REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-4584/2016-45

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Gorani Žurić Juretić, u pravnoj stvari tužitelja EM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Kristina Alija Hrastinski, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Alija Hrastinski & Graf iz Zagreba, protiv tuženika Jadranovo d.o.o., [adresa], OIB: 91870105507, kojeg zastupa punomoćnik Filip Šimac, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 14. siječnja 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja Kristine Alija Hrastinski, odvjetnice i punomoćnika tuženika Filipa Šimca, odvjetnika, 3. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja EM koji glasi: ''I. Nalaže se tuženiku, društvu JADRANOVO d.o.o., s poslovnim sjedištem na adresi [adresa], OIB: 91870105507, isplatiti tužitelju, EM s prebivalištem na adresi [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s osnove umanjenja ugovorene naknade iznos od 1.393,59 EUR uvećan za zakonske zatezne kamate tekuće na navedeni iznos od dana 4. rujna 2015. godine do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, u roku od 8 (osam) dana.

II. Nalaže se tuženiku, društvu JADRANOVO d.o.o., s poslovnim sjedištem na adresi [adresa], OIB: 91870105507, isplatiti tužitelju, EM s prebivalištem na adresi [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade imovinske štete iznos od 464,53 EUR uvećan za zakonske zatezne kamate tekuće na navedeni iznos od dana 25. svibnja 2016. godine do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, u roku od 8 (osam) dana.''

II. Nalaže se tužitelju EM naknaditi tuženiku Jadranovo d.o.o. parnični trošak u iznosu od 3.312,50 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 3. ožujka 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja EM za naknadu parničnog troška u iznosu od 4.128,86 EUR, sa zateznim kamatama koje teku od 3. ožujka 2025. do isplate.

Obrazloženje

1. U tužbi podnesenoj 20. srpnja 2016. tužitelj navodi kako je s direktorom tuženika u kolovozu 2015. dogovorio uslugu izrade projektne dokumentacije za legalizaciju neznatnih odstupanja od građevinskih dozvola za zgradu i legalizaciju rekonstruiranog pomoćnog objekta na adresi [adresa]. Navodi kako je 24. kolovoza 2015. uslijedila ponuda za izradu navedene dokumentacije s cijenom izrade od 14.000,00 kn i rokom za navedenu uslugu do 4. rujna 2015. Navodi kako je 31. kolovoza 2015. direktoru tuženiku ČM, prema dogovoru, na ruke isplatio cijeli iznos za traženu uslugu izrade dokumentacije. Izrađenu dokumentaciju dobio je 7. rujna 2016., rok za predaju nije prekoračen, no navodi kako su vidljivi nedostaci u dokumentaciji. Navodi kako je zatražio doradu i ispravak izvršene usluge, šaljući faks poruke, e-mail poruke tuženiku. Navodi da nisu postupali po njegovim molbama i zahtjevima za ispravkom i dovršetkom predane dokumentacije zbog čega je morao odabrati novog izvršitelja za izradu iste usluge. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 9. lipnja 2017. i na ročištu održanom 14. siječnja 2025. predlaže donijeti presudu kojom se nalaže tuženiku, s osnove umanjenja ugovorene naknade, platiti tužitelju iznos od 1.393,59 EUR, a na ime naknade imovinske štete iznos od 464,53 EUR, sve sa zateznim kamatama i troškovima postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi kako između stranaka nije dogovorena legalizacija "neznatnih odstupanja od građevinskih dozvola za zgradu i legalizaciju rekonstruiranog pomoćnog objekta" već jedino legalizacija zgrade s pomoćnim objektom kao cjeline. Navodi kako je ponuda od 24. kolovoza 2015. sastavljena isključivo na temelju navoda tužitelja koji je dao podatak o površini predmetnog objekta, a obuhvaćala je izlazak na predmetnu lokaciju, arhitektonski snimak zatečenog stanja i izradu arhitektonskog projekta koji predstavlja elaborat za legalizaciju. Tužitelj je zatražio ponudu za legalizaciju objekata građevinske bruto površine od 660 m2 i to zgrade kao cjeline. Tužitelj je ponudu prihvatio. Ističe kako tuženik nije preuzeo odgovornost za daljnje vođenje upravnog postupka, a nije bio niti ovlaštena ili odgovorna osoba za izvršenje drugih obveza u postupku izdavanja rješenja o izvedenom stanju. Navodi kako nije točno da je tužitelj isplatio tuženiku cijeli iznos tražene usluge izrade dokumentacije. Navodi kako je tužitelj 31. kolovoza 2015. isplatio samo akontaciju u iznosu od 14.000,00 kn koji iznos nije uključivao razliku do stvarne površine koja je bila poznata tek 3. rujna 2015. kada su obrađeni podaci na temelju izvršenih mjerenja na terenu. Navodi kako je, nakon što je tuženik tužitelju uručio traženi elaborat, tužitelj 7. rujna 2015. predao elaborat na nadležni ured Grada Zagreba, s čime je posao tuženika obuhvaćen ponudom od 24. kolovoza 2015. bio završen. Navodi kako je otprilike 2 mjeseca nakon predaje elaborata, Gradski ured za prostorno uređenje koji rješava predmet, obavijestio tuženika da su se javili ostali suvlasnici iz zgrade [adresa] da ne žele sudjelovati u troškovima predmetne legalizacije i ne žele snositi troškove po toj osnovi. Navedene nove okolnosti uzrokovale su potrebu dopune i ispravka elaborata za legalizaciju zgrade i to na način da je trebalo legalizirati svaki stan zasebno. Navedeni zahtjevi su znatno poskupili projekt legalizacije, jer se radilo o drugačijem pristupu po kojem je trebalo razdvojiti legalizaciju pojedinih stambenih jedinica i svaki stan legalizirati temeljem individualnih karakteristika, o čemu je obaviješten tužitelj. Navodi kako nije znao niti mogao znati za odnose između suvlasnika. Ističe kako se u daljnjem tijeku postupka angažirao kako bi se nastali problem riješio. U razgovoru s nadležnim osobama Gradskog ureda za prostorno uređenje preuzeo je ranije predanu arhitektonsku dokumentaciju sredinom siječnja 2016. Radi potrebe izvršenja novog načina legalizacije u tehničkom smislu, tijekom veljače i ožujka 2016. postavljena su dodatna pitanja nadležnom uredu u vezi s izmjenama projekta. Ističe kako je uspio dovršiti tehnički zahtjevne izmjene na arhitektonskoj snimci izvedenog stanja do 30. svibnja 2016., a ispravljeni i dopunjeni elaborat je početkom lipnja 2016. predan nadležnom gradskom uredu. Radi potrebnih dopuna zahtjeva Gradski ured nije postavio nikakve zakonske rokove te je zahtjev predan na vrijeme. Ističe da tuženik nije uzrokovao kašnjenje u izradi elaborata već je izvršio potrebne tehničke izmjene sukladno novonastalim okolnostima koje nisu bile poznate u trenutku ponude 24. kolovoza 2015. i koje su uzrokovale potrebu izmjena i dopuna arhitektonskog elaborata. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška zajedno sa zateznim kamata.

3. U tijeku postupka sud je izveo dokaz uvidom u povijesni izvadak iz sudskog registra za tuženika (list 3-5), zaključak Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet Klasa: UP/I-350-05/13- 07/1533 od 3. kolovoza 2015. (list 6), ponudu od 24. kolovoza 2015. (list 7), potvrdu o primitku iznosa od 14.000,00 kn od 31. kolovoza 2015. (list 8), dopis tužitelja upućen tuženiku od 8. rujna 2015. (list 9), dozvolu za uporabu predmetne zgrade (list 10), tlocrt zgrade s komentarima tuženika (list 11-13), požurnice za nastavak rada (list 14-17), zahtjev za povrat naplaćenog iznosa (list 18), dopis upućen djelatniku tuženika (list 20), e-mailove upućene djelatnicima tuženika (list 19-39), dopis tužitelja upućen Gradskom zavodu za zaštitu spomenika kulture i prirode (list 42), e-mail tužitelja upućen direktoru tuženika kojim se traži povrat iznosa od 14.000,00 kn od 10. lipnja 2016. (list 43-45), dopis Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet od 4. srpnja 2016. upućen tuženiku (list 48), račun FK-inženjering j.d.o. broj 01/1/1-05/2016 od 21. svibnja 2016. (list 86), potvrdu od 25. svibnja 2016. (list 87), e-mail tužitelja upućen JM od 25. svibnja 2016. (list 88), arhitektonsku snimku izvedenog stanja nezakonito izgrađene zgrade od 3. rujna 2015. koju je izradio tuženik (list 101-188), zaključak Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet od 9. svibnja 2016. (list 189-190), dopis Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet upućen tuženiku 4. srpnja 2016. (list 192, 431), arhitektonsku snimku izvedenog stanja nezakonito izgrađene zgrade od 3. rujna 2015. koju je izradio tuženik (list 194-366, 442-521), izveden je dokaz saslušanjem tužitelja (list 370-372), zakonskog zastupnika tuženika ČM (list 372-374), svjedokinje EMC (list 388-389), izvršen je uvid u spis predmeta Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet Klasa: UP/I-350-05/13-007-19-30, izveden je dokaz saslušanjem svjedokinje HM (list 419-421), svjedoka ČMC (list 438-441).

4. Temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11,148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.393,59 EUR s osnove umanjenja ugovorene naknade te iznosa od 464,53 EUR s osnova naknade imovinske štete, sve sa zateznim kamatama i troškovima postupka.

6. Među strankama nije sporno da je tužitelj predao tuženiku iznos od 14.000,00 kn, kao ni da su tužitelj i direktor tuženika usmeno dogovorili izradu projektne dokumentacije radi legalizacije zgrade na adresi [adresa]. Sporno je je li dokumentacija izrađena od strane tuženika imala nedostataka koje tuženik nije otklonio te pripada li stoga tužitelju pravo na umanjenje plaćene naknade kao i pravo na naknadu štete.

7. Tužitelj je uz tužbu dostavio dopise, e-mailove i fax poruke koje je slao tuženiku. Tako se u dopisu od 8. rujna 2015. nalovljenom na tuženika, navodi da je tužitelj mišljenja da predana projektna dokumentacija sadrži znatne nelogičnosti. Dalje se navodi kako su tavan s tri stana i podrum s dva stana sagrađeni i korišteni prije 15. veljače 1968. pa dakle za iste nije potrebna legalizacija, osim za dograđenu površinu na jugoistočnoj strani zgrade, ispod balkona i prenamjenu nekoliko kvadrata stepenišnog prostora kod ulaza u stan, podrum lijevo. Također na 3. katu desno, trenutno proširen balkon, predstavlja nedovršenu gradnju po građevinskoj dozvoli od 1980. Nadalje, na dokumentaciji koja je dostavljena uz tužbu (list 11-13) tužitelj JE rukom dopisivao komentare pa se teko navodi: ''bez žutila'', ''bez žutila, građ. dozvola od 1980., gradnja nije završila!'' i ''bez žutila građ. dozvola od 1980. III. kat nije još izvršio gradnju''. Također se navodi ''kad dođe vrijeme za ispravke molim da ubacite – nacrt interprojekt 1980. god, zapisnik zaštite građ. jame 1986. god, nacrt Žerjavić presjek B-B, slike iskopa 1986. god, list br. 10.'' Iz priloga dostavljenih u tužbu, iz navoda tužbe i navoda iznesenih tijekom postupka nije razvidno je li, na koji je način i putem kojeg sredstva dopis od 8. rujna 2015. (list 9) te dokumentacija nadopisana rukom s komentarima tužitelja (list 11-13) dostavljena tuženiku.

8. Nadalje, na dokumentaciji, požurnicama za postupanje koje tužitelj očito upućuje tuženiku putem faksa i moli da ubrzaju postupak kod gđe EMC (zaposlenice [adresa]), koje se nalaze na listu 14-17 spisa, stoji napomena da primatelj nije zaprimio komunikaciju te da se provjeriti primatelj. Također, ista napomena stoji i na poruci koju je tužitelj uputio tuženiku putem faksa 11. travnja 2016. (list 18 spisa) u kojoj tužitelj navodi da moli povrat naplaćenog jer posao nije završen.

9. Tužitelj nadalje dostavlja e-mailove koje upućuje na e-mail adrese tuženika, ČMC, zaposlenika tuženika u to vrijeme i ČM, zakonskog zastupnika tuženika. Ti e-mailovi ne sadrže nikakav tekst već se istima u privitku dostavlja skenirana dokumentacija. Tako se razabire da se dostavljaju požurnice u formi kratkog teksta pisanog rukom kojim tužitelj moli da tuženik, odnosno njegovi djelatnici, ubrzaju postupak kod gđe EMC, a proizlazi i da je Djelatniku Liki AM upućen dopis u kojem se navodi da, ukoliko će biti prisiljeni raskopati fasiklirano, da isprave što se tiče crteža, balkon bez žutila, jer je obuhvaćen građevinskom dozvolom od 1980., jedino što nije dovršeno zatvaranje, balkon III. kat bez žutila, obuhvaćeno dozvolom od 1980., III kat bez žutila, obuhvaćeno 1980., I. kat može malo žutila jer je postojeći balkon nešto proširen.

10. Uvidom u e-mail od 10. lipnja 2016. proizlazi da je istim tužitelj zakonskom zastupniku tuženika ČM poslao dopis kojim od njega traži da mu vrati 14.000,00 kn za neizvršen posao legalizacije te u kojem se navodi da su posao izvršili drugi partneri.

11. Uvidom u dopis Gradskog ureda za prostorne uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet od 4. srpnja 2016. utvrđeno je da se u prilogu istog tuženiku dostavlja arhitektonska snimka izvedenog stanja koju je izradila HM i ostala dokumentacija. Nadalje se navodi da prema podnositelju zahtjeva EM, predmetna dokumentacija nije adekvatna te isti moli da se izuzme iz njegovog spisa.

12. Uvidom u ponudu za legalizaciju zgrade i dvorišnog objekta, [adresa] utvrđeno je da se ponuda sastoji od izlaska na lokaciju, izmjere, arhitektonskog snimka zatečenog stanja i arhitektonskog projekta. Rok za izradu je 4. rujna 2019., a cijena 14.000,00 kn u koji iznos nije uključen PDV.

13. Iz računa Fk-inženjering j.d.o.o. od 21. svibnja 2016. koji je izdan tužitelju proizlazi da je isti izdan na iznos od 3.000,00 kn za izrađeni arhitektonski snimak izvedenog stanja, a iz potvrde od 25. svibnja 2016. razvidno je da je istom GM potvrdio da je u ime JM primio iznos od 3.000,00 kn za izradu arhitektonske snimke izvedenog stanja. Iz e-mail korespondencije između tužitelja i JM direktora Fk-inženjering j.d.o.o. proizlazi da je za tužitelja nastala i obveza plaćanja iznosa od 500,00 kn na ime troška statičara.

14. Uvidom u spis Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet Klasa: UP/I-350-05/13-007/1533 utvrđeno je da je isti pokrenut podnošenjem zahtjeva za izdavanje rješenja o izvedenom stanju od strane tužitelja kao podnositelja zahtjeva. Zaključkom od 3. kolovoza 2015. pozvan je tužitelj dopuniti zahtjev na način da dostavi arhitektonski snimak izvedenog stanja, geodetski snimak izvedenog stanja, mišljenje ovlaštenog inženjera građevinarstva glede mehaničke otpornosti i stabilnosti, mišljenje-rješenje Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode, dokaz pravnog interesa za podnošenja zahtjeva. Nadalje proizlazi da je tužitelj 7. rujna 2015. dopunio zahtjev i predao zatraženu dokumentaciju, a 16. rujna 2015. predao je i mišljenje-rješenje Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode. U spisu nadalje nema nikakve dokumentacije i odluka već je sljedeće što je doneseno zaključak od 9. svibnja 2016.

15. Iz zaključka Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet od 9. svibnja 2016. proizlazi da je zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju za ozakonjenje rekonstrukcije stambene zgrade

– balkoni na dvorišnom pročelju na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te pomoćna zgrada u dvorištu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] je nepotpun/sadržava nedostatke pa se tužitelj kao podnositelj zahtjeva poziva da u roku od 15 dana od primitka zaključka isti dopuni - arhitektonskim snimkom izvedenog stanja kojeg je izradio i ovjerio ovlašteni arhitekt, geodetskim snimkom izvedenog stanja, mišljenjem ovlaštenog inženjera građevinarstva glede mehaničke otpornosti i stabilnosti i dokazom pravnog interesa za podnošenje zahtjeva. Također se navodi da ukoliko podnositelj u dodijeljenom roku ne dostavi dokumentaciju, zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju će se rješenjem odbaciti. U obrazloženju navedenog zaključke samo se navodi da je zahtjev nepotpun.

16. Iz dopisanog teksta na dopisu Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet od 4. srpnja 2016., a koji dopisani dio nosi datum 16. listopada 2017. proizlazi da je toga dana tužitelju uručena dokumentacija i to arhitektonski snimak s potvrdom gradskog ureda za zaštitu spomenika, IM obrazac, Mišljenje ovl. ing. građ.

17. Tužitelj u svom iskazu navodi kako je 2013. predao zahtjev za legalizaciju zgrade na adresi [adresa]. U kolovozu 2015. zaprimio je zaključak Gradskog ureda u kojem su ga izvijestili da projektna dokumentacija mora biti izrađena od strane arhitekta. Dokumentaciju je morao dostaviti u roku od 30 dana. Telefonski je kontaktirao zakonskog zastupnika tuženika koji je po njegovom pozivu došao, vidio zgradu i pomoćni objekt. Tom prilikom dogovorili su cijenu usluge i rok isporuke dokumentacije. Navodi kako je tuženik ispoštovao rok, zakonski zastupnik tuženika je došao osobno kod njega, predao mu dokumentaciju i tom prilikom mu je odmah ukazao na pogreške koje je u dokumentaciji uočio. Dogovoreni iznos platio je zakonskom zastupniku tuženika na ruke nekoliko dana ranije. Dokumentaciju je odmah predao Gradskom uredu, vjerujući da će tuženik dokumentaciju naknadno ispraviti. Navodi kako je slao dopise, e-mailove i faksove, zahtijevajući da se dokumentacija ispravi, odnosno doradi, a osobno je u uredu tuženika to zamolio i djelatnika tuženika ČMC. To je trajalo oko 8 mjeseci. Kako tuženik u tom vremenu nije postupio po njegovim zahtjevima, našao je novog projektanta koji mu je novu dokumentaciju napravio u roku od 8 dana. Navodi kako se u Gradskom uredu raspitivao da li im je dostavljena dorađena dokumentacija pa kako nije bila dostavljena, u svibnju 2016. tražio ih je da dokumentaciju vrate tuženiku, a zaprime novu izrađenu od strane FK-inženjering. Navodi kako su mu iz Gradskog ureda poslali dopis iz kojeg je bilo razvidno da su dokumentaciju vratili tuženiku. Navodi kako je tuženika tražio povrat novca, jer posao nije izvršen, ali mu tuženik taj novac nije vratio. U projekt legalizacije koji je izradio tuženik ili su uključeni i dva podrumska stana te prostor na tavanu koji nisu trebali biti obuhvaćeni projektom budući da su izrađeni prije 1968. godine.

18. Zakonski zastupnik tuženika ČM u svom iskazu navodi da ga je kontaktirao tužitelj i da su dogovorili izradu projektne dokumentacije za zgradu u kojoj je tužitelj predstavnik suvlasnika. Dogovoren je rok za izradu od 10 dana zbog kratkoće roka koji je tužitelju dodijeljen od strane Gradskog ureda. Osobno je ponudu predao tužitelju na ruke. Tužitelj je istu prihvatio i istu ovjerio pečatom predstavnika suvlasnika. Cijena je bila prihvaćena. Prvi dogovor se bazirao na usmenom iskazu tužitelja pa se i ponuda temeljila na bazi 660 m2 građevinske bruto površine. Navodi kako je projektnu dokumentaciju tužitelju predao na ruke u pet primjeraka. Pojašnjava, da se radilo o legalizaciji dva objekta, uličnom i dvorišnom. Tijekom 2015. rješenja Grada Zagreba za rekonstrukciju dijelova objekata nisu bila provediva u zemljišnim knjigama pa je zajednička odluka tužitelja i tuženika bila da se napravi legalizacija cijelog objekta. Elaborat je napravljen na način da su se ulični i pomoćni objekt tretirali kao jedinstveni objekt, prvenstveno iz razloga što se iz stana tužitelja izlazilo na krov pomoćnog objekta koji je tužitelj želio pretvoriti kao terasu svom stanu. Navodi kako je radio projekt bez geodetskog elaborata kojeg je tužitelj naručio kod druge tvrtke i on je predan naknadno, a tuženik je radio temeljem skice koju mu je predao tužitelj, zbog povjerenja u tužitelja. Imao je za podlogu katastarski plan pa je dokumentaciju izradio sukladno katastarskom planu i stvarnom stanju. Tužitelj je predao dokumentaciju Gradskom uredu, a nakon nekoliko mjeseci primio je zaključak za dopunom projektne dokumentacije kojim se tražilo da se svi stanovi koji su legalizirani prikažu i obrade zasebno kao i da se pomoćni objekt prikaže zasebno. Djelatnica Gradskog ureda EMC inzistirala je da se projekt doradi pa su tako i postupili. Tako dorađenu dokumentaciju u lipnju 2016. ostavio je u uredu gđe EMC. Cijelo to vrijeme tužitelj je bio upoznat s tim što Gradski ured traži. Smatra da je do takvog zahtjeva Gradskog ureda došlo iz razloga raščlanjivanja troškova na pojedine suvlasnike, jer je očito da tužitelj nije mogao namiriti troškove iz pričuve. Navodi kako je zaključak Gradskog ureda od 9. svibnja 2016. pisan u obliku usvojene šprance te je u istom navedeno sve što zahtjev za legalizaciju mora sadržavati. Navodi kako mu nije vraćena dokumentacija, odnosno nije ju preuzeo. Navodi kako je s tužiteljem komunicirao gotovo na dnevnoj bazi mjesecima i primao njegove e-mailove.

19. U svom iskazu svjedokinja EMC navodi kako joj je poznato da je pred Gradskim uredom zahtjevom tužitelja pokrenut postupak za ozakonjenje nezakonito izgrađenih građevina. Prvotno je podnesen prazan zahtjev pa je zaključkom od 3. kolovoza 2015. pozvan tužitelj dostaviti svu dokumentaciju po čemu je tužitelj postupio. Ta dokumentacija nije bila netočna, međutim, na temelju iste bi se nepovoljnije odlučilo za tužitelja u smislu plaćanja naknade za legalizaciju, odnosno cijeli postupak legalizacije bio bi nešto skuplji. Stoga je u dogovoru s tužiteljem bila potrebna korekcija u predanoj dokumentaciji. Dogovoreno je da se objekti u postupku ozakonjenja prikažu kao dvije cjeline i to višestambena ulična zgrada i dvorišna jednostavna zgrada pomoćne namjene. Koliko se sjećam stigla je nova dokumentacija, a mjesec, dva nakon toga stigla je korigirana dokumentacija. Kada je tužitelj donio novu dokumentaciju rekao je da ne želi da se postupa po prvoj dokumentaciji. Nakon što je tužitelj donio tu novu dokumentaciju dostavljena je prva korigirana dokumentacija pa je u jednom trenutku imala dvije dokumentacije u spisu. Dokumentacija je vraćena tužitelju obzirom da u imovinske odnose podnositelja zahtjeva i projektanta ne može ulaziti. Ističe kako je korigirana dokumentacija koju je dostavio tuženik nakon novodonesene dokumentacije (koju je donio tužitelj) također bila uredna.

20. U svom iskazu svjedokinja HM navodi da je suvlasnica društva Progenero d.o.o. koja surađuje s tuženikom u poslovima projektiranja i gradnje te imaju zaključen ugovor o poslovnoj suradnji. S tuženikom je surađivala na tužiteljevom zahtjevu. Izmjeru i arhitektonski snimak je radio tuženik. Ona je to provjeravala i pregledavala da li je sve u redu i u skladu s pravilima struke. Tužitelj je imao kratak rok za predaju zahtjeva, dobio je ponudu tuženika za ozakonjenje cijele zgrade, a tužitelj se predstavio kao predstavnik suvlasnika zgrade. Ponuda je bila za površinu od 600 m2, a kasnije je utvrđeno da zgrada ima površinu 900 m2. Tužitelj je prihvatio ponudu tuženika. Sva dokumentacija je predana u roku Gradu Zagrebu, ona osobno je nije predala. Došlo je do raznih izmjena dokumentacije što je inicirao tužitelj. Kasnije je tužitelj donosio i daljnju dokumentaciju za zgradu, a za koju se nije znalo da postoji prilikom izrade arhitektonskog snimka. Donio je neke građevinske dozvole iz kojih je proizlazilo da su neki stanovi već legalni, pa takve stanove nije bilo potrebno ozakonjivati i kao takve ih je trebalo označiti u projektnoj dokumentaciji. Misli da je problem bio s ostalim suvlasnicima, jer oni nisu željeli u tome sudjelovati. Zaključuje da je dokumentacija predana u roku, jer Grad Zagreb zahtjev nije odbio. Ne zna je li tuženik preuzeo prvotno predanu dokumentaciju. Uobičajeno je da, ukoliko su ispravci veći, da se dokumentacija preuzme, a ukoliko su manji, da se ne preuzima nego se odmah preda novi elaborat. Navodi kako je pregledala i ispravljenu dokumentaciju. Navodi kako prije izrade elaborata tuženik nije bio dužan pribaviti svu potrebnu dokumentaciju, jer je podnositelj zahtjeva dužan pribaviti tu dokumentaciju. Tuženik je dokumentaciju iz arhive pribavljao samostalno, jer očito tužitelj nije dostavio tu dokumentaciju. Dokumentacija koju je tužitelj naknadno dostavljao tuženiku nije bila kompletirana i dostavljeni su samo dijelovi dokumentacije. Nije joj poznato da bi tužitelj dostavio kompletnu građevinsku dozvolu koja sadržava i projekt za cijelu zgradu. Kako nije bilo suglasnosti svih suvlasnika zgrade za legalizaciju, iz Grada su tražili da se posebno iskažu stanovi koji se ozakonjuju. Zbog toga je došlo do promjene uvjeta posla tijekom postupka ozakonjenja, a to iziskuje veću količinu posla za tuženika. Odgovornost za nedostatak suglasnosti suvlasnika leži na podnositelju zahtjeva, ovdje tužitelja.

21. U svom iskazu svjedok ČMC navodi da mu je poznato da je tuženik angažiran od strane tužitelja za izradu elaborata legalizacije za cijelu zgradu i pomoćnu građevinu u dvorištu. Bio je tada zaposlen kod tuženika. Rok je bio kratak. Izašli su na adresu on i njegova kolegica E kako bi izvršili potrebne izmjere. Izradili su elaborat legalizacije u roku, a tužitelj ga je predao Gradu. Predali su mu arhitektonsku snimku izvedenog stanja u 5 primjeraka. Nakon nekoliko mjeseci u kontakt s njima stupila je referentica gđa EMC. Ona je htjela da se prikažu volumen i površina za svaki stan zasebno. Taj posao je zahtjeva i nije bio obuhvaćen prvotnom ponudom. Na proljeće 2016. napravili su izmjenu elaborata na način da su iskazali površine i volumen za svaki stan zasebno. Vrijeme koje je prošlo između predaje zahtjeva i kontakta gđe EMC je uobičajeno kao i takav način komunikacije. Navodi kako je tužitelj htio da se legaliziraju neke površine koje nisu mogli realizirati. Sporno je bilo potkrovlje gdje su tri stana od kojih je jedan izuzet od legalizacije. Sporan je bio i podrum za koji je tužitelj htio da se izuzme od legalizacije, jer su dva stana u podrumu već legalizirana. Sporan je bio balkon na 3. katu koji nije mogao biti legaliziran kao dio stana, jer se radilo o otvorenom balkonu. Izmjene napravljene u proljeće 2016. napravljene su na postojećim arhitektonskim snimkama na način da su prikazane površine i volumeni svakog stana zasebno. Tu dokumentaciju je predao direktor tuženika Gradu Zagrebu. Ne sjeća se da bi tužitelj naknadno donosio nekakvu dokumentaciju. Navodi kako ih je Grad Zagreb zaključkom od 9. svibnja 2016. pozvao na dopunu dokumentacije. Uobičajeno je da se takav zaključak šalje i investitoru i projektantu. Saznao je za probleme sa suvlasnicima kad su krenuli u izmjeru i kad neki suvlasnici nisu dozvolili da izmjere stanove. Tužitelj je rekao da on ima potpise i da će on to riješiti. Koliko mu je poznato tužitelj nije dostavio potpise suvlasnika. Taj nedostatak potpisa bio je uzrok problema provedbe postupka legalizacije na Gradu Zagrebu i zbog toga je projekt morao biti izmijenjen, a svaki stan je trebao biti iskazan zasebno. Navodi kako tužitelj tuženiku nije predao geodetsku snimku. Zbog toga su imali problem kod pomoćne građevine, jer ona nije bila u arhivskim nacrtima. Da bi je pravilno smjestili koristili su skicu koju im je dao tužitelj i izmjeru na terenu. Stanove koje nisu uspjeli izmjeriti za njih su pretpostavili površinu na temelju arhivskog nacrta i površine stanova ispod i iznad tog stana koji je izuzet. Ne zna zašto je ponuda glasila na zgradu kao cjelinu, o sadržaju ponude mu je rekao direktor tuženika u smislu zadatka koji treba izvršiti, a to je napraviti arhitektonski snimak zgrade u cjelini s izjavom o statičkoj stabilnosti. Osim prikaza površine i volumena u svakom stanu u izmjenama projektne dokumentacije koje su izrađene u proljeće 2016. bile su izmjene i na stanu na 1. katu koji je imao izlaz na pomoćnu građevinu. U prvom elaboratu je prikazana samo terasa kao dio stana, a u izmjenama je prikazana lođa koja pripada stanu i terasa koja pripada pomoćnom objektu, a sve prema zahtjevu tužitelja.

22. Sud je povjerovao iskazima svjedoka EMC, HM i ČMC jer su isti iskazivali uvjerljivo, iskreno, a radi se o nepristranim svjedocima, koji nisu u osobnim odnosima sa strankama te su kado takvi nezainteresirani za ishod ovog postupka. Svjedok ČMC, iako nekada zaposlenik tuženika, kod tuženika nije zaposlen od 2017.

23. Sud je povjerovao i iskazima tužitelja i zakonskog zastupnika tuženika ČM jer sud nije dojma da su stranke iskazivale neistinito, već su iznosile svoje viđenje događaja koji su doveli do ovog postupka.

24. Ocjenjujući sve izvedene dokaze, sud zaključuje da se na odnos između tužitelja i tuženika imaju primijeniti odredbe čl. 590. – 619. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 – dalje: ZOO) jer su tužitelj i tuženik zaključili usmeni ugovor o djelu.

25. Prema odredbi čl. 590. ZOO-a ugovorom o djelu izvođač se obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu.

26. Tužitelj u tužbi i u svom iskazu navodi kako je od tuženika zatražio izradu projektne dokumentacije u svrhu legalizacije zgrade, a isto potvrđuje i zakonski zastupnik tuženika ČM u svom iskazu. Iako se tuženik ugovorom obvezao dokumentaciju izraditi do 4. rujna 2015., istu je tužitelju predao 7. rujna 2015., što među strankama nije sporno. Međutim, tužitelj u ovom postupku ne potražuje smanjenje naknade ili naknadu štete zbog neizrade dokumentacije od strane tuženika u roku, a ne proizlazi ni da bi okolnost prekoračenja roka za izradu djela tužitelju prouzročila neku štetu, niti to tužitelj tvrdi u postupku.

27. Prema odredbi čl. 604. ZOO-a naručitelj je dužan pregledati izvršeno djelo čim je to po redovitom tijeku stvari moguće i o nađenim nedostacima bez odgađanja obavijestiti izvođača.

28. Prema odredbi čl. 608. ZOO-a naručitelj koji je uredno obavijestio izvođača da obavljeno djelo ima neki nedostatak može zahtijevati od njega da nedostatak otkloni i za to mu odrediti primjereni rok, a ima pravo i na naknadu štete koju trpi zbog toga (čl. 608. st. 2. ZOO-a).

29. Kako je razvidno iz dopisa tužitelja od 8. rujna 2015., tužitelj istim obavještava tuženika o nedostacima izrađene dokumentacije. Međutim, tuženik je osporio primitak dopisa tužitelja od 8. rujna 2015., a tužitelj ne navodi na koji je način tuženiku uopće uputio navedeni dopis, niti dostavlja bilo kakav dokaz da je tuženiku poslao/predao navedeni dopis, odnosno da bi tuženik zaprimio taj dopis.

30. Tužitelj navodi da je odmah usmeno iznio prigovore na dostavljenu dokumentaciju tuženiku, međutim, s obzirom na sve izvedene dokaze, različite razloge koje su o tome što je dovelo do toga da je izrađenu dokumentaciju potrebno korigirati, iznosili tužitelj, tuženik i svjedoci ČMC i HM te djelatnica Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet EMC, sud je utvrdio da tužitelj nije dokazao svoje navode da je odmah po primitku dokumentacije usmeno, jasno i na nedvojben način, obavijestio izvođača da obavljeno djelo ima neki nedostatak sukladno odredbi čl. 608. ZOO-a.

31. Iz dokumentacije koja je dostavljena uz tužbu i tijekom postupka proizlazi da je tužitelj tuženiku putem e-maila slao neke svoje komentare na dokumentaciju, a kako je navedeno u točki 9. obrazloženja. Zakonski zastupniku tuženika ČM potvrdio je da je zaprimao mailove tužitelja i da su komunicirali telefonski na temelju čega sud zaključuje da je tuženik znao za zahtjeve tužitelja u pogledu ispravaka dokumentacije za koje je tužitelj smatrao da ih je potrebno učiniti.

32. Međutim, sud smatra da tuženikovi zahtjevi za ispravak dokumentacije sadržajno ne upućuje na takve nedostatke zbog kojih bi projektna dokumentacija, odnosno naručeno djelo bilo manjkavo.

33. Da je projektna dokumentacija koju je izradio tuženik, a tužitelj predao Gradskom uredu za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, bila pravilna potvrdila je i svjedokinja EMC, koja je to izričito rekla u svom iskazu.

34. Iako je zaključkom Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet od 9. svibnja 2016. tužitelj pozvan zaključkom dopuniti svoj zahtjev na način da dostavi arhitektonski snimak izvedenog stanja kojeg je izradio i ovjerio ovlašteni arhitekt, geodetski snimak izvedenog stanja, mišljenjem ovlaštenog inženjera građevinarstva glede mehaničke otpornosti i stabilnosti i dokaz pravnog interesa za podnošenje zahtjeva, sud prihvaća iskaz zakonskog zastupnika tuženika ČM u dijelu u kojem navodi zaključak pisan u obliku usvojene ''šprance'' u kojem se nabraja sve što zahtjev za legalizaciju mora sadržavati. Da je tome tako i da je zaključak od 9. svibnja 2016. doista ''šprancirani'' zaključak, sud je zaključio i na temelju toga što je isti sadržajno gotovo identičan zaključku od 3. kolovoza 2015., iako se trenutku donošenja zaključka od 3. kolovoza 2015. u spisu uopće nije nalazio arhitektonski snimak, dok je u trenutku donošenja zaključka od 9. svibnja 2016. u spisu je već bio arhitektonski snimak, kao i ostala tražena dokumentacija koja se navodi u tom zaključku, jer iz spisa proizlazi da je 7. rujna 2016. i 16. rujna 20158. svu tu dokumentaciju tužitelj predao Gradskom uredu za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet. Uostalom, zaključak od 9. svibnja 2016. uopće ne sadrži odgovarajuće obrazloženje iz kojeg bi bilo razvidno zašto je tužiteljev zahtjev nepotpun, imajući na umu sve navedeno.

35. Uslijed takvog sadržaja zaključka od 9. svibnja 2016., uz uvažavanje iskaza stranaka i svjedoka, sud je utvrdio da se komunikacija s Gradskim uredom za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet obavljala usmeno te se očito komuniciralo sa svjedokinjom EMC, referenticom zaduženom za rad na predmetu tužitelja.

36. S obzirom na takav usmeni način komunikacije kao uobičajen, na temelju izvršenog uvida u dostavljeni spis Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet i sadržaja zaključka od 9. svibnja 2016., sud na temelju navedenog nije mogao utvrditi zašto je tužitelj pozvan ispraviti/dopuniti svoj zahtjev, odnosno koji su bila nedostaci dostavljene projektne dokumentacije, a svakako ne proizlazi da su razlozi bili ovi koje tužitelj iznosi u ovom postupku.

37. S obzirom na iskaz referentice EMC, koji je sud u cijelosti prihvatio, sud je utvrdio da je tužitelj pozvan ispraviti/dopuniti dokumentaciju zaključkom od 9. svibnja 2016. isključivo iz razloga koji je navela navedena svjedokinja, a to je da se zgrada i pomoćna zgrada prikažu kao dvije cjeline i to kao višestambena ulična zgrada i dvorišna jednostavna zgrada pomoćne namjene, jer bi tako postupak legalizacije za tužitelja bio jeftiniji. Svjedokinja JMC u svom iskazu navela je i da dokumentacija koja je bila predana nije bila netočna, samo bi se na temelju iste nepovoljnije odlučilo za tužitelja, a u smislu plaćanja naknade za legalizaciju. Dakle, proizlazi da je prema naknadnom zahtjevu navedene svjedokinje, a u dogovoru između nje i tužitelja, trebalo prikazati zasebno glavni i pomoćni objekt, što se razlikovalo od prvotnog zahtjeva tužitelja prema kojem je trebalo izraditi arhitektonski snimak zgrade i pomoćnog objekta kao cjeline.

38. Osim iz iskaza navedene svjedokinje, navedeno proizlazi i iskaza svjedoka HM, ČMC i zakonskog zastupnika tuženika ČM, koji su iskazivali o tome koji su bili zahtjevi službenice koja je rješavala predmet, što je iziskivalo značajnu doradu dokumentacije. Dakle, proizlazi da dokumentaciju nije trebalo doraditi u pogledu zahtjeva na koje upire tužitelj već je izradi dokumentacije trebalo pristupiti drugačije, zasebnim prikazom glavnog i pomoćnog objekta.

39. Iz provedenog dokaznog postupka, a sve kad bi se uzelo i da je tužitelj na odgovarajući način bez odgađanja obavijestio tuženika o nađenim nedostacima, ne proizlazi da bi tužitelj tuženiku odredio primjereni rok za otklanjanje nedostataka, a kako je to propisano odredbom čl. 608. st. 1. ZOO-a. Tužitelj je, kao što je već navedeno, više puta požurivao postupanje tuženika, odnosno požurivao je tuženika da požuri postupanje svjedokinje LM, ali tužitelj niti u jednoj svojoj požurnici upućenoj tuženiku nije ostavio rok za postupanje sukladno zahtjevima tužitelja. Niti Gradski ured za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet Gradski ured tuženiku nije odredio nikakav rok za korekciju dokumentacije u skladu s navodima svjedokinje, barem isto ne proizlazi iz spisa Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet.

40. Jedini rok koji je bio određen je onaj zaključkom Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet od 9. svibnja 2016. Međutim, iako tuženik nedvojbeno zna za sadržaj tog dopisa (o čemu su iskazivali svjedok ČMC i zakonski zastupnik tuženika ČM), taj je dopis upućen tužitelju kao podnositelju zahtjeva i istim je rok od 15 dana za dopunu zahtjeva podijeljen tužitelju, a ne tuženiku. Nakon zaprimanja tog zaključka, tužitelj nije tuženiku ostavio rok za eventualno korigiranje dokumentacije i postupanje po zaključku već je angažirao novog izvođača.

41. Iz izvedenih dokaza proizlazi da je tuženik u svakom slučaju dostavio novu/ispravljenu projektnu dokumentaciju Gradskom uredu za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, što je potvrdila svjedokinja LM, koju dokumentaciju je vratila tužitelju jer ju je on obavijestio kako ne želi da se dokumentacija koju je izradio tuženik uzima u obzir.

42. Iz svega navedenog sud zaključuje da je tuženik izradio projektnu dokumentaciju, odnosno djelo koje je od njega naručio tužitelj, a sukladno ponudi od 24. kolovoza 2015. i za koje je tužitelj platio cijenu sukladno ponudi. Tužitelj nije odmah po izvršenom pregledu bez odgađanja na odgovarajući na temelju kojeg je moguće sa sigurnošću utvrditi o postojanju nedostataka izrađene dokumentacije, obavijestio tuženika o nađenim nedostacima, a u smislu čl. 604. st. 1. ZOO-a.

43. Svakako, a sukladno odredbi čl. 608. st. 1. ZOO-a, tužitelj, a koji tvrdi da je obavijestio tuženika o nedostacima, nije dokazao da bi tuženiku odredio primjereni rok za otklanjanje tih nedostatka.

44. Dakle, kako je tuženik izradio projektnu dokumentaciju, odnosno obavio je posao za koji je bio angažiran, u smislu odredbe čl. 590. ZOO-a, ima pravo na naknadu za taj posao. Kako tužitelj nije dokazao da bi projektna dokumentacija imala nedostatke za koje bi bio odgovoran tuženik, a imajući na umu iskaz svjedokinje EMC, odnosno s obzirom da nije dokazao da je projektna dokumentacija izrađena protivno nalogu tužitelja, niti da je na odgovarajući način i u odgovarajućim rokovima propisanim odredbom čl. 604. st. 1. ZOO-a obavijestio izvođača o nedostacima, a niti je izvođaču ostavio naknadni primjereni rok za eventualno otklanjanje nedostataka za koje tvrdi da su postojali, to tužitelju ne pripada pravo zahtijevati sniženje naknade i naknadu štete.

45. Slijedom navedenog, zahtjev tužitelja odbijen je kao neosnovan, kako je to odlučeno u točki I. izreke ove presude.

46. Sud nije izveo dokaz arhitektonskim vještačenjem, kako je to predlagao tužitelj, jer sud nije smatrao da je isti potreban s obzirom na ostale izvedene dokaze, a osobito s obzirom da je tužitelj taj dokaz predlagao na okolnost je li projektna dokumentacija izrađena sukladno pravilima struke, a sve s obzirom na to da je sud u postupku na temelju drugih dokaza utvrdio da je dokumentaciju trebalo izmijeniti zbog toga da tužitelju plaćanja naknade bude povoljnije. Sud nije izveo dokaz saslušanjem JM iz FK-Inženjering j.d.o.o. jer njegovo saslušanje nije bilo potrebno, s obzirom je iz dostavljenog računa i potvrde razvidno da je tužitelj navedenom društvu platio njihovu uslugu. Sud nije izveo ni druge predložene dokaze jer isti nisu bili potrebni, s obzirom na već utvrđene činjenice kao odlučne.

47. Odluka o trošku tuženika temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP- a te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' br. 138/23). Tuženiku je valjalo priznati trošak sastava odgovora na tužbu u visini 100 bodova (Tbr. 8/1 Tarife), zastupanja na ročištima održanim 9. svibnja 2017., 9. listopada 2017., 13. rujna 2018., 22. siječnja 2019., 7. svibnja 2019., 27. rujna 2019., 21. siječnja 2020., 27. studenog 2020. i 14. siječnja 2025. u visini 100 bodova za svako ročište (Tbr. 9/1 Tarife), zastupanja na ročištu održanom 18. rujna 2020. u visini 50 bodova (Tbr. 9/2 Tarife), zastupanja na ročištu radi objave presude u visini 50 bodova (Tbr. 9/3 Tarife), sastava podnesaka od 13. rujna 2018. i 6. siječnja 2025. u visini 100 bodova za svaki podnesak (Tbr. 8/1 Tarife), sastava podneska od 17. prosinca 2024. u visini 25 bodova (Tbr. 8/4 Tarife) odnosno 1.325 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR prema Tbr. 54. Tarife (2.650,00 EUR), što uvećano za 25% PDV-a (662,50 EUR), iznosi 3.312,50 EUR.

48. Tuženiku nije priznat trošak sastava podneska od 16. siječnja 2019. jer u istom ponavlja već iznesene navode, a iste je mogao iznijeti i na ročištu održanom 22. siječnja 2019. te trošak sastava podnesaka od 26. rujna 2019., 27. studenog 2020. u kojima ponavlja već iznesene navode tijekom postupka pa isti nisu bili potrebni za donošenje odluke (čl. 155. ZPP-a).

49. Tuženiku je stoga dosuđen iznos od 3.187,50 EUR sa zateznim kamatama koje teku od donošenja ove presude do isplate, temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP- a, po stopi prema čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23).

50. Kako tužitelj nije uspio u ovom postupku, to je obijen kao neosnovan i njegov zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 4.128,96 EUR (čl. 154. st. 1. ZPP).

51. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 3. ožujka 2025.

Sutkinja

Gorana Žurić Juretić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika