Republika Hrvatska

Općinski sud u Pazinu

Stalna služba u Poreču-Parenzo

Turistička ulica 2

52440 Poreč-Parenzo

Posl. br. Povrv-7/2024-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo po sucu tog suda Alenu Barbiću kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja t.d. GRAĐENJE I UPRAVLJANJE d.o.o., OIB 71507120769, iz Zagreba, Vučanska ulica 8, zastupanog p.p. Dijani Zoričić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženice AĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane p.p. Martini Benolić, odvjetnici u Umagu-Umago, radi isplate, izvan ročišta, dana 03. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I Djelomično se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave posl. br. Ovrv-4003/2023 od 01. rujna 2023. donesenom po javnom bilježniku Miodragu Ivkoviću, iz Buzeta, te se odbija tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

"Nalaže se ovršeniku AĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] da ovrhovoditelju Građenje i upravljanje d.o.o., OIB 71507120769, Vučanska ulica 8, 10000 Zagreb namiri tražbinu u iznosu od 21,22 eur uvećanu za zatezne kamate koje teku, na iznos od 10,61 eur od 16. svibnja 2020., na iznos od 10,61 eur od 16. lipnja 2020., po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 8 dana od dana dostave rješenja o ovrsi."

II U preostalom dijelu, ne uključujući troškove postupka, platni nalog iz t. I se održava na snazi.

III Nalaže se tuženici da tužitelju naknadi parnične troškove u iznosu od 261,87 eur, sa zateznim kamatama koje na iznos od 136,87 eur teku od dana donošenja rješenja o ovrsi iz t. I do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, do 29. prosinca 2023., za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023., za svako polugodište, uvećanjem referentne stope – kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu parničnih troškova u dijelu iznad dosuđenog.

Obrazloženje

1. U ovom je predmetu po prijedlogu tužitelja (prethodno ovrhovoditelja) za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, podnesenom 05. srpnja 2023., u kojem tužitelj tvrdi da tuženik (prethodno ovršenik) nije podmirio dospjelo potraživanje po osnovi računa za pričuvu, te radi naplate tražbine tužitelja iz vjerodostojne isprave, javni bilježnik Miodrag Ivković, iz Buzeta, donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave posl. br. Ovrv-4003/2023 od 01. rujna 2023. Tim rješenjem je naloženo tuženici da tužitelju namiri tražbinu u iznosu od 558,08 eur uvećanu za zatezne kamate koje teku, na iznos od 10,61 eur od 16. svibnja 2020. do isplate, na iznos od 10,61 eur od 16. lipnja 2020. do isplate, na iznos od 10,61 eur od 16. srpnja 2020. do isplate, na iznos od 10,61 eur od 16. kolovoza 2020. do isplate, na iznos od 10,61 eur od 16. rujna 2020. do isplate, na iznos od 10,61 eur od 16. listopada 2020. do isplate, na iznos od 10,61 eur od 16. studenog 2020. do isplate, na iznos od 10,61 eur od 16. prosinca 2020. do isplate, na iznos od 38,99 eur od 16. siječnja 2021. do isplate, na iznos od 38,99 eur od 16. veljače 2021. do isplate, na iznos od 38,99 eur od 16. ožujka 2021. do isplate, na iznos od 38,99 eur od 16. travnja 2021. do isplate, na iznos od 38,99 eur od 16. svibnja 2021. do isplate, na iznos od 38,99 eur od 16. lipnja 2021. do isplate, na iznos od 17,09 eur od 16. siječnja 2022. do isplate, na iznos od 17,09 eur od 16. veljače 2022. do isplate, na iznos od 17,09 eur od 16. ožujka 2022. do isplate, na iznos od 17,09 eur od 16. travnja 2022. do isplate, na iznos od 17,09 eur od 16. svibnja 2022. do isplate, na iznos od 17,09 eur od 16. lipnja 2022. do isplate, na iznos od 17,09 eur od 16. kolovoza 2022. do isplate, na iznos od 17,09 eur od 16. rujna 2022. do isplate, na iznos od 17,09 eur od 16. listopada 2022. do isplate, na iznos od 17,09 eur od 16. studenog 2022. do isplate, na iznos od 17,09 eur od 16. prosinca 2022. do isplate, na iznos od 17,09 eur od 16. veljače 2023. do isplate, na iznos od 17,09 eur od 16. ožujka 2023. do isplate, na iznos od 17,09 eur od 16. travnja 2023. do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 8 dana od dana dostave rješenja o ovrsi, s odmjerenim troškovima postupka u iznosu od 149,38 eur uvećanim za zatezne kamate koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 8 dana od dana dostave rješenja o ovrsi. Radi naplate tužiteljeve tražbine određena je ovrha općenito na imovini tuženika.

2. Tuženica je protiv rješenja o ovrsi podnijela prigovor. U prigovoru osporava rješenje o ovrsi u cijelosti, i to po osnovi i visini, u cijelosti, a sve iz razloga i na način kako je opisano u nastavku. Prije upuštanja u raspravljanje, tuženica ističe prigovor promašene aktivne legitimacije. Naime, trgovačko GRAĐENJE I UPRAVLJANJE d.o.o., Zagreb da nema ovlaštenja za pokretanje ove ovrhe, niti je isto imenovano većinom suvlasnika uređenog Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Naime, tuženica da se nije nikad usuglasila sa imenovanjem istog, kao i nekolicina drugih suvlasnika a sve iz razloga i na način kako da je opisano u nastavku ovog prigovora. Posljedično, predlaže se prvenstveno ispitivanje postojanje aktivne legitimacije tužitelja. Tužitelj da je, suprotno zakonskim propisima, vodio pričuvu na jednom računu za više zgrada. Slijedom okolnosti da tuženica nije stalno u Zagrebu, uplate da su vršene prema ranijim uplatnicama, te da nitko nije obavijestio tuženicu ili njenu obitelj o promjeni broja računa. Od 2019. godine na ovamo, tužitelj da je upitan u više navrata da dostavi podatke s ranijeg računa pričuve, što da je isti odbijao i izbjegavao učiniti, kao što da je odbijao dostaviti podatke o iznosu koji je s tog računa prebačen na novi račun pričuve. Naime, raniji račun pričuve da nije nikad zatvoren, već da se isti i dalje koristi, vjerojatno za drugu zgradu. Posljedično, tuženica da je skoro pa tri pune godine pokušavala doći do tih podataka, bezuspješno, iako da kao suvlasnik ima pravo uvida u navedeno. Posljedično, jedini način za pridobivanje predmetnih podataka da je upravo putem suda, te se predlaže da Naslovni sud pozove Erste&Steiermarkische bank d.d. na dostavu izvoda s računa broj [broj bankovnog računa] tj. ranijeg računa pričuva za zgradu u [adresa]. U svakom slučaju, dostavljena financijska kartica da ne sadrži sve uplate izvršene po tuženici. Nadalje, tužitelj da nije vršio knjiženja sukladno odredbama o uračunavanju. U prilogu da se dostavljaju uplate od 05.11.2020. u iznosu od 799,40 kuna, od 12.04.2021. u iznosu od 319,76 kuna, od 16.11.2021. u iznosu od 386,37 kuna te od 14.03.2023. u iznosu od 85,45 eura, a koje da tuženica ne pronalazi u predmetnoj financijskoj kartici. Nadalje, predmetnoj financijskoj kartici da nedostaje i uplata od 500,00 kuna izvršena 18.01.2021. godine. Međutim, slijedom okolnosti da su uplate u pravilu vršene od strane kćerke tuženice, pok. SĐ, tuženica da nije bila u mogućnosti dostaviti svu neophodnu dokumentaciju ovom prigovoru, s obzirom na kratkoću roka. Posljedično, tuženica da se obvezuje dostaviti daljnje potvrde o uplati, međutim da moli da sud bez odgode zatraži od banke koja je vodila raniji račun pričuve prethodno opisane izvode. Opreza radi, tuženica izjavljuje i prigovor zastare. Nadalje, tuženica ističe da financijska kartica priložena uz prijedlog za ovrhu ne udovoljava uvjetima iz Ovršnog zakona za vjerodostojnu ispravu, osobito obzirom da je ista ovjerena pečatom pravne osobe sa sjedištem u [adresa], a ne u Zagrebu. Tuženica da se stoga protivi zahtjevu tužitelja za isplatom te prinudnom naplatom te predlaže da se pobijano Rješenje o ovrsi Javnog bilježnika Miodraga Ivkovića iz Buzeta od 01.09.2023. godine, posl.br. javnobilježničkog predmeta: UPPPP/OS-Ovrv-331/2023, posl.br. sudskog predmeta: Ovrv-4003/2023 stavi van snage u cijelosti te ukinu provedene radnje te obveže tužitelja na nadoknadu prouzročenog parničnog troška.

3. Povodom prigovora tuženice, ovosudnim pravomoćnim rješenjem posl. br. Povrv-7/2024-21 od 30. travnja 2024., stavljeno je izvan snage citirano rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha, te su u tom dijelu ukinute sve provedene radnje i odlučeno je da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. S obzirom da se u ovom sporu tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 1.320,00 eur, to se, sukladno čl. 458. st. 1. ZPP-a, radi o sporu male vrijednosti.

Prema čl. 461. a st. 6. ZPP-a u postupku u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, kao što je to aktualno slučaj, tužitelj je dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od dostave rješenja kojim je stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu kojim je određena ovrha, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica, te predložiti održavanje usmene rasprave. Prema st. 7. istog članka u postupku u sporovima male vrijednosti u povodu rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave tuženik je dužan najkasnije u roku od 15 dana od primitka tužiteljevog podneska iz st. 6. ovog članka iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te predložiti održavanje usmene rasprave.

5. U nastavljenom postupku, u podnesku podnesenom 15. svibnja 2024., koji je podnesen u roku iz čl. 461. a st. 6. ZPP-a, tužitelj tvrdi da je tuženica u predmetnom prigovoru istaknula da tužitelj nema ovlaštenja za pokretanje ove ovrhe, jer da isti nije imenovan većinom suvlasnika. Tužitelj ističe da je 01. svibnja 2019. godine sklopljen Međuvlasnički ugovor između tužitelja i suvlasnika predmetne stambene zgrade, te da je 74,85% (sedamdesetičetirizarezosamdesetipetposto) suvlasnika potpisalo ovaj ugovor, a čime da se utvrđuje da je ugovor važeći i da ovlašćuje tužitelja na upravljanje predmetnom stambenom zgradom. Nastavno, činjenica da tuženica nije potpisala predmetni ugovor da ne utječe na važenje Međuvlasničkog ugovora, jer da je sukladno 375. članku Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima dovoljna natpolovična većina suvlasnika čiji suvlasnički dijelovi čine više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine. Navedena većina da je evidentno ostvarena. Tužitelj da sudu dostavlja i Ugovor o upravljanju stambenom zgradom od 01. svibnja 2019. godine sklopljen između tužitelja i ovlaštenog predstavnika predmetne zgrade, a čime da se gore navedene tvrdnje dodatno potkrepljuju. Tuženica da problematizira i činjenicu da je tužitelj vodio pričuvu na jednom računu za više zgrada. Tužitelj ističe da niti jedan zakonski akt ne nalaže da se pričuva mora isplaćivati na poseban račun za svaku zgradu, već da je potrebno voditi posebne financijske kartice za svaku zgradu, a što da je tužitelj i činio. Tužitelj da prilaže sudu i prepiske komunikacije s tuženicom i njezinom opunomoćenicom, a iz kojeg da je jasno vidljivo da je tuženica bila stalno obavještavana o svom dugovanju. U više navrata tužitelj da je isticao u komunikaciji iznos dugovanja, te dostavljao potrebnu dokumentaciju, a tuženica da je s istim očito bila upoznata jer da je u prepiskama aktivno sudjelovala. Također, tužitelj da prilaže i dopis od 21. listopada 2019. godine zajedno s karticom dugovanja. Tuženica da je isti primila, što da je vidljivo iz povratnice koja da je potpisana. Tužitelj dodatno ističe da su sve uplatnice tuženici slane uredno i to na njezinu adresu. Tužitelj ističe da su sve uplate koje da je tuženica izvršila i čije potvrde da je dostavila uknjižene. Tuženica da je u više navrata izvršavala uplate bez navedenog razdoblja za koje se vrši uplata, na što da ju je upozorio tužitelj, a što da je vidljivo iz priložene komunikacije sa tuženicom. Međutim, i te uplate da je tužitelj knjižio te s iznosima zatvarao stara dugovanja, a što da je vidljivo iz financijske kartice koja da se prilaže sudu. Tuženica da tvrdi da je tužitelj u više navrata odbio dati na uvid izvode iz ranijeg računa pričuve. Tužitelj ističe da je 06. srpnja 2021. godine u korespondenciji elektroničkom poštom, tuženici jasno objasnio da je moguće izvršiti dostavu traženih izvoda isključivo uz pisanu suglasnost suvlasnika ili uz odobrenje predstavnika stanara, a sve radi zaštite osobnih podataka drugih suvlasnika sukladno Zakonu o zaštiti osobnih podataka. Budući da tuženica navedeno nije dostavila, tužitelj da nije mogao postupati po zahtjevu. Tužitelj ističe da je u vrijeme ovjere predmetne financijske kartice sjedište istog bilo u [adresa]. Stoga da je ista ovjerena i pečatom s naznakom sjedišta u [adresa]. Tužitelj ističe da je pečat i potpis valjan i vjerodostojan, te da isti nema nikakav utjecaj na valjanost financijske kartice sukladno Ovršnom zakonu. Temeljem svega navedenog tužitelj da ovime pobija tvrdnje tuženice iz predmetnog prigovora, koji da je usmjeren isključivo na odugovlačenje ovog postupka. Tužitelj predlaže da sud sukladno čl. 461.a ZPP-a i pisanoj naravi postupka u sporovima male vrijednosti donese odluku bez održavanja rasprave. Tužitelj da će na spis dostaviti i ovjerenu izjavu direktora FĐ, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj]. Ukoliko sud odluči održati raspravu predlaže se saslušati direktora tužitelja i tuženicu. Tužitelj predlaže da sud nakon provedenog postupka donese presudu sljedećeg sadržaja: "Održava se cijelosti na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi od 01.09.2023. javnog bilježnika Miodraga Ivkovića iz Buzeta posl. broj Ovrv-4003/23 od 01.09.2023."

6. Tuženica u roku od 15 dana od primitka tužiteljevog podneska iz t. 6. obrazloženja nije iznijela nikakve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve, ni predložila dokaze za utvrđivanje iznesenih činjenica, kao niti predložila održavanje usmene rasprave.

7. Prema čl. 461. a st. 3. ZPP-a postupak u sporovima male vrijednosti pisani je postupak. Prema st. 4. istog članka sud će u sporovima male vrijednosti održati ročište ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog.

S obzirom da su obje stranke predložile samo dokaze uvidom u isprave (tužitelj je samo, ukoliko sud odluči održati raspravu, predložio saslušanje direktora tužitelja i tuženicu, pri čemu nije naznačio o čemu ih treba saslušati), sud nije smatrao potrebnim da se radi provođenja dokaznog postupka održi ročište. S druge strane, niti jedna od stranaka nije u rokovima iz čl. 461. a st. 6. i 7. ZPP-a podnijela obrazloženi prijedlog da se ročište održi. Zato u ovom predmetu nije održano ročište.

8. Sud sudi na temelju činjenične osnove na koju se stranke pozivaju, jer u protivnom prekoračuje njihove zahtjeve (tako i VS, Rev 2790/91 od 11. ožujka 1992.).

U parničnom postupku se činjenice utvrđuju sa stupnjem izvjesnosti, u smislu da uvjerenje suda o njima mora biti takvo da isključuje svaku razumnu sumnju u njegovu pravilnost i istinitost.

9. U dokaznom postupku je izvršen uvid u: financijsku karticu (27), potvrde (49- 52), dopis od 14. siječnja 2019. (53-54), univerzalni nalog za plaćanje (55), međuvlasnički ugovor 1044 od 01. svibnja 2019. (82-87), ugovor o upravljanju stambenom zgradom u [adresa] (88-89), dopis od 21. listopada 2019. (93), izvod iz poslovnih knjiga (94-97), ispis e-mail komunikacije (98-103), financijsku karticu (104), izjavu (106-107). Nije prihvaćen prijedlog tuženice da sud pozove Erste&Steiermärkische Bank d.d. na dostavu izvoda s računa broj [broj bankovnog računa] tj. ranijeg računa pričuva za zgradu u [adresa], jer je, sukladno čl. 232. st. 2. ZPP-a, stranka dužna sama podnijeti ispravu na koju se poziva za dokaz svojih navoda. S tim u vezi, za istaći je da je tužitelj primio upravo ono što mu je tuženica uplatila, pa te činjenice tuženici moraju biti poznate, jer se radi o njenim vlastitim uplatama. Za zaključiti je stoga da bi tuženici moralo biti poznato kada je izvršila uplate tuženiku, u kojem iznosu i po kojoj osnovi, te da bi trebala imati isprave o tome.

10. Uvidom u međuvlasnički ugovor od 01. svibnja 2019. utvrđeno je da se radi o ugovoru kojim se uređuju odnosi suvlasnika u vezi upravljanja i korištenja stambeno – poslovne zgrade u [adresa], upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Ugovorom je za predstavnika suvlasnika određen HĐ. Jedan od suvlasnika navedene nekretnine je i tuženica. Tuženica nije potpisala ugovor, iz čega slijedi da ga nije sklopila. Ugovor je potpisala, pa shodno tome i sklopila većina suvlasnika čiji suvlasnički dijelovi čine više od polovice vrijednosti svih suvlasničkih dijelova nekretnine.

Čl. 375. st. 1., 3. i 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (dalje: ZV) propisano je da se uzajamni odnosi suvlasnika u vezi s upravljanjem i korištenjem nekretnine utvrđuju ugovorom koji mora biti sklopljen u pisanom obliku (međuvlasnički ugovor) i da odluke koje proizlaze iz tog ugovora obvezuju sve suvlasnike ako je ugovor sklopila većina suvlasnika čiji suvlasnički dijelovi čine više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine. Odredbe tog ugovora imaju učinak i prema suvlasniku koji je to pravo stekao nakon sklapanja međuvlasničkog ugovora.

Kako je međuvlasnički ugovor od 01. svibnja 2019. sklopila većina suvlasnika čiji suvlasnički dijelovi čine više od polovice vrijednosti svih suvlasničkih dijelova nekretnine, to taj ugovor obvezuje sve suvlasnike, pa tako i tuženicu.

Čl. 378. st. 1., 2., 3. i 5. ZV-a propisano je da su suvlasnici nekretnine dužni poslove upravljanja nekretninom povjeriti upravitelju u skladu s ugovorom kojeg su s tim upraviteljem sklopili, s tim da upravitelj može biti fizička ili pravna osoba upisana za obavljanje tih poslova. Propisano je da upravitelj upravlja nekretninom u ime i za račun suvlasnika u granicama ovlasti utvrđenih ugovorom i da upravitelj zastupa suvlasnike u vezi s upravljanjem nekretninom u postupcima pred državnim tijelima, ako ugovorom iz ove zakonske odredbe nije drugačije određeno.

Uvidom u ugovor 1044 o upravljanju stambenom zgradom u [adresa] od 01. svibnja 2019. utvrđeno je da su taj ugovor sklopili tužitelj, kao upravitelj i HĐ, kao predstavnik suvlasnika predmetne stambene zgrade. Tim ugovorom su poslovi upravljanja zajedničkim dijelovima i uređajima navedene zgrade povjereni tužitelju. Ovim ugovorom je, uz ostalo, tužitelj ovlašten da u ime i za račun suvlasnika organizira naplatu sredstava pričuve, uključujući i prinudnu naplatu.

Čl. 379. st. 1. ZV-a propisano je da je upravitelj osobito dužan brinuti da se zajednički dijelovi nekretnine održavaju u graditeljskom i funkcionalnom stanju, nužnom za normalno korištenje, da je dužan obavljati povremeni i godišnji pregled nekretnine i o tome sačiniti zapisnik, raspoređivati i druge troškove nekretnine na suvlasnike, naplaćivati dugovanja, obavještavati suvlasnike na prikladan način o obavljenim poslovima i obavljati i druge poslove u skladu s obvezama preuzetim ugovorom, a prije navedenim, te položiti svakom suvlasniku uredan račun o poslovanju u prethodnoj kalendarskoj godini i staviti mu na prikladan način na uvid isprave na kojima se temelji, i to najkasnije do 30. lipnja svake godine.

Čl. 90. ZV-a propisano je da je pričuva zajednička, namjenski vezana imovina svih suvlasnika nekretnine, koja je namijenjena za pokriće troškova održavanja i za poboljšanje nekretnine, kao i za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova. Zajedničkom pričuvom upravljaju suvlasnici, odnosno, upravitelj zgrade, kojeg oni imenuju međuvlasničkim ugovorom ili ga imenuje nadležno tijelo jedinice lokalne samouprave, ukoliko suvlasnici u zakonskom roku ne sklope međuvlasnički ugovor, kao imovinom odvojenom od imovine bilo kojeg suvlasnika.

Čl. 89. st. 2. ZV-a je propisano da doprinose za zajedničku pričuvu radi pokrića troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova snose svi suvlasnici razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, ako nije drukčije određeno.

Smislenim tumačenjem svih prije navedenih odredaba zakona, pod pojmom zastupanje iz čl. 378. st. 5. ZV-a ima se podrazumijevati ovlaštenje u poduzimanju svih onih radnji, pa i pokretanje sudskih postupaka, kako bi se ostvarili i zaštitili interesi suvlasnika zgrade u održavanju zgrade. To podrazumijeva dobivenu i zakonom propisanu ovlast i da kao stranka u postupku utužuje nekog od suvlasnika radi naplate dugujuće pričuve, koja se sredstva polažu na, u tu svrhu otvoren, poseban račun, jer je to imovina odvojena od imovine bilo kojeg suvlasnika, ali i od upravitelja zgrade, a kojom upravlja upravitelj.

Prema tome, upravitelj zgrade je ovlašten ex lege samostalno pokretati postupke pred nadležnim tijelom u ime i za račun suvlasnika zgrade, radi naplate zajedničke pričuve od suvlasnika koji tu pričuvu ne plaćaju. Drugim riječima, upravitelj zgrade je aktivno legitimiran da kao stranka u postupku utužuje suvlasnika zgrade na plaćanje dugujuće zajedničke pričuve.

Prema čl. 380. st. 2. ZV-a sredstva zajedničke pričuve suvlasnici su dužni uplaćivati najmanje u visini koja odgovara 0,54 % vrijednosti njihovog posebnog dijela, godišnje. Prema čl. 381. ZV-a dok se ne utvrde vrijednosti posebnih dijelova nekretnine udio vlasnika posebnog dijela nekretnine u troškovima upravljanja odredit će se na način da visina udjela odgovara udjelu korisne površine stana ili na druge samostalne prostorije koja je u njegovom vlasništvu, prema zbroju korisnih površina svih stanova i drugih samostalnih prostorija u nekretnini.

Uvidom u financijsku karticu (temeljem koje je, kao vjerodostojne isprave, doneseno citirano rješenje o ovrsi) utvrđeno je da tuženica na ime sredstava zajedničke pričuve za predmetnu nekretninu duguje tužitelju iznos od: 10,61 eur, koji je dospio 15. svibnja 2020., 10,61 eur koji je dospio 15. lipnja 2020., 10,61 eur koji je dospio 15. srpnja 2020., 10,61 eur koji je dospio 15. kolovoza 2020., 10,61 eur koji je dospio 15. rujna 2020., 10,61 eur koji je dospio 15. listopada 2020., 10,61 eur koji je dospio 15. studenog 2020., 10,61 eur koji je dospio 15. prosinca 2020., 38,99 eur koji je dospio 15. siječnja 2021., 38,99 eur koji je dospio 15. veljače 2021., 38,99 eur koji je dospio 15. ožujka 2021., 38,99 eur koji je dospio 15. travnja 2021., 38,99 eur koji je dospio 15. svibnja 2021., 38,99 eur koji je dospio 15. lipnja 2021., 17,09 eur koji je dospio 15. siječnja 2022., 17,09 eur koji je dospio 15. veljače 2022., 17,09 eur koji je dospio 15. ožujka 2022., 17,09 eur koji je dospio 15. travnja 2022., 17,09 eur koji je dospio 15. svibnja 2022., 17,09 eur koji je dospio 15. lipnja 2022., 17,09 eur koji je dospio 15. kolovoza 2022., 17,09 eur koji je dospio 15. rujna 2022., 17,09 eur koji je dospio 15. listopada 2022., 17,09 eur koji je dospio 15. studenog 2022., 17,09 eur koji je dospio 15. prosinca 2022., 17,09 eur koji je dospio 15. veljače 2023., 17,09 eur koji je dospio 15. ožujka 2023., 17,09 eur koji je dospio 15. travnja 2023., ili ukupno 558,13 eur.

Uvidom u potvrdu (49) utvrđeno je da je dana 05. studenog 2020. Martina Benolić, za tuženicu, uplatila tužitelju iznos od 799,40 kn, za pričuvu za 2019. i 2020. Uvidom u potvrdu (5) utvrđeno je da je dana 12. travnja 2021. Martina Benolić uplatila tužitelju iznos od 319,76 kn, za pričuvu za 2019., 2020. i 2021. Uvidom u potvrdu (51) utvrđeno je da je dana 14. ožujka 2023. Martina Benolić, za tuženicu, uplatila tužitelju iznos od 85,45 eur, za pričuvu za 01/23. Uvidom u potvrdu (52) utvrđeno je da je dana 16. studenog 2021. Martina Benolić uplatila tužitelju iznos od 386,37 kn, za pričuvu za 2021. i 2022. Uvidom u univerzalni nalog za plaćanje (55) utvrđeno je da je dana 14. siječnja 2019. tuženica na ime duga za pričuvu stambenoj zgradi u [adresa] u [adresa] uplatila iznos od 1.000,00 kn.

Na temelju uplata iz gornjih potvrda i univerzalnog naloga se ne može sa stupnjem izvjesnosti utvrditi da se uplate iz ovih potvrda odnose upravo na iznose koje tužitelj potražuje od tuženice u ovom predmetu. To posebno iz razloga što je jedna uplata izvršena još u svibnju 2019., a tužitelj u ovom predmetu potražuje iznose koji se odnose na razdoblje od 15. svibnja 2020. do 15. travnja 2023. Nadalje, još neke uplate se odnose i na 2019., a koja godina nije predmet ove tužbe. Konačno, iz financijske kartice je vidljivo da su tuženici priznati uplaćeni iznosi pričuve dospjeli 15. srpnja 2021., 15. kolovoza 2021., 15. rujna 2021., 15. listopada 2021., 15. studenog 2021., 15. prosinca 2021. i 15. siječnja 2023., te isti nisu predmet utuženja. Stoga, ove isprave ne dovode, sa stupnjem izvjesnosti, u pitanje sadržaj financijske kartice, kao ni ostale isprave u koje je izvršen uvid. Eventualna činjenica, na koju se tuženica poziva, da je tuženik vodio pričuvu na jednom računu za više zgrada, također ne dovodi u pitanje sadržaj financijske kartice. Konačno, sadržaj financijske kartice ne dovodi u pitanje činjenica da na pečatu tužitelja na istoj, kao sjedište, stoji [adresa].

Kraj iznijetog stanja stvari, sud prihvaća sadržaj financijske kartice. Shodno tome, a sukladno čl. 9. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO) tuženica duguje tužitelju utužene iznose.

Budući da tuženica kasni s plaćanjem navedenih novčanih iznosa, koji čine glavnicu, ona tužitelju, sukladno čl. 29. st. 1. ZOO-a, pored glavnice, duguje i zatezne kamate na te iznose, po stopi iz st. 2. istog članka, tekuće od njihovog dospijeća, pa do isplate.

Kao što je rečeno, tuženica je istakla prigovor zastare.

Tražbina s osnove sredstava zajedničke pričuve je povremena tražbina, pa je zastarni rok 3 godine (čl. 226. st. 1. ZOO-a). Spor je pokrenut prijedlogom za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave podnesenim 05. srpnja 2023., pa je nastupila zastara za dvije pojedinačne tražbine od po 10,61 eur dospjele 15. svibnja 2020. i 15. lipnja 2020., dok zastara nije nastupila za preostale pojedinačne tražbine.

Slijedom iznijetog, temeljem čl. 451. st. 3. ZPP-a, odlučeno je kao u t. I i II dispozitiva.

11. Tužitelj je zatražio naknadu troškova postupka.

Prema čl. 154. st. 5. ZPP-a sud može odlučiti da jedna stranka naknadi sve troškove koje je protivna stranka imala, ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi.

Tužitelj nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi, pa mu je tuženica dužna naknaditi parnične troškove.

Tužitelju su priznati sljedeći parnični troškovi: za sastav prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave 99,50 eur (Tbr. 11. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, NN 138/23, dalje: Tarifa), za PDV na ovu radnju 24,87 eur (Tbr. 46. Tarife), za predujam naknade javnog bilježnika s PDV-om 12,50 eur (čl. 7. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku, NN 9/21 i dr.), za sastav podneska podnesenog 15. svibnja 2024. 100,00 eur (Tbr. 8. t. 1. Tarife) i za PDV na ovu radnju 25,00 eur (Tbr. 46. Tarife), ili ukupno 261,87 eur.

Nisu mu priznati troškovi ostatka naknade javnog bilježnika s PDV-om, jer te troškove nije imao, budući da nisu nastali.

Tužitelju, sukladno čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona, pripadaju zatražene zatezne kamate na troškove sastava prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, PDV-a na tu radnju i predujma naknade javnog bilježnika s PDV-om, tekuće od dana donošenja rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave do isplate, po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a.

Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u t. III dispozitiva.

U Poreču-Parenzo, 03. ožujka 2025.

S u d a c:

Alen Barbić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud, kao drugostupanjski sud.

DNA:

1. tužitelju p.p.,

2. tuženici p.p.

S u d a c: