Poslovni broj: Us I-925/2024-6

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Sandri Ćoraš Gega, te Marijani Jurić, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja: ČA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika: Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, Samostalna služba za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV br. 1, OIB: 66486182714, kojeg zastupa opunomoćenik ZA, diplomirani pravnik i zaposlenik, temeljem generalne punomoći položene kod Upravnog suda u Splitu, radi priznavanja statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, nakon javne rasprave zaključene dana 31. siječnja 2025. u prisutnosti opunomoćenika tuženika, dana 3. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži da se poništi rješenje tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove KLASA: UP/II 560-01/24-01/86, URBROJ: 512- 2501-24-2 od dana 22. ožujka 2024.

Obrazloženje

1. U tužbi, podnesenoj protiv rješenja tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove KLASA: UP/II 560-01/24-01/86, URBROJ: 512-2501-24-2 od dana 22. ožujka 2024., tužitelj je, u bitnom, naveo da se netočno utvrđeno činjenično stanje odnosi na ocjenu nadležnog tijela tuženika da tužitelj nije učinio vjerojatnim okolnosti na kojima temelji svoj prijedlog. U obrazloženju napadnutog rješenja da se navodi da uvidom u spis predmeta nisu navedene činjenice niti podneseni novi dokazi koji bi samostalno ili zajedno s već izvedenim dokazima mogli dovesti do drugačijeg rješenja konkretne upravnopravne stvari, već da jednostavno ponavlja već poznate činjenice koje je isticao u prethodnom postupku. Odluka tuženika da je kontradiktorna u odnosu na utvrđeno činjenično stanje i materijalnu istinu i da dovodi u razumnu sumnju njenu ispravnost. Naime, da je nedvojbeno utvrđeno da je tužitelj u traženom razdoblju obavljao „organizacijske poslove oko ustrojavanja straža i dežurstava, ophodnje, čuvanje sela, straže te druge organizacijske poslove u selu". Zatim „ u žalbenim zahtjevima ne navodi nikakve aktivnosti koje bi se mogle smatrati pružanjem oružanog otpora agresoru i djelovanjem u izravnoj svezi s tim otporom, sukladno odredbi članka 3. stavka 2. ZHBDR-a"? Diskreciono pravo tijela koje vodi postupak da mora biti jasno i nedvojbeno ograničeno i to samo na okolnosti kada u konkretnom slučaju sva predložena dokazna sredstva nemaju snagu utvrđivanja materijalne istine. Ne može se postupati na način da se valjana moguća sredstva dokazivanja ignoriraju. Naime, da se priznaju bitni nomotehnički elementi norme članka 3. stavka 2. ZHBDR-a, ali da se diskreciono odlučuje kako ne postoje dva kumulativna uvjeta za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata. Naime, da se utvrđuje kako postoje bitni elementi normativnog određenja za priznavanje traženog prava, ali da se unatoč tome donosi suprotna odluka. Zbog navedenih ozbiljnih nedostataka vođenja postupka na štetu stranke da se predlaže Sudu da poništi napadnuto rješenje.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu u cijelosti iznio sve navode iz obrazloženja osporenog rješenja predloživši da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja.

3. Na ročištu održanom kod ovog Suda dana 31. siječnja 2025. opunomoćenik tuženika naveo je kako ostaje pri navodima iz odgovora na tužbu i obrazloženja osporenog rješenja.

4. Osporenim rješenjem tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove KLASA: UP/II 560-01/24-01/86, URBROJ: 512-2501-24-2 od dana 22. ožujka 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Split KLASA: UP/I 560-01/24-01/45, URBROJ: 512M2- 6510-24-2 od dana 14. veljače 2024., a kojim je odbijen zahtjev ČA, ovdje tužitelja, za priznavanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti odredu Narodne zaštite „Galovac“ u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

5. Sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem cjelokupne dokumentacije koja se nalazi u spisu kojeg je dostavilo upravno tijelo, u kojem je doneseno osporeno rješenje, te u spisu upravnog spora.

6. U sporu je održana rasprava koja je bila zakazana da bi se strankama dala mogućnost, sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 36/24, dalje: ZUS-a), očitovanja o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari.

7. Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, nakon održane usmene i javne rasprave, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a, kao i savjesnom ocjenom svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

8. Predmet spora je, sukladno odredbi čl. 3. ZUS-a, ocjena zakonitosti osporavanog rješenja tuženika.

9. Člankom 3. st. 1. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (“Narodne novine”, br. 121/17, 98/19 i 84/21, dalje: ZHBDR) propisano je da je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao:a) pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga), b) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. ili manje ako je sudjelovanje u obrani suvereniteta Republike Hrvatske nastavio bez prekida u borbenom sektoru Oružanih snaga Republike Hrvatske u kontinuiranom trajanju najmanje 100 dana, c) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., d) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom umro, ranjen ili ozlijeđen u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., e) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom nestao u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. i f) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom zatočen u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. Stavkom 2. istog članka propisano je da se pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: obrana suvereniteta Republike Hrvatske), u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996. Stavkom 3. istog članka propisano je da hrvatski branitelji iz Domovinskog rata iz stavka 1. ovoga članka i članovi njihovih obitelji ostvaruju prava prema ovom Zakonu, dok je stavkom 4. istog članka propisano da se status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata iz ovoga članka dokazuje potvrdom ministarstva nadležnog za obranu odnosno ministarstva nadležnog za unutarnje poslove ili potvrdom iz Evidencije hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata koju izdaje ministarstvo nadležno za hrvatske branitelje (u daljnjem tekstu: Ministarstvo).

10. Odredbom čl. 179. točke a) ZHBDR propisano je da status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata utvrđuje ministarstvo nadležno za obranu odnosno ministarstvo nadležno za unutarnje poslove po zahtjevu stranke nakon provedenoga upravnog postupka ili po službenoj dužnosti na temelju činjenica o kojima vodi službenu evidenciju.

11. Po pravnom shvaćanju ovog Suda, da bi se osobi priznao status hrvatskog braniteljamoraju biti kumulativno ispunjena dva uvjeta određena člankom 3. ZHBDR- a: pripadnost Oružanim snagama Republike Hrvatske te organizirano sudjelovanje u obrani suvereniteta Republike Hrvatske.

12. Uvidom u spis tuženog tijela KLASA: UP/II 560-01/24-01/86 utvrđeno je: da je Područni odsjek za poslove obrane Zadar, dopisom KLASA: 560-01/24-01/10, URBROJ: 512M2-70-24-7 od dana 7. veljače 2024., dostavio tužiteljev zahtjev za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti ONZ MZ „Galovac“ općine [adresa] u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.; da tužitelj ima status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata za razdoblje od 18. listopada 1993. do 7. siječnja 1994. (VP 8312 Zadar); da je iz dostavljenog očitovanja Područnog odsjeka za poslove obrane Zadar razvidno da bivši Ured za obranu Zadar nije vodio i službenu evidenciju pripadnika ONZ općine Zadar, tako niti MZ „Galovac“, te da ne raspolažu podacima o sudjelovanju osoba u NZ; da iz izjave tužitelja proizlazi da je bio predsjednik MZ Galovac te da su početku ustrojili Civilnu zaštitu te Prvu pomoć Galovac, uređujući odnosno pripremajući seoske podrume u slučaju raketnih djelovanja, a da su popisi pripadnika dostavljeni stranci-HDZ kao i da su im glavne zadaće bile izviđanje i praćenje neprijateljskih aktivnosti na obližnjoj Aerobazi „Zadar“ gdje da se nalazila neprijateljska vojska, građenje rovova, stavljanje prepreka te blokiranje pruge [adresa], zatim da su surađivali sa HV, da su imali malo automatskih pušaka te osobnog naoružanja (uglavnom pištolji), da su vršili osiguranje 2. bojne 112. brigade HV te da su čuvali dva važna strateška položaja, a mjesto da je bilo raketirano od strane neprijatelja; iz izjave svjedoka FA proizlazi da je tužitelj bio zadužen za organizaciju i funkcioniranje mjesnih straži kao i moguću evakuaciju stanovništva, da je bio aktivno uključen u sve aktivnosti i radnje vezane za izviđanje, kontrolu te nabavku oružja i opreme, glede borbenog djelovanja da je bilo kontakata, suradnje između HV odnosno Škabrnjskog bataljuna, a za suradnju da je bio zadužen tužitelj; iz izjave svjedoka NA da je razvidno da je predmetni bio jedan od osnivača dragovoljačkih odreda Galovac, organiziranih od svibnja 1991. i da je obzirom na funkciju bio zadužen za organizaciju i funkcioniranje mjesnih naoružanih straža u suradnji sa pripadnicima pričuvnog sastava MUP-a RH, PU Zadarske, a kako su bili blizu tadašnje aerobaze JNA u Zemuniku Donjem da su izviđali i pratili aktivnosti neprijatelja.

13. Cijeneći iskaze saslušanih svjedoka FA i NA, kao i samog tužitelja, u upravnom postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu nedvojbenim proizlazi da je tužitelj bio pripadnik odreda Narodne zaštite „Galovac“ u predmetnom razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

14. Međutim, aktivnosti koje tužitelj navodi da je obavljao, izviđanje i praćenje neprijateljskih aktivnosti na obližnjoj Aerobazi „Zadar“, građenje rovova, stavljanje prepreka, blokiranje pruge [adresa], organizaciju i funkcioniranje mjesnih naoružanih straža u suradnji sa pripadnicima pričuvnog sastava MUP-a RH, PU Zadarske, ne mogu se smatrati pružanjem oružanog otpora agresoru i djelovanjem u izravnoj svezi s tim otporom u smislu naprijed citirane odredbe članka 3. stavka 2. ZHBDR, kako to pravilno zaključuje i tuženik u osporenom rješenju.

15. Tužitelj u svojoj izjavi ne navodi da bi u spornom razdoblju bilo ikakvog borbenog djelovanja s njegove strane, a isto ne navode niti svjedoci NA i FA, stoga je nedvojbeno utvrđeno kako tužitelj ne ispunjava uvjet propisan gore citiranom odredbom čl. 3. st. 2. ZHBDR, radi čega se prigovori izneseni u tužbi u tom smislu ukazuju u cijelosti neosnovanima.

16. Slijedom svega naprijed navedenog, po ocjeni ovog Suda, prigovori tužitelja (koji se generalno svode na njegovo tumačenje svojih aktivnosti u spornom razdoblju) nisu od utjecaja radi donošenja eventualno drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari iz razloga što je u upravnom postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu, činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno, nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na štetu tužitelja.

17. U izloženim okolnostima, a uzimajući u obzir navedene zakonske odredbe, osporavana odluka tuženika je zakonita. Nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ br. 47/09 i 110/21, dalje: ZUP-a), a na koje ovaj Sud, temeljem članka 31. stavka 2. ZUS-a, pazi po službenoj dužnosti.

18. Radi toga je, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te odlučiti kao u izreci presude.

U Splitu, 3. ožujka 2025.

S U D A C

Sandra Ćoraš Gega

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. ZUS-a).

DN-a:

- tužitelju ČA iz [adresa]

- tuženiku Ministarstvu obrane Republike Hrvatske, Glavnom tajništvu, Službi za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV br. 1

- u spis