Republika Hrvatska
Općinski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: P-92/2024-18
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Varaždinu, OIB: 14828046348, po sutkinji toga suda Meliti Šmentanec-Klarić, u pravnoj stvari tužitelja LI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Filipu Pintariću, odvjetniku u Čakovcu, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Varaždinu, Građansko-upravni odjel, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon na dan 10. siječnja 2025. zaključene glavne i javne rasprave, u prisutnosti tužiteljice i punomoćnika stranaka, 3. ožujka 2025. objavio je i
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
" I. Utvrđuje se da je tužitelj LI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], temeljem dosjelosti stekao pravo vlasništva na čkbr. 2876 [adresa] m2, voćnjak s 366 m2, ukupne površine 366 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o [katastarska općina].
II. Tuženica Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, dužna je trpjeti uknjižbu prava vlasništva na čkbr. 2876 [adresa] m2, voćnjak s 366 m2, ukupne površine 366 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o [katastarska općina], na ime i u korist tužitelja LI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], pravomoćnošću ove presude.
III. Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, da tužitelju LI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi troškove parničnog postupka, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana.", kao neosnovan.
II. Nalaže se tužitelju LI da tuženici Republici Hrvatskoj naknadi troškove postupka u iznosu od 1.000,00 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 3. ožujka 2025., u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je 8. ožujka 2024. podnio ovome sudu tužbu radi utvrđenja prava vlasništva protiv tuženice Republike Hrvatske. Naveo je kako se prije podnošenja tužbe sukladno odredbi članka 186.a Zakona o parničnom postupku obratio tuženici zahtjevom za mirno rješenje spora priznanjem prava vlasništva na čkbr. 2876 [adresa] m2, voćnjak s 366 m2, ukupne površine 366 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], koji zahtjev za mirno rješenje spora je tuženica odbila odlukom broj: N-DO-62/2023-2, od 12. prosinca 2023., te su ispunjene formalne pretpostavke za podnošenje tužbe. Naveo je da je predmetna čestica bila identična staroj čestici oznake čkbr. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], opisana kao vrt sa 104 čhv, gdje je kao vlasnik bila upisana Općenarodna imovina pod upravom Varaždinske tekstilne industrije, dok se tuženica Republika Hrvatska upisala se kao vlasnik temeljem odredbe članka 56. Zakona o upravljanju državnom imovinom („Narodne novine“ broj: 52/2018), premda nikad nije bila, a niti jest u posjedu navedene nekretnine. Nadalje je naveo da se tuženica kao vlasnica upisala kroz zemljišnoknjižni postupak povodom preoblikovanja zemljišne knjige temeljem odredbe članka 56. stavka 3. Zakona o upravljanju državnom imovinom, obzirom da navedena nekretnina nije bila procijenjena u temeljni kapital društva, odnosno obzirom je ista bila neprocijenjena imovina društva. Navedeno proizlazi iz zapisnika povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina]. Odredbom članka 362. stavka 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17), propisano je da se smatra da su vlasništvo Republike Hrvatske sve stvari iz društvenog vlasništva na području Republike Hrvatske glede kojih nije utvrđeno u čijem su vlasništvu niti djeluje predmnijeva vlasništva iz stavka 1. i 2. tog članka, a tko tvrdi suprotno, treba to dokazati. Naveo je da se tuženica upisala u zemljišnu knjigu temeljem predmnijeve prava vlasništva, usprkos tome što ista nikada nije izvršavala nikakve vlasničko pravne ovlasti, a također niti je ikada bila niti jest u posjedu predmetne nekretnine. Na čkbr. 2875 [adresa] s 437 m2, dvorište s 311 m2, kuća, [adresa], s 126 m2, ukupne površine 437 m2, upisano je etažno vlasništvo E-1 na kojem je kao vlasnik upisan tužitelj i E-2, na kojem su kao suvlasnici upisani KI i OI. Tužitelj tvrdi da je čkbr. [katastarska čestica] (E-1, stan površine 45,40 m2) neodvojivo povezana s zemljišnoknjižnom česticom čkbr. [katastarska čestica], još od 1935. od kada je i ograđena te da je zajedno s precima bio u isključivom posjedu iste. Tvrdi da tuženica nikada nije bila u posjedu niti to može biti, zbog čega je izvršavanje vlasničkopravnih ovlasti bez upisanog prava vlasništva u njegovu korist tegotno. Tvrdi da je pravo vlasništva na čkbr. 2876 [adresa] m2, voćnjak s 366 m2, ukupne površine 366 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o [katastarska općina], stečeno temeljem dosjelosti kontinuiranim i neprekinutim posjedovanjem njega i prednika još od 1935., kada je MI, kao radnik Varaždinske tekstilne industrije, dobio nekretnine na korištenje, i to stan koji se nalazio i sada nalazi na čkbr. [katastarska čestica], te vrt koji predstavlja zemljišnoknjižnu česticu čkbr. [katastarska čestica]., sve k. o. [katastarska općina], a što je potvrđeno sklapanjem ugovora o korištenju predmetnih nekretnina, zajedno s vrtom, koji se odnosi na nekretninu prije upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška], koja odgovara današnjoj čkbr. [katastarska čestica]. Tužitelj je naveo da je ČI ugovorom o korištenju dano na korištenje stan na adresi „ [adresa], danas [adresa]. Tvrdi da iz zapisnika sastavljenog u uredu Stambene zajednice za III. područje Grada Varaždina, od 22. srpnja 1961., proizlazi da MI uživa i vrt te da izmjera vrta nije izvršena pa treba naknadno izvršiti mjerenje te da se to „uživanje“ vrta ČI odnosi na vrt opisan i upisan u starom zk. ulošku broj [broj ZK uloška], što potvrđuje da je isti na uživanje dobio i vrt, odnosno nekretninu koja se danas nalazi na čkbr. [katastarska čestica]., k. o. [katastarska općina], te da zbog toga ta nekretnina nije bila procjenjivana u temeljni kapital društva, jer je ista već prethodno dana ČI na korištenje i uživanje. Isto tako naveo je da iz izjave ČI od 10. svibnja 1986., poslane Općinskom komitetu za urbanizam, građevinarstvo, stambene i komunalne djelatnosti, proizlazi da je isti snosio sve troškove održavanja nekretnina, da je bio nosioc stanarskog prava, kao i da bi navedeno htio prenijeti na HI, udatu LI, svoju kćer. NI je stanarsko pravo priznato Potvrdom Općinskog komiteta za urbanizam, stambene i komunalne djelatnosti, broj: UP/I-06-1936/1988, od 27. rujna 1988., dok je nakon njezine smrti, rješenjem Grada Varaždina, klasa: 371-03/96-01/1, od 29. ožujka 1996., tužitelj zadržao stanarsko pravo na čkbr. [katastarska čestica], dok je rješenjem Fonda u stambenom gospodarstvu, Komisije za utvrđivanje visine stanarine, broj: 486/96, od 15. travnja 1996., stanarinu nastavio plaćati tužitelj, suprug tada pok. NI. Ugovorom o kupoprodaji stana na kojemu postoji stanarsko pravo sklopljenom između Fonda u stambenom gospodarstvu Varaždin i tužitelja, isti je 19. lipnja 1997. otkupio stan izgrađen na čkbr. [katastarska čestica], na kojem je i danas upisan kao vlasnik. Tužitelj navodi da je nakon smrti ČI nekretninu čkbr. [katastarska čestica] naslijedila kćer HI, dok je od iste nekretninu naslijedio on, kao suprug HI, koji je i sada u posjedu iste. Tužitelj tvrdi da se od 1935. nekretnina koja je bila opisana kao „vrt“ nalazila na današnjoj čestici čkbr. [katastarska čestica], a da je istu u uživanje dobio MI te da je istu nakon njega u samostalnom i nesmetanom posjedu imala njegova kćer NI, zajedno s tužiteljem, koji je i danas upisan kao vlasnik. Tvrdi da je predmetna nekretnina je u neprekinutom posjedu njega i njegovih prednika gotovo 90 godina te da su istekli svi redovni i izvanredni rokovi za dosjelost. Naveo je paragrafom 1468. Austrijskog građanskog zakonika propisano da „u onim mjestima, gdje još nema nikakvih urednih javnih knjiga, i gdje se stečenje stvari nepokretnih ima dokazati po sudskim spisima i po inim ispravama, ili ako stvar nije uknjižena na ime onoga, koji je doista posjeduje, dosjelost se svršuje tek poslije 30 godina. Iz 1470. proizlazi da gdje još nema nikakvih urednih javnih knjiga, ili gdje takvo pravo nije u njih upisano, pošteni posjednik može to pravo dosjesti tek poslije 30 godina te da je paragrafom 1477. propisano da tko dosjelost svojega posjeda osniva na vremenu od 30 ili 40 godina, taj nije dužan pokazati zakoniti naslov svojeg posjedovanja te da prema mišljenju opće sjednice Saveznog suda Jugoslavije od 4. travnja 1960., osoba koja je u „bona fide“ posjedu nekretnine, stječe vlasništvo dosjelošću nakon dvadeset godina. Naveo je da se prema odredbi čl. 29. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima(„Službeni list SFRJ“, br. 6/1980), na stvari u društvenom vlasništvu pravo vlasništva nije moglo steći dosjelošću te da je Zakon o vlasništvu/96 sadržavao je odredbu čl. 388. st. 4. prema kojoj se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana. Međutim, Ustavni sud Republike Hrvatske ukinuo je odredbu čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu/96 odlukom od 17. studenoga 1997. s obrazloženjem kako se radi o protuustavnoj odredbi, jer da se radi o retroaktivnoj primjeni odredbe zakona na štetu trećih osoba. Nakon toga je zakonodavac u Zakonu o vlasništvu/96 tek 2001. godine dodao novu odredbu čl. 388. st. 4. kojom je izrijekom propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, ne računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana. Međutim, odlukama Europskog suda za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, kao što su „Trgo protiv [adresa]“ i „ L protiv Republike Hrvatske“ i dr., utvrđeno je da se u rokove za dosjelost na stvarima u društvenom vlasništvu računa i vrijeme posjedovanja i prije 8. listopada 1991., odnosno da kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09 - dalje: ZVDSP), nego na temelju drugih odredaba tog Zakona. Tužitelj tvrdi da je kao mirni, zakoniti, pošten, istinit i zakonit posjednik, stekao pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini. Naveo je kako je isitnit posjednik jer predmetnu nekretninu nije stekao potajice, silom ili prijevarom, već istu kontinuirano posjeduje zajedno s precima i u tome ju nitko nikada nije onemogućavao, zakonit posjednik je jer je još njegov prednik 1935. godine dobio predmetnu nekretninu na uživanje, a što je potvrđeno i ozakonjeno ugovorom iz 1947. te odlukom Stambene zajednice za III. područje Grada Varaždina, od 22. srpnja 1961., kao i kasnijim odlukama, pošten je zato jer nikada nije imao razloga posumnjati da mu pravo na posjed ne pripada, a isto i danas izvršava. Poštenje se i predmnijeva te da je zajedno s precima sigurno barem pošten posjednik, pa su istekli i svi rokovi i za izvanrednu dosjelost. Naveo je i da se tuženica u zahtjevu za mirno rješenje spora uopće nije referirala na sadržaj zapisnika sastavljenog u uredu Stambene zajednice za III. područje Grada Varaždina, od 22. srpnja 1961., iz kojega proizlazi da MI uživa i vrt te da izmjera vrta nije izvršena pa treba naknadno izvršiti mjerenje te da konstatiranje (deklaratorno navođenje) uživanja vrta još 1961., potvrđuje da su njegovi preci i prije toga datuma nesmetano uživali navedenu nekretninu, a da je njihov posjed bio zakonit, što je potvrdilo i tada za stambenu politiku ovlašteno tijelo - Stambena zajednica za III. područje Grada Varaždina. Naveo je i da tuženica u zahtjevu za mirno rješenje spora nije uopće odgovorila zašto ne bi došlo do primjene parafa Austrijskog građanskog zakonika, kao i mišljenja Opće sjednice Saveznog suda Jugoslavije od 4. travnja 1960., prema kojoj osoba koja je u „bona fide“ posjedu nekretnine, stječe vlasništvo dosjelošću nakon dvadeset godina. te da je svakako „bona fide“ posjedovanjem nekretnine s svojim precima ispunio sve pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.
2. U odgovoru na tužbu tuženica je navela da osporava tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovan u cijelosti. Navela je da je točno da je 14. lipnja 2023. zaprimljen po čl. 186a Zakona o parničnom postupku na ovom općinskom državnom odvjetništvu zahtjev za mirno rješenje spora LI, a kojim zahtjevom je isti tražio da mu Republika Hrvatska s osnove dosjelosti prizna pravo vlasništva na nekretnini čkbr. 2876 [adresa], voćnjak sa 366 m2, upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao vlasništvo Republike Hrvatske u cijelosti. Navela je da su po zaprimljenom zahtjevu provedeni su opsežni izvidi, uključujući i postupak osiguranja dokaza u smislu čl. 186a st. 10. Zakona o parničnom postupku pred Općinskim sudom u Varaždinu pod brojem R1-92/2023 dana 4. listopada 2023., očevidom i saslušanjem svjedoka, te je u konačnici zahtjev za mirno rješenje spora ovdje tužitelja odbijen kao neosnovan odlukom općinskog državnog odvjetništva u [adresa] broj N-DO-62/2023-13 od 12. prosinca 2023. čime je ispunjena procesna pretpostavka za podnošenjem predmetne tužbe. Nadalje je navela da nije sporno da je LI vlasnik posebnog dijela nekretnine – 1. suvlasnički dio s neodređenim omjerom Etažno vlasništvo (E-1), u naravi dvosobnog stana u prizemlju, a vlasništvo kojeg posebnog dijela nekretnine je neodvojivo povezano sa suvlasništvom cijele nekretnine čkbr. [katastarska čestica] iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (stan ranije upisan u Knjigu KPU Varaždin [broj poduloška]), dakle, nekretnine susjedne predmetnoj čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], odnosno nije sporno da je LI stekao vlasništvo navedenog stana kao pravni slijednik pok. supruge NI, koja je bila nositeljica stanarskog prava na predmetnom stanu, a isto je naslijedila od pok. oca ČI, kojem je stanarsko pravo priznato Rješenjem Skupštine Općine, Poduzeća za stambenu privredu 20. siječnja 1966., broj 15/2596. Nije sporno niti da današnja čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] odgovara staroj čkbr. [katastarska čestica] vrt sa 104 čhv iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koja je u zemljišnim knjigama bila upisana kao Općenarodna imovina pod upravom Varaždinske tekstilne industrije, a da je Republika Hrvatska pravo vlasništva iste stekla po čl. 56. Zakona o upravljanju državnom imovinom (NN 52/2018), obzirom da navedena čestica nije procijenjena u pretvorbi navedenog društvenog poduzeća, što je utvrđeno u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina]. Navela je kako tužitelj u točki III. tužbe opširno elaborira kako je od 1935. sa svojim prednicima u posjedu i čkbr. [katastarska čestica] i čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (kvalitete kojeg posjeda su sporne), te detaljno pojašnjava stjecanje stana na čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (na što se tužena neće posebno očitovati jer isto nije predmet spora). Nadalje tuženica je navela da je sporno u ovom predmetu je li tužitelj s osnova dosjelosti stekao pravo vlasništva čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dakle, čestice susjedne čestici 2875 k. o. [katastarska općina] (sa suvlasništvom koje je neodvojivo povezan njegov stan kao posebni dio te nekretnine). Nadalje navela je da se protivi navodu tužitelja iz točke II. odlomak 5. tužbe da bi čestica 2875 k. o. [katastarska općina] (i to samo etaža E-1?) bila neodvojivo povezana sa česticom čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], sam tužitelj u istoj rečenici navodi da je sporna čestica ograđena ogradom, a da ograda razdvaja čkbr. [katastarska čestica] i čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] utvrđeno je i očevidom u postupku osiguranja dokaza pred Općinskim sudom u Varaždinu pod brojem R1-92/2023 dana 4. listopada 2023. Tuženica je skrenula pažnju na činjenicu da je sa suvlasništvom cijele nekretnine čkbr. [katastarska čestica] iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] neodvojivo povezan i poseban dio nekretnine označen kao 2. suvlasnički dio s neodređenim omjerom – Etažno vlasništvo (E-2) – jednosobni stan prizemno, koji se sastoji od jedne sobe, kuhinje, WC i hodnika, ukupne površine 28,25 m2, a kojem pripada drvarnica, u kojem stanu sada stanuje pokćerka tužitelja sa suprugom, međutim koji stan je ranije bio upisan u KPU Varaždin u pl. 5121 kao vlasništvo DI, a iz povijesnih podataka za stan ranije u vlasništvu DI, koji se nalazi u istoj zgradi (kući) kao tužiteljev stan proizlazi da je isti otkupljen temeljem kupoprodajnog ugovora o otkupu nacionaliziranog stana na kojem postoji stanarsko pravo od 30. lipnja 1997. za korist RI pa se navodi tužitelja da bi isključivo njegov posebni dio nekretnine bio cjelina sa susjednom česticom čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] - voćnjakom ukazuju i nelogičnim. Valja napomenuti i kako je čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] sukladno povijesnim podacima iz katastra od 1967. do 2016. bila evidentirana kao posjed Varteks – Varaždinska tekstilna industrija odnosno Varteks Vžd- Holding d.o.o., te se kao posjednik iste ne spominje ni LI niti njegovi prednici. Nadalje je navela da tužitelj u tužbi na više mjesta spominje da je u posjedu predmetnih nekretnina sa prednicima od 1935. od kada se MI, njegov prednik, zaposlio u poduzeću Varteks (što dokazuje jednostranom izjavom svog prednika), i potom prilaže Ugovor o zakupu od 1. srpnja 1947. kojim je predniku tužitelja ČI kao radniku Varteksa u zakup (najam) dat stan u [adresa] (današnja čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) sa vrtom (za koji vrt tužitelj tvrdi da predstavlja današnju čkbr [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], što tužena osporava). Tuženica je navela da je odlučno za primijetiti da evidentno 1947. (posljedično tome i 1935.) radilo o nesamostalnom posjedu temeljem ugovornog odnosa; zakupa (najma), i to samo za vrijeme trajanja zaposlenja ČI u Varteksu. Potom, a u vezi činjenice da se u ugovoru o zakupu spominje i određeni vrt - i na čestici čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nalazi se i dvorište i vrt, odnosno, čestica 2875 k. o. [katastarska općina] površine je 437 m2, a od toga je kuća površine 126 m2, a 311 m2 čini dvorište (na kojem su naknadno izgrađene i jednostavne građevine), te se stoga ne može prihvatiti navod tužitelja da vrt koji se spominje u ugovoru o zakupu iz 1947. (i potom zapisniku od 22. srpnja 1961.), predstavlja upravo čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], i da je to nesporno, kada je i ta činjenica očito sporna. U t. IV. tužbe tužitelj citira određene zakonske odredbe i sudsku praksu. U t. V. tužitelj iznosi svoja pravna shvaćanja spornih pitanja, kojim shvaćanjima se tuženica protivi kao neosnovanima, što će biti obrazloženo u nastavku, s time da se posebno napominje kako činjenica što tuženica nije u posjedu predmetne nekretnine i da ne izvršava vlasničke ovlasti ne znači da ista nije vlasnica te nekretnine, odnosno da je tužitelj vlasnik te nekretnine, i da bi to vlasništvo stekao po osnovi dosjelosti. Navela je da je odredbom čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, dalje Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima) propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari, ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme. Odredbom čl. 160. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima izričito je propisano da vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kada je posjednik stupio u samostalni posjed stvar, a završava se istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost. Odredbom čl. 11. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim prava propisano je da tko stvar posjeduje priznajući višu vlast posrednog posjednika, nesamostalni je posjednik, tko stvar posjeduje kao da je njezin vlasnik, samostalni je posjednik. Navela je da stoga navodi tužitelja kako nije od značaja je li posjed u smislu dosjelosti samostalan ili nesamostalan promašeni, budući da je naprijed citiranim zakonskim odredbama izričito propisano da za stjecanje prava dosjelošću posjed mora biti samostalan. I po logici je stvari jasno da zakupoprimac/najmoprimac (što je prednik tužitelja očigledno bio za stan na čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] do 1966. - tužitelj tvrdi da je predmet tog istog zakupa (najma) bio i vrt na čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), posjeduje određenu stvar zato što mu pravo na posjed daje vlasnik stvari, zakupodavac (najmodavac). Nesamostalni posjednik čitavo vrijeme posjedovanja priznaje višu vlast samostalnog posrednog posjednika preko čijeg prava on posjed neposredno izvršava, a u sudskoj praksi na koju se poziva tužitelj ne polemizira se pitanje (ne)samostalnosti posjeda jednostavno zato jer tužitelji u tim postupcima nisu bili nesamostalni posjednici. Tužena je istaknula sudsku praksu da u odluci Ustavnog suda U-III-6116/2020 od 24. veljače 2021. „Prema tome i prema čl. 28. ZOVO-a i čl. 159 ZV-a za stjecanje prava vlasništva je potrebna savjesnost-poštenje posjednika, a posjed mora biti samostalan. Međutim, kako upravo iz naprijed navedenih isprava… proizlazi da je tužitelj u posjedu predmetne nekretnine bio temeljem ugovora o najmu, to valja zaključiti da njegov posjed nije samostalan u smislu vlasničkog posjeda, već da je tužitelj posjedovao stvar priznajući tuđu vlast na istoj nekretnini. Isto tako valja reći da posjed tužitelja nema niti kvalitetu poštenja… a to također stoga što je tužitelj znao odnosno morao znati s obzirom na sklopljene ugovore o najmu da nekretnina koju posjeduje nije njegova. Osim toga, sve da se i uzme da je posjed pošten u odnosu na RH računajući od 8.10.1991. nije istekao rok potreban za izvanrednu dosjelost (40 godina) u smislu čl. 159. st. 4. ZV.Pok. MI je sve do 1966. godine (kada mu je Rješenjem Skupštine Općine, Poduzeća za stambenu privredu 20. siječnja 1966., broj 15/2596 priznato stanarsko pravo za stan na čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) i stan i vrt (bez obzira na kojoj čestici se vrt nalazio) koristio kao nesamostalni posjednik, odnosno, temeljem zakupa (najma), sve u smislu čl. 11. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, priznajući višu vlast posrednog posjednika Varaždinske tekstilne industrije, i to za vrijeme i pod uvjetom da radi u Varaždinskoj tekstilnoj industriji, kako to decidirano stoji u tom ugovoru o zakupu. Obzirom na navedeno, rokovi za dosjelost prije 1966. nisu niti mogli početi teći, jer posjed pok. ČI do 1966. niti za jednu od čestica čkbr. [katastarska čestica] i čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nije bio samostalan. O samostalnom posjedu podnositelja zahtjeva odnosno njegovih prednika za čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] može se eventualno govoriti dakle tek od 1966. , s time da ni samostalan posjed sam po sebi ne znači stjecanje prava vlasništva na nekretninama, posebice ne na nekretninama koje su bile u društvenom vlasništvu. Tuženica je navela kako je i Austrijski građanski zakonik tražio samostalnost posjeda za stjecanje vlasništva dosjelošću - u paragrafu 1462. istog izričito je određeno da Vjerovnici, posudnici, čuvari ili uživaoci ne mogu s nedostatka zakonitog naslova nigda dosjesti stvari založene, posuđene, dane na ostavu ili na uživanje. Njihovi nasljednici koji njih predstavljaju nemaju boljega naslova. Samo trećem zakonitom posjedniku može pomoći vrijeme dosjelosti. U paragrafu 1477. propisano je Tko dosjelost svojega posjeda osniva na vremenu od 30 ili 40 godina, taj nije dužan pokazati zakoniti naslov stečenja svojeg. Ali ako bi proti njemu bilo dokazano nepoštenje posjeda, tad ne biva dosjelost ni istečenjem pomenutom duljeg vremena. Zakupnik (najmoprimac) ne može biti „bona fide“ u smislu naprijed navedenog ako uživa tuđu nekretninu temeljem ugovora o zakupu (najmu) te za koju plaća zakupninu (najamninu) niti mu za vrijeme posjeda u zakupu (najmu) mogu teći rokovi za dosjelost! Nadalje, tužitelj pravnu sudbinu čestice susjedne čestici na kojoj je izgrađena kuća u kojoj se nalazi njegov stan poistovjećuje sa istom, što nije opravdano jer Zakon o privrednom poslovanju (gospodarenju) stambenim zgradama u društvenom vlasništvu iz 1965. odnosno Zakon o stambenim odnosima iz 1974. kojima je bio uređen institut stanarskog prava propisuju pravo korištenja isključivo stana, a ne susjednih vrtova i voćnjaka koji predstavljaju građevinske parcele - Građanin koji je na temelju ugovora o korištenju stana ili koje druge valjane pravne osnove stekao ili stekne pravo na korištenje stana, koji je u društvenom vlasništvu, ima pravo da taj stan trajno i nesmetano koristi pod uvjetima utvrđenim ovim zakonom, kao i da sudjeluje u upravljanju zgradom suglasno odredbama glave II ovog zakona (stanarsko pravo). Prava iz stava 1. ovog člana ima i građanin koji je po propisima, koji su važili do stupanja na snagu ovog zakona, stekao stanarsko pravo na stanu na kojem postoji pravo vlasništva. Zakon o stambenim odnosima iz 1985. u čl. 4. određivao je da se stanarsko pravo može steći samo na stanu u društvenom vlasništvu, a i sam tužitelj tužbi prilaže ugovor iz kojeg slijedi da je stan potom otkupljen po Zakonu o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo iz 1992. Tuženica je istaknula i da je u istoj kući (zgradi) i stan na kojem je stanarsko pravo imala treća osoba (2. suvlasnički dio s neodređenim omjerom – Etažno vlasništvo (E-2) – ranije upisan u KPU Varaždin u pl. 5121). Nadalje je navela da prema odredbi čl. 159. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima samostalni posjednik nepokretne stvari čiji je posjed zakonit, istinit i pošten stječe dosjedanjem pravo vlasništva protekom 10 godina neprekinutog posjeda, a sukladno odredbi čl. 3. istog članka posjednik čiji je posjed barem pošten stječe vlasništvo protekom dvadeset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja. Odredbom čl. 159. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima određeno je da ako se nekretnina nalazi u vlasništvu Republike Hrvatske tada je za stjecanje prava vlasništva potreban neprekinuti posjed u dvostrukom trajanju, dakle za zakonit, istinit i pošten posjed 20 godina, a samo za pošten posjed 40 godina. Posjed je zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj posjedovanja, istinit je ako nije pribavljen silom, prijetnjom ili potajice odnosno zlouporabom povjerenja, a pošten je ako posjednik nije znao niti je imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed. U svezi zakonitosti posjeda tužena je istaknula kako u ugovoru o zakupu iz 1947. nije navedeno gdje se vrt koji se daje u zakup (najam) zajedno sa stanom nalazi niti je isti pobliže opisan, a niti u Zapisniku sastavljenom u uredu Stambene zajednice za III. područje grada [adresa] od 22. srpnja 1961. nije navedeno da li se vrt koji MI uživa nalazi na čkbr [katastarska čestica] ili čkbr [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (koja odgovara današnjoj čkbr [katastarska čestica]). Vrt nije bio predmetom Ugovora o korištenju stana od 20. siječnja 1966. i 1. prosinca 1966., niti daljnjih akata i isprava dostavljenih uz tužbu koji se odnose isključivo na stan tužitelja posljedično čemu se ovime ocjenjuje da tužitelj nema valjani ni pravni temelj posjedovanja predmetne čestice i time njegov posjed nije zakonit. Čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nije bila ni predmetom stanarskog prava, a kasnije ni predmetom kupoprodaje, a obzirom da se podnositelj zahtjeva poziva na dosjelost, evidentno je ta činjenica neprijeporna. Odredbom čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima određeno je da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnine koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, ne računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana. Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima je određivao: „Na stvarima u društvenom vlasništvu pravo vlasništva ne može se steći dosjelošću“ (čl. 29. ZOVO). Uzimajući u obzir čl. 3. Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (NN br. 53/91 od 8. listopada 1991.), čl. 388. st. 4.. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima iz 1996., odluku Ustavnog suda od 17. studenog 1999. kojom je ukinut čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima iz 1996. (U-I-58/97, U-1235/97, U-I-237/97, U-I-1053/97 i U-I-1054/97 od 17. studenoga 1999.), praksu Europskog suda za ljudska prava (Trgo protiv Hrvatske, Grbac protiv Hrvatske), pa stoga i stajalište Vrhovnog suda RH u predmetu Rev-291/14 i dr., kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, u vrijeme dosjedanja računa se i vrijeme prije 8. listopada 1991., ali samo ako se potrebno propisano vrijeme neprekidnog samostalnog posjedovanja ispunilo do 17. studenog 1999. (kada je od strane Ustavnog suda RH ukinuta odredba čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima iz 1996., obzirom da je navedena odredba bila na snazi od 01. siječnja 1997. godine pa do ukidanja 17. studenog 1999. godine, i u tom razdoblju je bilo moguće stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretnini u društvenom vlasništvu). Prema tome, da se i uzme da je podnositelj zahtjeva u barem poštenom samostalnom posjedu predmetne čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] bio od 1966. godine, činjenica jest da se do 17. studenoga 1999. nije navršilo traženih i propisanih 40 godina neprekinutog samostalnog poštenog posjeda. Tuženica je navela da se poštenje se predmnijeva, međutim da osporava i poštenje tužitelja jer je isti znao i mogao znati da ispravama kojima je stekao prava nad čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nije bila obuhvaćena čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a 2016. u postupku izlaganja predmetna čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] je uknjižena kao vlasništvo Republike Hrvatske i isti od tog ročišta evidentno ima saznanja da mu time ne pripada ni pravo na posjed, što je uostalom isti potvrdio u svom iskazu datom u postupku osiguranja dokaza vođenim pred Općinskim sudom u Varaždinu pod brojem R2- 92/2023. Predložila je tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti, kao i tužitelja obvezati da joj naknadi troškove parničnog postupka, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate.
3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u spis R1-92/2023, izvod iz katastarskog plana (list 11 spisa), potvrdu Državne geodetske uprave, Područni ured za katastar Varaždin KLASA: 014-08/23-04/344, URBROJ: 541-16-01/5-23-2 od 4. prosinca 2023. (list 12 spisa), grafički prikaz (list 13 spisa), izvadak iz zemljišne knjige za čkbr. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 14 spisa), izvadak iz zemljišne knjige za čkbr. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 15 spisa), izvadak iz knjige položenih ugovora (list 16 spisa), zahtjev za mirno rješenje spora od 12.12.2023. (list 17-20 spisa), rješenje Samouprave interesne zajednice za stambenu oblast i komunalne djelatnosti Općine Varaždin (list 21 spisa), rješenje o izvedenom stanju KLASA: UP/I-361-02/13-01/1854, URBROJ: 2186/01-08-00/7-14-7 (list 22-24 spisa), priznavanje stanarskog prava Općinski komitet za urbanizam, građevinarstvo, stambene i komunalne djelatnosti, Broj: UP/I-06-1936/1988 (list 25 spisa), rješenje Fonda u stambenom gospodarstvu Varaždin broj: 486/96 (list 26 spisa), Rješenje Grada Varaždina KLASA: 371-03/96-01/1, URBROJ: 2186/01-03-96-2 od 29. ožujka 1996. (list 27-28 spisa), rješenje Samoupravne interesne zajednice za stambenu oblast i komunalne djelatnosti Općine Varaždin, broj 1360-27375 od 7.11.1987. (list 29 spisa), Ugovor o kupoprodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo (list 30-34 spisa), prijenos korisnika stanarskog prava (list 35 spisa), Ugovor od 1.7.1947. (list 36 spisa), ugovor o korištenju stana od 20.1.1966. (list 37-38 spisa), ugovor o korištenju stana od 1.12.1966. (list 39-42 spisa), Zapisnik Zemljišno-knjižnog odjela Varaždin broj Z- 1874/2012/15434 od 10.6.2019. (list 43-48 spisa), posjedovnica (list 49-60 spisa), zapisnik od 26.7.1961. (list 61-62 spisa), zapisnik iz predmeta R1-92/2023 od 4.10.2022. (list 73-75 spisa), povijesni prikaz izvatka iz zemljišne knjige uložak [broj ZK uloška], [broj poduloška] (list 77-78 spisa), ugovor o darovanju od 26.4.2000. (list 79-81 spisa), povijest promjena na katastarskim česticama (list 82-83 spisa), rješenje Zemljišno- knjižnog odjela Varaždin broj Z-4528/2024 od 2.4.2024. (list 156-157 spisa). Saslušani su svjedoci AI, FI, UI, ĆI, ŽI, SI i KI, te DI zamolbenim putem. S obzirom da je tužitelj na ročištu održanom 15. siječnja 2025. izjavio da je očevid proveden 4. listopada 2023. i o tome sastavljen zapisnik u predmetu ovoga suda R1- 92/2023, a na kojem je saslušan i tužitelj nije potrebno ponovno održati očevid niti saslušati tužitelja već da je stvar dovoljno razjašnjena za donošenje odluke, te je predložio zaključenje glavne rasprave i donošenje odluke na temelju stanja spisa, sud nije izvodio ostale predložene dokaze od strane tužitelja.
4. Iz dokumentacije u spisu, odnosno iz izvoda iz katastarskog plana (list 11 spisa) od 14.11.2011. proizlazi da čestice 2875 i predmetna 2876 graniče jedna s drugom. Iz potvrde Područnog ureda za katastar Varaždin od 4.12.2024. (list 12 spisa) proizlazi da je zgradi izgrađenoj na lokaciji kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u [adresa] određen kućni broj 41. Iz izvatka iz BZPa (list 14 spisa), proizlazi da je tuženica Republika Hrvatska upisana kao vlasnica predmetne nekretnine kčbr. [adresa] voćnjak sa 366 m2 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], dok iz izvatka iz BZP-a (list 15 spisa) proizlazi da je tužitelj LI upisan kao suvlasnik suvlasničkog dijela s neodređenim omjerom Etažno vlasništvo (E-1) i to dvosobnog stana u prizemlju, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, predsoblja, wc ukupne površine 45,40 m2 te da stanu pripada i drvarnica, a OI i KI su upisani svaki u ½ dijela na suvlasničkom dijelu s neodređenim omjerom Etažno vlasništvo (E- 2) na jednosobnom stanu prizemno koji se sastoji od jedne sobe, kuhinje, wc-a i hodnika, ukupne površine 28,25 m2, te da stanu pripada i drvarnica i to čkbr. 2875 [adresa] sa 437 m2, dvorište sa 311 m2 i kuća, [adresa] upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Iz izvatka iz knjige položenih ugovora do 14.11.2011. (list 16 spisa) proizlazi da je tužitelj LI upisan kao vlasnik dvosobnog stana u prizemlju koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, predsoblja, wc-a, ukupne površine 45,40 m2, stanu pripada i drvarnica sagrađenog na katastarskoj čestici [katastarska čestica], te da je zabilježeno pod brojem ZS-4/1998 temeljem Zakona o naknadi za oduzetu imovinu (NN 92/96) pravo prvokupa na ime prijašnjeg vlasnika, upisanog u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Iz očitovanja Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu, odnosno tuženice na zahtjev tužitelja za mirno rješenje spora proizlazi da je tuženica zahtjev tužitelja ocijenila neosnovanim i predložila da se tužitelj obrati nadležnim tijelima radi eventualnog otkupa premetne nekretnine, jer se sve do legalizacije njegovog posjeda smatra da je nepošteno uzurpirao državnu nekretninu te da je Republika Hrvatska ovlaštena poduzeti sve propisane mjere u svrhu zaštite svoje imovine. Iz Rješenja Samouprave interesne zajednice za stambenu oblast i komunalne djelatnosti Općine Varaždin broj 1360/27375 od 10.10.1988. (list 21 spisa) proizlazi da je stanar NI iz [adresa] kao korisnica dvosobnog stana površine 45,40m2 dužna plaćati stanarinu za taj stan u iznosu od 15.320,00 DIN mjesečno od 1.10.1988. i to do 15. -og u mjesecu za protekli mjesec. Iz Rješenja o izvedenom stanju Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša od 20.2.2014. (list 22-24 spisa) proizlazi da je povodom zahtjeva tužitelja LI doneseno to rješenje kojim se ozakonjuju završene pomoćne zgrade-garaža, dim.4,00m x 5,00 m, tlocrtne površine 20,00m2 i nadstrešnica dim. 6,40m x 5,00 m, tlocrtne površine 32,00 m2, izgrađene na čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u [adresa]. Iz Dopisa Općinskog komiteta za urbanizam, građevinarstvo, stambene i komunalne djelatnosti Općine Varaždin od 27.9.1988. (list 25 spisa) proizlazi da je NI iz [adresa] tim dopisom obaviještena da je na osnovu čl.67.st.1 i 2. i čl.93. Zakona o stambenim odnosima (NN broj 51/85 i 42/86) zadržala stanarsko pravo nad dvosobnim stanom površine 41,53 m2 u [adresa], nakon smrti oca ŠI, a u skladu s zaključkom Komisije za davanje na korištenje stanova nad kojima pravo raspolaganja i korištenja ima Općina Varaždin od 9.8.1988. Iz Rješenja Fonda u stambenom gospodarstvu, komisije za utvrđivanje stanarine (list 26 spisa) od 15.4.1996. proizlazi da je tim rješenjem utvrđeno da je tužitelj LI iz [adresa], kao korisnik dvosobnog stana dužan plaćati stanarinu za taj stan u iznosu od 47,40 kn mjesečno i to od 1.4.1996. do 15. -og u mjesecu za protekli mjesec. Iz rješenja Grada Varaždina od 29.3.1996. (list 27-28 spisa) proizlazi da LI zadržava stanarsko pravo nad dvosobnim stanom, površine 45,40 m2, koji se nalazi na adresi [adresa], nakon smrti supruge NI. Iz obrazloženja navedenog rješenja proizlazi da je tužitelj LI **.**.1996. podnio zamolbu za priznavanje stanarskog prava nad stanom koji se nalazi u [adresa] nakon smrti supruge NI, koja je umrla **.**.1995. Iz rješenja Samoupravne interesne zajednice za stambenu oblast i komunalne djelatnosti Općine Varaždin od 7.11.1987.(list 29 spisa) proizlazi da je JI iz [adresa] kao korisnik dvosobnog stana dužan plaćati stanarinu za taj stan u iznosu od 4.738,00 DIN mjesečno od 1.8.1987. do 15. - og u mjesecu za protekli mjesec. Iz Ugovora o kupoprodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo (list 30-34 spisa) proizlazi da je isti zaključen 19.6.1997. između Fonda u stambenom gospodarstvu Varaždin, kao prodavatelja i tužitelja LI kao kupca. Iz navedenog Ugovora proizlazi da su se na temelju čl.24. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (NN 92/96) i Uredbe o davanju ovlasti Fondu u stambenom gospodarstvu (NN 111/96), pod uvjetima iz Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo (NN 43/92- pročišćeni tekst, 69/92, 25/93, 48/93, 2/94, 44/94, 58/95) a u skladu s Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-697/1995 od 29.1.1997. (NN broj 11/97) po zahtjevu LI od 28.1.1997. o čemu je upoznat prijašnji vlasnik sporazumjele da prodavatelj prodaje, a kupac kupuje stan na kojem postoji stanarsko pravo i to stan u [adresa], zajedno sa zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade. Navedeno je da se stan sastoji od dvije sobe, kuhinje, predsoblja, wc-a u ukupnoj površini 45,40 m2, te da stanu pripada i drvarnica. Navedeno je da je zgrada u kojoj je stan izgrađena na čkbr. nove oznake 2875 k. o. [katastarska općina], što je identično sa starom čkbr. [katastarska čestica] upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u kojem zk. ulošku je provedena nacionalizacija pod brojem zbirke Z.1309/60 i Z.700/60 temeljem pravomoćnog rješenja Komisije za nacionalizaciju. Iz čl.4. tog ugovora proizlazi da je temeljem istog kupac uz vlasništvo posebnog dijela zgrade, sukladno čl.370.st.3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96), stekao i odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine, a time i zemljišta, u omjeru koji će se utvrditi naknadno te se obvezuje da vrijednost time postignute koristi naknadi dotadašnjem vlasniku zemljišta u iznosu koji će posebnim propisom odrediti Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i stanovanja. Iz čl.7. ugovora proizlazi da je da zaključenja tog ugovora kupcu LI prestaje stanarsko pravo, odnosno status zaštićenog najmoprimca i od tog dana preuzima sva prava i obveze vlasnika stana te se za održavanje zajedničkih dijelova i uređaja zgrade obvezuje plaćati zajedničku pričuvu upravitelju koji gospodari stambenom zgradom, kao i ostale troškove vezane uz korištenje stana. Iz dopisa na listu 35 spisa proizlazi da je **.**.1986. MI Općinskom komitetu za urbanizam, građevinarstvo, stambene i komunalne djelatnosti Varaždin podnio zahtjev da se donese rješenje o prijenosu korištenja i nosioca stanarskog prava nad stanom u [adresa] na njegovu kćerku NI r. MI. Iz sadržaja tog zahtjeva proizlazi i da mu je taj stan dodijeljen na korištenje od strane Tekstilne industrije Varaždin 1935. kada se tamo zaposlio. Iz ugovora o zakupu stana (list 36 spisa) od 1. srpnja 1947. proizlazi da je ČI tog dana izdan u zakup stan u [adresa] u [adresa] koja se sastoji od tri sobe i četiri sporednih prostorija sa vrtom. Navedeno je i da zakupu teče od 1.7.1947. i ustanovljen je na neizvjesno vrijeme, no samo za vrijeme trajanja zaposlenja u Varteksu i prestane li iz bilo kojeg razloga uposlenje najmoprimca kod Varteksa, najmoprimac gudi pravo najma na stan i pogodnost. Iz Ugovora o korištenju stana (list 37-38 spisa) od 20.1.1966. proizlazi da je tim ugovorom o korištenju stana Poduzeće za stambenu privredu Varaždin dalo na korištenje II kao nosiocu stanarskog prava stan koji se nalazi u [adresa], prizemlje, a koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje i predsoblja. U Ugovoru je navedeno da stan zajedno sa nosiocom stanarskog prava koriste, kao članovi njegovog obiteljskog kućanstva MI, penzioner, BI, kućanica, HI, učenik u privredi i TI, učenica. Navedeno je i da je taj Ugovor zaključen na osnovi rješenja o davanju stana na korištenje donesenog 20.1.1966. te da mjesečna stanarina iznosi 57,10 DIN. Iz Ugovora o korištenju stana na listu 39-42 spisa od 1.12.1966. proizlazi da je Poduzeće za stambenu privredu Varaždin dalo na korištenje Dolenc [adresa] u [adresa] koji se nalazi prizemno i ima dvije sobe, kuhinju, predsoblje i drvarnicu ukupne površine 41,53m2. Iz Zapisnika sastavljenog povodom preoblikovanja zemljišne knjige na osnovu Zakona o zemljišnim knjigama za k. o. [katastarska općina] od 10.6.2019. proizlazi da je taj zapisnik sastavljen vezano za česticu nove oznake čkbr. 2875 [adresa] sa 437 m2, dvorište 311 m2 i kuću 126 m2 koja je identična česticama stare oznake 2875 [adresa] sa 437 m2 upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] kao javno dobro i čkbr. [katastarska čestica] [adresa] sa 437 m2 upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k.o. društveno vlasništvo. Nakon identifikacije nekretnina savjetnica ODO je izjavila da predlaže da se u novi zk. uložak prenese zk. stanje na način da se provede povezivanje zemljišne knjige i knjige položenih ugovora s neodređenim suvlasničkim udjelima sukladno Pravilniku o povezivanju zemljišne knjige i knjige položenih ugovora i upisu vlasništva posebnog dijela nekretnine (NN 121/2013) uz istovremeno utrnuće navedenih poduložaka, a prisutni LI je predložio da se u novi zk. uložak prenese dosadašnje zk. stanje, uz istovremeno brisanje zabilježbe pravo prvokupa. S obzirom na prijedloge pristupjelih i ne dolazak DI odlučeno je da će se u novi zk. uložak prenijeti zk. stanje na način da će se provesti povezivanje zemljišne knjige i knjige položenih ugovora s neodređenim suvlasničkim udjelima sukladno Pravilniku o povezivanju zemljišne knjige i knjige položenih ugovora i upisu vlasništva posebnog dijela nekretnine, uz istovremeno utrnuće [broj poduloška] i 5121 k. o. [katastarska općina] i brisanje zabilježbe pravo prvokupa sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (NN 80/2002) te ispravka tog Zakona od 8.7.2002. (NN 80/2002). Iz Zapisnika sastavljenog povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] 10.6.2019. (list 46-48 spisa) proizlazi da je na ročište pristupila savjetnica ODO u Varaždinu te da je izvršena identifikacija nekretnina te je utvrđeno da je novonastala čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] identična nekretninama upisanim u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (u osnivanju) gdje je upisano Javno dobro, bez tereta a koja čestica 2876 je upisana i u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (u osnivanju) gdje je upisano Društveno vlasništvo i kao korisnik stana je upisana "Varteks" Tekstilna industrija Varaždin, bez tereta. Navedeno je da je predmetna čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ( u osnivanju) identična čestici stare oznake 739 upisane u stari zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] gdje je kao vlasnik upisana Općenarodna imovina pod upravom Varaždinske Tekstilne industrije Varaždin. S obzirom na prijedlog savjetnice ODO u Varaždinu odlučeno je da će se u novi zk. uložak prenijeti zk. stanje na način da će se kao vlasnik upisati Republika Hrvatska, sukladno čl. 56. Zakona o upravljanju državnom imovinom, bez tereta. Iz povijesnog zemljišno knjižnog izvatka zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] proizlazi da su u istom bile upisane čkbr. [katastarska čestica] kuća broj 993, dvorište i gospodarska zgrada u [adresa] sa 140 hvata, te čkbr. [katastarska čestica],oranica u Mjestnoj rudini sa 32 hvata, 737 vrt u Mjestnoj rudini, 735 oranica u Mjestnoj rudini, 736 kuća broj 993, vrt i dvorište u Mjestnoj rudini sa 85 hvata, 737 vrt u Mjestnoj rudini, 735/1 vrt u Mjestnoj rudini sa 80 hvata, 735/1 kuća broj 993, dvorište i gospodarska zgrada sa 80 hvata i 735/1 dvorište. Iz povijesnog zk. ul. [broj ZK uloška] proizlazi da su u tom zk. ulošku bila upisana građanska zemljišta i to čkbr. [katastarska čestica] kuća broj 992 dvorište u Biškupečkoj ulici sa 116 hvata, čkbr. [katastarska čestica] oranica u Mjestnoj rudini sa 810 hvata, čkbr. [katastarska čestica] vrt u Mjestnoj rudini sa 104 hvata, 738/1 oranica u Mjestnoj rudini sa 765 hvata, čkbr. [katastarska čestica] oranica u Mjestnoj rudini sa 45 hvata, čkbr. [katastarska čestica] gradilište u Mjestnoj rudini sa 227 hvata, čkbr. [katastarska čestica] gradilište u Mjestnoj rudini i čkbr. [katastarska čestica] cesta u Mjestnoj rudini sa 64 hvata. Iz zapisnika sastavljenog u Uredu stambene zajednice za III. grada Varaždina 22.7.1961. (list 61 spisa) proizlazi da je predmet tog zapisnika bio pregled financijskog poslovanja kućnog savjeta stambene zgrade broj 41 [adresa] od strane tajnike Stambene zajednice EI i kućnog savjeta ČI. Iz sadržaja zapisnika u bitnom proizlazi da zgrada ima svega dva stanara te kućni savjet nije biran pa ne postoji zapisnik o formiranju istog, da postoji ugovori sa stanarima i da se stanarina redovito naplaćuj svakog mjeseca. Iz točke 15.zapisnika proizlazi da MI uživa i vrt, da izmjera vrta nije izvršena pa treba naknadno izvršiti mjerenje i izdati rješenje o godišnjoj zakupnini. Iz zapisnika proizlazi da je pregled izvršen 26.6.1961. Iz izvatka iz knjige položenih ugovora – povijesni prikaz broj [broj poduloška]/ zk. ul. [broj ZK uloška] knjige položenih ugovora [adresa] (list 77-78 spisa od 20.3.2024. i list 168-169 spisa od 17.5.2024.) proizlazi da je tu upisana zgrada u [adresa], sagrađena na katastarskoj čestici [katastarska čestica], jednosobni stan prizemno, koji se sastoji od jedne sobe, kuhinje, wc-a i hodnika, ukupne površine 28,25, stanu pripada i drvarnica. Nadalje proizlazi da je temeljem kupoprodajnog ugovora o otkupu nacionaliziranog stana, na kojem postoji stanarsko pravo od **.**.1997. RI upisana kao nosioc prava vlasništva 30.7.1997. Nadalje proizlazi da je 30.1.1998. kao nosilac prava vlasništva na temelju pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju od 23.12.1997. broj O-866/97 na tom stanu upisana PI. Nadalje proizlazi da je 12.1.2001. na temelju ugovora o darovanju od 26.4.2000. uknjižena kao nositelj prava vlasništva na tom stanu DI te da je 21.8.2019. na temelju ugovora o kupoprodaji nekretnine od 20.8.2019. uknjiženo pravo vlasništva na tom stanu za korist OI u ½ dijela i KI u ½ dijela. Proizlazi i da je 8.8.2019. uknjiženo brisanje prava prvokupa na ime prijašnjih vlasništva upisanog pod brojem ZS-584/1997 sukladno čl.4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, odnosno ispravku tog zakona, a na temelju prijedloga od 8.8.2019. Iz Ugovora o darovanju (list 79-81 spisa) proizlazi da je PI darovala svojoj kćeri ĐI jednosobni stan površine 28,25 m2, sa pripadajućom drvarnicom koji se nalazi u zgradi u [adresa], sagrađenoj na kčbr. [katastarska čestica], koji je upisan u [broj poduloška] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Iz povijesti promjena na katastarskim česticama za kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od 27.7.2023. proizlazi da kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] je nastala od kčbr. [katastarska čestica] upisane u stari p.l.br. 6135 k. o. [katastarska općina], a odgovara dijelu čestice najstarije oznake kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te da je ta čestica od 1967. do 1981. upisana u posjedovni list br. 6135
D na posjednika "Varteks" Varaždinska tekstilna industrija, da je od 1989. ta čestica upisana u posjedovni list 6135 D na posjednika "Varteks" Varaždinska tekstilna industrija, a od 1990. u posjedovni list 6135 na posjednika Varteks VŽD-Holding d.o.o., a nakon nove izmjere je čestica evidentirana kao čkbr. [katastarska čestica] PL. 15435 na vlasnika Republiku Hrvatsku. Iz Ugovora o kupoprodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo (list 170-175 spisa) proizlazi da je taj ugovor sklopljen između Fonda u stambenom gospodarstvu Varaždin, kao prodavatelja i RI, kao kupca stana na kojem postoji stanarsko pravo u [adresa], prizemlje koji se sastoji od jedne sobe, kuhinje, wc-a i hodnika u ukupnoj površini od 28,25 m2 te da stanu pripada i drvarnica, a zgrada u kojoj je stan izgrađen je na čkbr. nove oznake 2875 k. o. [katastarska općina], što je identično sa starom čkbr. [katastarska čestica] upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u kojem zk. ulošku je provedena nacionalizacija pod brojem Z-1309/60 i Z-700/60 temeljem pravomoćnog rješenja Komisije za nacionalizaciju, proizlazi da je taj ugovor o kupoprodaji stana kojem postoji stanarsko pravo sklopljen 30.6.1997.
5.Iz spisa R1-92/2023 proizlazi da su stranke kao predlagatelji 27.7.2023. Općinskom sudu u Varaždinu podnijeli prijedlog za osiguranje dokaza po čl.186.a. st.10. Zakona o parničnom postupku, radi izvođenja dokaza koji su nužni radi utvrđenja činjenica o kojima će zavisiti zauzimanje stava o osnovanosti zahtjeva za mirno rješenje spora koji je podnio LI. Sud je prihvatio prijedlog za osiguranje dokaza te je 4.10.2023. održan uviđaj na licu mjesta na kojem je bila nazočna sutkinja, zapisničarka, predlagatelj LI i njegov punomoćnik i zakonska zastupnica Republike Hrvatske, te svjedoci KI, OI, LIĆ i GI. Iz zapisnika poslovni broj R1-92/2023-4 proizlazi da je sudska komisija konstatirala da je čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u naravi kuća sa dva stana, odnosno dvije zasebne etaže te dvorištem sa tri odvojene garaže. U zapisniku je navedeno da je čestica u cijelosti omeđena uličnom ogradom, kućom sagrađenom s jedne strane do same međe te dalje do spornoj nekretnini žičanom betonskom ogradom, a prema spornoj čkbr. [katastarska čestica] je također omeđena sa žičano-betonskom ogradom te je napravljen pješački prolaz između dva betonska skupa između kojih se dolazi do sporne čkbr. [katastarska čestica] te da je sporna čestica u naravi vrt sa rijetkim raslinjem voćaka te uredno održavanim travnjakom i također je sa svih strana omeđena s ogradom. Iz iskaza svjedokinje KI proizlazi da je JI njezin djed, a LI joj je očuh, te da je njezin djed JI dobio na korištenje stan sa vrtom na čkbr. [katastarska čestica] pa pripadajući dio je bila i čkbr. [katastarska čestica]. To zna iz pričanja djeda. Ista je iskazala da se u naravi radilo o sada postojećoj starijoj kući, koja je prije imala jedan stan, a sada su dva stana. Navela je da u dvorišnom dijelu nikada nije bilo gredice s povrtnim kulturama nego isključivo na spornoj čestici 2876. Iskazala je da je prije nekih 40 godina njezin djed odijelio ogradom dvorišni dio od sporne čestice iz razloga što se u dvorišnom dijelu držala perad i psi, pa da ne uništavaju povrtne kulture u tom dijelu. Kasnije su LI i njezin suprug napravili sada postojeću ogradu sa žičanim pletivom. KI je iskazala da na nekretnini 2875 živi 20 godina sa suprugom te da čitavo to vrijeme s LI drži u posjedu spornu čkbr. [katastarska čestica] no pretežno ju održava predlagatelj. Prva garaža je napravljena prije nekih 40 godina, a potom su ona i suprug napravili u produžetku još dvije garaže i sve tri garaže su legalizirane, a prije tih garaža na tom dijelu nije bilo nikakvog objekta nego je bio travnjak i ona i suprug su kupili svoju etažu od DI, a prije toga su živjeli s predlagateljem u njegovom stanu. Iz iskaza svjedoka OI proizlazi da saznanja o posjedovanju sporne nekretnine ima od 1989. od kada je bio u vezi s KI a brak su sklopili 1991. Iskazao je da je pomagao LI rušiti na spornoj čestici stare voćke oraha i trešnji i dosađivali su nove, te da on i supruga ne polažu vlasnička ni suvlasnička prava na spornu čkbr. [katastarska čestica]. Iz iskaza svjedoka GI i LIĆ proizlazi da su oni generacija KI i od osnovne škole su dolazili k njoj te da su oduvijek smatrali da je sporna čkbr. [katastarska čestica] njihova nekretnina. Iz iskaza tužitelja LI proizlazi da on živi od 1980. -te na čkbr. [katastarska čestica] te da su tu živjeli i MI i njegova kćerka, odnosno njegova pok. supruga koja je rođena u toj kući, a MI je nekretninu dobio od tadašnjeg Varteksa te da su svih tih godina držali u posjedu i spornu nekretninu čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja je bila dijelom voćnjak, a dijelom vrt. LI je iskazao da je u postupku izlaganja spomenuo da on i pok. MI drže u posjedu i spornu nekretninu, no da im je rečeno da su dobili kuću i dvorište te da sporna nekretnina nema veze s nekretninom koju su dobili na korištenje, tako da je bezuspješno stavljao prigovor u tom postupku. Tu valja reći da uviđaj na licu mjesta nije održan uz sudjelovanje vještaka geodetske struke radi potpune i točne identifikacije predmetne nekretnine, a i da iz stanja spisa ne proizlazi da bi tužitelj LI podnosio prigovor u postupku preoblikovanja zemljišne knjige u odnosu na predmetnu nekretninu čkbr. [katastarska čestica].
6. Iz iskaza svjedoka AI, FI, UI i ĆI proizlazi da su oni prijatelji tužiteljeve pokćerke KI i tužitelja, te da su kod njih u [adresa] dolazili negdje od 1996. kada su se OI i KI doselili tamo iz Kumičićeve ulice. Iz njihovih iskaza proizlazi da je tužitelj održavao, kosio i špricao voćke na spornoj nekretnini, no da ne znaju po kojoj osnovi je LI ušao u posjed tog voćnjaka, odnosno vrta, te da nikog drugo nisu vidjeli da bi bio u posjedu dijela tog voćnjaka, odnosno vrta. ĆI je iskazao da iz razgovora s tužiteljem i majkom KI misli da je otac HI dobio taj vrt od Varteksa.
7. Iz iskaza svjedokinje SI proizlazi da u [adresa], ranije [adresa] živi od svog rođenja, odnosno od 1962. te da je tada u posjedu spornog vrta bio otac HI, te da je sada u posjedu toga vrta LI koji više ne sadi povrće i sada je tu voćnjak. Iz njezinog iskaza proizlazi da živi preko ulice i nikog drugog osim HI i sada LI nije vidjela da bi radio taj vrt i RI nije obrađivala taj vrt, a ne zna tko je DI. Iskaza je i da vrt nikada nije bio na dvorišnom dijelu gdje je stan.
8.Iz iskaza svjedoka ŽI proizlazi da se on 1978. doselio u [adresa] odnosno tada je to bila [adresa], a otprilike 1979. se tamo doselio tužitelj ZI i tada je počeo obrađivati taj vrt, a prije je vidio da taj vrt obrađuju MI i nakon njega njegova kćer HI.
9.Iz iskaza svjedokinje KI proizlazi da je DI upoznala kod kupoprodaje stana u kojem je prije živjela njezina pokojna baka, no nije ju vidjela da bi dolazila i zadržavala se kod svoje bake. Također iz iskaza KI proizlazi da su jedino njezin djed JI i njezin očuh LI obrađivali sporni vrt, te da VI i njezina kćer PI nisu obrađivale taj vrt i da ne smatra da bi taj vrt bio povezan s njezinim stanom, odnosno ne polaže prava na taj vrt.
10.Iz iskaza svjedokinje DI proizlazi da je u suposjedu predmetne nekretnine odnosno vrta i voćnjaka bila i njezina baka RI zajedno sa MI, s obzirom da je između njih postojao dogovor da pola vrta sadi ona, a pola g. MI i to negdje od 1937. godine, a možda i ranije, pa sve do 1991. kada je zbog bolesti njezina baka RI odselila u Split. Iz njezinog iskaza proizlazi da je njezina baka RI dobila od poduzeća Varteks na korištenje stan u zgradi uz vrt i voćnjak te da je stan 90.tih godina prošlog stoljeća otkupila, a nakon njezine smrti ga je naslijedila njezina majka te ga je darovala njoj, a ona ga je prodala KI i OI, no da predmet otkupa i kasnije prodaje nije bila čestica na kojoj je vrt i voćnjak.
11.Analizirajući iskaze saslušanih svjedoka u postupku osiguranja dokaza i u ovom postupku valja reći da iz iskaza saslušanih svjedoka proizlazi da nikada nisu vidjeli nikakve papire, odnosno dokumentaciju vezanu za predmetnu nekretninu čkbr. [adresa], odnosno voćnjak sa 366 m2 i to vezanu za vlasništvo iste kao i stupanje u posjed iste od strane ČI ili tužitelja LI. Iskaz svjedokinje DI vezao za posjed odnosno suposjed predmetnog vrta i voćnjaka se razlikuje od iskaza saslušanih svjedoka KI, OI, AI, FI, UI, ĆI, ŽI i SI i to u dijelu je li u posjedu predmetne nekretnine odnosno vrta, a sada voćnjaka bio netko osim ČI, a nakon njega tužitelja LI, odnosno je li se u suposjedu predmetne nekretnine osim ČI, a nakon njega LI nalazila i RI kojoj je dan na korištenje drugi stan koji se nalazio na nekretnini čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koji je ona kasnije otkupila te darovala svojoj kćeri PI, koga ga je darovala CI 2000. i koja ga je naposljetku na temelju Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 20.8.2019. prodala OI i KI. S obzirom na dokumentaciju u spisu iz koje nedvojbeno proizlazi da je pok. MI bio zakupnik stana u [adresa] u [adresa], kasnije [adresa], a sada [adresa] sagrađenog na nekretnini čkbr. [katastarska čestica], a sada 2875 te da je i pok. RI bila zakupnica drugog stana na istoj adresi sagrađenog na istoj čkbr. sud je ocijeno uvjerljivim iskaz svjedokinje DI da su prema zajedničkom dogovoru njezina pok. baka RI i pok. MI bili u suposjedu predmetnog vrta koji se nalazi sada na čkbr. [katastarska čestica], odnosno da je između njih postojao dogovor da pola vrta sadi ona, a pola g. MI. Vezano za iskaze ostalih saslušanih svjedoka valja reći da se isti nalaze u prijateljskim ili susjedskim odnosima sa tužiteljem LI i njegovom pokćerkom KI i njezinim suprugom OI, a i iz iskaza svjedokinje DI proizlazi da je njezina baka odselila u Split 1991. tako da svjedoci koji su se s KI i OI družili na adresi [adresa] od oko 1996., odnosno nakon njihovog doseljenja iz Kumičićeve ulice (konkretno AI, FI, ĆI, UI) niti ne mogu imati neposrednih saznanja o tome tko je prije tog razdoblja bio eventualno u posjedu ili suposjedu predmetne nekretnine odnosno vrta ili sada voćnjaka.
12. Na temelju svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi čl.8. Zakon o parničnom postupku (NN broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) i primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl.221.a. ZPP-a sud je ocijenio tužbeni zahtjev tužitelja neosnovanim.
13. Naime između stranaka nije sporno da je tužitelj LI vlasnik posebnog dijela nekretnine – 1. suvlasnički dio s neodređenim omjerom Etažno vlasništvo (E-1), u naravi dvosobnog stana u prizemlju, a vlasništvo kojeg posebnog dijela nekretnine je neodvojivo povezano sa suvlasništvom cijele nekretnine čkbr. [katastarska čestica] upisne zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (stan ranije upisan u knjigu KPU Varaždin [broj poduloška]), dakle nekretnine susjedne predmetnoj čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Nije sporno niti da današnja čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] odgovara staroj čkbr. [katastarska čestica] vrt sa 104 čhv upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koja je u zemljišnim knjigama bila upisana kao općenarodna imovina pod upravom Varaždinske tekstilne industrije, a da je Republika Hrvatska pravo vlasništva predmetne čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stekla na temelju čl.56. Zakona o upravljanju državnom imovinom, s obzirom da navedena čestica nije procijenjena u pretvorbi navedenog društvenog poduzeća, što je utvrđeno u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] (zapisnik list 46-48 spisa). Sporno je je li tužitelj LI dosjelošću stekao pravo vlasništva čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], sporna je kvaliteta posjeda čkbr [katastarska čestica]. k. o. [katastarska općina] tužitelja LI i pok. ČI. Sporna je tvrdnja tužitelja da bi čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to samo etaža E-1 bila neodvojivo povezana sa česticom čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kao i je li uopće ČI kao radniku Varteksa dat u zakup (najam) stan u [adresa], odnosno kasnije Prvomajskoj 41, sagrađen na današnjoj čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], sa vrtom koji bi se nalazio na današnjoj odnosno predmetnoj čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].
14.Iz dopisa ČI od 10.5.1986. (list 35 spisa) Općinskom komitetu za urbanizam, građevinarstvo, stambene i komunalne djelatnosti proizlazi da se 1935. zaposlio u Tekstilnoj industriji Varaždin i da mu je tada dodijeljen stan na korištenje koji se tada nalazio u [adresa], a sastojao se od dvije sobe, kuhinje i predsoblja. Iz Ugovora o zakupu stana od 1.7.1947. (list 36 spisa) proizlazi da je MI od Varaždinske Tekstilne industrije uzeo u zakup stan u radničkom naselju Varteksa u Varaždinu, Biškupečka 37 sa vrtom koji se sastoji od tri sobe i četiri sporednih prostorija i za to je plaćao zakupninu. Iz zapisnika na listu 61- 62 spisa od 22.7.1961. proizlazi da je MI plaćao stanarinu za stan u stambenoj zgradi koja se nalazi u [adresa] koja ima svega dva stanara te da iz tog zapisnika proizlazi da MI uživa i vrt, no da izmjera vrta nije izvršena pa treba naknadno izvršiti mjerenje i izdati rješenje o godišnjoj zakupnini. Iz Ugovora o korištenju stanja na listovima 27-42 spisa proizlazi da je MI **.**.1966. i **.**.1966. sa Poduzećem za stambenu privredu Varaždin zaključio ugovore o korištenju stana koji se nalazi u Varaždinu u Prvomajskoj ulici 41, prizemlje i sastoji se od dvije sobe, kuhinje i predsoblja i za to korištenje stana je dužan plaćati mjesečnu stanarinu. Utvrđeno je i da je kćer ČI, odnosno tada NI **.**.1988. obaviještena od strane Općinskog komiteta za urbanizam, građevinarstvo, stambene i komunalne djelatnosti da je zadržala stanarsko pravo nad dvosobnim stanom površine 41,53 m2 u [adresa] nakon smrti oca ŠI, a u skladu s Zaključkom Komisije za davanje na korištenje stanova nad kojima pravo raspolaganja i korištenja ima Općina Varaždin od 9.8.1988. te da je rješenjem Samoupravne interesne zajednice za stambenu oblast i komunalne djelatnosti Općine Varaždin od 10.10.1988. odlučeno da je NI iz [adresa] kao korisnica dvosobnog stana dužna plaćati stanarinu za taj stan. Nadalje je u postupku utvrđeno da je rješenjem grada Varaždina od 29.3.1996. odlučeno da tužitelj LI zadržava stanarsko pravo nad dvosobnim stanom površine 45,40 m2, koji se nalazi na adresi [adresa] nakon smrti supruge NI, a rješenjem Fonda u stambenom gospodarstvu Varaždin od 15.4.1996. (list 26 spisa) je odlučeno da je tužitelj kao korisnik dvosobnog stana dužan plaćati stanarinu za taj stan u [adresa]. U konačnici je u postupku utvrđeno i da je tužitelj LI sa Fondom u stambenom gospodarstvu Varaždin 19.6.1997. sklopio ugovor o kupoprodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo i to stana u [adresa], zajedno sa zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, predsoblja, wc-a, u površini od 45,40 m2, te da stanu pripada i drvarnica, a zgrada u kojoj je stan izgrađen je na čkbr. nove oznake 2875 k. o. [katastarska općina], što je identično sa starom čkbr. [katastarska čestica] upisanom u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u kojem zk. ulošku je provedena nacionalizacija pod brojem zbirke Z.1309/60 i Z.700/60 temeljem pravomoćnog rješenja Komisije za nacionalizaciju. Prema stajalištu suda iz cjelokupne analizirane dokumentacije u spisu ne proizlazi da bi MI, njegova kćer NI, rođena MI i tužitelj LI imali valjanu pravnu osnovu za posjedovanje predmetne čkbr. [adresa] m2, voćnjak s 366 m2 k. o. [katastarska općina] (ranije čkbr. [katastarska čestica] vrt sa 104 čhv upisane u zk. ul. [broj ZK uloška]) koja se traži za stjecanje prava vlasništva, odnosno prema stajalištu suda njihov posjed nije zakonit, odnosno nema kvalitetu koja je potrebna za sjecanje prava vlasništva na predmetnoj nekretnini čkbr. [katastarska čestica]. Također na temelju cjelokupnog provedenog dokaznog postupka sud je ocijenio da posjed tužitelja LI i ČI za kojeg tužitelj tvrdi da je njegov prednik nije pošten, odnosno savjestan s obzirom da su isti prema stajalištu suda znali i morali znati da stvar koju posjeduju, odnosno predmetna čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], odnosno ranije čkbr. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] nije njihova. Naime MI je bio zakupnik stana sagrađenog na čkbr. [katastarska čestica] upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], sada čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i kao zakupnik tog stana je bio dužan plaćati stanarinu. Vrt se spominje u Ugovoru o zakupu sklopljenom 1.7.1947., ali ne i gdje se isti nalazi. Valja ukazati i da čak i da je tužitelj dokazao da se vrt (" MI uživa i vrt") koji se spominje u Zapisniku na listu 61 spisa sastavljenom 22.7.1961. nalazi na današnjoj čkbr. [katastarska čestica] iz tog Zapisnika jasno proizlazi da se taj vrt isto nalazi u zakupu i za isto treba izdati rješenje o godišnjoj zakupnini. Znači iz navedenog jasno proizlazi da je MI i 1947 i 1961. znao da vrt koji posjeduje (uživa) nije njegov. Nakon njegove smrti stanarsko pravo nad tim stanom sagrađenim na čkbr. [katastarska čestica] je priznato njegovoj kćeri NI te je i ona na temelju Ugovora o korištenju stana bila dužna plaćati mjesečnu stanarinu za korištenje tog stana. Nakon njezine smrti je tužitelju priznato stanarsko pravo nad tim stanom sagrađenim na čkbr. [katastarska čestica], te je i tužitelj bio dužan plaćati stanarinu za korištenje tog stana i u konačnici je 19.6.1997. isti kupio taj stan na kojem postoji stanarsko pravo. Dakle, prema stajalištu suda niti tužitelj niti njegovi pravni prednici (HI i MI) nisu bili samostalni posjednici tog stana nad kojim su imali stanarsko pravo sagrađenog na čkbr. [katastarska čestica], a kamoli vrta na čkbr. [katastarska čestica], odnosno sada voćnjaka na čkbr. [adresa] sa 366 m2. Prema stajalištu suda tužitelj ničim nije dokazao da se vrt koji je uživao MI nalazio na čkbr. [katastarska čestica], odnosno ranije čkbr. [katastarska čestica], ali i da jest taj posjed prema stajalištu suda nije bio samostalan posjed, s obzirom da je MI imao status zakupnika stana sa vrtom. Dakle, nisu osnovani tužiteljevi navodi da je još na temelju Austrijskog građanskog zakonika stekao pravo vlasništva nad predmetnom nekretninom čkbr. [katastarska čestica] "bona fide" posjedovanjem sa svojim precima( ispravno bi bilo eventualno pravnim prednicima), već je sud ocijenio osnovanim navode tuženice da zakupnik (najmoprimac) ne može biti "bona fide" posjednik u smislu paragrafa 1477. Austrijskog građanskog zakonika. Također valja ukazati i na Zakon o privrednom poslovanju (gospodarenju) stambenim zgradama u društvenom vlasništvu iz 1965., odnosno Zakon o stambenim odnosima iz 1974. kojima je bio uređen institut stanarskog prava, odnosno pravo korištenja stana, a ne susjednih vrtova i voćnjaka. Prema stajalištu suda tužitelj nije ničim dokazao svoju tvrdnju da je čkbr. [katastarska čestica] (E-1) odnosno stan površine 45,40 m2, neodvojivo povezana s predmetnom čkbr. [katastarska čestica], a posebno s obzirom da na čkbr. [katastarska čestica] postoji i suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-2), na kojem su kao suvlasnici, svaki u ½ dijela upisani OI i KI.. Nadalje , valja reći da prema odredbi čl. 159. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima samostalni posjednik nepokretne stvari čiji je posjed zakonit, istinit i pošten stječe dosjedanjem pravo vlasništva protekom 10 godina neprekinutog posjeda, a sukladno odredbi čl. 3. istog članka posjednik čiji je posjed barem pošten stječe vlasništvo protekom dvadeset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja. Odredbom čl. 159. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima određeno je da ako se nekretnina nalazi u vlasništvu Republike Hrvatske tada je za stjecanje prava vlasništva potreban neprekinuti posjed u dvostrukom trajanju, dakle za zakonit, istinit i pošten posjed 20 godina, a samo za pošten posjed 40 godina. Posjed je zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj posjedovanja, istinit je ako nije pribavljen silom, prijetnjom ili potajice odnosno zlouporabom povjerenja, a pošten je ako posjednik nije znao niti je imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed. U konkretnom slučaju valja ponoviti da u ugovoru o zakupu od 1.7. 1947. nije navedeno gdje se vrt koji se daje u zakup (najam) zajedno sa stanom nalazi, niti je isti pobliže opisan, a niti u Zapisniku sastavljenom u uredu Stambene zajednice za III. područje grada Varaždina od 22. 7.1961. nije navedeno gdje se nalazi vrt koji MI uživa (na čkbr. [katastarska čestica], odnosno današnjoj 2875 ili čkbr [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja odgovara današnjoj čkbr [katastarska čestica]. Vrt nije bio predmetom Ugovora o korištenju stana od 20. 1.1966. i 1. 12. 1966., niti Ugovora kojim je tužitelj LI obvezan na plaćanje stanarine za stan sagrađen na današnjoj čkbr [katastarska čestica] i ostale dokumentacije dostavljene uz tužbu koja se odnose isključivo na stan tužitelja te je sud zaključio da tužitelj nema valjani pravni temelj posjedovanja predmetne čkbr. [katastarska čestica] i da njegov posjed nije zakonit. Čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nije bila ni predmetom stanarskog prava, a kasnije ni predmetom kupoprodaje. Odredbom čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima određeno je da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnine koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, ne računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana. Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima je određivao: „Na stvarima u društvenom vlasništvu pravo vlasništva ne može se steći dosjelošću“ (čl. 29. ZOVO). Uzimajući u obzir čl. 3. Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (NN br. 53/91 od 8. listopada 1991.), čl. 388. st. 4.. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima iz 1996., odluku Ustavnog suda od 17. studenog 1999. kojom je ukinut čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima iz 1996. (U-I-58/97, U-1235/97, U-I-237/97, U-I-1053/97 i U-I-1054/97 od 17. studenoga 1999.), praksu Europskog suda za ljudska prava (Trgo protiv Hrvatske, Grbac protiv Hrvatske), pa stoga i stajalište Vrhovnog suda RH u predmetu Rev-291/14 i dr., kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, u vrijeme dosjedanja računa se i vrijeme prije 8. listopada 1991., ali samo ako se potrebno propisano vrijeme neprekidnog samostalnog posjedovanja ispunilo do 17. studenog 1999. Propisano vrijeme neprekidnog samostalnog posjedovanja tužitelja glede sadašnje čkbr. [katastarska čestica] se u konkretnom slučaju nije ispunilo do 17. 11.1999. (kada je od strane Ustavnog suda RH ukinuta odredba čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima iz 1996., obzirom da je navedena odredba bila na snazi od 01. siječnja 1997. godine pa do ukidanja 17. studenog 1999. , i u tom razdoblju je bilo moguće stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretnini u društvenom vlasništvu). međutim tu valja ponoviti da je tuženica osporila poštenje tužitelja navodeći da je tužitelj znao i mogao znati da ispravama kojima je stekao prava nad čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nije bila obuhvaćena čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a 2016. je u postupku izlaganja predmetna čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] uknjižena kao vlasništvo Republike Hrvatske i tužitelj od tog ročišta evidentno ima saznanja da mu time ne pripada ni pravo na posjed. Navode tuženice je i u tom pravcu sud ocijenio osnovanim, s obzirom da iz provedenog dokaznog postupka prema stajalištu suda proizlazi da je tužitelj znao i mogao znati da današnja čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koju posjeduje nije njegova, dakle tužitelj nije čak niti pošten posjednik predmetne čkbr. [katastarska čestica]., te je slijedom svega navedenoga tužbeni zahtjev tužitelja valjalo odbiti kao neosnovan.
15. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. st. 1. ZPP-a , čl. 155. ZPP-a i čl. 162. ZPP-a. Naime, tužitelj je u cijelosti izgubio u parnici pa je dužan tuženici naknaditi troškove postupka. Tuženici je priznat trošak zastupanja po Općinskom državnom odvjetništvu u Varaždinu i to trošak sastava odgovora na zahtjev za mirno rješenje spora po tbr.32, u vezi s tbr.54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023, dalje: Tarifa) i to imajući u vidu vrijednost predmeta spora u iznosu od 1.327,36 EUR u iznosu od 200,00 EUR. Za sastav odgovora na tužbu je tuženici priznat trošak u istom iznosu na temelju tbr.7.t.1., u vezi s tbr.54. Tarife. Za zastupanje na ročištima održanim 15. svibnja 2024., 22. listopada 2024. i 15. siječnja 2025. tuženici je priznat trošak u iznosu od 200,00 EUR, za svako, sukladno tbr.9.t.1. Tarife, u vezi s tbr.54. Tarife. Tuženici nije priznat zatraženi trošak zastupanja na ročištu od 3. srpnja 2024., s obzirom da toga dana nije održano ročište u ovom predmetu. Dakle, tuženici je priznat trošak u iznosu od 1.000,00 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja. Odluka o zateznoj kamati temelji se na čl. 151. st.3. ZPP-a.
U Varaždinu 3. ožujka 2025.
Sudac
Melita Šmentanec-Klarić
Uputa o pravnom lijeku
Protiv ove presude stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, a koji rok se računa: od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila ili od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.). Žalba se podnosi pismeno u tri primjerka, odnosno sukladno odredbi čl. 106.a ZPP-a, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.
Dostaviti:
1. Tužitelju po punomoćniku Filipu Pintariću, odvjetniku u Čakovcu
2. Tuženici po Općinskom državom odvjetništvu u Varaždinu, na broj P-DO- 21/2024-4
