), Presudu Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću od 7.5.2015. broj Pn-69/15-32 i Pn-98/17-84 od 30.1.2018. (list 1154-1164 i 1170-1179 spisa), Presudu i rješenje Županijskog suda u Velikog Gorici broj Gž-1271/2015-2 od 24.8.2017. (list 1165-1169 spisa), Tužbe tuženika Interigre d.o.o. od 29.9.2016., 1.8.2016., 10.10.2016. (list 1180-1196 spisa), Potvrdu od 12.12.2016. (list 1197 spisa), Odluku od 13.12.2006. (list 1198-1199 spisa), Izvješća o bolovanju (list -1200-1205 spisa), Zahtjev za zaštitu prava od 5.10.2006. (list 1206 spisa), telefax od 8.11.2006. (list 1217 spisa), bilješku (list 1339 spisa), Podatke Ministarstva financija, Porezne uprave (list 1448 spisa), podatke Porezne uprave i HZMO-a (list 1642- 1679 spisa), izvod iz sudskog registra za tuženika (list 1689-1692 spisa), Zapisnik Županijskog suda u Rijeci br. K-Us-9/2013-880 od 29.11.2022. (list 1697-1705 spisa), AIC
- Sistematizacija radnih mjesta 2004., AIC - Sistematizacija radnih mjesta 01.02.2006., Opis poslova po radnim mjestima 02.01.2006., AIC - Sistematizacija radnih mjesta 2007., Pravilnik o sistematizaciji radnih mjesta – CAPTURA d.o.o. - svibanj 2013., Pravilnik o sistematizaciji radnih mjesta CAPTURA d.o.o. - prosinac 2014., Pravilnik o sistematizaciji radnih mjesta – INTERIGRE d.o.o. - lipanj 2015., o sistematizaciji radnih mjesta INTERIGRE d.o.o. - 02.11.2015., Pravilnik o sistematizaciji radnih mjesta - INTERIGRE d.o.o. - travanj 2017., Pravilnik o sistematizaciji radnih mjesta – INTERIGRE d. o. o. - lipanj 2018., Pravilnik o sistematizaciji radnih mjesta – INTERIGRE d. o. o. - veljača 2020., Dodatak sistematizaciji - Utvrđivanje minimalnog iznosa plaće za pojedino radno mjesto CAPTURA d.o.o., Dodatak sistematizaciji - Utvrđivanje minimalnog pripadajućeg iznosa plaće za pojedino radno mjesto INTERIGRE d.o.o. 02.11.2015., Dodatak sistematizaciji - Utvrđivanje minimalnog pripadajućeg iznosa plaće za pojedino radno mjesto INTERIGRE d.o.o., Dodatak sistematizaciji Utvrđivanje pripadajućeg iznosa plaće INTERIGRE d.o.o. - ožujak 2023., Isplatna lista za siječanj 2006. (list 1712-2268 spisa), povijesni izvadak iz sudskog registra (list 2271-2279 spisa), presliku podneska ŽDO Rijeka od 8.2.2023. (list 2305-2317 spisa) i presliku podneska tuženika na K-Us-9/2013 od 22.11.2023. sa prilozima (list 2318-2335 spisa), Rješenje Ustavnog suda RH od 26.9.2024. (list 2346- 2350 spisa), Presudu ŽS-a u Rijeci od 22.11.2024. i Rješenje ŽS-a u Rijeci od 8. listopada 2024. (list 2352-2565 spisa), saslušani su svjedoci DE i PE (list 1243-1246 spisa), IEZ, NE, OE i tužitelj (list 1255-1259 spisa), KE (list 1260-1261 spisa), te je izvršio uvid u ostalu dokumentaciju u spisu.
4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno čl. 8 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 23/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 89/14, 70/19 80/22 - dalje ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan, a protutužbeni zahtjev tuženika osnovan.
5.Tužba je u ovom predmetu podnesena 2006. godine, te se ovaj postupak vodi već 19 godina. Tijekom ovog postupka, sud je sukladno čl.108. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 80/22) održao pripremno ročište dana 19. ožujka 2019. na kojem je zaključio prethodni postupak i na istom ročištu održati glavnu raspravu.
6. Prema čl. 117. st. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 70/19) članak 39. tog Zakona primjenjivat će se i na sve postupke u tijeku, a prema čl. 39. ovog Zakona, u članku 190. iza stavka 1. dodaje se novi stavak 2. koji glasi: »Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka.«.
7. Tužitelj je tužbenim zahtjevom prvotno tražio vraćanje tužitelja na rad na radno mjesto pomoćnika direktora ili drugo radno mjesto odgovarajuće stručnoj spremi i radnoj sposobnosti tužitelja i plaću tog radnog mjesta, te je podneskom od 30.12.2024. (nakon zaključenja prethodnog postupka i prije održavanja ročišta za glavnu raspravu na kojem je glavna rasprava zaključena) preinačio tužbu na način da traži vraćanje na rad na radno mjesto ¨prokurist¨ ili „voditelj odjela za upravljanje klubovima“ ili „voditelj odjela za financije i kontroling“ ili drugo radno mjesto odgovarajuće stručnoj spremi i radnoj sposobnosti tužitelja, te plaću tih radnih mjesta. Međutim, kako je tužitelj navedenu preinaku tužbe izvršio tek nakon zaključenja prethodnog postupka (5 godina kasnije), iako je to mogao učiniti i ranije jer je tužitelju nedvojbeno bilo poznato da radno mjesto pomoćnik direktora na kojem je radio prije otkaza više ne postoji kod tuženika (zbog čega mu je i otkazan ugovor o radu) te je tužitelj mogao do zaključenja prethodnog postupka predložiti da tuženik dostavi nove sistematizacije radnih mjesta (ako je to smatrao potrebnim). Kako je tužitelj tek nakon zaključenja prethodnog postupka predložio da tuženik dostavi nove sistematizacije radnih mjesta koje je tuženik i dostavio nakon zaključenja prethodnog postupka, to iste sud nije uzeo u obzir sukladno čl. 299.a ZPP-a, jer se radi o dokaznom prijedlogu koji je predložen i dostavljen tek nakon zaključenja prethodnog postupka, iako je tužitelj još prije zaključenja prethodnog postupka znao da je radno mjesto tužitelja ukinuto i da su provedene nove sistematizacije radnih mjesta. Slijedom navedenog, kako je tužitelj preinačio tužbu protivno čl.190. ZPP-a, to istu sud nije dopustio te je sud odlučio o tužbenom zahtjevu za vraćanje na rad na radno mjesto pomoćnik direktora ili drugo radno mjesto odgovarajuće stručnoj spremi i radnoj sposobnosti tužitelja te isplatu utužene plaće, time što je sud dopustio preinaku tužbe u dijelu kojim je tužitelj tražio daljnje plaće koje su dospijevale tijekom ovog postupka jer nedospjele plaće niti nije mogao tražiti prije zaključenja prethodnog postupka pa je takva preinaka svrsishodna.
8. Dakle, nakon što je utvrđeno da je pobijani otkaz nedopušten, valjalo je odlučiti o zahtjevu tužitelja za vraćanje na rad na radno mjesto pomoćnik direktora ili drugo radno mjesto odgovarajuće stručnoj spremi i radnoj sposobnosti tužitelja koji zahtjev je pravilno postavljen sukladno čl. 122. st. 1. onda važećeg, u vrijeme otkaza, Zakona o radu (Narodne novine broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01, 114/03, 142/03 i 30/04, dalje: ZR), te o zahtjevu tuženika za određivanjem sudskog raskida ugovora o radu s danom podnošenja protutužbe 18. ožujka 2013. sukladno čl. 123. ZR-a.
9. Tuženik svoj protutužbeni zahtjev za sudskim raskidom ugovora o radu temelji na slijedećim činjenicama. Navodi da je nakon podnošenja predmetne tužbe, USKOK Rijeka pred Županijskim sudom u Rijeci pokrenuo kazneni postupak protiv tužitelja zbog osnovane sumnje u počinjenje kaznenih djela iz čl. 333. st. 1. KZ (udruživanje za počinjenje kaznenih djela) i čl. 279. st. 1. KZ (pranje novca) sve na štetu tuženika i tijekom rada kod tuženika, koji postupak se vodi pod poslovnim brojem Us-7/2012, a postupanje tužitelja i samo vođenje kaznenog postupka je bilo praćeno i brojnim novinskim natpisima u medijima, što je sve tuženiku stvorilo negativan publicitet. Isto tako, tužitelj je nakon otkazivanja istupao u sredstvima javnog priopćavanja gdje se negativno očitovao o tuženiku i krovnom društvu koncerna Novomatic pri čemu je grubo vrijeđao pravo osobnosti na ugled tih društava, te je iznio brojne neistine o radu i poslovanju navedenih društva. Također, dana 10.7.2012. u cilju mirnog rješenja ovog prijepora, u prostorijama SSSH održao se sastanak sa tužiteljem te je tužitelj tada izjavio da će učiniti sve da uništi tuženika i koncern Novomatic na koji način je manifestirao svoju volju da i dalje nanosi štetu tuženiku i povezanim osobama tuženika. Tužitelj je i svojim drugim radnjama manifestirao volju da naudi tuženiku i ovlaštenim osobama tuženika budući je pred Općinskim kaznenim sudom u Zagrebu poslovni broj KO-628/10 neosnovano vodio kazneni postupak protiv člana uprave tuženika SE kojeg je neosnovano teretio za počinjenje kaznenog djela iz čl. 311. st. 1. KZ. Nakon podnošenja tužbe, tuženik je o tužitelju saznao i druge činjenice koje ukazuju na tužitelja kao na neodgovornu osobu koja krši radno-pravne obveze i narušava radnu disciplinu. Tako je tuženik saznao da je tužitelj neposredno prije otkazivanja ugovora o radu ošamario radnika ŽE nakon čega je počeo govoriti djelatnicima u upravi tuženika da će tamo sve biti kako on hoće i nikako drugačije, te da će svi slušati samo njega budući je on jedina uprava tuženika. Postupajući na taj način, tužitelj je narušio dobru radnu atmosferu u društvu tuženika, sve uz osudu svojih kolega iz radne okoline. Zbog svega navedenog postoje okolnosti koje opravdano ukazuju da nastavak radnog odnosa između stranaka nije moguć. Tuženik je ozbiljno i ugledno trgovačko društvo koje se bavi priređivanjem igara na sreću, radi čega ovisi o povjerenju svojih klijenata, koje povjerenje je narušeno zbog navedenog postupanja tužitelja, a također je narušeno povjerenje tuženika u tužitelja kao radnika.
10. Sud je izvršio uvid u Optužnicu od 17.02.2012. (list 601-648 spisa) Državnog odvjetništva, USKOK u Rijeci br. K-US-205/11 protiv tužitelja i još 15 osoba zbog više kaznenih djela na štetu tuženika gdje se tužitelj tereti za udruživanje radi počinjenja kaznenih djela, za računalnu prijevaru i za pranje novca sve na štetu tuženika. Tužitelju se stavljaju na teret kaznena djela počinjena tijekom 2010. i 2011. godine i to, između ostalog, da se je radi stjecanja nepripadne materijalne koristi povezao s ostalim okrivljenicima u zajedničko djelovanje na način da su sukladno postignutom dogovoru neovlašteno nabavili računalne programe (računalne viruse) koji su podešeni za modificiranje izvornog programa instaliranog na matičnim pločama automata za igre na sreću, te korištenjem posebnog uređaja na memorijske kartice koje su tijekom servisiranja automata za igre na sreću umjesto postojećih ugradili na matične ploče proizvođača Novomatic Austria, te su znajući način korištenja računalnog programa, koristili automate za igru na sreću na kojima je izvorni program proizvođača izmijenjen te ostvarili dobitke.
11. Navedeni kazneni postupak je još uvijek u tijeku te se vodi kod Županijskog suda u Rijeci. Međutim, u odnosu na pojedine okrivljene iz tog postupka koji se kao i tužitelj terete za udruživanje u počinjenu kaznenih djela, postupak je okončan. Tako su presudama Županijskog suda u Rijeci od 10.09.2012., 16.10.2012. 22.11.2024. (list 438- 446, 447-450 i 2352-2565 spisa) AE, CE, ŠEZU, IE i ČE, proglašeni krivi za kazneno djelo protiv javnog rada - udruživanje (između ostalih i sa tužiteljem) za počinjenje kaznenih djela iz čl. 333. st. 1. KZ te protiv imovine - računalna prijevara iz čl. 224.a st. 1. u vezi sa čl. 61. KZ te protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja - pranje novca iz čl. 279. st. 1. KZ, odnosno da su radi stjecanja nepripadne materijalne koristi povezali se s tužiteljem u zajedničko djelovanje na način da su sukladno postignutom dogovoru neovlašteno nabavili računalne programe (računalne viruse) koji su podešeni za modificiranje izvornog programa instaliranog na matičnim pločama automata za igre na sreću, te korištenjem posebnog uređaja na memorijske kartice koje su tijekom servisiranja automata za igre na sreću umjesto postojećih ugradili na matične ploče proizvođača Novomatic Austria te su znajući način korištenja računalnog programa, koristili automate za igru na sreću na kojima je izvorni program proizvođača izmijenjen te ostvarili dobitke.
12. Sud je izvršio uvid u novinske članke (list 260-265 spisa) iz kojih proizlazi:
- da je u Nedjeljnom Jutarnjem od 3.2.2013. objavljen članak pod naslovom "Velika prevara poker automatima u Hrvatskoj" u kojem je intervju tužitelja u kojem tereti tuženika za razne nezakonite i nepoštene radnje pa između ostalog navodi: …da je 2004. godine postao pomoćnik direktora moćne tvrtke Admiral International casino, da je godinama sudjelovao u različitim aktivnostima koje su za cilj imale izvlačenje crnog novca iz automat klubova, da Zakoni kažu da svi aparati moraju biti podešeni tako da isplaćuju 80 posto uloženog novca na godišnjoj razini, pa stoga da su vlasnici automat klubova iznašli metode sofisticirane računalne prijevare kako bi osigurali da aparat, kada isplati tih 80 posto, isplati baš njima, da je riječ o crnoj, neprijavljenoj dobiti koje su korporacije godinama izvlačile iz Hrvatske, da su aparati koji su, prema papirima, ulazili u Hrvatsku kao novi, u stvari aparati u sebi imali ugrađeni program kojim se moglo manipulirati isplatom i tako doći do neregularnih dobitaka, da je bilo nekoliko načina na koje se manipuliralo aparatima, a neki od njih da su aktualni i danas…Navodi da se na aparatima na kojima nije bilo mogućnosti manipulacije ukucavanjem šifre ili je oni nisu znali, radilo tako da su imali posebne brojalice koje su nakucavale na mehaničkim brojčanicima određeni broj impulsa za koji bi se tada smanjio promet, a takav crni novac oni bi podijelili u već unaprijed dogovorenim postocima. Elektroničke brojčanike, koji je bilo teže namjestiti, poništavali su i tako uništavali dokaze, kako je postao fizički vrlo zahtjevno, a i vremenski dugotrajno, ručno namještanje svakog tog aparata, odlučili su poboljšati sistem. D.H. napravio im je sistem kojim je umrežio sve aparate i preko programa u računalu mogli su vidjeti točno koliko je koji aparat u plusu. Onda bi s jednog mjesta, upisivanjem željene adrese, mogli aktivirati mehaničke brojčanike izlaza. To da je bio primitivni Internet, zapravo. Iz HUP Zagreba u sedam klubova koji su surađivali sa tuženikom, izneseno je oko 3,5 milijuna eura u sedam godina. Navodi da je otprilike nakon 5 godina posao postajao sve teži jer su poreznici pojačali kontrole, a i posao je počeo padati, time je i crnog novca bilo sve manje pa su se tuženik i 3Z razišli. Navodi da je iz Novogaminga 17.9.2004. prebačen kod tuženika, da su se austrijski direktori sve osornije i bezobraznije ponašali prema hrvatskom osoblju, naročito prema ženama u kancelarijama koje su tu bilo najnemoćnije i najovisnije o poslu, te su one morale ispaštati zbog direktorske lijenosti i nesposobnosti.
- da je u Jutarnjem listu od 13.2.2013. objavljen članak pod naslovom "Kriminalac vam je rekao da se u kockarnici vadi keš na crno" u kojem se navodi da su u kockarnicama uočene devijantne pojave zbog čega je privedeno 16 osoba, a među kojima je i tužitelj ŠE, te se navodi kako tužitelj tvrdi da se automati podešavaju da se određenim osobama isplati keš,
- da je u članku pod naslovom "Akter afere Novomatic postao hrvatski počasni konzul u Austriji" navedeno kako je čelnik Novomatica postao hrvaatski počasni konzul u Austsriji,
- da je pod naslovom "Slijed karata na poker automatu šaptali mobitelom" navedeno kako je pritvoreno deset osoba, između kojih je i tužitelj, koje USKOK tereti za prevare po automat klubovima diljem Hrvatske,
- da je u Večernjem listu pod naslovom "Kazina zarazili virusima pa novac trošili na automobile" u kojem je također popraćen sudski postupak koji se između ostalog vodi i protiv tužitelja.
13. Sud je izvršio uvid u presudu Općinskog suda u Novom Zagrebu Pn-70/15 od 19. siječnja 2016. koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Karlovcu broj Gž- 389/2016 od 13. travnja 2017. kojom je naloženo tuženiku ŠE (tužitelju u ovom predmetu) da tužitelju OE (bivši direktor ovdje tuženika) isplati 30.000,00 kn na ime naknade štete zbog intervjua tužitelja u Nedjeljnom Jutarnjem u kojem iznosi činjenice na račun OE kao direktora tuženika. Također, sud je izvršio uvid u presudu Općinskog suda u Novom Zagrebu Pn-6915 od 7. svibnja 2015. koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-1271/2015 od 24. kolovoza 2017. kojom je naloženo tuženiku FE (tužitelju u ovom predmetu) da tužitelju Novo Gaming d.o.o. (osnivač tuženika u ovom predmetu) isplati iznos od 30.0200,00 kn na ime naknade štete zbog intervjua tužitelja (odnosno davanja informacija novinaru) u Nedjeljnom Jutarnjem u kojem iznosi činjenice na račun Novo Gaming d.o.o.
14. Nadalje, iz presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu KO-628/10 od 27. svibnja 2011. proizlazi da je ovdje tužitelj ŠE podnio optužni prijedlog protiv člana uprave tuženika SE zbog kaznenog djela iz čl. 311. st. 1. KZ.(sastavljanje lažne isprave), te je optužni prijedlog odbačen.
15. Slijedom svega navedenog, ovaj sud je utvrdio da je tužitelj nakon otkaza ugovora o radu u medijima (kako je to naprijed citirano) govorio o nezakonitom radu tuženika odnosno direktora tuženika, koji nezakoniti rad nije ničim dokazan, a niti je tužitelj negirao činjenicu da je to doista izjavio u novinskom članku, zbog čega je u posebnom sudskom postupku direktoru tuženika i osnivaču tuženika dosuđena naknada štete (kako je to naprijed citirano). Takvim javnim istupima tužitelj je nedvojbeno naštetio tuženiku i njegovom ugledu. Također, tužitelj je nakon otkaza neosnovano tužio direktora tuženika (kako je to naprijed navedeno) te je njegov zahtjev odbijen. Ovaj sud smatra da je tužitelj navedene radnje poduzimao isključivo iz revolte i radi osvete prema svom bivšem poslodavcu, a takvo postupanje tužitelja se ne može ničim opravdati pa čak niti time da je to činio zbog nedopuštenog otkaza. S druge strane, upravo se protiv tužitelja vodi kazneni postupak zbog većeg broja kaznenih djela koje je počinio nakon otkaza na štetu tuženika, koji u odnosu na tužitelja još nije pravomoćno okončan, ali je isti okončan u odnosu na druga tri okrivljenika za ista kaznena djela koja se tužitelju stavljaju na teret, između ostalog i udruživanje s tužiteljem u počinjenu većeg broja kaznenih djela, te je navedeni kazneni postupak bio popraćen u medijima (kako je to naprijed citirano), a tužitelj je određeno vrijeme bio i u pritvoru, te je za njim bila raspisana tjeralica. Po ocjeni ovog suda, nije odlučno što tužitelj još nije pravomoćno osuđen u kaznenom postupku, jer već samo postojanje sumnja na počinjenje kaznenih djela koja su počinjena na štetu bivšeg poslodavca i koja su vezana uz poslove koje je obavljao kod bivšeg poslodavca, te je zbog toga tužitelj završio i u pritvoru određeno vrijeme, nedvojbeno dovodi do gubitka povjerenja u (bivšeg) radnika. Tako i Vrhovni sud RH u presudi poslovni broj: Revr-156/18 od 6. ožujka 2024.
16. Prema čl. 123. st. 2. ZR-a ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten, te ako postoje okolnosti koje opravdano ukazuju da nastavak radnog odnosa, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nije moguć, sud može na zahtjev poslodavca odrediti dan prestanka radnog odnosa, te sukladno st. 3. istog članka, zahtjev za prestanak ugovora o radu na način iz stavka 2. ovoga članka može podnijeti do okončanja glavne rasprave pred sudom prvog stupnja.
17. Po ocjeni ovog suda, kako je pravomoćno utvrđeno da je poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu tužitelju nedopušten, a naprijed opisane okolnosti, osobito istupanje tužitelja u medijima na štetu tuženika i njegovih direktora i osnivača, neosnovano utuživanje direktora tuženika, vođenje kaznenog postupka protiv tužitelja zbog većeg broja kaznenih djela protiv tužitelja a ne štetu tuženika, a što je bilo popraćeno u medijima, a što je sve dovelo do gubitka povjerenja tuženika u tužitelja kao svog radnika, predstavljaju okolnosti koje opravdano ukazuju da nastavak radnog odnosa tužitelja kod tuženika, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nije moguć. Stoga je sud usvojio protutužbeni zahtjev tuženika te je odredio sudski raskid ugovora o radu s danom podnošenja protutužbe 18. ožujka 2013.
18. Kako je sud utvrdio da je osnovan zahtjev tuženika za određivanjem sudskog raskida ugovora o radu, to je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja za vraćanje na rad na radno mjesto pomoćnik direktora ili drugo radno mjesto odgovarajuće stručnoj spremi i radnoj sposobnosti tužitelja. Tome valja dodati da je ovako postavljeni tužbeni zahtjev ispravan budući je u skladu sa odredbom čl. 122. st. 1. ZR-a te opsežnom sudskom praksom, budući se u slučaju nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, radnik može vratiti samo na ono radno mjesto na kojem je bio prije otkaza odnosno na drugo odgovarajuće radno mjesto, ali o tome koje je radno mjesto odgovarajuće odlučuje isključivo poslodavac, te o tome nikada ne može odlučivati i isto birati radnik. Međutim, kao što je navedeno, kako je sud odredio sudski raskid ugovora o radu, to je ovaj zahtjev tužitelja valjalo odbiti kao neosnovan.
19. Budući je sud na temelju izvedenih dokaza utvrdio sve činjenice koje su odlučne za određivanje sudskog raskida ugovora o radu, a proveden je opsežan i dugotrajan postupak, to je sud odbio sve daljnje dokazne prijedloga tuženika na te okolnosti, a valja dodati da doista nije bilo potrebno na ove okolnosti saslušavati čak 16 predloženih svjedoka i zz tuženika (list 594 spisa), budući su sve odlučne činjenice utvrđene na temelju izvedenih dokaza, te bi saslušanje istih zbog proteka vremena doista bilo nepouzdano. Isto tako, sud je izvršio uvid u sudske odluke (koje su naprijed citirane) a koje su bile dovoljna osnova za donošenje odluke u ovom predmetu, te kako je kazneni postupak protiv tužitelja još uvijek u tijeku, to sud nije pribavljao sve te spise (sukladno prijedlogu tuženika) na uvid, već je to ocijenio nepotrebnim.
20. Prema čl. 93. st. 3. ZR radnik ima pravo na naknadu plaće za vrijeme prekida rada do kojega je došlo krivnjom poslodavca ili uslijed drugih okolnosti za koje radnik nije odgovoran, te prema st. 5. istog članka, ako ovim ili drugim zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu nije drukčije određeno, radnik ima pravo na naknadu plaće u visini prosječne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca.
21. Uvidom u Ugovor o radu od 17.09.2004. utvrđeno je da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu tehničar – serviser, a iz Aneksa ugovora o radu od 01.05.2005. proizlazi da je izvršena promjena postojećeg radnog mjesta tužitelja u radno mjesto pomoćnik direktora.
22. Tužitelj navodi da je zadnje tri plaće kod tuženika ostvario za siječanj, veljaču i ožujak 2006. godine pa zahtijeva prosječnu plaću u zadnja tri mjeseca za razdoblje od ožujka 2007. do prosinca 2024. Tuženik pak nije ni tvrdio ni dokazao da bi trebalo uzeti u obzir neki drugi iznos plaće ili plaće za neko drugo razdoblje. Stoga je sud sukladno prijedlogu tužitelja, izvršio uvid u platne liste tužitelja za siječanj, veljaču i ožujak 2006. godine, te je utvrdio da je tužitelj ostvario mjesečne plaće u iznosu od 18.000,00 kn bruto što iznosi 2.389,01 eura (po fiksnom tečaju konverzije 7,53450), sukladno odredaba Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (*Narodne novine* broj 57/22 i 88/22). Slijedom navedenog, kako je otkaz ugovora o radu tužitelju nedopušten, to tužitelj ima pravo na isplatu naknade plaće koje bi ostvario da nedopuštenog otkaza nije bilo pa je tako tužitelju valjalo dosuditi naknadu plaće za razdoblje od 20. ožujka 2007. (kako je to tužitelj zatražio i naveo u tužbenom zahtjevu) do dana sudskog raskida ugovora o radu 18. ožujka 2013. Tako su tužitelju dosuđene mjesečne plaće za razdoblje od 1. travnja 2007. do kraja veljače 2013. u iznosu od 2.389,01 eura za svaki mjesec, te plaća za razdoblje od 20. do 31. ožujka 2007. koja bi iznosila 924,72 eura (2.389,01 eura:31 dan u mjesecu=77,06 X 12 dana=924,72 eura) i za razdoblje od 1. do 18. ožujka 2013. koja bi iznosila 1.387,08 eura (2.389,01 eura:31 dan u mjesecu=77,06 X 18 dana=1.387,08 eura), a što ukupno iznosi 171.931,51 eura, dok je valjalo odbiti preostali dio tužbenog zahtjev u iznosu od 339.316,63 eura (za ožujak 2007. iznos od 1.464,29 eura, mjesečne plaće za razdoblje od travnja 2013. do prosinca 2024. u mjesečnim iznosima od 2.389,01 eura i za ožujak 2013. iznos od 1.001,93 eura)
23. Na dosuđene mjesečne iznose naknade plaće, tužitelju su dosuđene zatezne kamate tekuće od 16-og u svakom pojedinom mjesecu za protekli mjesec do isplate, sukladno članku 29. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41./08., 125/11., 78/15. p 155/23 - dalje ZOO) te Uredbi o izmjenama Zakona o obveznim odnosima "Narodne novine" broj: 156/22) i Uredni o visini stope zakonske zatezne kamate, te čl. 90. st. 4. ZR-a, a s obzirom na odredbu čl. 45. st. 1. i 2., u vezi sa čl. 14. Zakona o porezu na dohodak (NN, 177/04 i dr.) te čl. 61. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak (NN, 95/05 i dr.) plaćanje poreza i prireza dospijeva s isplatom primitka od nesamostalnog rada, tako da tužitelj ne može ostvariti pravo na zatezne kamate za razdoblje kroz koje isto kao sastavni dio bruto plaće nije dospjelo, zbog čega tužitelju ne bi pripadale zakonske zatezne kamate u dijelu iznosa poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak.
24. Tuženik smatra da se plaće koje bi tužitelj ostvario da nije bilo nedopuštenog otkaza trebaju umanjiti za primanja koja je tužitelj ostvarivao radeći za drugog poslodavca ili ih je ostvario po drugoj osnovi ili radeći u trgovačkom društvu koje je njegova bračna stečevina.
25. Valja reći da u slučaju nedopuštenog otkaza, radnik se vraća u onaj položaj koji je imao prije otkaza odnosno koji bi imao da otkaza ugovor o radu nije bilo, a to znači da tijekom prekida rada zbog nedopuštenog otkaza, ima pravo na plaću koju bi ostvario da nedopuštenog otkaza nije bilo. Sukladno tome, ako je radnik tijekom prekida rada zasnovao novi radni odnos i ostvario plaće kod drugog poslodavca, tada radnik ima pravo na razliku između plaće koju bi ostvario kod poslodavca da nedopuštenog otkaza nije bilo i plaće koju je ostvario kod drugog poslodavca tijekom prekida rada, a to iz razloga što se radnik nakon nedopuštenog otkaza vraća u položaj koji bi imao da nedopuštenog otkaza nije bilo, ali ne i u povoljniji položaj. U konkretnom slučaju, iz provedenih dokaza ne proizlazi da je tužitelj nakon nedopuštenog otkaza zasnovao novi radni odnos kod novog poslodavca, budući iz radne knjižice tužitelja proizlazi da mu je tuženik bio zadnji poslodavac, iz podataka Porezne uprave proizlazi da (tijekom utuženog razdoblja) nije primao plaću (koju bi primao u radnom odnosu), te u spisu ne postoje dokazi iz kojih bi proizlazilo da je tužitelj bio u radnom odnosu kod drugog poslodavca.
26. Sporno je da li je tužitelj tijekom prekida rada zbog nedopuštenog otkaza svojim radom ostvarivao neka druga primanja iz drugih izvora (ne iz radnog odnosa), a koja bi trebalo uzeti u obzir pri utvrđivanju visine naknade plaće na koju tužitelj ima pravo, odnosno da li naknadu plaće koju bi tužitelj ostvario da nije bilo nedopuštenog otkaza treba umanjiti za druga primanja koja je tužitelj svojim radom ostvario iz drugih izvora, a ne iz radnog odnosa.
27. Za odlučivanje o tome, odlučno je da li je tužitelj i za vrijeme dok je radio kod tuženika svojim radom ostvarivao takve dodatne prihode koji bi bili dodatni izvor zarade (ne iz radnog odnosa), a koje je nastavio ostvarivati i nakon otkaza. To znači da u slučaju ako je tužitelj tijekom radnog odnosa kod tuženika (prije otkaza) pored plaće svojim radom ostvarivao neka dodatna primanja po nekoj drugoj osnovi, a ne po osnovi ugovora o radu, koja nemaju veze sa tuženikom i radnim odnosom tužitelja kod tuženika, te iste nastavi primati i nakon nedopuštenog otkaza, tada se naknada plaće koju bi radnik ostvario tijekom prekida rada zbog nedopuštenog otkaza, ne može umanjivati za takve dodatna primanja, jer bi ista primao neovisno o plaći. S druge strane, ako tužitelj tijekom radnog odnosa kod tuženika (prije otkaza) pored plaće nije svojim radom ostvarivao neka dodatna primanja po nekoj drugoj osnovi, a ne po osnovi ugovora o radu, koja nemaju veze sa tuženikom i radnim odnosom tužitelja kod tuženika, ali iste ostvaruje nakon nedopuštenog otkaza, tada se naknada plaće koju bi radnik ostvario tijekom prekida rada zbog nedopuštenog otkaza, mora umanjiti za takva dodatna primanja, jer bi u protivnom radnik došao u povoljniji položaj od onog u kojem bi bio da nije bilo nedopuštenog otkaza.
28. Iz podataka Porezne uprave (list 1448 spisa i 1642-1678 spisa) čiju isstinitost i vjerodostojnost tuženik nije osporavao, proizlazi da je tužitelj ostvario plaće u 2006. godini u iznosu od 154.371,08 kn, u 2007. godini 52.372,36 kn te je ostvario dohodak od kapitala 2014. godine 54,00 kn, 2016. godine 36,00 kn, 2017. godine 36,00 kn, 2018. godine 36,00 kn, 2019. godine 60,00 kn,2020. godine 6,45 kn, u 2021. godini 48,00 kn. Međutim, valja reći da 2006. godina nije utuženo razdoblje pa nije odlučno koliku je plaću tužitelj tada ostvario, a plaće za 2007. godinu u iznosu od 52.372,36 kn se odnose na razdoblje do 20.3.2007. koje također nije utuženo razdoblje u ovom predmetu, odnosno iz iste ne proizlazi da se taj iznos odnosi na utuženo razdoblje od 20.3.2007. Nadalje, tužitelj je u pojedinim godinama (kako je naprijed navedeno) ostvarivao dohodak od kapitala, a dohotkom od kapitala smatraju se primici po osnovi: kamata, izuzimanja imovine i korištenja usluga na teret dobiti tekućeg razdoblja, kapitalnih dobitaka, dodjele ili opcijske kupnje vlastitih dionica i udjela u društvu, dividendi i udjela u dobiti na temelju udjela u kapitalu, a koji su ostvareni u poreznom razdoblju. Ovaj sud smatra da dohodak od kapitala ne predstavlja primanja stečena radom tužitelja, te iste tužitelj može steći na drugi način, a ne svojim radom, pa ista nemaju utjecaja na obvezu poslodavca koji je nezakonito otkazao ugovor o radu na isplatu pune naknade plaće.
29. Sud je izvršio uvid u optužnicu protiv tužitelja (iz kaznenog predmeta koji je naprijed naveden) u kojoj se u osnovnim podacima za tužitelja, navodi da tužitelj ima mjesečnu zaradu od oko 1.500,00 eura, te izjavu tužitelja u predmetu Općinskog suda u Zaprešiću Ovr-509/09 prema kojoj je primao oko 1.500,00 eura. Međutim, navedeno ne može biti od utjecaja na obvezu poslodavca koji je nezakonito otkazao ugovor o radu na isplatu pune naknade plaće, jer se ne radi o točnom podatku budući se navodi „oko 1.500,00 eura“ te se ne vidi o kojoj vrsti zarade se radi i u kojem je razdoblju ostvarena.
30. Iz Izvoda iz sudskog registra sud je utvrdio da je tužitelj direktor tvrtke Exim Zagreb d.o.o. te se iz povijesnog izvoda iz sudskog registra (koji je javno dostupan na internetu) vidi da je tužitelj direktor te tvrtke od njenog osnivanja, odnosno tužitelj je bio direktor navedene tvrtke i tijekom radnog odnosa kod tuženika (kada nedvojbeno nije bio u radnom odnosu kod te tvrtke jer radnik ne može biti istovremeno u dva radna odnosa). Slijedom navedenog, te kako u spisu niti ne postoji dokaz da je tužitelj bio u radnom odnosu u toj tvrtki, a direktor niti ne mora nužno biti u radnom odnosu, to je ovaj sud utvrdio da tužitelj nije bio u radnom odnosu u toj tvrtki, već je bio direktor u istoj i to i tijekom radnog odnosa kod tuženika, kao i nakon nedopuštenog otkaza. Dakle, tužitelj nije bio u radnom odnosu temeljem ugovora o radu u tvrtki Exim Zagreb d.o.o. niti prije, a niti nakon nedopuštenost otkaza, te u spisu ne postoje drugi ugovori temeljem kojih je tužitelj obavljao rad ¸i ostvarivao zaradu za tu tvrtku npr. ugovor o djelu, autorski ugovor ili sl., a niti je tuženik tvrdio da takvi ugovori postoje, već je tužitelj bio direktor tvrtke prije i nakon nedopuštenog otkaza, te eventualna dobit koju je tužitelj stjecao kao direktor prije i nakon nedopuštenog otkaza nema utjecaja na obvezu poslodavca koji je nezakonito otkazao ugovor o radu na isplatu pune naknade plaće.
31. Iz izvoda iz sudskog registra za tvrtku Frula d.o.o. sud je utvrdio da se ista nalazi na adresi tužitelja, te da je osnivač i osoba ovlaštena za zastupanje iste, tužiteljeva supruga VE. U spisu ne postoji dokaz o tome da je tužitelj bio u radnom odnosu u toj tvrtki, a niti da je imao neku drugu ulogu u istoj, a to zapravo ne tvrdi niti tuženik, već tuženik ističe da je navedeno društvo osnovano tijekom braka VE s tužiteljem pa se radi o bračnoj stečevini te da je sav prihod koji je stečen radom, zajednički od VE i tužitelja. Međutim, za odlučivanje u ovom predmetu doista nije odlučno da li je tužiteljeva supruga VE u tvrtki Frula d.o.o. ostvarila određena primanja i u kojem iznosu, te da li ista predstavlja bračnu stečevinu, Š, bračna stečevina nema nikakve veza sa plaćom tužitelja koju bi ostvario da nije bilo nedopuštenog otkaza, te nema nikakve osnove da se plaća koju bi tužitelj ostvario da nije bilo nedopuštenog otkaza umanji za određeni iznos bračne stečevine, jer prava tužitelja po osnovi bračne stečevine neovisna su o plaći koju je tužitelj ostvario odnosno koju bi ostvario da nije bilo nedopuštenog otkaza.
32. Imajući u vidu sve naprijed navedene razloge u pogledu činjenice ostvarivanja prihoda tužitelja nakon nedopuštenog otkaza, to je sud odbio kao nepotrebne brojne predložene dokazne prijedloge tuženika na okolnost visine naknade plaće na koju tužitelj ima pravo nakon nedopuštenog otkaza i to: pribaviti račune koje je Frula d.o.o. izdala tuženiku i Novogaming d.o.o. tijekom 2005. i 2006. i financijski izvještaj za Frula d.o.o. za 2013., pribaviti od Exim Zagreb d.o.o. i Frula d.o.o. IP obrazac za tužitelja i suprugu VE, od Porezne uprave podatak o ostvarenom prometu za društvo Exima Zagreb d.o.o. i Frula d.o.o. te o visini dohodaka i primanja VE i tužitelja, financijsko vještačenje poslovne dokumentacije trgovačkog društva Exim Zagreb d.o.o. radi utvrđivanja koliko je tužitelju kao direktoru isplaćeno na ime plaće ili naknade plaće te poslovne dokumentacije trgovačkog društva Frula d.o.o. radi utvrđivanja koliko je tužitelju i njegovoj supruzi VE isplaćeno primanja po osnovi rada, te saslušanje svjedoka (čak 14 svjedoka i stranaka na okolnost primanja tužitelja.
33. Ovaj sud smatra da se radi o dugotrajnom postupku u kojem je proveden opsežni dokazni postupak, te je činjenično stanje dovoljno utvrđeno za donošenje zakonite odluke, a tuženik je iznio navedene brojne dokaze koji su usmjereni isključivo na odugovlačenje s postupkom. Naime, navodi tuženika o ostvarenoj zaradi tužitelja nakon nedopuštenog otkaza su neosnovani i nedokazani (iz razloga kako je to naprijed navedeno) te tuženik zapravo iznosi samo pretpostavke koje nemaju uporište u izvedenim dokazima te pokušava koristiti sud kao servis za provjeravanje njegovih pretpostavki. Valja dodati da se zarad tužitelja zasigurno ne može dokazivati personalnim dokazima, a isto tako valja reći da je tužitelj tijekom postupka saslušan dva puta, kao i pojedini svjedoci, te je tuženik imao mogućnost istima postaviti dodatna pitanja.
34. Sud je odbio prijedlog tužitelja za provođenjem financijskog vještačenja radi utvrđivanja visine plaće koju bi tužitelj ostvario na radnom mjestu ¨prokurist¨, „voditelj odjela za upravljanje klubovima“ i „voditelj odjela za financije i kontroling“ kao nepotrebne, budući na tim radnim mjestima nije radio pa ne može niti ostvariti naknadu plaće za ta radna mjesta, odnosno tužitelj ne može birati ono radno mjesto i onu plaću koja mu je povoljnija.
35. Ostale dokaze sud nije cijenio jer nisu odlučni u ovom predmetu.
36. Kako je tužitelj uspio s tužbenim zahtjevom radi nedopuštenosti otkaza (o kojeg zahtjevu se je uglavnom raspravljalo tijekom cijelog postupka), te sa zahtjevom za isplatu naknade plaće u iznosu od 171.931,51 eura, dok je odbijan zahtjev za vraćanje na rad i isplatu naknade plaće u iznosu od 339.316,63 eura, a tuženik je uspio sa protutužbenim zahtjevom radi određivanja sudskog raskida, dok je odbijen protutužbeni zahtjev radi utvrđenja da nisu istinite i da ne proizvode nikakve pravne učinke isprave "Odluka o osnivanju podružnice u Zagrebu, 17. veljače 2006." i "Zapisnik sa osnivačkog skupa Sindikalne podružnice automat klubova - casina ""Kocka", održanog 17. veljače 2006. godine u Zagrebu", to ovaj sud smatra da su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima, pa je sud temeljem čl. 154. st. 4. ZPP-a odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove.
U Zagrebu, 3. ožujka 2025.
Sudac:
Monika Ferić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda pisanim putem u pet primjeraka u roku 15 dana.
DNA:
1. Pun. tužitelja
2. Pun. tuženika
3. Spis