Poslovni broj: P-3263/2014-35

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji Mariji Šipek, u pravnoj stvari 1. tužiteljice RD, OIB [osobni identifikacijski broj] i 2. tužitelja SD, OIB [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], oboje zastupani po punomćniku Robertu Jančiku, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika ŽD, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], radi utvrđenja prava vlasništva, nakon provedene glavne i javne rasprave, zaključene 21. siječnja 2025. u prisutnosti punomoćnika 1. i 2. tužitelja i tuženika osobno, 3. ožujka 2025.

r i j e š i o  j e

Ne dopušta se preinaka tužbe iz podneska od 18. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev:

„Utvrđuje se da su 1. i 2. tužitelji svojim radom i sredstvima građenjem stekli pravo vlasništva na stanu koji se nalazi na adresi [adresa], 4. etaža 199/1000, sagrađen na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], upisano u zk. ul. [broj ZK uloška], [broj poduloška], u naravi dvosoban stan oznake S4 u potkrovlju neto površine površine 66,50 čm s pripadajućom garažom oznake G3 u prizemlju, neto površine 13,65 čm te parkiralištem oznake P7 na parceli neto površine 3,25 čm što ukupno iznosi 83,40 čm pa je tuženik tužiteljima dužan priznati pravo vlasništva na opisanom stanu na jednake dijelova sa po ½ dijela i trpjeti da se temeljem ovog suda upišu u zemljišne knjige jer će u protivnom njegovo priznanje zamijeniti presuda.“

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka.

Obrazloženje

1. 1. i 2. tužitelji u tužbi podnesenoj 29. travnja 2014. navode da su njih dvoje supružnici, a da je tuženik brat 1.tužiteljice. Ističu da je dok su odnosi između parničnih stranaka bili izuzetno dobri između njih postignut usmeni sporazum prema kojem su tužitelji svojim radom i sredstvima, kao investitori, izgradili dva stambena objekta s ukupno 9 stanova namijenjenih za tržište koje se nalaze u Zagrebu na adresi [adresa] i 4a. Navode da je sukladno dogovoru stranaka tuženik samo formalno naznačen kao kupac zemljišta na kojem će se izgraditi stambeni objekti te da je tuženik podigao kredit u iznosu 153.350,00 CHF te da je bio formalno označen kao nositelj ovlaštenja i u građevinskoj dokumentaciji. Ističu da su sredstva realiziranog kredita isključivo potrošena za kupovinu zemljišta za izgradnju objekata. Nadalje navode da su tužitelji isključivo svojim radom i sredstvima izgradili spomenute objekte u cijelosti, a s obzirom da je građevinska dokumentacija formalno glasila na tuženika on se upisao kao vlasnik zasebnih stambenih jedinica te se samo formalno pojavljivao u svojstvu prodavatelja istih namijenjenih za tržište. Ističu da su novčana sredstva ostvarena prodajom stanova usmjerena i pripala tužiteljima te da je prodano 8 od 9 stanova, a da je jedan stan pripao 1. i 2. tužiteljima i to stan površine 66,50 čm s pripadajućom garažom oznake G3 u prizemlju, neto površine 13,65 čm te parkiralištem oznake P7 na parceli neto površine 3,25 čm što ukupno iznosi 83,40 čm i predstavlja 4.etažu: 199/1000 u stambenoj zgradi broj 4 [adresa] u [adresa] izgrađen na kč. br. [katastarska čestica] upisano u zk. ul. [broj ZK uloška], [broj poduloška], k. o. [katastarska općina] na kojem je formalno upisan kao vlasnik tuženik. Ističu da tuženik nikada nije bio u posjedu tog stana nego da je u taj stan po završetku izgradnje 2007. uselila kći 1. i 2. tužitelja ŠD koja ga i danas koristi sa svojim suprugom . Također ističu da je sukladno postignutom sporazumu između parničnih stranaka tuženik priznao i stvarno preuzeo obvezu otplate naprijed spomenutog kredita po ugovoru od 2. veljače 2006. i ustupa zamjenom prava vlasništva na stanu u [adresa] upisanog u zk. ul. [broj ZK uloška], [broj poduloška], k. o. [katastarska općina], a da je zauzvrat dobio stan u mjestu Pakoštane koji je bio u vlasništvu ZD izgrađen na čestici 80/5, u naravi kuća od 151 m2 i dvorište 294 m2, etaža 2. Pul.2 12630/100000 dijela čestice 80/5 s kojim suvlasničkim dijelom je neodovjivo povezano vlasništvo stana u prizemlju površine 54,85 m2 koji se sastoji od kuhinje, blagovaone, dnevnog boravka, spavaće sobe, dvije kupaonice, hodnika i dvije terase u etažnom elaboratu obilježene kao BPR i označen zelenom bojom, kojem pripada parkirališno mjesto oznake P1, označeno crvenom bojom i vrt oznake V2 označen krugovima zelene boje, upisan u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Ističu da je ovaj usmeni sporazum u cijelosti izvršen te da je tuženik u veljači 2006. preuzeo u posjed apartman na moru u Pakoštanima. Tužitelji nadalje navode da se tuženik početkom 2012. počeo ponašati suprotno dogovoru te da je u travnju 2013. podnio vlasničku tužbu za iseljenje ŠD i LD (kćeri i zeta 1. i 2. tužitelja), predaju u posjed i isplatu naknade za korištenje tog stana koji se vodi kod ovog suda pod poslovnim brojem Ps-126/13. Tužbenim zahtjevom uređenim u podnesku od 6. ožujka 2015. predlažu donošenje presude kojom će se utvrditi da su 1. i 2. tužitelji svojim radom i sredstvima građenjem stekli pravo vlasništva na stanu koji se nalazi na adresi [adresa], 4. etaža 199/1000, sagrađen na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], upisano u zk. ul. [broj ZK uloška], [broj poduloška], u naravi dvosoban stan oznake S4 u potkrovlju neto površine površine 66,50 čm s pripadajućom garažom oznake G3 u prizemlju, neto površine 13,65 čm te parkiralištem oznake P7 na parceli neto površine 3,25 čm što ukupno iznosi 83,40 čm pa je tuženik tužiteljima dužan priznati pravo vlasništva na opisanom stanu na jednake dijelova sa po ½ dijela i trpjeti da se temeljem ovog suda upišu u zemljišne knjige jer će u protivnom njegovo priznanje zamijeniti presuda. Traže i naknadu troškova parničnog postupka sa zateznim kamatama od donošenja presude do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik ističe da nije bilo nikakvog usmenog sporazuma na način kako ga opisuju tužitelji te da je potpuno nelogično da bi tuženik uzeo kredit od 153.350,00 CHF za izgradnju stambenih jedinica, a da bi on zauzvrat "dobio" apartman u Pakoštanima čija je vrijednost znatno manja od tog kredita. Ističe da je tuženik tim kreditom sufinancirao izgradnju stambenih jedinica te da je u dogovoru s 1. i 2. tužiteljima njemu pripalo vlasništvo predmetnog stana te da za taj stan još uvijek plaća kredit, a da se u posjedu istog nalaze ŠD i LD koji su u posjedu trebali biti do lipnja 2012. sukladno dogovoru s tuženikom. Međutim kako je ŠD odbila iseliti iz tog stana te je u stan uselio njezin sadašnji suprug LD, tuženik je podnio tužbu kod ovog suda koji se vodi pod poslovnim brojem Ps-126/13. Također ističe da je spomenuti apartman u Pakoštanima i prije i poslije navodno postignut usmenog sporazuma sa 1. i 2. tužiteljima bio opterećen založnim pravom pa da je stoga nelogično da bi tuženik pristao na spomenuti sporazum na način kako ga opisuju 1. i 2. tužitelji. Predlaže tužbeni zahtjev odbiti.

3. U podnesku od 6. ožujka 2015. 1. i 2. tužitelji navode da je tuženik bio u poznat da je nekretnina u Pakoštanima bila opterećena založnim pravom, a da je i predmetni stan opterećen zalogom za iznos kredita kojeg je tuženik bio dužan otplaćivati. Ističu da su tražili od tuženika da im izda valjanu tabularnu ispravu kako bi i formalno upisali svoje pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini te da su oni imali namjeru da založno pravo na apartmanu u Pakoštanima prebace na predmetnu nekretninu i na taj način oslobode od tereta nekretninu u Pakoštanima. Ističu da je tuženik, s obzirom da izbjegava izdati tabularnu ispravu, onemogućio tužitelje da realiziraju svoje namjere i da je time tuženik isprovocirao gubitak prava vlasništva ZD na apartmanu u Pakoštanima. Također ističu da tuženik već duže vremensko razdoblje ne ispunjava svoju obvezu plaćanja kredita, pa da je stoga Zagrebačka banka d.d. 2013. pokrenula ovršni postupak radi namirenja svoje tražbine iz založene nekretnine koji se vodi pod poslovnim brojem Ovr-1995/2013.

4. Tuženik ističe da je potpuno neživotno i nelogično da bi stranke ulazile u pravne poslove kako ih opisuju tužitelji, a da pritom ne bi sastavili nikakav pisani dokument. Osporava da bi tužitelji stekli pravo vlasništvo predmetnog stana po bilo kojoj osnovi. Ističe da on nikada nije stekao pravo vlasništva apartmana u Pakoštanima te ističe da je on kao kupac **.**.2004. sa ZD kao prodavateljem sklopio ugovor o prodaji tog apartmana, a koji ugovor je sporazumno raskinut 31. ožujka 2005. Ističe da je točno da ne otplaćuje kredit za stan u [adresa] i da je pokrenut ovršni postupak radi prodaje nekretnine, ali da tuženik nije u financijskoj mogućnosti plaćati kredit za taj stan iz razloga jer je Porezna uprava pokrenula postupak prisilne naplate na novčanim sredstvima tuženika.

5.1. U podnesku od 18. prosinca 2024. tužitelji su uredili tužbeni zahtjev na način da traže da se utvrdi da su 1. i 2. tužitelji svojim radom i sredstvima izgradili nekretninu koja se nalazi na adresi [adresa] u stambenoj zgradi, [adresa], izgrađenoj na kč. br. [katastarska čestica], označenu kao suvlasnički dio : 199/1000 ETAŽNO VLANIŠTVO ( E – 4 ) u naravi dvosoban stan oznake S4 u potkrovlju neto površine 66,50 čm s pripadajućom garažom oznake G3 u prizemlju netto površine 13,65 čm te parkiralištem oznake P7 na parceli netto površine 3,25 čm što ukupno iznosi 83,40 čm upisan u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

5.2. Tuženik se usprotivio preinaci tužbe.

5.3. Tužitelji smatraju da se radi o dopuštenoj preinaci jer tuženik više nije vlasnik predmetne nekretnine, a da je do toga došlo nakon zaključenja prethodnog postupka i da za to ne postoji krivnja 1. i 2. tužitelja.

5.4. Prije svega treba reći da su sada vlasnici predmetne nekretnine LD i ŠD (zk izvadak, list 163 spisa), kćer i zet 1. i 2. tužitelja, te da su oni tu nekretninu kupili u ovršnom postupku se pred ovim sudom vodio pod poslovnim brojem Ovr-1995/13 između ovrhovoditelja Zagrebačke banke d.d. i ovršenika ŽD (ovdje tuženika), a kako to proizlazi iz rješenja o dosudi (list 142 spisa). Taj je postupak pokrenut još 2013. godine, dakle prije ovog postupka, na što su tužitelji upirali još na početku ovog postupka navodeći da tuženik ne plaća kredit Zagrebačkoj banci d.d. te da je banka kao založni vjerovnik pokrenula ovršni postupak.

5.5. U odnosu na navode tužitelja da oni imaju pravni interes za utvrđenje kako je to navedeno u podnesku od 18. prosinca 2024. jer se pred ovim sudom pod poslovnim brojem Ps-126/2013 vodi postupak povodom tužbe ovdje tuženika protiv njihove kćeri i zeta (koji su predmetni stan kupili u ovršnom postupku) radi iseljenja i naknade za korištenje tuđe nekretnine pa ako tužitelji uspiju sa svojim zahtjevom iz podneska od 18. prosinca 2024. da tuženik u tom drugom postupku ne može uspjeti treba odgovoriti da navedena okolnost ne predstavlja njihov pravni interes u smislu čl. 187. st. 2. ZPP. Naime, pravni interes mora biti pravni i konkretan (nije dovoljan emocionalni ili ekonomski) i treba se korist koju očekuje ogledati u sferi njihovih prava (nije dovoljno da se radi o pravima njima bliskih osoba).

5.6. Po ocjeni ovog suda uređenje tužbenog zahtjeva na način na koji su to učinili tužitelji u spomenutom podnesku predstavlja preinaku tužbe s obzirom da više ne traže utvrđenje vlasništva predmetne nekretnine (na temelju građenja), nego činjenice da su oni svojim radom i sredstvima istu izgradili. Imajući na umu naprijed opisane okolnosti, po ocjeni ovog suda ne radi se o preinaci koja bi bila dopuštena nakon zaključenja prethodnog postupka u smislu čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 55/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23, dalje ZPP). Osim toga, čak i kad bi sud takvu preinaku dopustio, to bi bilo nepovoljnije za 1. i 2. tužitelje jer bi se u tom slučaju radilo o nedopuštenoj tužbi jer se u tužbi ne može tražiti utvrđenje činjenice (čl. 187. st. 1. ZPP) pa bi takvu tužbu trebalo odbaciti.

5.7. Slijedom svega navedenog, sud preinaku nije dopustio.

6. Sud je izveo dokaz čitanjem pisane dokumentacije koja se nalazi u spisu, dokaz saslušanjem parničnih stranaka te svjedoka AD, BD, GD i PD.

7. S obzirom da tuženik više nije vlasnik predmetne nekretnine nego su vlasnici sada treće osobe (a kako je to obrazloženo u toč. 5.4. pa se radi nepotrebnog ponavljanja upućuje na taj dio obrazloženja), tuženik nije pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari. Kako je već zbog toga tužbeni zahtjev neosnovan, sud nije izvodio daljnje dokaze kao nepotrebne niti je posebno cijenio ostale dokaze koji su već izvedeni.

8. Na temelju čl. 154. st. 1. ZPP odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka.

U Zagrebu 3. ožujka 2025.

Sutkinja:

Marija Šipek

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude dozvoljena je žalba koja se izjavljuje u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda u četiri istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje županijski sud.