Republika Hrvatska

Općinski sud u Sisku

Trg Ljudevita Posavskog 5

44000 Sisak

Poslovni broj: P Ob-214/2024-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sisku, OIB: 74610670107, po sucu Jeleni Lenić-Brkić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice PK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], protiv tuženika BK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi produljenja obveze uzdržavanja, nakon glavne javne rasprave zaključene 22. siječnja 2025. u nazočnosti stranaka, 3. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku BK OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] da tužiteljici PK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] mjesečno plaća uzdržavanje u iznosu od 150,00 eura počev od 3. listopada 2025.

II. U preostalom dijelu tužiteljica se odbija s tužbenim zahtjevom.

Obrazloženje

1. Tužiteljica PK (dalje: tužiteljica) podnijela je tužbu 30. rujna 2024. protiv tuženika BK (dalje: tuženik) radi produljenja obveze uzdržavanja. U tužbi navodi da je presudom ovog suda poslovni broj P Ob-216/2023 od 26. veljače 2024. tuženiku naloženo da na ime uzdržavanja tužiteljice plaća iznos od 50,00 eura mjesečno. Navodi da obveza tuženika za plaćanje uzdržavanja uskoro prestaje te traži produljenje iste. Nadalje navodi da je starija osoba koja živi od skromnih primanja i ne može podmiriti svoje životne potrebe, a s obzirom na dob nema mogućnosti zaposlenja zbog loših zdravstvenih prilika. Ističe da tuženik ima osjetno veća primanja i ima besplatnu geronto službu. Predlaže doprinos od 300,00 eura počevši od 3. listopada 2024. pa do 3. listopada 2025.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da se protivi zahtjevu tužiteljice za produljenje uzdržavanja kako po osnovi tako i po visini postavljenog zahtjeva. Ističe da je u dobi od 74 godine i živi sam u kući koja je u suvlasništvu s tužiteljicom u ½ dijela i plaća sve troškove vezane za vlasništvo i održavanje kuće. Prima mirovinu od 809,69 eura mjesečno, te ima visoki tlak, dijabetes tipa II, te su mu troškovi prehrane povećani zbog dijetne prehrane. Plaća troškove održavanje nekretnine, kao što je košnja trave, te navodi da ima režijske troškove. Što se tiče visine traženog doprinosa smatra da bi time bila učinjena očita nepravda jer bi tužiteljica imala veće primitke od tuženika zajedno sa svojom mirovinom iznos od 604,54 eura, a tužitelj bi u tom slučaju imao 509,00 eura i obvezu plaćanja svih naknada koje se odnose na vlasništvo.

Predlaže tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti.

3. U dokaznom postupku provedeni su dokazi uvidom u presudu ovoga suda poslovni broj P Ob-216/2023 od 26. veljače 2024., obavijest o mirovinskim primanjima za tužiteljicu (stranica 3 spisa), obavijest o mirovinskim primanjima za tuženika

(stranica 10 spisa), saslušane stranke

4. U svom iskazu tužiteljica u bitnome navodi da je prošla godina dana od razvoda braka, da prima mirovinu od 285,00 eura jer nije bila u radnom odnosu dok su djeca bila mala, te da je tuženik tvrdio da neće čuvati našu djecu i branio joj zaposlenje. Sada živi kod sina u [adresa] i ima zaštićenu mirovinu, te ne smije raditi niti 4 sata, ima zdravstvene probleme kao visok tlak, hipotireozu, visoki kolesterol i ostale staračke bolesti. Navodi da nema sredstava od kojih se može uzdržavati, a da tuženik živi u zajedničkoj kući i ne dozvoljava fizički podjelu imovine da bi imala gdje stanovati. Ističe da ima dodatne troškove za lijekove, te da mora prilagoditi prehranu. Kod sina mora plaćati dio režijskih troškova, a da joj kćer povremeno kupi prehrambene potrepštine. Ukupno joj je potrebno još barem 200,00 eura na njenu mirovinu da bi mogla preživjeti , a 300,00 eura da bi mogla normalno živjeti.

5. Tuženik je u bitnome iskazao da se kuća može fizički podijeliti na kat i prizemlje, ali kat nije uređen, a da isplatu ne može izvršiti. Prima mirovinu od 809,00 eura i invalidninu od 23,00 eura, te da ima režijske troškove i plaća dodatno peglanje 25-30 eura mjesečno, a prosječni režijski troškovi iznose 319,00 eura, te troškovi za lijekove 30,00 eura mjesečno. Tužiteljica nije bila u radnom odnosu u mladosti jer nije imala zanimanje i zajedno su odgajali njihovu djecu, a on je radio na željeznici u smjenama. Ističe da ima bolesti dijabetes tipa II, visoki tlak i lošija cirkulacija. Navodi da je tužiteljica otišla kod djece u [adresa], te je on mislio da će se vratiti u stan koji su zajednički kupili te da je bila preemancipirana i da je nagovorila da ne kontaktiraju s njim.

6. Temeljem članka 295. stavak 1. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 103/2015, dalje: ObZ) bračni drug koji nema dovoljno sredstava za život ili ih ne može ostvariti iz svoje imovine, a nije sposoban za rad ili se ne može zaposliti ima pravo na uzdržavanje od svog bračnog druga ako ovaj za to ima dovoljno sredstava i mogućnosti. Stavkom 2. istoga članka određeno je da kada se određuje uzdržavanja za bračnoga druga sud treba uzeti u obzir ostvarivanje skrbi o djeci, te podjelu obiteljskih obveza za vrijeme trajanja braka.

7. U konkretnom slučaju tužiteljica navodi da nije ostvarila radni staž dok su djeca bila mala jer je čuvala zajedničku djecu i da joj je tuženik branio raditi, dok tuženik navodi da je tužiteljica bez zanimanja i da je on radio u smjenama, i da je otišla svojevoljno kod djece u [adresa], te da je on se nadao da će zajedno živjeti. Ovim činjenicama je utvrđeno da tužiteljica nije bila u radnom odnosu radi toga što je čuvala zajedničku djecu, te da je tuženik radio u smjenama, što je otežavalo odgovarajuću zajedničku brigu i skrb o djeci.

8. Time je tužiteljica dokazala odlučne činjenice da je osim trajanja braka od 1976. što je razvidno iz presude ovoga suda poslovni broj P Ob-216/2023 od 26. veljače 2024. vodila brigu i skrb o djeci i radi toga nije mogla biti u radnom odnosu uz činjenicu da je tuženik radio u smjenama.

9. Osnovano je utvrditi da doprinos za uzdržavanje na temelju ovih okolnosti ukazuje da zahtjev tužiteljice za uzdržavanje ne predstavlja očitu nepravdu u odnosu na produljenje uzdržavanja kako je to postavljeno tužbenim zahtjevom a sukladno članku 298. stavak 2. ObZ a u svezi s člankom 299. ObZ.

10. U odnosu na visinu doprinosa za uzdržavanje utvrđeno je da tužiteljica prima mirovinu od oko 300,00 eura mjesečno, a tuženik mirovinu od oko 800,00 eura mjesečno te da su zbog svoje dobi osobe koje iskazuje određene zdravstvene poteškoće kako zbog svoje dobi tako i zbog specifičnosti svake osobe a koje navode međusobno nisu osporavali teko da je osnovano zaključiti da su njihove potrebe za uzdržavanje podjednake. Što se tiče režijskih troškova tužiteljice iskazuje da plaća dio troškova stanovanja kod sina, a tuženik iskazuje za održavanje zajedničke nekretnine u kojoj stanuje kao što su troškovi košnje trave i peglanje, s tim da ima pomoć gerontodomaćice.

11. Slijedom navedenoga sud cijeni da je tuženik u mogućnosti doprinositi za uzdržavanje tužiteljice iznos od 150,00 eura mjesečno, te bi time tužiteljica imala prihode od oko 450,00 eura mjesečno za uzdržavanje što je prema njenom kazivanju ispod njenih potreba. Uzimajući u obzir da tužiteljica nije u mogućnosti privređivati za svoje uzdržavanje i činjenice da nema imovine u kojoj bi mogla samostalno stanovati, niti imovine od koje bi mogla ostvariti prihode, proizlazi osnovani zahtjev tužiteljice za doprinos tuženika njenom uzdržavanju, a uzimajući u obzir trajanje braka i mogućnosti privređivanja stranaka za vrijeme trajanja braka.

12. Tuženik ima mirovinu s dodatkom od oko 800,00 eura i pomoć gerontodomaćice, te koristi zajedničku nekretninu stranaka. Činjenica da su tuženikove potrebe za uzdržavanjem približno iste kao i tužiteljičine, s obzirom na njihovu dob i zdravstveno stanje osnovano je utvrditi da se razlika potreba za uzdržavanje ukazuje u troškovima stanovanja koji su kod tuženika veće s obzirom da održava zajedničku nekretninu, ali isto tako ima besplatnu pomoć u kući, dok tužiteljica ima određene troškove stanovanja jer stanuje kod sina, te joj kćer povremeno pomaže kupujući prehrambene potrepštine što nije redovan prihod i dostatan za ukupne potrebe tužiteljice.

13. Tuženik ima mirovinu od oko 800,00 eura, dosuđeni doprinos koji je dužan plaćati tužiteljici od 150,00 eura mjesečno ukazuje da bi za njegove potrebe ostao iznos od 650,00 eura, što s obzirom na iznesene uobičajene svakodnevne potrebe stranaka i njihovo zdravstveno stanje, sud cijeni da je tuženik u mogućnosti doprinositi navedeni iznos, a da time neće ugroziti svoju materijalnu egzistenciju. Slijedom navedenoga osnovan je tužbeni zahtjev tužiteljice u iznosu od 150,00 eura mjesečno, a u preostalom iznosu odbijen kao neosnovan.

14. Obveza tuženika za doprinos teče od 3. listopada 2024. pa do 3. listopada 2025. uzimajući u obzir da je doprinos po ranijoj odluci određen do 3. listopada 2024. te se isti nastavlja temeljem ove odluke kako je postavljeno tužbenim zahtjevom.

15. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Sisku, 3. ožujka 2025.

Sutkinja

Jelena Lenić-Brkić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa iste. Žalba se podnosi županijskom sudu putem ovog suda u tri istovjetna primjerka.

Dostavna naredba:

1. Tužiteljica osobno

2. Tuženik osobno