REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU
Turinina 3
Poslovni broj: K-684/2024-6
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
P R E S U D A
Općinski sud u Novom Zagrebu po sucu pojedincu Zvjezdani Murat Milas uz sudjelovanje ČČ u kaznenom predmetu protiv okrivljenika NČ zbog kaznenog djela iz članka 149. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona (Narodne Novine br.: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 - dalje u tekstu KZ/11), u povodu privatne tužbe privatnog tužitelja DČ od 28. ožujka 2022. sa izmjenom od 19. svibnja 2022. i 17. listopada 2022. nakon provedene javne rasprave zaključene 27. veljače 2024. u prisustvu privatnog tužitelja DČ, opunomoćenice privatnog tužitelja odvjetnice ŠČ, okrivljenika NČ i zamjenika branitelja okrivljenika odvjetnika Ivana Lovroća, 3. ožujka 2025. objavio je i
p r e s u d i o j e
I. Temeljem članka 453. stavak 3. Zakona o kaznenom postupku (Narodne Novine br.: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 - dalje u tekstu ZKP/08)
Okrivljeni NČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin Č i N, rođen **.**.1971. u [adresa], državljanin RH, s prebivalištem u [adresa], pismen sa završenom VSS diplomirani pravnik, zaposlen u CERP- u s mjesečnim primanjima u iznosu od 3.000,00 eura, bez drugih prihoda, vlasnik stana na adresi stanovanja i suvlasnik stana u [adresa], bez druge imovine, oženjen za D, otac 2 djece u dobi od 9 i 12 godina, vojsku nije služio, neosuđivan,
oslobađa se optužbe
da bi:
dana 25. prosinca 2021. godine na portalu www.poslovni.hr i u poslovnom dnevnom listu Poslovni dnevnik, u članku pod naslovom "Ne možemo više spasiti ono što se ne može spasiti, ali Š uvijek želimo pomoći" u cilju da uvrijedi i okleveće privatnog tužitelja DČ neistinito naveo:
da je privatni tužitelj kao direktor Brodarskog instituta "sklopio štetan ugovor sa L"; da se opstanak Brodarskog instituta "temelji na neracionalnim pozajmicama i opterećivanju nekretnina"; da su "svi pokušaji izrade Programa nisu bili održivi"; da za ugovaranje navedenih cesija nije postojalo ovlaštenje Nadzornog odbora; da su imenovali novi (Nadzorni odbora) koji je zatražio izvješća od Uprave temeljem kojih je utvrdio loše vođenje poslova",
implicirajući da je privatni tužitelj, kao direktor postupao na način koji je doveo do likvidacije Društva,
d a k l e , iznio i pronio putem mreže/portala i tiska neistinite činjenične tvrdnje koje mogu štetiti njegovoj časti i ugledu, znajući da su neistinite, a zbog čega je kleveta postala pristupačna većem broju osoba,
pa da bi time počinio kazneno djelo protiv časti i ugleda – klevetom – opisano i kažnjivo po članku 149. stavak 1. i 2. KZ/11.
II. Temeljem članka 149. stavak 3. ZKP/08 privatni tužitelj DČ dužan je naknaditi troškove kaznenog postupka pa se nalaže privatnom tužitelju da u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude naknadi troškove iz članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08 te nužne izdatke okrivljenika i nužne izdatke i nagradu njegovog branitelja u iznosu od 500,00 eura paušala dok će se o visini nužnih izdataka okrivljenika te nagrade i nužnih izdataka njegovog branitelja odlučiti posebnim rješenjem.
Obrazloženje
1. Privatni tužitelj DČ tereti okrivljenika NČ da je počinio kazneno djelo protiv časti i ugleda – klevetom – iz članka 149. stavak 1. i 2. KZ/11, a koje je djelo činjenično opisano u privatnoj tužbi od 28. ožujka 2022. sa izmjenom od 19. svibnja 2022. i 17. listopada 2022.
2. Ovosudnom presudom poslovni broj: K-221/2022 od 1. ožujka 2024. okrivljenik NČ oslobođen je optužbe da bi počinio kazneno djelo protiv časti i ugleda – klevetom – iz članka 149. stavak 1. i 2. KZ/11, no ta je presuda ukinuta rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj: Kž-402/2024-2 od 19. studenog 2024. te je predmet vraćen sudu na ponovno odlučivanje.
3. Stoga je pred ovim sudom provedena je javna rasprava na kojoj se o osnovanosti optužbe izjasnio okrivljenik te je proveden dokazni postupak.
4. Upitan da iznese svoje očitovanje o optužbi okrivljenik je odgovorio da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret.
5. U dokaznom postupku sud je pregledao i pročitao članak pod naslovom "Ne možemo više spasiti ono što se ne može spasiti, ali Š još uvijek želimo pomoći" (list 4-9 i 19-24 spisa), odluku o opozivu i imenovanju člana uprave (list 44 spisa), zapisnik 9. sjednice nadzornog odbora (list 47 spisa), odluku (list 48 spisa), zapisnik 24. sjednice nadzornog odbora Brodarskog instituta (list 49-50 spisa), odluku (list 51 spisa), bilješku sa sastanka nadzornog odbora i uprave Brodarskog instituta od 31. ožujka 2021. (list 52 spisa), e-mail korespondencija (list 53-55 spisa), odluka o opozivu i imenovanju člana uprave (list 56 spisa), odluku (list 57 spisa), obvezujuće pismo namjere (list 58-61 spisa), prijedlog nadopunjenog plana restrukturiranja – očitovanje (list 62 spisa), bilješku sa sastanka (list 63-65 spisa), Ugovor o zajmu i zasnivanju založnog prava na nekretnini (list 66-70 spisa), zapisnik s 25. sjednice nadzornog odbora Brodarskog instituta (list 71-72 spisa), odluku (list 73-74 spisa), suglasnosti (list 75-78 spisa), potom je uz suglasnost stranaka pročitao iskaz privatnog tužitelja u svojstvu svjedoka DČ (list 86-90 spisa), iskaz svjedokinje ČČO (list 90-93 spisa), iskaz svjedokinje NČO (list 93-96 spisa), iskaz svjedoka LČ (list 102-106 spisa), iskaz svjedoka UČ (list 106-108 spisa), iskaz svjedoka CČ (list 108-111 spisa), dokumentaciju predana po privatnom tužitelju vezano za plan restrukturiranja (list 126-136 spisa), dopis Centra za restrukturiranje i prodaju s prilozima (list 142-146 spisa), dokumentaciju predana po privatnom tužitelju (list 152-365 spisa), odluku o izmjeni izjave društva Trgovačkog suda u Zagrebu za Brodarski institut d.o.o. (list 367-376 spisa), izvadak iz kaznene evidencije za okrivljenika (list 447 spisa) i izvadak iz prekršajne evidencije za okrivljenika (list 448 spisa) dok je na kraju dokaznog postupka ispitao okrivljenika NČ.
6. U svom iskazu okrivljeni NČ naveo je da je CERP je institucija koja upravlja sa svim trgovačkim društvima u vlasništvu RH, a koja nisu od strateškog interesa. Kao ravnatelj CERP-a ujedno je i zakonski zastupnik, te se u predmetnom intervjuu osvrtao na više trgovačkih društava koja se nalaze u vlasništvu RH, pa tako i između inih i na TD Brodarski koji je u 100% vlasništvu Republike Hrvatske. U tom intervjuu iznio je svoj vrijednosni sud na koji smatra da ima pravo. U odnosu na navod da je privatni tužitelj sklopio štetan ugovor sa L, naveo je da se radilo o ugovoru o zajmu sa slovačkom grupacijom na iznos od 3,5 milijuna eura, time da je već u trenutku sklapanja zajma bilo jasno da U neće moći vratiti taj zajam. Isto tako, privatni tužitelj nije imao odobrenje za sklapanje cesija, te je zapravo na taj način osudio U da zajmodavac ubrzo stekne pravo na pokretanje ovršnog postupka, i to ovrhom na svim nekretninama Brodarskog, vrijednima 80 milijuna eura. Jednako tako on nije imao ovlaštenja ugovaranja da će zajmodavac postati strateški partner Brodarskog i isto tako nije imao ovlaštenje ugovoriti da će zajmodavac imati pravo jednostrano raskinuti ugovor ukoliko zajmoprimac ne vrati dug u ugovorenom roku, a jednako tako i da svi prihodi Brodarskog se imaju preusmjeriti upravo prema zajmodavcu. Stoga je novi nadzorni odbor na temelju izvješća opozvao odluku o imenovanju direktora društva, što bi učinio svaki privatni poduzetnik, jer je zapravo sva prava iz tog ugovora imao zajmodavac, a zajmoprimac nikakva. Zbog toga je i izjavio da je privatni tužitelj sklopivši takav ugovor zapravo zaključio štetan ugovor za Brodarski. Privatni tužitelj imao je ovlaštenje da se zajmodavac upiše na sve nekretnine, međutim, nije imao ovlasti ugovoriti da se prihodi preusmjeravaju zajmodavcu i na taj način se ugrozi kompletno poslovanje i egzistencija Brodarskog. U odnosu na izradu programa restrukturiranja, društvo je u nekoliko navrata pokušalo izraditi program restrukturiranja s potencijalnim strateškim partnerom. Svi ti programi nisu bili izrađeni sukladno propisima o izradi programa, pa su vraćeni na doradu. Prije svega ti programi nisu imali prikaz troškova restrukturiranja, detaljno razrađenu vlasničku strukturu nakon eventualnog ulaganja stranog ulagača, nisu imali preglede financijskih pokazatelja niti su imali procijenjene financijske izvještaje. Svi ti programi zapravo su pretpostavljali dobivanje velikih poslova, te ulaganja stranih strateških partnera, no niti jedan od navedenih programa nije išao u smjeru održivosti društva i dugoročne opstojnosti društva. Za to vrijeme Brodarski je gubio milijune kuna, a likvidnost društva održavala se prodajom imovine i neracionalnim zaduživanjem. Zbog toga je u predmetnom intervjuu i kazao da svi pokušaji izrade programa nisu bili održivi. U odnosu na navode za ugovaranje navedenih cesija, već je ranije rekao da privatni tužitelj kao direktor Brodarskog nije imao ovlaštenja, a isto tako rekao je i da je nadzorni odbor zatražio izvješće i temeljem tog izvješća utvrdio loše vođenje poslova. CERP je nadležan za Brodarski od 2018., do kada je bio na listi od posebnog interesa, a kada su članovi skupštine bili iz Ministarstva obrane, Ministarstva znanosti i Ministarstva gospodarstva. Od 2018. zamijećeno je rapidno i to svake godine, povećanje zaduženja, što je dovodilo do pitanja likvidnost društva, te opasnost za otvaranje stečajnog postupka. U stečajnom postupku država kao vlasnik ne bi imala utjecaja na raspolaganje nekretninama koje su na današnji dan procijenjene na 80 milijuna eura. Društvo također nije ostvarivalo prihode od svoje djelatnosti koji bi bili dostatni za održivost. Stoga se donijela odluka o otvaranju likvidacijskog postupka u kojem bi se jedan ili dva projekta koja su bila aktivna u društvu vrijedna nekih 15 tisuća eura, preusmjerili na drugo srodno društvo i u tom postupku bi se onda spasile vrijedne nekretnine, uzimajući u obzir da su one bile opterećene u korist zajmodavca tvrtke SE constructions. Nisu promatrali na koji način je Brodarski funkcionirao prije 2018. jer tada CERP nije niti bio zadužen za Brodarski. Napomenuo je da je od 2018. od kada je CERP zadužen za Brodarski pa do donošenja odluke o likvidaciji 2021. prošlo 3 godine i u tom vremenu mogli su vidjeti je li Brodarski društvo koje ima smisla i uredno posluje ili ne. Račun Brodarskog je vrlo često bio u blokadi, jer nije bio u stanju podmirivati svoje obveze. Od ovrha koje su pokrenute poznato mu je da je tvrtka TD SE constructions, odnosno zajmodavac, pokrenula ovrhu 2021. godine, obzirom da U nije izvršio povrat pozajmice. Izjavom o osnivanju Brodarskog propisano je sve, pa tako i koje ovlasti ima direktor, između ostalog i da glavni direktor ne može bez suglasnosti odbora raspolagati imovinom Brodarskog za iznos veći od 200 tisuća kuna. Iz te izjave je razvidno da najznačajniji dio temeljnog kapitala čine upravo nekretnine koje služe kao založno pravo. Konkretnim ugovorom koji je privatni tužitelj zaključio sa slovačkom tvrtkom SE constructions doveo je u opasnost poslovanje Brodarskog, jer je ugovorio da zajmodavac, ne samo ako zajmoprimac ne vrati pozajmicu, može pokrenuti ovrhe na imovinom C i ukoliko zajmoprimac sa zajmodavcem ne sklopi ugovor o strateškom partnerstvu, odnosno cesiji. Time je zapravo stvorio rizik da će nekretnine postati vlasništvo zajmodavca SE constructions. Nadzorni odbor privatnom tužitelju nije dao suglasnost za ugovaranje cesije s tvrtkom SE constructions, unatoč tome što privatni tužitelj tvrdi da je takvo odobrenje imao, jer tko bi dao suglasnost za cesiju kojom se osigurava jednokratna pomoć društvu, a potom se to isto društvo osiromašuje prijenosom tražbina. Osobno nije vidio izvješće uprave temeljem kojega je nadzorni odbor utvrdio loše vođenje poslova, vidio je samo prijedlog nadzornog odbora. U privitku je bilo izvješće u kojem je, kao što je već rekao, bio iznesen prijedlog nadzornog odbora, međutim tada brojke nije gledao. Dodao je da direktor Brodarskog mora biti upoznat s poslovanjem i stanjem društva, te mu je moralo biti poznato da je sklapanje takvog ugovora sa tvrtkom SE constructions krajnje nepovoljno za Brodarski i da znatnu korist od tog ugovora može imati jedino zajmodavac, odnosno SE constructions. U trenutku sklapanja ugovora već je bilo jasno da U neće biti u mogućnosti vratiti zajam, te da bi nekretnine mogle poslati vlasništvo tvrtke SE constructions. U svom intervjuu kojeg je dao i koji je objavljen na www.poslovni.hr zapravo se osvrće prije svega na taj ugovor koji je zaključen između Brodarskog i tvrtke SE constructions, a za koji smatra sve ono što je ranije iskazao. Ugovor o strateškom partnerstvu, odnosno odluku o strateškom partnerstvu u okviru programa restrukturiranja predložila bi uprava nadzornom odboru i takav prijedlog bi išao na skupštinu, gdje bi onda skupština takvu odluku donijela ili ne. CERP koji je bio zadužen za trgovačka društva u vlasništvu RH nije znao za zaključenje ugovora o zajmu i zasnivanju založnog prava na nekretnini između SE constructions d.o.o. i Brodarski institut d.o.o. CERP je, kada je saznao za zaključenje tog ugovora te da je nadzorni odbor za zaključenje tog ugovora dalo suglasnost, raspustio tadašnji nadzorni odbor i imenovao novi nadzorni odbor, koji je nakon analize zaključio da je direktor zaključio štetan ugovor i prekoračio svoje ovlasti. Ne zna točno kada je ugovor zaključen, međutim iz samog ugovora proizlazi da je obveza povrata pozajmice dospijevala 1. travnja 2021. iz čega bi proizlazilo, a kada se ima u vidu i da je nadzorni odbor suglasnost dao 17. rujna 2020., da je ugovor sklopljen negdje u listopadu 2020. godine. Vlada RH je, da bi otklonila stečajne uvjete, donijela odluku o isplati vlasničkog zajma temeljem koje odluke bi se podmirili svi dugovi, a što predstavlja pretpostavku za postupak likvidacije, u slučaju da se nekretnine žele sačuvati. Taj iznos bio je 60 milijuna kuna i tim zajmom podmirena je većina dugovanja Brodarskog, nisu podmireni svi dugovi, ali većina obaveza jest, pa tako i zajmodavac koji je već bio pokrenuo ovrhu na nekretninama zajmoprimca. Niti jedan program restrukturiranja nije prihvaćen, naime svi programi restrukturiranja vraćeni su na doradu jer nisu sadržavali neki od elemenata koje je spominjao u svom ranijem iskazu i nakon svakog vraćanja programa na doradu bilo je ukazano što je potrebno napraviti da bi program restrukturiranja bio prihvaćen, dakle niti jedan plan restrukturiranja nije prihvaćen, pa tako niti nadzorni odbor (stari) u studenom 2020. nije prihvatio plan restrukturiranja. Zaključno je naveo da ako i jest donesena kakva odluka ta odluka nije dostavljena CERP-u i oni za nju nisu znali. Ispitan u ponovljenom postupku okrivljenik je naveo da je tijekom ovog postupka već iznio svoju obranu i to na raspravi 2. listopada 2023. te da kod iste u cijelosti ostaje. Dodao je da je dajući intervju zapravo davao informacije koje je dobivao iz izvješća nadzornog odbora i uprave društva, a u koje nije imao razloga ne vjerovati. U tom istom članku iznosio je situaciju vezanu ne samo u odnosu na Brodarski institut, već i za druga trgovačka društva za koja je bio postavljen upit, između ostalog za Borovo, Orljava i Državni portfelj i dr. Ta izvješća temeljem kojih je iznosio navode u spornom članku sačinjavale su osobe član uprave društva, kao i predsjednik nadzornog odbora, koji su bili legitimni predstavnici Brodarskog instituta. Ono što može reći da je ostvareno četiri godine nakon likvidacijskog postupka jest da je država tim postupkom ostvarila svrhu i cilj koju si je kao dioničar tog trgovačkog društva postavila. Tako su spašene vrijedne nekretnine od ovršnog postupka, te su iste prenijete u vlasništvo Republike Hrvatske. Osim toga, sačuvana je i djelatnost Brodarskog instituta, koje sada svoju djelatnost obavlja u okviru TD Hrvatska brodogradnja Jadranbrod. Pored toga, osnovan je i Centar izvrsnosti u pomorskoj robotici i tehnologiji za održivu plavu tehnologiju. Sve to skupa ne bi bilo moguće da su vrijedne nekretnine otuđene u ovršnom postupku koji je bio pokrenut prije pokretanja postupka likvidacije. Namjera u spornom članku nije mu bila klevetati nekoga nego iznositi svoje mišljenje koje se od njega kao predstavnika u skupštini tog trgovačkog društva očekivalo. Nastavno je naveo i da je postojala komunikacija i s gospodinom DČ, ali i s nadzornim odborom koji je bio prije ovog zadnjeg nadzornog odbora. Tako je s gospodinom DČ postojala prepiska oko programa restrukturiranja kojeg je dostavio gospodin DČ, a s kojim programom se nisu slagali. Naime, taj program nije imao elemente programa niti dugoročnu održivost, pa su ga stoga i vratili na dopunu uz uputu kako bi isti trebao izgledati. Što se tiče prethodnog nadzornog odbora, i s njima su imali komunikaciju glede financijskih izvješća u pogledu poslovanja društva iz kojih je zaključio da društvo ne posluje likvidno, da su velika dugovanja. Sjeća se da je prepiska vezana za programe restrukturiranja išla između CERP-a kao skupštine društva i direktora društva, gospodina DČ. Gospodin DČ je predlagao ulazak strateškog partnera, međutim odluku o strateškom partneru donosi CERP kao skupština društva, a ne donosi ju nadzorni odbor tako da je eventualna odluka nadzornog odbora o tome bespredmetna. Po njegovom mišljenju Ugovor između Hrvatske brodogradnje Jadranbrod i Brodarskog instituta bio je sklopljen radi sačuvanja djelatnosti. Sklapao ga je direktor društva Hrvatske brodogradnje Jadranbrod i likvidator Brodarskog instituta, te im nije bila potrebna suglasnost skupštine. Nije mu poznato kako je poslovao Brodarski institut dvije godine po otvaranju likvidacijskog postupka. Pojasnio je da je ovrhu na nekretninama pokrenuo zajmodavac SE constructions d.o.o. jer je njegov zajam osiguran upisom založnog prava na gotovo svim nekretninama društva. Ne sjeća se kompletne prepiske s privatnim tužiteljem, zna da je postojala prepiska glede plana restrukturiranja o kojem je ranije iskazivao odnosno da nije imao elemente programa. Nakon otvaranja likvidacijskog postupka je za rad društva odgovoran likvidator i nije tražio njegovu smjenu jer je smatrao da obavlja poslove sukladno zakonu. Na upit sjeća li se koliki gubitak je ostvario privatni tužitelj dok je on vodio Brodarski institut odgovorio je da se ne sjeća, možda ima negdje zapisano, time da ne zna i nije mu poznato da bi likvidator ostvario 1,7 milijuna eura gubitka s dva zaposlena u prve dvije godine nakon otvaranja likvidacijskog postupka. Gubitak Brodarskog instituta prije otvaranja likvidacijskog postupka, od 2017. do 2020., iznosio 4,7 milijuna eura. Ne može se sjetiti je li dao razrješnicu, tj. odobrenje o uspješnom nastavku rada Brodarskog instituta gospodinu DČ 2020. godine, moguće da je to bilo za 2019. godinu, a misli da je i za 2018. godinu dobio razrješnicu. Zaključno je naveo da je sve ono što je posjedovao, a glede izvješća/informacija koje iznosio u predmetnom intervjuu, a koje su objavljene u članku, dostavio u sudski spis, nikakvu drugu dokumentaciju ne posjeduje.
7. Privatni tužitelj DČ ispitan u svojstvu svjedoka iskazao je da je bio direktor Brodarskog instituta od 2017. do 2021. kada je 31. svibnja te godine smijenjen s mjesta direktora. Na dan smjene nazvao ga je gospodin NČ te mu je rekao da je on odlukom CERP-a smijenjen i da je novi direktor gospodin TČ. Na upit da li gospodin NČ zna tko je gospodin TČ, on mu je odgovorio da zna, na što je on razgovor prekinuo, iz razloga što je gospodin TČ u to vrijeme bio direktor Hrvatske brodogradnje, time da je odlukom Povjerenstva za sukob interesa utvrđeno i odlučeno kako na te dvije pozicije ne može biti. On je unatoč tome jedno kraće vrijeme vodio Brodarski institut, a njemu je ponuđeno da ostane raditi u Brodarskom institutu za plaću od 12.000,00 kuna na poslovima savjetnika. Nakon odlaska gospodina TČ, na mjesto direktora imenovan je gospodin CČ, te je jednako kao i s gospodinom TČ i s njim napravio primopredaju i izložio mu sve probleme Brodarskog instituta na što ga prekinuo i rekao da je pročitao sva godišnja izvješća. Na to mu je rekao da ne može papir podnijeti apsolutno sve što se događa u Brodarskom i koji su sve problemi prisutni, time da je dodao i da mu je gospodin CČ nakon tog sastanka ponudio da ostane raditi za Brodarski također za 12.000,00 kn na mjestu savjetnika, ali da ne mora dolaziti na posao, što je odbio. U odnosu na objavljeni tekst na portalu www.poslovni.hr, odnosno u poslovnom dnevnom listu Poslovni dnevnik, toga dana čim je članak objavljen nazvao ga je jedan prijatelj koji mu je rekao da je članak objavljen, a sadrži intervju s OČ, a u kojem da ga NČ proziva. Tako je između ostalog u tom intervjuu gospodin NČ naveo da je on kao direktor sklopio štetan ugovor sa L. 5. listopada 2020. sjeo je novac u iznosu od 3 milijuna eura od slovačke tvrtke s kojom su imali potencijalno strateško partnerstvo, a kojima se U obvezao da u roku od 6 mjeseci ili sklopi strateško partnerstvo ili ako do toga ne dođe da u roku od godine dana vrati 3,5 milijuna eura. U to vrijeme blokada Brodarskog instituta bila je negdje oko 21 milijun kuna i broj dana blokade iznosio je 568 dana. Još 30. travnja 2019. Zagrebački holding pokrenuo je ovrhu nad imovinom Brodarskog instituta i zapravo je Brodarski institut tada trebao ići u stečaj. No, on je izbjegao taj stečaj, a ne kako se u članku pogrešno tvrdi, tome doprinio. Naime, u to vrijeme dugovanja Brodarskog instituta iznosila su negdje oko 86 milijuna kuna i na jednoj sjednici nadzornog odbora je postavljeno pitanje kako će podmiriti taj „gap“ od 86 milijuna kuna, pri čemu je rekao da bi se to moglo podmiriti prodajom neaktivne imovine. Suprotno ovome gospodin NČ je prezentirajući stanje Brodarskog instituta rekao da je dugovanje 87 milijuna kuna, dakle rekao je nešto što nije bilo točno i na koncu tražio kredit u iznosu od 60 milijuna kuna, dakle manje nego što su tada iznosila dugovanja Brodarskog instituta. Napomenuo je da je već time došao u koliziju sa Zakonom o državnim potporama iz razloga što je prethodno tom kreditu Brodarskom institutu dana potpora u tri navrata. Prije toga u dva navrata. Pojasnio je da se potpora Vlade svakom poslovnom subjektu može dati tek po isteku prethodne potpore, a što u konkretnom slučaju Brodarskog instituta nije bio slučaj. Sudjelovao je u više sastanaka s gospodinom NČ gdje je na jednom od tih sastanaka bila prisutna gospođa DČO koja je predložila pokretanje predstečajnog postupka, na što joj je on ukazao da takva mogućnost ne dolazi u obzir iz razloga što je u tom trenutku račun Brodarskog instituta bio u blokadi, da bi nakon toga ona rekla da ako se ne možemo izvući neka odu u stečaj. Na to joj je rekao da bi se pokretanjem stečajnog postupka izgubila vlasnička prava države, imovina i samo bi nastupila šteta. Stoga se dakle pribjeglo zajmu od potencijalnog strateškog partnera. U odnosu na navod u objavi teksta da se opstanak Brodarskog instituta temelji na neracionalnim pozajmicama i opterećivanju nekretnina, iskazao je da je u odnosu na zajam potencijalnog strateškog partnera već objasnio o čemu se radilo, a što se tiče opterećivanja nekretnina, naveo je da su nekretnine Brodarskog instituta već bile opterećene s četiri hipoteke iz ranijih kredita. Pored navedenog, Brodarski institut ima negdje oko 120 tisuća kvadrata zemljišta koje nije pod krovom i nekih 40 tisuća kvadratnih metara koji su pod krovom. Stoga su napravili elaborat svih nekretnina u vlasništvu Brodarskog instituta, a koje ujedno predstavljaju i spomeničku baštinu, tj. kulturno dobro, i zatražili izradu elaborata da točno vide što se eventualno koristi i kako. Utvrdili su da 39.664 kvadrata predstavlja livadu koja se kao takva od 1948. godine i ne koristi ni za što drugo, nego kao livada, odnosno park. Međutim, i tu površinu potrebno je održavati, kositi, plaćati komunalnu naknadu, tako da tu površinu Brodarski institut od samog početka nikada nije koristio, a s tom površinom imaju troškova negdje u visini od 1,5 milijun kuna godišnje. Zbog toga se došlo do ideje da se proda dio neaktivne imovine, te bi prodajom te neaktivne imovine po tržišnoj cijeni od nekih 250 ili 300 eura po kvadratu došlo do podmirenja cijelog duga Brodarskog instituta, odnosno došlo bi do "pozitivne nule". Međutim gospodin NČ nije bio za prodaju neaktivne imovine Brodarskog instituta do donošenja plana restrukturiranja, a to mu je jasno naveo u jednom od dopisa. Napomenuo je i to da je 90% duga Brodarskog instituta naslijeđeno, tj. postojao je i ranije, i prije nego što je on došao na mjesto financijskog direktora. Za vrijeme dok je on bio direktor uspio je ishoditi da su vjerovnici Brodarskog instituta povukli svoje blokade, platili su jedan manji dio iznosa novca od 40.000,00 kuna te su sa svojim vjerovnicima postigli jedan aranžman "stand still" kojim su oni im dali rok od godinu dana i povukli blokade. Za to vrijeme bila je namjera napraviti projekt s tvrtkom SE constructions iz Slovačke i sklapanje tog ugovora zapravo je bio prvi korak potencijalnog strateškog partnerstva, kojim je ugovoreno da se u roku od 6 mjeseci eventualno ugovori strateško partnerstvo, a u protivnom da se njihov novac vrati. To sve odvijalo se u periodu od 2017. do 2020. u kojem vremenu je bila još jedna pozajmica, time da je napomenuo da on kao direktor za iznose do 200 tisuća kuna nije niti trebao suglasnost nadzornog odbora. Međutim , za sve ovo on je suglasnosti imao. Tvrtka SE constructions bila je četvrta u nizu, a prije toga su založno pravo na nekretninama Brodarskog instituta imali Ministarstvo financija, dva puta HABOR i jednom Zagrebački holding, a na jednoj od nekretnina založno pravo imala je i tvrtka Projekt Sortina d.o.o. Što se tiče samih cesija iskazao je da su nakon svega toga uspjeli odblokirati račun, dobili su od FINE potvrdu da im je račun ponovno aktivan zbog čega je i dogovoreno potpisivanje cesije, pri čemu je naglasio da se cesija potpisuje tek kada se odblokira račun. Nadzorni odbor dao mu je dakle suglasnost na 25. sjednici za potpis i realizaciju ugovora o zajmu cesijom, pri čemu je cesija u svakom slučaju manje ograničavajuća nego što je zadužnica. Cesija je jedan vid osiguranja plaćanja i za sklapanje ugovora o cesiji nije mu niti trebala suglasnost odbora, međutim on je takvu suglasnost imao, unatoč navodima gospodina NČ iznesenim u spornom članku, jer je cijeli ugovor odobren, odnosno za isti mu je dana suglasnost. Kada su podizali kredit od HABOR-a nekretninu su opteretili hipotekom, a izdali su i 20 milijuna kuna zadužnica. Zadužnica kao sredstvo osiguranja plaćanja je puno više ograničavajuća iz razloga što zadužnica može blokirati račun, za razliku od cesije koja zapravo predstavlja prijenos određenih prihoda zakupa i manje je ograničavajuća. U odnosu na novi nadzorni odbor naveo je da je on imenovan i prije njegove smjene i taj nadzorni odbor tražio je izvješće uprave, međutim on nema ikakvih saznanja da bi u tom izvješću bilo utvrđeno loše vođenje poslova. Konačno, gospodin NČ u istom članku navodi i osvrće se na zaposlenike Brodarskog instituta, pa tako i da u institutu radi osoba stara 79 godina. Pojasnio je da se radi o osobi GČ koji u Brodarskom institutu radi sigurno već preko 50 godina i poznaje svaku cijev i šaraf Brodarskog instituta jer je u institutu od kad se on gradio, što je za Brodarski izuzetno važno, jer, obzirom je Brodarski institut radila vojska odmah iza rata, ne postoje cjeloviti planovi i projekti, a izrada takvih projekata stajala bi 2 ili 3 milijuna kuna, zbog čega je znanje ovog čovjeka koji radi na 4 sata vrlo važno. Konačno, po njegovim saznanjima, i nakon što je on smijenjen s mjesta direktora gospodin GČ ostao je raditi i nadalje na 4 sata. Zaključno je dodao da nisu točne tvrdnje gospodina NČ iznesene u spornom članku kako je podmiren samo onaj iznos obveza kojima je račun Brodarskog instituta bio blokiran, već i preko toga. Posjeduje tablice iz kojih je jasno razvidno koliko je iznosila blokada, a radilo se o iznosu od oko 21 milijun kuna, a također i tablicu sa svim novcem koji je uplaćen preko toga, a odnosi se na neblokirane. Na upit kako se osjećao nakon što je pročitao sporni članak, odgovorio je da se osjećao užasno, taj članak jako ga je pogodio, a prvenstveno stoga jer je on prezentirao plan restrukturiranja, odnosno laički rečeno plan spašavanja Brodarskog instituta u kojem je naveo 4 moguća scenarija. Prvi je bio pomoć države, za što jednostavno država nije imala novca, drugi je bio uz pomoć strateškog partnera, nebitno kojeg i iz koje države, treći je bio prodaja neaktivne imovine Brodarskog instituta i četvrti, ako do njega dođe, stečaj. Na toj sjednici gospodin LČ tražio je da se u plan ubaci i peti scenarij, a to je likvidacija, na što je gospodinu LČ rekao da to neće učiniti jer likvidacija nije spašavanje. Tada se gospodin LČ naljutio i rekao da plan restrukturiranja kod njega nikada neće proći. Međutim, "stari" nadzorni odbor u studenom 2020. usvojio je plan restrukturiranja nakon njegovih 7 ili 8 izmjena i dorada, međutim "novi" nadzorni odbor koji je imenovan, oborio ga je, tj. srušio usvojeni plan restrukturiranja i krenuo u likvidaciju. Stoga mu nisu jasni navodi gospodina NČ izneseni na prošloj raspravi da je on samo poštivao odluke nadzornog odbora, jer ukoliko je nadzorni odbor usvojio plan restrukturiranja, zašto se imenovao novi koji je taj plan srušio. Zaključno je naveo i da je prije toga objavljeno jedno očitovanje glasnogovornice CERP-a koja je izjavila da je on dodatno opteretio Brodarski institut povećanjem kamata, no on je na pozajmicu od SE constructions dobio 4% kamate, a prije su kamate na dobivene kredite iznosile 6,25 i 5,58%, dakle tom pozajmicom podmirila su se dugovanja prema Zagrebačkom holdingu, Croatia banci i djelomično HABOR-u i može reći da je samo na kamatama došlo do uštede od 70.000,00 eura na godišnjem nivou. 12. travnja 2017. preuzeo je funkciju direktora Brodarskog instituta i tada je već Brodarski institut, tj. račun Brodarskog instituta bio 107 ili 113 dana u blokadi. Uspio je riješiti dobar dio blokada te je utvrdio da su krediti bili ogromni, tako da su od 4 godine njegovog mandata moguće 3,5 godine bili u blokadi s prekidima. "Cash flow" u vrijeme njegovog mandata zapravo je bio nedovoljan da podmiri sve obveze Brodarskog instituta. Međutim, Brodarski institut je radio na projektima za MORH, NATO, no njegove druge djelatnosti bile su u padu imajući u vidu da su one usmjerene na vojnu industriju koja je, kao što se vidi i danas, sve manja. Jednako tako mogu ostvarivali su određene prihode od zakupa i oni su prema prihodima od poslovne djelatnosti bili u omjeru 1:1, a kasnije i padali. I fakulteti su se obraćali i CERP-u i Vladi za spas Brodarskog instituta. Stoga na upit može odgovoriti da je Brodarski institut poslovao negativno, s gubitkom, ali to nema veze s klevetničkim izjavama iz objavljenog članka. Na daljnji upit kako to da je i nakon ovog posla i aranžmana sa L ponovno došlo do blokade računa Brodarskog instituta, odgovorio je da je do te blokade došlo zbog HEP Toplinarstva koje je blokiralo račun instituta zbog dugovanja, međutim niti im je isključena struja, a niti grijanje. S tvrtkom SE constructions potpisan je ugovor o zajmu i tim ugovorom se obvezao na sklapanje ugovora o strateškom partnerstvu u roku od 6 mjeseci, a u protivnom ukoliko ne dođe do sklapanja ugovora, uslijedit će povrat primljenog iznosa zajma. Odluku o strateškom partnerstvu donosi Vlada na prijedlog CERP-a, a svoja saznanja o tome crpi upravo od gospodina NČ, on mu je rekao da će ta odluka o strateškom partnerstvu biti donesena nakon usvajanja plana restrukturiranja, a taj plan je, kao što je naveo, usvojen od strane "starog" nadzornog odbora, koji je nakon toga smijenjen. Članovi nadzornog odbora dali su suglasnost za potpisivanje ugovora o zajmu sa tvrtkom SE constructions i članovi nadzornog odbora zajedno s planom restrukturiranja dobili su na uvid i taj ugovor o zajmu, a pored toga gospodin ĐČ zajedno s direktorom tvrtke SE constructions bio je prisutan kod ovjere ugovora, gdje su, dakle, i on i direktor tvrtke i predstavnik nadzornog odbora, od strane bilježnika bili upoznati o tome što potpisuju. Članove nadzornog odbora upoznao je sa stanjem blokade, jednako tako i da Brodarskom prijeti otvaranje stečajnog postupka, a isto tako i tko su vjerovnici Brodarskog instituta, o čemu postoje zapisnici, te specifikacija dugova koji su u blokadi i onih 5 milijuna koji su bili izvan blokade, a o čemu svemu su bili upoznati i članovi nadzornog odbora ali i direktor SE constructions. Od njihovog odvjetnika dobio je potvrdu da je sav novac utrošen namjenski i potvrdu nadzornog odbora Brodarskog instituta. Nije mu bila potrebna suglasnost CERP-a niti Vlade, čak niti nadzornog odbora za sklapanje ugovora o cesiji. 2014. sklopljen je ugovor s Croatia bankom i za sklapanje tog ugovora nije bila potrebna suglasnost skupštine, odnosno Vlade, jer Brodarski institut nije ni proračunski ni izvanproračunski korisnik i ne podliježe primjeni uredbe Vlade. Kada su podizali kredit od HABOR-a tada je Vlada dala suglasnost, jer je dala jamstvo u iznosu od 80% na kredit HABOR-a. 31. svibnja 2021. smijenjen je s mjesta direktora i do tada iznos novca zajma nije vraćen tvrtki SE constructions, misli da je vraćen kasnije. Vezano za navod iz e-mail korespondencije s lista 53, a u kojem gospođa NČO navodi da su i drugi planovi restrukturiranja svojevrsne liste želja, namjera i projekcija, odgovorio je da je to citat gospodina LČ. Cijelo vrijeme trajanja svog mandata predlagao je, a nakon što su utvrdili da se određene nekretnine ne koriste, da se proda neaktivna imovina Brodarskog instituta koju institut ne koristi, a čime bi zaštitili aktivnu imovinu kojom se institut koristi.
8. Svjedokinja ČČO u svom je iskazu navela, a što se tiče spornog teksta koji je objavljen 25. prosinca 2021. na portalu poslovni.hr, da je taj tekst pročitala odmah kada je izašao i pročitali su ga svi koji su tada bili u Brodarskom institutu. U odnosu na navode iz teksta da je privatni tužitelj kao direktor Brodarskog instituta sklopio štetan ugovor sa L, može reći da taj ugovor ni na koji način nije bio štetan za Brodarski. Naime, u vrijeme kada je taj ugovor sklopljen račun Brodarskog instituta bio je u blokadi preko 500 dana te je svaki dan bilo moguće otvaranje stečajnog postupka, a kojim otvaranjem stečajnog postupka bi država izgubila svoja upravljačka prava. Prethodno su u dva navrata uspjeli spriječiti otvaranje stečajnog postupka, tražili su pomoć od CERP-a u poslovanju, međutim uvijek su dobivali odgovor neka se snađu sami. Tada su se pojavili T kao potencijalni strateški partneri koji su bili zainteresirani za poslovanje Brodarskog, čak i za samoodrživost instituta solarnim panelima. S njima su zaključili ugovor o zajmu 3,5 milijuna eura, zaključenju kojeg ugovora su bili prisutni gospodin DČ, gospodin ĐČ i ona, pri čemu su L izdana dva sredstva osiguranja plaćanja, jedan u vidu zasnivanja založnog prava na nekretninama, a drugi u vidu cesije prihoda od zakupa. Svim članovima nadzornog odbora taj ugovor je bio dostavljen, te su dali suglasnost za sklapanje istog. Što se tiče ostalih navoda navedenih u samom članku, može reći da su prvi put otvaranje stečajnog postupka spriječili dogovorom sa svim vjerovnicima Brodarskog instituta s kojima je dogovoreno da oni povuku blokade, a drugi puta ovim zajmom kojim se zapravo pokrio iznos blokade. Pored navedenog imali su zaključen ugovor o kreditu sa HABOR-om uz državno jamstvo, koji je također opteretio nekretnine, zatim sa Croatia bankom, Ministarstvom financija i Zagrebačkim holdingom koji su dakle svi imali upisano založno pravo na nekretninama Brodarskog instituta. Zajmom dobivenim od O uspjeli su podmiriti dugovanje prema Zagrebačkom holdingu u cijelosti, iz razloga što su oni već pokrenuli ovrhu na nekretnini, pa se iz tog razloga založno pravo Zagrebačkog holdinga obrisalo. Dakle, sve nekretnine Brodarskog instituta već ranije su bile opterećene založnim pravima. Što se tiče samog programa restrukturiranja te navoda da njegovi pokušaji izrade nisu bili održivi, navela je da ona osobno nije sudjelovala u izradi programa restrukturiranja, međutim kako je bila tajnik nadzornog odbora Brodarskog, sudjelovala je na sjednicama na kojima se raspravljalo o planu restrukturiranja. CERP je tražio da se dopuni i izmijeni verzija koja je u konačnici bila usuglašena i na kraju prihvaćena od strane nadzornog odbora. Što se tiče ugovaranja cesija, može reći da je postojalo odobrenje, odnosno ovlaštenje nadzornog odbora za ugovaranje cesije iz razloga što je cesija u konkretnom slučaju samo bila sredstvo za osiguranje plaćanja ugovora o zajmu sklopljenog sa SE constructions. I konačno, što se tiče navoda da je novi nadzorni odbor tražio izvješća od uprave, iskazala je da je novi nadzorni odbor tražio izvješća od uprave i ona su mu dana, a radilo se o izvješćima o radu, djelatnosti i poslovanju, međutim niti u jednom od tih izvješća nije konstatirano da je rad uprave bio loš. Konstatirano je bilo poslovanje s gubitkom, no nigdje nije konstatirano da je rad bio loš. U Brodarskom institutu radila je gotovo 11 godina, a što se tiče gospodina DČ, može reći da je on kao direktor, odnosno uprava, uvijek radio u interesu Brodarskog instituta, jednako kao i svi drugi iz Brodarskog instituta koji su i po par mjeseci dolazili raditi bez da im je isplaćivana plaća, čak i u vrijeme "corone", Plaćali su sve čak i svojim novcem samo da održe poslovanje, jer im je svima iz Brodarskog instituta bilo u interesu očuvanje instituta, a onda i njihovih radnih mjesta. Nije im trebala suglasnost CERP-a i Vlade za sklapanje ugovora o zajmu iz razloga što imaju unesenu klauzulu da za sve iznose preko 200 tisuća kuna treba suglasnost nadzornog odbora, dok suglasnost CERP-a, odnosno Vlade, nije potrebna jer Brodarski nije niti proračunski niti izvanproračunski korisnik. Suglasnost CERP-a i Vlade potrebna im je samo kod prodaje zemljišta vrijednosti preko 1 milijuna kuna, iz razloga što su kulturno dobro. Nakon što je imenovan novi nadzorni odbor nekako se odmah krenulo s verzijom mogućnosti likvidacije, na što su se ona i kolegica NČO usprotivile nakon tolikih pokušaja godina spašavanja Brodarskog instituta, međutim iz današnje perspektive gledanja može reći da je to nekako odmah krenulo u smjeru likvidacije. Ovo tim više kada se ima u vidu da je na mjesto direktora nakon gospodina DČ imenovan gospodin TČ, koji je na tom mjestu bio svega mjesec dana, jer je bio u sukobu interesa, a nakon njega CČ koji je, kada se došao upoznati s njom, s gospođom NČO i gospodinom DČ, odmah rekao da je on od strane države ovdje postavljen jer će se ići u likvidaciju C. Razgovarali su u vezi dugovanja i konstatirali u tom razgovoru da je dug veći nego što je navedeno u članku. Gospodin NČ je u članku spomenuo zaposlenike starije od 70 godina i pri tome je mislio na jednog jedinog radnika koji se zove GČ koji je u institutu od njegove izgradnje i poznaje ga u dušu, a kojeg i dandanas likvidator također zapošljava preko ugovora o djelu. Problemi u Brodarskom institutu započeli su još prije nego što je ona došla u institut, jer se radilo o dugovima instituta koji nisu bili plaćeni i na neki način su u tom trenutku došli na naplatu. Primjerice bi mogla reći da je jedan kredit podignut od Croatia banke podignut za isplatu plaća radnicima, pa su tu i enormni troškovi HEP-a i Toplinarstva za struju i grijanje, tako da su se različitim kreditima podmirivale stare obveze, a nisu se podmirivali novi režijski troškovi. Čak i u vrijeme podizanja kredita od HABOR-a nije im bilo isplaćeno četiri ili pet plaća. Brodarski je ostvarivao prihode od djelatnosti kojom se bavio, a tu je spadala hidrodinamika, zatim obnovljivi izvori energije, šok laboratorij i prihodi od zakupa. Ne može se očitovati o tome koliko je ukupno prihoda Brodarski ostvarivao u primjerice 2020. jer financijski dio nije radila. U zakup se davalo ono što je bilo slobodno, bilo je puno ugovora još iz vremena i prije nego što je ona došla. Smanjenjem broja radnika došlo se i do povećanja slobodnih prostora, pa se povećao i broj zakupa. Skupština nije donijela odluku o prihvaćanju SE constructions kao strateškog partnera. Zna da se požurivalo donošenje odluke CERP- a, da je CERP inzistirao na izmjenama i dopunama plana restrukturiranja i da se to unese, zna da je u nekom trenutku plan restrukturiranja prihvaćen, međutim kasnije od strane novog nadzornog odbora odbijen, tako da do donošenja te odluke, koliko zna, nije došlo. Sve izmjene i dopune plana restrukturiranja uredno su dostavljane CERP- u, da se u plan restrukturiranja unosilo ono što su tražili, međutim u konačnici od njihove strane plan nije prihvaćen. Nakon pozajmice SE constructionsa račun Brodarskog blokiran je za iznos od 1,5 milijun kuna, a u povodu koje blokade je država onda isplatila nekih 60 milijuna kuna, kojim nije uspjela pokriti sve dugove Brodarskog instituta. Rekla bi da je nerealna procjena CERP-a o vrijednosti Brodarskog instituta od nekih 300 milijuna kuna, iz razloga što tu nije obuhvaćena oprema, po njoj bi vrijednost Brodarskog instituta danas bila nekih 600 milijuna kuna, dok je vrijednost vojne dokumentacije neprocjenjiva. Ne sjeća se kada je sklopljen ugovor o kreditu s Croatia bankom, misli da ga nije potpisao gospodin DČ. Isto tako on nije potpisao niti kredit HABOR-a. Tvrtka SE constructions u trenutku zaključivanja ugovora o zajmu nije bila strateški partner. Ona je bila prvenstveno njihov potencijalni strateški partner, obzirom da odluku o strateškom partneru može donijeti samo Skupština.
9. Svjedokinja NČO navela je da je pročitala sporni članak koji je objavljen na portalu www.poslovni.hr, a u kojem je objavljen intervju gospodina NČ, tako da je sa sadržajem tog članka upoznata. Što se tiče navoda iz članka da je privatni tužitelj kao direktor Brodarskog instituta sklopio štetni ugovor sa L, iskazala je da je s tim ugovorom upoznata, obzirom da je predstavnik radnika u nadzornom odboru, zna da je taj ugovor razmatran u nadzornom odboru, zna da je taj ugovor izravno spriječio otvaranje stečajnog postupka radi nagomilanih dugova, tako da ni na koji način ne bih rekla da bi on bio štetan za Brodarski institut. Poznato joj je da je i ranije bilo pozajmica kako bi se spriječilo otvaranje stečajnog postupka, tako primjerice zna da je bio pokrenut postupak za otvaranje stečajnog postupka i da su pozajmice uzimane isključivo kako bi se račun odblokirao da ne dođe do otvaranja stečajnog postupka. Upoznata je s time da je prilikom ugovaranja tih pozajmica došlo do opterećivanja nekretnina na način da se na istima upisalo založno pravo. No naglasila je da je opterećivanje nekretnina upisivanjem založnog prava bilo nešto što se podrazumijevalo jer ne bi uspjeli dobiti niti bi itko dao ikakvu pozajmicu bez osiguranja plaćanja. Ne zna točan broj koliko je bilo upisanih tih založnih prava na nekretninama Brodarskog instituta. U Brodarskom institutu je od 1999. godine i još uvijek je tamo, na pola radnog vremena. Ugovor o zajmu koji je sklopljen s tvrtkom SE constructions bio je razmatran u nadzornom odboru, pa tako i odredba kojom je navedeno da će se sklopiti ugovor o cesiji, a koji u tom trenutku nije mogao biti sklopljen jer je račun Brodarskog u tom trenutku bio u blokadi. Koliko joj je poznato, sam tekst ugovora bio je dosta kratak i niti jedan član nadzornog odbora nije se usprotivio bilo kojoj odredbi, tako da je dana suglasnost, odnosno ovlaštenje, na cjelokupni tekst ugovora o zajmu. Nadzorni odbor, čiji je član i prije i nakon smjene gospodina DČ s mjesta direktora, tražio je izvješća uprave i niti na jednom od sastanaka nadzornog odbora nije igdje navedeno da bi direktor loše vodio poslovanje i da bi eventualno to bio razlog da ga se smijeni. Poslovanje Brodarskog instituta, pa tako i u vremenu kada je direktor bio gospodin DČ, bilo je u skladu sa ZTD-om, pa bi mogla reći da je njegovo djelovanje kako Brodarski ne bi otišao u stečaj bio za dobrobit firme. Dobrobit firme svakako je uključivala i plan restrukturiranja u izradi kojeg je i sama sudjelovala. Zadnja verzija plana restrukturiranja bila je nakon sklapanja ugovora o zajmu i ta zadnja verzija bila je prihvaćena od strane nadzornog odbora na čelu kojeg je bio tada ĐČ. Međutim taj plan restrukturiranja nije prihvaćen od strane Skupštine. Naime, taj plan zapravo nakon imenovanja novog nadzornog odbora nije niti prihvaćen niti odbijen, o njemu se govorilo putem e-mailova, ali se po njemu nije postupalo. Od kada je u Brodarskom institutu nebrojeno puta obraćali su se za pomoć države za podmirenje dugova, međutim pomoći države nije bilo, pa se pojavio taj potencijalni strateški partner koji je bio zainteresiran za opstanak Brodarskog, pri čemu je isti izjavio kako bi ostavio postojeće djelatnosti, te ujedno uveo i tzv. zelene tehnologije. Zelene tehnologije su nešto čime se Brodarski bavio i prije, tako da to ne bi bilo uvođenje sasvim nove djelatnosti, međutim CERP je taj plan restrukturiranja s potencijalnim strateškim partnerom odbio jer da ne sadrži dovoljno informacija, pa se to sve skupa nije realiziralo. U ime nadzornog odbora slala je e-mailove kojima je zapravo htjela reagirati u ime svih članova i zaposlenika Brodarskog instituta da se ubrza zapravo započinjanje razgovora s potencijalnim strateškim partnerom kako ne bi došlo do onog najgoreg scenarija, a to je otvaranje stečajnog postupka. Čak su slali i pismo namjere CERP-u, a u kojem su zapravo obavijestili CERP kako je navedeno nužno iz razloga što postoji mogućnost nastavka financiranja Brodarskog i na taj način nastavak djelatnosti. Ona se u ime svih radnika Brodarskog instituta, a nakon što je objavljen sporni članak, obratila demantijem, međutim taj demanti nikada nije objavljen. Prije slanja samog demantija postavila je upit jesu li zainteresirani objaviti taj demanti i nakon dobivenog potvrdnog odgovora isti im je poslala, ali on nikada nije objavljen. U više navrata obraćala se starom nadzornom odboru i novom nadzornom odboru i CERP-u te ih je obavještavala o znanstveno tehničkim mogućnostima koje imaju i mogu revitalizirati, međutim niti na jedno od tih njezinih obraćanja nije dobila ikakav odgovor. Ugovor o kreditu za 60 milijuna kuna u nadzornom odboru dobili su na razmatranje e-mailom 15 minuta prije održavanja telefonske sjednice nadzornog odbora na kojoj je trebalo glasati i donijeti odluku o tom ugovoru. Ne zna točan iznos koliko je iznosilo dugovanje Brodarskog u tom trenutku, ali svakako više od 60 milijuna kuna, rekla bi preko 80 milijuna kuna. U okviru nadzornog odbora razgovaralo se o tvrtki SE constructions, ali kao o potencijalnom strateškom partneru. Ugovor o kreditu s Croatia bankom zaključio gospodin G, tadašnji direktor, a HABOR-ov kredit misli da je potpisao pokojni direktor ĆČ. Postojala je podrška od strane akademske i stručne zajednice, ne samo u vidu nekakve usmene podrške, već i nakon što je donesena odluka o likvidaciji Brodarskog, na način da su poslani apeli prema Vladi da se odluka razmotri u kojima se navodilo razloge zbog kojih nije dobro ugasiti djelatnosti Brodarskog instituta. Sjeća se da je nakon dolaska gospodina CČ na mjesto direktora, a došao je u društvu s gospodinom TČ, održan sastanak na kojem je bila prisutna ona, gospođa ČČO i gospodin DČ i da je prva rečenica gospodina CČ bila da je on došao provesti likvidaciju C i da je poslan od strane Vlade. Na prvoj sjednici novog nadzornog odbora uz četiri verzije plana restrukturiranja sadašnji predsjednik nadzornog odbora gospodin LČ predložio da se u plan unese i opcija likvidacije. U svom e-mailu obraćanju upućenom 31. svibnja 2022. najavila je da i drugi planovi sadrže liste želja, namjera i projekcija, a to je navela iz razloga što joj se činilo da je gospodin LČ prilikom zadnjeg negativnog mišljenja o planu restrukturiranja iznio da je isti plan svojevrsna lista želja. Jednom prilikom čula je razgovor gospodina CČ i gospodina ČČO, kojom prilikom je gospodin ČČO gospodinu CČ govorio o postupku brze likvidacije i kako će svi dobiti otkaze. Skupština Brodarskog instituta nikada nije donijela odluku o tvrtki SE constructions kao strateškom partneru. Ne zna je li ovaj zadnji plan restrukturiranja za koji postoji samo e-mail korespondencija, a koji nikada nije vidjela da je formalno odbijen, već je putem mailova samo rečeno da se po njemu ne postupa, iskomuniciran i razmatran od strane skupštine, je li donesena kakva odluka o njemu, ona tu odluku nije vidjela. Na opasku navedenu u očitovanju gospodina LČ, navela je da je nedostatak kadrova posljedica zapravo dugotrajne blokade društva, ljudi su jednostavno morali otići, a oni koji su ostali ili su imali dovoljno sredstava za to ili su jednostavno imali samo puno entuzijazma, a restrukturiranjem bi se zapravo pokušalo, ne vratiti na staro, ali svakako bi se revitaliziralo ono što se može. Unatoč problemima koji su se pojavljivali i notorno se pojavljuju kod poslovanja kada je poslovni račun blokiran poslovanje se odigravalo i to putem narudžbenica od onih vjerovnika kojima su morali prezentirati da su u blokadi, ali je unatoč tome nekako sve to skupa funkcioniralo i točno su mogli vidjeti koliko su testova i pokusa izveli za koje naručitelje, tako da je poslovanje bez obzira na poteškoće teklo i po toj su osnovi dolazili i prihodi, tj. određeni postotak prihoda Brodarskog instituta. Dijelovima laboratorija istekli su certifikati, ali se uz ljude i opremu i certifikati mogu obnoviti. Nakon sklapanja ugovora o zajmu s tvrtkom SE constructions došlo je do blokade računa Brodarskog. Došlo je i do toga da su stvoreni uvjeti za pokretanje stečajnog postupka od strane FINE obzirom na određeni broj dana blokade. Iznos blokade tada je bio negdje oko 1 milijun kuna, a do otvaranja stečaja porastao je nekih 2 i nešto milijuna kuna. Upoznata je s time da je konkretno direktor Duralija negdje u srpnju prezentirao nadzornom odboru da je zapravo ideja o strateškom partneru vrlo dobra i da je to pozitivno za Brodarski institut, te je to tako i izložio, međutim tadašnji predstavnik nadzornog odbora mu je rekao da nadzorni odbor nije ovlašten o tome raspravljati i neće raspravljati i tu je zapravo završila ideja o strateškom partnerstvu. Ne zna je li sklopljen ugovor o cesiji. Prihodi od najma iznosili su po njezinoj procjeni 5 milijuna kuna godišnje. Brodarski institut se niti s tim iznosom nije mogao nositi s dugovanjima i zato je i došlo do ovoga svega. Procjena koja se radila prilikom donošenja odluke o likvidaciji bila je zapravo procjena vrijednosti nekretnina u vlasništvu Brodarskog, međutim u tu procjenu nije obuhvaćena ukupna vrijednost što se tiče opreme, kadra i stručne dokumentacije, tako da misli da kompletna procjena Brodarskog zapravo niti nije moguća. CERP nije postupio po odluci Vlade iz razloga što je Vlada odlučila da se sa svih 60 milijuna kuna podmire dugovi Brodarskog instituta prije donošenja odluke o likvidaciji, a likvidacija je pokrenuta vrlo brzo nakon što se počeo trošiti novac.
10. Svjedok LČ uvodno je iskazao da nije pročitao članak koji je objavljen na portalu www.poslovni.hr i u dnevnom listu Poslovni dnevnik 25. prosinca 2021. pod naslovom "Ne možemo više spasiti ono što se ne može spasiti ali Š uvijek želimo pomoći". U ožujku 2021. imenovan za člana nadzornog odbora Brodarskog te im je prezentirano da je sklopljen jedan ugovor sa Slovačkom firmom SE construction. Radilo se o ugovoru o zajmu na 3,5 milijuna eura s rokom otplate od jedne godine. Pregledom tog ugovora utvrdili su da nije ispoštovana odredba članka 42. Zakona o izvršavanju državnog proračuna. Naime, tom odredbom propisano je da je sve pozajmice veće od 7,5 milijuna kuna potrebna suglasnost Vlade RH, što konkretno za ovaj ugovor nije ishođeno. Pored navedenog, vidjeli su i prihode društva koji su primjerice u 2019. godini bili oko 12 milijuna kuna, a u 2020. negdje oko 9 milijuna kuna, pa se postavilo pitanje kako bi uopće U mogao vratiti pozajmicu ako ne ostvaruju prihode niti pola od pozajmljenog iznosa. Pored toga u ugovoru je navedeno da će se s tvrtkom SE constructions sklopiti ugovor o strateškom partnerstvu u roku od 6 mjeseci. Međutim, niti uprava niti nadzorni odbor ne odlučuju o strateškom partneru, već o strateškom partneru odlučuje isključivo vlasnik, odnosno skupština društva. Pored navedenog u ugovoru je navedeno i da zajmodavac u slučaju da ne dođe do sklapanja strateškog partnerstva ima pravo na raskid ugovora. Dakle, sve te odredbe nisu bile ispoštovane u konkretnom ugovoru o zajmu koji je zaključen s tvrtkom SE constructions. U potpisu tog ugovora je privatni tužitelj DČ. Što se tiče pokušaja izrade programa restrukturiranja, naveo je da nadzorni odbor niti ne može usvojiti program restrukturiranja, a niti može izabrati strateškog partnera. Dolaskom na mjesto člana nadzornog odbora utvrdili su da je kompletna imovina Brodarskog već bila opterećena zalogom, te su utvrdili i da je zajmodavac SE constructions svoju tražbinu osigurao zalogom na nekretninama. Po njegovim saznanjima zaključen je ugovor o cesiji, tj. u to nije siguran, ali zna da je sklapanje takvog ugovora bilo navedeno u ugovoru o zajmu, kojim je bilo ugovoreno da bi se većina prihoda koje ostvaruje U trebala uplaćivati upravo zajmodavcu. Nakon nekog vremena zajmodavac je tražio povrat svog zajma, te je upisao zabilježbu provođenja ovršnog postupka na nekretninama. Dodao je da ta pozajmica od 3,5 milijuna eura nije u bitnome smanjila obveze društva jer je društvo i nakon te pozajmice upalo u blokadu. Taj ugovor sklopljen je negdje u listopadu 2020., a društvo je i nakon te pozajmice upalo u blokadu zbog neplaćanja režijskih troškova, primjerice HEP-a, no ne zna točno kada je to bilo. U odnosu na pokušaje izrade programa restrukturiranja, iskazao je da ti programi nisu bili izrađeni sukladno metodologiji. Strateški su bili bazirani na nekim poslovima, primjerice izrada ribarskih brodica za Ganu, prodaja nacrta podmornica Indiji i slično, a za koje poslove nije bilo ozbiljne pisane namjere niti su ti poslovi realizirani. Jedino je tvrtka SE constructions imala pismo namjere, no u tom pismu namjere bilo je navedeno samo kako bi ta tvrtka ulagala u Brodarski, ali nigdje nije bilo navedeno da li bi i na koji način stekla vlasništvo nad istim. Svi ti programi restrukturiranja proslijeđeni su nadležnom tijelu, tj. skupštini društva, Republici Hrvatskoj koju zastupa CERP. Što se tiče suglasnosti, odnosno ovlaštenja nadzornog odbora za ugovaranje cesija naveo je da čak i ako je nadzorni odbor dao suglasnost, isto je u suprotnosti sa već citiranom odredbom čl. 42 Zakona o izvršavanju državnog proračuna, a Zakon je jači od bilo kakve suglasnosti, te se mora ispoštovati. Pored toga, odredbom članka 7. Zakona o upravljanju državnom imovinom propisano je da odluke o sklapanju ugovora o kupoprodaji i stjecanju nekretnina donosi skupština uz prethodnu suglasnost nadležnog Ministarstva, a to je u to vrijeme bilo Ministarstvo državne imovine. Jasno je tim zakonom propisano i da su svi ugovori koji su zaključeni suprotno spomenutome ništetni. Kao nadzorni odbor zatražili su izvješća uprave temeljem kojih su utvrdili da su prihodi društva padali svake godine, ukupni prihodi Brodarskog sastojali su se od najma, imovine i poslova koje ima registriranu djelatnost obavljati, te su utvrdili da je prihod primjerice 2015. bio negdje oko 31 milijun, a u 2020. 8 milijuna. Uzeli su u obzir i situaciju s pandemijom virusa Covid-19, međutim pandemija virusa Covid-19 ne znači da društvo treba prestati raditi. Utvrdili su da društvo nije obavljalo svoj core biznis i većina prihoda bila je od najma. Po njegovim saznanjima bilo je tu još ugovora koji su bili loši za Brodarski, primjerice ugovor o zakupu prostora sa Sky linkom i ugovor o vođenju knjiga s TD Ruf. Tako bi mogao reći vezano za ovaj ugovor o zakupu prostora sa Sky linkom da nije izrađen elaborat, tj. barem njima nije prezentiran, a jednako tako i plaćanje se vršilo prijebojem, tj. kompenzacijom, u vrijeme kada je društvo bilo u blokadi, što po zakonu nije dozvoljeno. Zajam tvrtki SE constructions vraćen je u cijelosti s kamatama i to sredstvima koja su dobivena od pozajmice Republike Hrvatske u visini od 60 milijuna kuna. S brisovnim očitovanjem tvrtke SE constructions bilo je problema jer su, da bi izdali brisovno očitovanje, zahtijevali plaćanje veće kamate, tj. s većom kamatnom stopom, a onda je naravno bilo problema i s brisanjem zabilježbi ovrhe na nekretninama. Dodao je da sada postoji založno pravo Republike Hrvatske na nekretninama Brodarskog, a prije toga postojala je zabilježba pokretanja postupka ovrhe, tj. aktivna plomba koja sprječava da se na nekretnini bilo što radi. O opozivu gospodina DČ ne zna ništa jer to nije nadležnost nadzornog odbora već skupštine društva. Ne zna koji je razlog za smjenu privatnog tužitelja DČ. Prilikom pokretanja postupka likvidacije vrijednost imovine Brodarskog procijenjena je na iznos oko 300 milijuna kuna, a danas je ta vrijednost znatno veća. Nije imao uvida u projekte Brodarskog primjerice od 2015. pa na ovamo. Tražbina SE constructions u zemljišnim knjigama na jednoj čestici evidentirana je kao glavni zalog, a na svim ostalim česticama kao sporedni zalog. Već je ranije rekao, a u pogledu lošeg vođenja društva, i to konkretno u svezi sklapanja ugovora o zajmu, da je poznato da niti banka neće dati zajam na iznos koji je duplo veći od prihoda. Nije mu poznato koliko je bilo planova restrukturiranja prije nego što je on imenovan u nadzorni odbor. U trenutku imenovanja prezentirani su im planovi restrukturiranja i kada su im prezentirani na plan restrukturiranja nije se mogao očitovati, pa je iznio da postoji više opcija, među kojima je jedna opcija i postupak likvidacije. Tvrtku SE constructions na sjednicama nadzornog odbora oslovljavalo se kao potencijalnog strateškog partnera, a ne strateškog partnera. Bio je prisutan sastanku na kojem je bio prisutan gospodin DČ i svi članovi nadzornog odbora. Vjerojatno je upoznat i s planovima restrukturiranja koji su u sebi sadržavali četiri moguća scenarija, a na to je on dodao i da je moguć i peti, tj. likvidaciji ali se ne sjeća što je na to rekao prisutni privatni tužitelj. Prezentiran mu je ugovor o zajmu zaključen s tvrtkom SE constructions, samo ne zna je li mu ga prezentirao IČ ili TČ koji je jedno kratko vrijeme bio direktor Brodarskog. Nisu mu prezentirani uvjeti zbog kojih je taj zajam uzet. Poznato mu je da je par dana prije potpisa tog ugovora U bio u blokadi, međutim ne zna točno koliko dana niti koliko je ukupno iznosila visina te blokade. Poznata mu je svrha podizanja ovog ugovora o zajmu u iznosu od 3,5 milijuna eura, međutim tada je blokada iznosila 21 milijun kuna, pa onda nije jasno što se dogodilo s razlikom. Ponovio je kako prilikom zaključenja tog ugovora o zajmu nisu ispoštovane zakonske odredbe o kojima je prethodno govorio. Brodarski institut nije proračunski korisnik, ali bez obzira na to podliježe ovim dvjema odredbama Zakona koje je spominjao. O drugim kreditima koje je U imao zaključene prije zna samo na papiru. Vladu RH u Brodarskom institutu nitko ne predstavlja. Zna da se Zakon o izvršavanju državnog proračuna donosi svake godine, zna za konkretnu odredbu članka 42. koja se odnosila na vrijeme kada je on imenovan za člana nadzornog odbora, odnosno u vrijeme podizanja zajma, a kako je ona glasila u vrijeme podizanja kredita kod Croatia banke ne zna. Ne zna je li CERP bio upoznat sa zaključenjem ugovora o zajmu s tvrtkom SE constructions i prije nego što je ugovor potpisan, a uprava nije potpisala ugovor o strateškom partnerstvu. Ne sjeća se je li CERP tražio suglasnost nadzornog odbora za plan restrukturiranja prije nego što ga odobri CERP. Zna koja je razloka između cesije i zadužnice, ali i jedno i drugo smatra nepovoljnim za društvo. Koliko je njemu poznato, nikakav zajam se nigdje ne može podići bez osiguranja plaćanja tražbine. Metodologija izrade plana restrukturiranja bila je prezentirana privatnom tužitelju na sastanku od strane CERP-a. Ne sjeća se što je tada dao u zadatak privatnom tužitelju. Vezano za odredbu čl. 7 Zakona o upravljanju državnom imovinom, poznato mu je da je privatni tužitelj zaključio ugovor o kupoprodaji nekretnine za vrijednost veću od 1 milijun kuna. Ne zna na koji način je ta nekretnina prodana, ali za tu prodaju nije ishođena suglasnost skupštine. Nije ispitivao razloge ništetnosti ugovora o zajmu zaključenog s tvrtkom SE constructions. Poznato mu je da je privatni tužitelj postao direktor Brodarskog 2017. godine. Nije mu poznato u kakvoj je financijskoj situaciji tada bio U. Jedino što zna jest da je privatni tužitelj prije toga bio financijski direktor. Upoznat je sa zahtjevom CERP-a prema Ministarstvu državne imovine za kreditni zajam od 60 milijuna kuna. Ne zna na pamet koliki su dugovi navedeni u tom zahtjevu, nije sudjelovao u izradi tog zahtjeva. U vrijeme donošenja odluke o likvidaciji društva on je bio predsjednik nadzornog odbora. Ne sjeća se koje je uvjete Vlada istaknula u odluci o pokretanju likvidacije, niti da li su oni ispunjeni. Pored navedenog zamijetili su i da je Brodarski institut kadrovski devastiran, nije bio ekipiran, nastavio je nakon pokretanja postupka likvidacije s poslovanjem unutar Jadran broda i koliko mu je poznato i nadalje posluje na isti način. Vezano za ugovor između Brodarskog i Jadran broda, u pogledu njegove štetnosti za Brodarski, naveo je da se o tome pita likvidatora koji o tome sve zna. Vrijednost imovine Brodarskog instituta porasla je zbog djelovanja tržišta. Zaključno je naveo da je bio upoznat o dugovima Brodarskog instituta od strane privatnog tužitelja.
11. Svjedok UČ je u odnosu na članak koji je predmetom ovog postupka, a koji je objavljen 25. prosinca 2021. na portalu www.poslovni.hr i u dnevnom listu Poslovni dnevnik pod naslovom "Ne možemo više spasiti ono što se ne može spasiti ali Borovu uvijek želimo pomoći" naveo da se ne sjeća je li taj članak pročitao ili ne. 2021. postavljen je za likvidatora u Brodarski 2021. kada je pokrenut postupak likvidacije. Što se tiče sklapanja ugovora sa L, iskazao je da o tome zna jedino temeljem dokumentacije pa su mu tako poznati i uvjeti tog ugovora. Naime, nakon što je imenovan likvidatorom njegov osnovni posao bio je da poplaća dugove novčanim sredstvima koje je Brodarski institut dobio od Republike Hrvatske temeljem zajma. Jedan od većih vjerovnika koliko je zamijetio bila je tvrtka SE constructions, a koja je pored toga imala i založno pravo na nekretninama te je pokrenut i postupak ovrhe. Koliko se sjeća, taj ugovor o zajmu s tvrtkom SE constructions zaključen je na iznos od 3,5 milijuna eura i u sebi je sadržavao kolaterale, primjerice u vidu ugovora o cesiji za prihode od zakupnika, a povrh toga po on je štetan i iz razloga što je iz samog ugovora i prihoda društva bilo vidljivo da Brodarski taj zajam ne može vratiti, što bi onda rezultiralo da nakon isteka roka za povrat zajma dolazi u situaciju plaćanja kamata za pozajmljeni iznos te bojazni da ostane bez nekretnina koje su opterećene zalogom. Naime, iz bilanci društva bilo je razvidno da se radi o tražbini koja se ne može servisirati iz redovnog poslovanja. Povrh toga društvo je prije sklapanja tog ugovora bilo u dugotrajnoj blokadi, tako da je s te strane prijetila i opasnost otvaranja stečajnog postupka. Poznato mu je da je Brodarski institut imao opterećene nekretnine različitim hipotekama, jedne se sjeća da je bila na iznos od 300 tisuća eura, a povrh toga postojale su i razne ovrhe na nekretninama, uglavnom zbog neplaćenih režijskih troškova time da je većina tih dugovanja bila iz doba kada je privatni tužitelj bio direktor Brodarskog. Poznato mu je da je postojao nekakav plan restrukturiranja, međutim on taj plan nije čitao pa ne mogu reći bi li bio održiv ili ne. Vezano za ovlaštenje nadzornog odbora za ugovaranje cesija, iskazao je da mu nije poznato je li postojalo ovlaštenje nadzornog odbora. Isto tako nije mu poznato je li nadzorni odbor zatražio izvješća od uprave temeljem kojih da bi utvrdio loše vođenje postupka. On je ta izvješća vidio, ali ih nije čitao pa se o tome ne može očitovati. Strateško partnerstvo nije sklopljeno i o tome ne zna ništa. Tijekom 2020. i 2021. godine bilo ukupno 240 dana blokade Brodarskog, no ne mogu reći od kada to kada je blokada trajala, ali može reći da je blokada trajala u trenutku pokretanja likvidacije, a račun se deblokirao sredstvima dobivenima od zajma Republike Hrvatske. Zajam tvrtki SE constructions u cijelosti je vraćen, u prosincu 2021. Nakon malo dužeg vremena tijekom kojeg SE constructions nije htjelo obustaviti ovršni postupak i izdati brisovno očitovanje, se to ipak na kraju dogodilo te su obustavili ovršni postupak i izdali brisovno očitovanje. Poslovanje Brodarskog u trenutku kada je on imenovan likvidatorom bilo je neodrživo. Naime, sačinjavao je izvješće za razdoblje od posljednjih 5 godina, zaključno s 31. prosinca 2020. u kojem je utvrdio da je Brodarski institut akumulirao 50 milijuna kuna gubitaka, prihodi od osnovne djelatnosti su pali primjerice sa 12 i nešto milijuna kuna na 2 i nešto milijuna kuna, prihodi od zakupa bili su u visini od 3 do 5 milijuna kuna i oni se nisu mogli povećavati jer je postojalo kvadrata koliko ih ima, tako da bi mogao reći da je poslovanje palo za oko 70% i društvo je poslovalo s gubicima. On osobno podnio je kaznenu prijavu protiv privatnog tužitelja zbog štetnih ugovora koje je pronašao u Brodarskom, ali nema saznanja u kojoj fazi je taj predmetni postupak. Radilo se o tri štetna ugovora koja je našao. Jedan je sa TD Sky linkom gdje je ugovorena mjesečna naknada za video nadzor u visini od 46 tisuća kuna plus PDV, te je jedna od klauzula tog ugovora bila da se ugovor ne može otkazati ukoliko se ne plati sve mjesečne naknade, a ugovor je bio sklopljen na vrijeme od 5 godina. Sky link postavio je opreme u vrijednosti od 100 tisuća kuna i prema ugovorima bi mu se trebalo isplatiti oko 3,6 milijuna kuna. Kada je imenovan likvidatorom pokušao je smanjiti navedene iznose na nekakvu normalnu razinu, međutim direktor mu je rekao da može, ali ako se plati još narednih 1,5 milijun kuna za ostatak. Pored navedenog tvrtka Sky link bila je u zakupu jednog dijela prostora Brodarskog te je bila u obvezi plaćanja zakupnine također u visini od nekih 50 tisuća kuna, tako da se zakupnina prebijala mjesečnom naknadom za video nadzor. Međutim ono što je štetno kod tog ugovora jest da tvrtka Sky link sada tuži Brodarski upravo zbog nemogućnosti raskida ako se ne plati sve mjesečne naknade. Drugi ugovor je onaj koji je ugovoren za vođenje knjiga Brodarskog gdje se plaćala mjesečna naknada od 21 tisuću kuna, pa kada se tome pridoda i program za izdavanje faktura dođe se do iznosa od 25 tisuća kuna, a kada je on imenovan likvidatorom za isti posao ugovorio je naknadu od svega 7,5 tisuća kuna. I treći štetni posao koji doduše nije realiziran odnosio se na servisiranje pumpi, tj. zamjenu novim pumpama. Kompenzacije sa tvrtkom Sky link vršene su i u vrijeme blokade Brodarskog. Vrijednost Brodarskog ovisi o procjeni, ima više procjena koje se kreću od 300 milijuna do 750 milijuna kuna, od toga se 95% odnosi na vrijednost nekretnina, a preostali dio na opremu. U trenutku kada je imenovan likvidatorom u pogledu nastavka poslovanja nije doista vidio ikakve mogućnosti opstanka društva, tj. da bi buduće poslovanje bilo održivo. Ne zna koji je po redu SE constructions bio upisan za založno pravo, međutim u svakom slučaju U bi ostao bez nekretnina. Vlada RH donijela odluku o vlasničkom zajmu Brodarskom institutu u visini od 60 milijuna kuna za podmirenje obveza društva, isplate zaostalih plaća, otpremnina. Ne zna koliko je točno iznosila visina duga Brodarskog instituta u vrijeme donošenja odluke Vlade RH, zna da je taj iznos novca bio dostatan za podmirenje "gorućih" potraživanja, međutim zajedno s prihodima Brodarskog, tj. potraživanjima koje je U imao prema trećima, primjerice 10 milijuna kuna prema Projekt Sortina s osnova kupoprodaje nekretnine, bi se mogle podmiriti i sve obveze društva. Ugovor sklopljen s Projekt Sortina ne bi gledao kao štetan ugovor, jer se radilo o kupoprodaji nekretnina za iznos od 200 eura po metru kvadratnom. Odluka Vlade donesena je prije nego što je on imenovan likvidatorom i u cijelosti je postupao po toj odluci Vlade. Unutar nekih mjesec dana podmireno sve što se moglo, tj. potrošeno je svih tih 60 milijuna kuna. Od kada je on likvidator Brodarski je potpisao ugovor o partnerstvu s Jadran brodom. Ne zna kolika je bila zadnja blokada C. Ne zna u kojim je financijskim uvjetima bio U u vrijeme zaključenja ugovora s tvrtkom SE constructions. U vrijeme kada je imenovan likvidatorom u radnom odnosu u Brodarskom bio je gospodin GČ koji je stariji od 76 godina i on ga angažirao da mu ugradi kontrolna brojila za potrošnju struje za dvije zgrade.
12. Svjedok CČ u svom je iskazu naveo da je prije nego što je imenovan direktorom Brodarskog instituta bio konzultant u privatnom sektoru te je od strane CERP-a bio pozvan da uđe u Brodarski kao direktor. Obzirom da je financijaš, vidio je da je tom društvu potrebno restrukturiranje jer je preko 200 dana bilo u blokadi, pa je zato i sugerirao CERP-u da možda nije potrebno postaviti ga za direktora, jer je evidentno, barem prema njemu dostupnim pokazateljima, da će društvo ići u stečaj, on nije stečajni upravitelj. Nakon toga prezentirano mu je da će se uvesti novi novčani tijek kroz oblik financiranja od strane države, pa je pristao da postane direktor, iako je to zapravo samo formalno bio na papiru. Što se tiče članka objavljenog 25. prosinca 2021. na portalu www.poslovni.hr i u dnevnom listu Poslovni dnevnik pod naslovom "Ne možemo više spasiti ono što se ne može spasiti ali Borovu uvijek želimo pomoći", iskazao je da bilo je dosta članaka i ne može točno reći je li ovaj konkretni pročitao ili nije. Vezano za sklapanje ugovora sa L od strane Brodarskog instituta naveo da je taj ugovor o zajmu bio aktivan zajedno s drugim vjerovnicima, te je ukupno dugovanje Brodarskog u vrijeme kada je on imenovan direktorom bilo oko 80 milijuna kuna. SE constructions je zapravo među tim vjerovnicima bio jedan od privatnih kreditora. Vidio je ugovor zaključen sa SE constructions i prvo što se postavilo pitanje jest kako će se vratiti cjelokupni iznos pozajmice od 3,5 milijuna eura u tako kratkom roku. Ovo iz razloga što su i drugi vjerovnici puštali na naplatu svoje tražbine, pa je tako primjerice tu bila tražbina od HABOR-a na iznos od 550 tisuća eura, a bilo je tu i vjerovnika s osnova neplaćenih režijskih troškova. S obzirom na to smatrao je da se ovaj ugovor sa L ne može realizirati, i to upravo s financijskog aspekta, a s obzirom na okolnosti koje je prethodno iznio. Pored toga taj ugovor kolateralno se odnosio na cjelokupnu imovinu društva, tj. na nekretnine, pri čemu je napomenuo da je procjena vrijednosti imovine bila negdje oko 40 milijuna eura. Imajući u vidu da je prema izvješćima zabilježen agresivni pad prihoda društva, može se reći da ovaj ugovor nije bio održiv. Pored navedenog osim tvrtke SE constructions postojali su i drugi kreditori, primjerice HABOR s kojim je ugovor o kreditu zaključen 2015. godine, zatim krediti od Ministarstva financija nastali u 2005./2006. godini te jedan ugovor o kojem je prethodno govorio zaključen s tvrtkom SE constructions kao privatnim investitorom tijekom 2019., odnosno 2020. godine. Povrh toga postojao je i jedan ugovor koji se ticao kupoprodaje zemljišta od strane privatnog investitora, ali bi rekao da se tu radilo o jednoj vrsti vezanog posla. Poznato mu je da je postojao program restrukturiranja i mogućnost potencijalne privatizacije, međutim iz ugovora o zajmu zaključenog s tvrtkom SE constructions nije se moglo iščitati na koji način bi se taj ugovor moglo izrealizirati. Ovo iz razloga što su, kako je već rekao, primijetili agresivan pad u pogledu "core businessa" te je zapravo bilo potrebno pristupiti rekonstruiranju cijelog "core businessa" da bi se moglo krenuti u proizvodnju, ali na čvrstim i pozitivnim temeljima. On je tom pokušao doprinijeti, međutim prije nekih pola godine otišao je iz Brodarskog, tako da do ožujka, odnosno travnja 2022. nije napravljen neki posao u tom pogledu, ali je čuo da se sada počelo nešto raditi. Vezano za ugovore o cesiji naveo je da su oni bili zapravo dio ovog ugovora o zajmu i oni su se zapravo odnosili na cjelokupan najam nekretnina u vlasništvu Brodarskog. Koliko mu je poznato taj ugovor o cesiji tada nije potpisan, nego naknadno, a odobrenje za zaključenje ugovora o cesiji dao je bivši saziv nadzornog odbora. Međutim, za konkretan pravni posao ugovora o cesiji bilo je potrebno odobrenje Republike Hrvatske, no što nije dobiveno. Što se tiče samog gospodina DČ može reći da je on smijenjen negdje u trećem ili četvrtom mjesecu 2021., nakon njega jedno vrijeme direktor je bio gospodin TČ, a on je došao iza njega, tako da direktne poveznice između njega i gospodina DČ nije bilo. Poznato mu je da je novi saziv nadzornog odbora zatražio izvješća uprave, a radilo se o financijskim izvješćima i revizorskim izvješćima, koje je i on pročitao i temeljem kojih je zaključio o poslovanju Brodarskog. Ono što je primarno zamijetio jest značajan pad prihoda u promatranom razdoblju od deset godina, gdje je prihod s nekih 4 do 5 milijuna eura spao na ispod milijun, gubici su iznosili preko 1,5 milijun eura. Što se tiče samog brojčanog stanja zaposlenika njih 25 bilo je u administraciji, a ostatak do 40 bio je iz temeljnog poslovanja. Što se tiče same imovine društva utvrdili su da je tu bilo nekih ugovora o kupoprodaji koji su prošli, a bilo je još potrebno izvršiti određena plaćanja kako bi bili u cijelosti realizirani. Kada je govorio o kupoprodaji nekretnina, pod time je mislio na Projekt Sortina. Prihodi od najma iznosili su nekih 75% ukupnih prihoda Brodarskog, a 25% prihodi od temeljne djelatnosti. Nakon primljenog zajma od tvrtke SE constructions došlo je do deblokade računa Brodarskog. Stečaj Brodarskog spriječen je iz razloga što je on, nakon što je HEP Toplinarstvo pokrenulo ovrhu i time izazvalo blokadu društva, uspio u razgovoru s vlasnikom ishoditi odluku o odobravanju vlasničkog zajma u visini od 60 milijuna kuna kojim sredstvima su se onda podmirivali dugovi vjerovnika, te je njegov posao bio zapravo da to sve skupa iskomunicira s vjerovnicima i svim sudionicima. Brodarski institut podnio je kaznenu prijavu u svezi ugovora zaključenog s tvrtkom SE constructions. SE constructions nije stekao status strateškog partnera. Nakon pokretanja likvidacije u Brodarskom vršio je funkciju savjetnika za financije. Sudjelovao je na jednom sastanku s gospodinom TČ, gospođama NČO i ČČO, te privatnim tužiteljem, na kojem je bilo govora oko toga da država razmatra nekoliko opcija kako bi Brodarski izašao iz krize, no ne sjeća se da je on tada baš rekao da je poslan u Brodarski kako bih likvidirao Brodarski institut. Gospodin DČ bio je u Brodarskom možda još par dana nakon njegovog imenovanja i zna da mu je bila ponuđena opcija da postane savjetnik ili da ode i da je gospodin DČ izabrao opciju da ode iz Brodarskog. Potpisao je ugovor o zajmu s Ministarstvom graditeljstva na iznos od 60 milijuna kuna, a koji ugovor je u skladu s odlukom Vlade kojom je odobren taj zajam. Ne može se sjetiti koji su termini dani vezano za otvaranje likvidacije, zna da je jedan od uvjeta bio da se isplate svi vjerovnici, ali bi rekao da su svi uvjeti koje je Vlada propisala u svojoj odluci bili zadovoljeni prije nego što je pokrenut postupak likvidacije. Ne može se očitovati koliko je bilo stanje računa Brodarskog instituta u trenutku kada je gospodin UČ preuzeo funkciju likvidatora. Po njegovim saznanjima blokada računa Brodarskog u vrijeme zaključenja ugovora s tvrtkom SE constructions bila je negdje 500 dana i dugovanje je iznosilo moguće i nekoliko milijuna. U tom trenutku Brodarskom je prijetio i stečaj, te je formalno ovom pozajmicom od SE constructions izbjegnut stečaj Brodarskog. Nije znao da je prije zaključenja ugovora sa SE constructions postojala ovrha Zagrebačkog holdinga na računu društva za tražbinu u visini od 3,5 milijuna kuna. HABOR-ov kredit imao je jamstvo države, a imao je i hipoteku. Ne može se sjetiti je li imao hipoteku na svim nekretninama Brodarskog. Pojasnio je kako nije rekao da je posao s Projekt Sortinom bio vezan posao u smislu povezanosti ugovorima. Čini mu se da je vidio nekakav natječaj koji je bio raspisan za prodaju tog zemljišta, a vezano za ovaj posao s Projekt Sortinom. Na upit kako to da on nije uspio pokrenuti poslovanje Brodarskog u ovom periodu dok je bio direktor odgovorio je da je želio pokrenuti jednu cijelu transformaciju poslovanja i pregovarao je s dekanima FER-a i drugih fakulteta te je nekakva zamisao bila da bi se Brodarski pretvorio u nekakav tehnički institut, međutim na njegovu inicijativu da to sve skupa krene u realizaciju izostala je daljnja reakcija i suradnja s Ministarstvom znanosti. Vezano za ugovor zaključen s Jadran brodom iskazao je da je 13 ljudi iz Brodarskog prešlo dalje u Jadran brod i jedan od uvjeta tog ugovora bio je da se tim ljudima, dok ne bude posla, plaća podmiruje od strane Brodarskog instituta, a ukoliko bude posla da se prvo podmiruju plaće, a profit dijeli po pola i za cijelo vrijeme tog ugovora, koliko mu je poznato, sve je fakturirano, u smislu bruto plaća, Brodarskom institutu. Pored tih 13 zaposlenika Brodarski ima još nekoliko zaposlenih radnika, troje plus jedan radnik na ugovor o djelu. Ne sjeća zbog čega je ugovor o cesiji zaključen naknadno, a ne istovremeno s ugovorom o zajmu s tvrtkom SE constructions.
13. Analizom svih provedenih dokaza zajedno i u njihovoj ukupnosti te svakog dokaza posebno tijekom ovog postupka nije bilo sporno da je 25. prosinca 2021. objavljen članak na portalu www.poslovni.hr i u poslovnom dnevnom listu Poslovni dnevnik pod naslovom „Ne možemo više spasiti ono što se ne može spasiti, ali Borovu još uvijek želimo pomoći“. Nije bilo sporno da navedeni članak predstavlja intervjuu u kojem je okrivljenik NČ kao ravnatelj Centra za restrukturiranje i prodaju (CERP) odgovarajući na pitanja autorice ZČ između ostalog naveo privatni tužitelj kao direktor Brodarskog instituta "sklopio štetan ugovor sa L; da se opstanak Brodarskog instituta temelji na neracionalnim pozajmicama i opterećivanju nekretnina; da svi pokušaji izrade Programa nisu bili održivi; da za ugovaranje navedenih cesija nije postojalo ovlaštenje Nadzornog odbora; da su imenovali novi (Nadzorni odbora) koji je zatražio izvješća od Uprave temeljem kojih je utvrdio loše vođenje poslova". Konačno nije bilo sporno da je okrivljenik svoje navode iznesene u članku pogrešno interpretirao (okvalificirao) kao svoje mišljenje odnosno vrijednosne sudove iako je iznosio činjenice odnosno činjenične tvrdnje, što neupitno proizlazi iz sadržaja navoda iz činjeničnog opisa privatne tužbe.
14. Navedeno, osim iz obrane okrivljenika, proizlazi dijelom i iz iskaza privatnog tužitelja, svjedoka iskaz svjedokinje ČČO (list 90-93 spisa), iskaz svjedokinje NČO (list 93-96 spisa), iskaz svjedoka LČ (list 102-106 spisa), iskaz svjedoka UČ (list 106-108 spisa), iskaz svjedoka CČ (list 108-111 spisa) i iz članka pod naslovom "Ne možemo više spasiti ono što se ne može spasiti, ali Borovu još uvijek želimo pomoći" (list 4-9 i 19-24 spisa).
15. Ono što je tijekom postupka bilo sporno jest je li okrivljenik za drugog konkretno privatnog tužitelja iznio neistinite činjenične tvrdnje te je li navedeno učinio s namjerom odnosno znajući da iste mogu naškoditi časti i ugledu privatnog tužitelja. Samim time bilo je sporno je li okrivljeni počinio kazneno djelo kako mu se to privatnom tužbom stavlja na teret.
16. Naime, okrivljenik u svojoj obrani u bitnome navodi kako su svi navodi koji su navedeni u privatnoj tužbi odnosno nesporno objavljeni u članku na portalu www.poslovni.hr utemeljeni na izvješćima/informacijama koja je dobio od člana Uprave kao i predsjednika Nadzornog odbora Brodarskog instituta, dakle od osoba koji su bili legitimni predstavnici Brodarskog instituta, a u koje nije imao razloga ne vjerovati. Osim toga tvrdi i da njegova namjera u spornom članku nije bila klevetati nekoga nego iznositi svoje mišljenje koje se od njega kao predstavnika u skupštini tog trgovačkog društva očekivalo.
17. Okrivljenika se tereti da je počinio kazneno djelo klevete predmet kojeg je isključivo neistinita činjenična tvrdnja, a to se kazneno djelo može počiniti isključivo sa izravnom namjerom pri čemu počinitelj mora biti svjestan da je činjenična tvrda koju iznosi ili pronosi lažna, da je neistinita, da može škoditi nečijoj časti i ugledu te hoće ili je siguran u nastupanje zabranjene posljedice. Vezano na prethodno navedeno, sud je kako bi utvrdio je li okrivljenik navodima iznesenima u privatnoj tužbi ostvario elemente terećenog mu kaznenog djela ovaj nesporno objavljeni članak sagledavao u cjelini jer je objava tog članka uslijedila nakon smjene privatnog tužitelja sa mjesta direktora Brodarskog instituta.
18. Analizirajući sadržaj članka pod naslovom "Ne možemo više spasiti ono što se ne može spasiti, ali Borovu još uvijek želimo pomoći" primarno za utvrditi je da je okrivljenik ravnatelj Centra za restrukturiranje i prodaju – CERP-a koji je institucija koja upravlja svim trgovačkim društvima u vlasništvu RH pa tako i Brodarskim institutom koji je u 100%-tnom vlasništvu RH.
19. U odnosu na navode iz privatne tužbe da je okrivljenik u objavljenom članku naveo kako je privatni tužitelj kao direktor Brodarskog instituta "sklopio štetan ugovor sa L" pa je za utvrditi da je suština ovih činjeničnih navoda je li predmetni ugovor bio štetan za Brodarski institut.
19.1. Tijekom postupka nije bilo sporno da je privatni tužitelj u vrijeme sklapanja ugovora o zajmu Brodarskog instituta sa trgovačkim društvom SE constructions d.o.o. 1. listopada 2020. bio direktor Brodarskog instituta kao i da se tim ugovorom zajmodavac TD SE constuctions d.o.o. obvezala zajmoprimcu isplatiti iznos od 3.500.000,00 eura koji je iznos zajmoprimac dužan vratiti zajmodavcu u roku od 12 mjeseci od sklapanja ugovora o zajmu. Nadalje, člankom 3. tog ugovora ugovoreno da se radi osiguranja vraćanja pozajmice i kamata zajmoprimac dozvoljava zajmodavcu da upiše založno pravo na nekretninama u vlasništvu Brodarskog instituta. U odnosu na predmetnu pozajmicu privatni tužitelj navodi da sklapanje tog ugovora sa TD SE constructions d.o.o. ne samo da nije bio štetan već da je sklapanjem tog ugovora izbjegnuto vođenje stečajnog postupka koji je prijetio Brodarskom institutu. Pored toga ističe da je sa TD SE contructions d.o.o. obveza na sklapanje ugovora o strateškom partnerstvu u roku od 6 mjeseci, a da će u protivnom, ukoliko ne dođe do sklapanja ugovora o sklapanju strateškog partnerstva će uslijediti povrat zajma. S druge strane okrivljenik navodi da je da je već u trenutku sklapanja tog zajma bilo jasno da Brodarski institut neće biti u mogućnosti izvršiti povrat zajma, ali i da privatni tužitelj nije imao ovlaštenja ugovaranja da će zajmodavac postati strateški partner C i ovlaštenje ugovoriti da će zajmodavac imati pravo jednostrano raskinuti ugovor ukoliko zajmoprimac ne vrati dug u ugovorenom roku, a jednako tako i da se svi prihodi Brodarskog imaju preusmjeriti upravo prema zajmodavcu.
20. Iz ovako iznesenih iskaza okrivljenika i privatnog tužitelja, ali i iz iskaza ostalih tijekom postupka ispitanih svjedoka vidljivo je da svi oni što se tiče predmetnog ugovora daju svoju ocjenu „štetnosti“ istog za cjelokupno poslovanje Brodarskog instituta pa tako privatni tužitelj te svjedokinje ČČO i NČO isti vide kao svojevrsni „spas“ odnosno kao mogućnost opstanka poslovanja Brodarskog u tom trenutku dok okrivljenik i svjedoci LČ, UČ i CČ isti ugovor drže neodrživim (a onda i dugoročno štetnim) imajući u vidu da je Brodarki institut u to vrijeme poslovao sa gubitkom.
21. Nastavno na navedeno daljnji dio članka nadovezuje se upravo na predmetni ugovor o zajmu sa TD SE constructions d.o.o. u dijelu teksta u kojem okrivljenik navodi da se opstanak Brodarskog temelji na neracionalnim pozajmicama i opterećivanju nekretnina. No, ovdje je za navesti da ovo nije jedini ugovor o zajmu odnosno pozajmica koju je zaključio Brodarski institut kojima je zasnovano založno pravo na nekretninama u vlasništvu Brodarskog jer su prethodno založno pravo imali upisano Ministarstvo financija, HABOR i Zagrebački holding, dok je na jednoj nekretnini založno pravo imala je i tvrtka Projekt Sortina d.o.o. U vrijeme kada je privatni tužitelj bio direktor Brodarskog osim prethodno spomenutog ugovora o zajmu sa TD SE constructions d.o.o. bila je zaključena još jedna za koju je privatni tužitelj navodi da je imao suglasnost nadzornog odbora tako da je, a što se tiče opterećivanja nekretnina istaknuo da su nekretnine Brodarskog već bile opterećene sa 4 hipoteke iz ranijih kredita. Nasuprot tome okrivljenik u svom iskazu suštinski ističe da bi radi pozajmice od 3,5 milijuna eura Brodarski institut, a čiji je vlasnik Republika Hrvatska ostao znatno vrijednije imovine u svom vlasništvu iz čega je jasno vidljivo da se i u tom dijelu referira upravo na ugovor o pozajmici zaključan sa TD SE constructions d.o.o.
22. Što se tiče dijela teksta u kojem okrivljenik navodi da svi pokušaji izrade Programa nisu bili održivi za navesti je da je okrivljenik u svom iskazu naveo da su svi ti programi zapravo pretpostavljali dobivanje velikih poslova te ulaganja stranih strateških partnera, a niti jedan od njih nije išao u smjeru održivosti društva i dugoročne opstojnosti istog pa da je to bio razlog zbog koje je u članku naveo da svi pokušaji izrade programa nisu bili održivi. Pored toga na naveo je i da CERP nije prihvatio predložene Programe restrukturiranja, što su potvrdili tijekom postupka ispitani svjedoci LČ, CČ, i UČ, koji su također naveli i da je Brodarski poslovao sa gubitkom i da je većina prihoda dolazila od zakupa odnosno najma nekretnina što nije bilo dovoljno za pokriće troškova Brodarskog instituta, a što suštinski proizlazi i iz iskaza svjedokinja SČ i MČ. U odnosu na sam plan restrukturiranja privatni tužitelj iskazao je da je on prezentirao plan restrukturiranja Brodarskog instituta u kojem je naveo 4 moguća scenarija; prvi je bio pomoć države, drugi je bio pomoć strateškog partnera, treći je bio prodaja neaktivne imovine Brodarskog i četvrti stečaj dok je gospodin LČ tražio da se ubaci i peti, a to je bila likvidacija na što je rekao da to neće učiniti jer likvidacija nije spašavanje. Ono što je još okrivljenik naveo (a suprotno privatnom tužitelju) jest da su programi restrukturiranja s potencijalnim strateškim partnerom rađeni, ali da su vraćani na doradu. Po okrivljeniku isti nisu imali prikaz troškova restrukturiranja, detaljno razrađenu vlasničku strukturu nakon eventualnog ulaganja stranog ulagača, nisu imali preglede financijskih pokazatelja niti su imali procijenjene financijske izvještaje. Dok okrivljenik navodi da niti jedan od programa CERP nije usvojio, privatni tužitelj navodi da je njegov plan restrukturiranja prihvatio „stari nadzorni odbor“ koji je raspušten, dok je onaj novo imenovani taj plan oborio/srušio, što tijekom postupka i nije bilo sporno.
22.1. Međutim, ono što je ovdje važno naglasiti, a što proizlazi iz dopisa (list 142 spisa) jest da Upravno vijeće CERP-a nikada nije donijelo odluku o prihvaćanju Plana restrukturiranja TD Brodarski institut d.o.o., a koje vijeće je prema Zakonu o upravljanju državnom imovinom (NN 52/2018) jedino i bilo nadležno odlučivati o istom.
23. U odnosu na dio teksta da za ugovaranje navedenih cesija nije postojalo ovlaštenje Nadzornog odbora za utvrditi je da iz dokumentacije pribavljene od Trgovačkog suda u Zagrebu napose iz izjave društva Brodarskog instituta jasno vidljivo da glavni direktor ne može bez suglasnosti nadzornog odbora raspolagati imovinom Brodarskog instituta preko iznosa od 200.000,00 kuna (otuđiti, zamijeniti, dati u zakup ili najam, opteretiti hipotekom ili drugim teretom) tako da je iz te odredbe jasno vidljivo da je privatni tužitelj uz suglasnost nadzornog odbora mogao raspolagati imovinom i preko iznosa do 200.000 kuna odnosno za što je sve privatni tužitelj kao direktor Brodarskog u vremenu od 2017. do 2021. bio ovlašten, a za što nije, time da je odlučna bila suglasnost nadzornog odbora koju je on imao konkretno onog „starog nadzornog odbora“, a što potvrđuju utvrđenja iz zapisnika (list 71-72 spisa), odluke (list 73-74 spisa) i suglasnosti (list 75-78 spisa).
24. I konačno u odnosu na dio članka u kojem je okrivljenik naveo da su imenovali novi (Nadzorni odbor) koji je zatražio izvješća od Uprave temeljem kojih je utvrdio loše vođenje poslova, okrivljenik je u svom iskazu pojasnio da on osobno to izvješće nije vidio, već da je vidio samo prijedlog Nadzornog odbora u privitku kojeg je bilo to izvješće koje on nije čitao niti je tada vidio brojke.
25. Nakon ovakve uopćene analize navoda iz svakog pojedinog dijela inkriminiranog dijela spornog članka sud je pristupio analizi istih u cjelini imajući u vidu da se sve činjenične tvrdnje iznesene u istom članku zapravo nadovezuju jedna na drugu.
26. Kao što je već uvodno istaknuto privatni tužitelj bio je direktor Brodarskog instituta u vremenu od 2017. do 2021. dok je okrivljenik u vrijeme davanja članka direktor Cerpa – institucije zadužene za sva društva u vlasništvu RH, a što je nesporno i Brodarski institut. Glavnina sadržaja predmetnog članka u suštini se svodi na zaključenje ugovora o zajmu Brodarskog instituta sa TD SE constructions d.o.o. pa se postavilo pitanje ima li okrivljenik kao direktor CERP-a pravo na slobodno izražavanje u pogledu poslovanja društva koje je pod ingerencijom CERP-a u vrijeme kada je direktor društva bio privatni tužitelj, radi li se u njegovim činjeničnim tvrdnjama upravo o tome ili pak o kaznenom djelu klevete.
27. Europski sud za ljudska prava (u daljnjem tekstu: ESLJP) u nizu presuda koje se odnose na pravo na slobodu izražavanja utvrdio je da sloboda izražavanja predstavlja jedno od temeljnih načela demokratskog društva i jedan od osnovnih uvjeta za njegov napredak i za ispunjenje svakog pojedinca. Pravo na slobodu izražavanja odnosi se ne samo na "informacije" ili "ideje" koje su blagonaklono prihvaćene ili se ne smatraju uvredljivima ili ne izazivaju nikakvu reakciju, nego i na one koje vrijeđaju, šokiraju ili uznemiruju. To zahtijevaju pluralizam, tolerancija i slobodoumlje bez kojih nema "demokratskog društva". Kako ostvarivanje tih sloboda obuhvaća dužnosti i odgovornosti, ono može biti podvrgnuto formalnostima, uvjetima, ograničenjima ili kaznama propisanima zakonom, koji su, u demokratskom društvu, nužni. Ta ograničenja moraju biti strogo tumačena, a potreba za njima mora biti uvjerljivo utvrđena (predmet ESLJP-a Guja protiv Moldavije [Vv], br. 14277/04, § 69., presuda od 12. veljače 2008.; i Bédat protiv Švicarske [Vv], br. 56925/08, § 48., presuda od 29. ožujka 2016.). No, pravo na slobodu izražavanja nije apsolutno pravo. Članak 10. Konvencije, kao ni članak 38. Ustava, ne jamče neograničenu slobodu izražavanja. Sloboda izražavanja može biti ograničena ako je to nužno u demokratskom društvu. Test nužnosti u demokratskom društvu zahtijeva da sud pred kojim se nađe "zahtjev" za ograničenje nečije slobode izražavanja utvrdi je li ograničenje slobode izražavanja prijeko društveno potrebno i je li ono razmjerno legitimnom cilju, te da za to ograničenje navede relevantne i dostatne razloge. Ograničenje prava na slobodu izražavanja mora se razmotriti u kontekstu slučaja u cjelini, uključujući sadržaj izjava i kontekst u kojem su one dane. Kada su izjave dane u kontekstu javne debate o pitanju od javnog interesa, prihvatljiva su, kako po stajalištu ELJSP tako i po Ustavnom sudu RH, samo najnužnija ograničenja slobode govora jer je sloboda javne rasprave/debate u samoj srži koncepta demokratskog društva. Radi navedenog granice prihvatljive kritike šire su u slučaju same ličnosti javnih nego kod privatnih osoba. Za razliku od potonjih, javne osobe neizbježno su svjesno otvoreniji za pomno ispitivanje svake njegove/njezine riječi i djela, ali i odluke i sukladno tome mora iskazivati veći stupanj tolerancije (predmeti ESLJP-a Sürek protiv Turske /br. 1/ [Vv], br. 26682/95, § 61., presuda od 8. srpnja 1999.; Mladina d.d. Ljubljana protiv Slovenije, br. 20981/10, § 40., presuda od 17. travnja 2014.; Lingens protiv Austrije, br. 9815/82, § 42., presuda od 8. srpnja 1986.; i Lopes Gomes da Silva protiv Portugala, br. 37698/97, § 30., presuda od 28. rujna 2000.). U okolnostima u kojima sporna izjava utječe na ugled, čast, dostojanstvo ili prava drugih, potrebno je "vagati" relevantne čimbenike koji se odnose na dvije zaštićene vrijednosti: s jedne strane, pravo na slobodu izražavanja, i s druge strane, pravo na poštovanje osobnog života drugih budući da je riječ je o pravima koja zaslužuju jednaku zaštitu pa je zadatak suda postići pravičnu ravnotežu tih prava.
28. U slučajevima, kao što je konkretno ovaj, a koji zahtijeva vaganje između tih dviju vrijednosti ishod za osobu koja tvrdi da joj je nečijim javnim istupom povrijeđeno dostojanstvo, čast ili ugled, u načelu, treba biti jednak kao da se odlučuje o prigovoru povrede slobode izražavanja misli. Da bi se osigurala dosljednost i izbjeglo diskrecijsko odlučivanje pri odgovaranju na pitanje koje od sukobljenih prava preteže u konkretnom slučaju i kojemu od njih je potrebno pružiti zaštitu, ESLJP je u predmetu Axel Springer AG protiv Njemačke naveo sljedeće okolnosti prema kojima načelno ocjenjuje je li u konkretnom slučaju postignuta pravična ravnoteža između sukobljenih prava: a) doprinos raspravi u javnom interesu; b) u kojoj mjeri je osoba u pitanju poznata javnosti i kakav je sadržaj danih izjava; c) prethodno ponašanje osobe na koju se izjava odnosi; d) metode prikupljanja informacija i njihova provjerljivost; e) sadržaj, forma i posljedice objavljene informacije; f) ozbiljnost dosuđene sankcije i obeshrabrujući učinak (tzv. chilling effect).
29. Imajući u vidu da je Ustavni sud RH u više svojih odluka prihvatio gore navedena načelna stajališta ELJSP te je proveo test nužnosti i ovaj je sud provodeći test nužnosti utvrdio da se u konkretnom slučaju u spornim objavama radi o činjeničnim navodima, da navedeni činjenični navodi i izjave o privatnom tužitelju, same po sebi, mogu biti klevetničke, ali i da okrivljenik, imajući u vidu da ih je utemeljio na izvješćima drugih osoba (konkretno člana uprave i predsjednika Nadzornog odbora Brodarskog instituta) nije imao razloga sumnjati da su neistinite kao i da njegova namjera u konkretnom slučaju nije da istima okleveće privatnog tužitelja.
29.1. Isto tako, utvrdio je i da su, kada se radi o kritici javne osobe (što je također konkretno slučaj) granice dopuštene kritike mnogo šire nego što je to slučaj s privatnim osobama, šire su čak i u odnosu na kritiku političara i dužnosnika. Naime, u demokratskom društvu radnje ili propusti osoba koje „upravljaju“ društvima u vlasništvu države svojim odlukama, ali i ovlastima moraju biti podložne strogoj kontroli ne samo od strane zakonodavnih i sudskih vlasti nego i javnog mijenja te se očekuje da pokažu visok stupanj tolerancije prema kritici.
30. Osim toga, izjave okrivljenika dane su u kontekstu teksta koji opisuje sklapanje ugovora o pozajmici Brodarskog instituta sa stranim trgovačkim društvom pa stoga uvjeti tog ugovora svakako predstavljaju temu od javnog interesa jer je notorno da je Brodarski institut na daleko poznata i ugledna pravna osoba u vlasništvu države, poznata i po svom radu i projektima.
31. Kada se sve gore izneseno sagleda u korelaciji sa obranom okrivljenika koji istuče da njegova namjera nije bila da ikoga okleveće tada se po mišljenju ovog suda, ne može nedvojbeno zaključiti da je namjera okrivljenika bila isključivo da svojim tvrdnjama naškodi časti i ugledu privatnog tužitelja odnosno da je činjenične tvrdnje iznesene u inkriminiranom intervjuu dao u upravo toj namjeri.
31.1. Ovo tim više ako se ima na umu da je okrivljenik kao čelnik tijela koje je zaduženo i upravlja svim trgovačkim društvima u vlasništvu države (pa tako i Brodarskim) što ga na neki način čini neposredno nadređenim privatnom tužitelju kao (tada već bivšem) direktoru Brodarskog koji je svojim tvrdnjama nastojao skrenuti pozornost čitatelja o stanju u Brodarskom, poslovanju Brodarskog te o tome što je dovelo to društvo do likvidacije kao i o njegovom daljnjem poslovanju (opstanku) što svakako jesu teme i pitanja od javnog interesa. Na to je kao direktor CERP-a nedvojbeno imao pravo pa bi stoga kaznena osuda zbog ukazivanja na način upravljanja Brodarskim institutom imala obeshrabrujući učinak (eng. chilling effect) na ostvarivanje slobode govora odnosno slobode izražavanja, a taj utjecaj također je jedan od čimbenika razmjernosti, a time i opravdanosti, izrečenih sankcija (predmet ESLJP-a Slava Jurišić protiv Hrvatske, § 34. – 36.).
32. Slijedom svega navedenog, ovaj sud, a na tragu ranije spomenutih odluka ELJSP tako i odluka Ustavnog suda RH (U-III-1084/2015 od 10. prosinca 2019. te U- III-4879/2020 od 13. svibnja 2021.) smatra da tijekom ovog postupka nije dokazano da bi okrivljenik postupao sa namjerom da naškodi časti i ugledu privatnog tužitelja.
33. Naime, za donošenje osuđujuće presude za inkriminirano djelo potrebna najveća moguća mjera neupitne dokazanosti svih bitnih obilježja dakle kako onih objektivnih tako i subjektivnih, koja djelo čine kaznenim djelom. U ovom slučaju, po mišljenju ovoga suda, a temeljem svega gore navedenog, takva mjera nije dosegnuta radi čega je ovaj sud primjenom odredbe članka 453. točka 3. ZKP/08 okrivljenika oslobodio optužbe.
34. Sud je temeljem članka 421. stavak 1. točka 2. ZKP/08 odbio dokazne prijedloge optužbe da se u svojstvu svjedoka dopunski ispita privatni tužitelj DČ na okolnost navoda iz privatne tužbe, kao i da se na istu okolnost ispita svjedokinja ŠČO i svjedok KČ. Naime, u ranijoj fazi postupka izvedeni su dokazi ispitivanjem u svojstvu svjedoka privatnog tužitelja, ali i svjedokinje ŠČO, prije svega na okolnosti navoda iz spornog članka, odnosno intervjua kojeg je dao okrivljenik, jednako tako i na okolnosti njihovih saznanja, tj. (ne)istinitosti navoda navedenih u članku, zbog čega se njihovim dopunskim ispitivanjem na iste okolnosti na koje su već ispitani po mišljenju ovog suda ne bi utvrdile nikakve nove i za ovaj predmet odlučne činjenice. U odnosu na svjedokinju ŠČO koja je uz gore navedeno predložena i da se ispita na okolnost stanja nakon likvidacije, za istaknuti je da se podignutom privatnom tužbom niti ne spominje likvidacija društva, a niti se izjave/tvrdnje o stanju u Brodarskom institutu nakon likvidacije inkriminiraju okrivljeniku, pa se prema tome ispitivanjem ove svjedokinje na te okolnosti ne bi se utvrdile odlučne činjenice za ovaj predmet, uvažavajući prije svega činjenični opis privatne tužbe. Primjenom iste odredbe sud je odbio dokazni da se i svojstvu svjedoka ispita GČ na iste okolnosti, no, neovisno o tome što se radi o osobi koja je cijeli život radila u Brodarskom institutu na radnom mjestu stručnog suradnika (dakle ne člana uprave ili nadzornog odbora) njegovim ispitivanjem na predložene okolnosti po ocjeni suda ne bi se utvrdile ikakve nove niti odlučne činjenice za ovaj predmet.
35. Nadalje sud je temeljem članka 421. stavak 1. točka 2. ZKP/08 odbio i dokazni prijedlog obrane da se u svojstvu svjedoka ispita UČ na okolnost stanja nakon likvidacije Brodarskog instituta. Međutim, kao što je već rečeno u odnosu na svjedokinju ŠČO, likvidacija kao takva i nije predmetom ovog postupka, imajući u vidu činjenični opis privatne tužbe privatnog tužitelja, te je stoga i taj dokazni prijedlog sud odbio kao nevažan.
36. I konačno sud je primjenom odredbe članka 421. stavak 1. točka 4. ZKP/08 odbio dokazni prijedlog optužbe da se ponovno zatraže izvješća o kojima iskazuje okrivljenik u svojoj obrani i poziva se da je upravo na njima bazirao svoje mišljenje koje je iznio u spornom članku. No, okrivljenik je upitan vezano za predmetnu dokumentaciju u ranijoj fazi postupka, ali i sada na izričit upit suca na raspravi u ponovljenom postupku, odgovorio da sve što je imao je već dostavio u sudski spis, te da nikakve druge dokumentacije nema, zbog čega je ovaj dokazni prijedlog optužbe sud odbio kao odugovlačeći.
37. Kako je sud donio presudu kojom se okrivljenik oslobađa optužbe to je sukladno odredbi članka 149. stavak 3. ZKP/08 privatni tužitelj dužan je naknaditi troškove kaznenog postupka pa je naložio privatnom tužitelju da u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude naknadi troškove iz članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08 te nužne izdatke okrivljenika i nužne izdatke i nagradu njegovog branitelja u iznosu od 500,00 eura paušala istovremeno odredivši dok će se o visini nužnih izdataka okrivljenika te nagrade i nužnih izdataka njegovog branitelja odlučiti posebnim rješenjem. Prilikom odmjere visine paušalne svote sud je vodio računa o trajanju i složenosti postupka, a imao je u vidu i imovno stanje privatnog tužitelja.
OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU
3. ožujka 2025.
Sudac:
Zvjezdana Murat Milas
UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:
Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku 15 (petnaest) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi ovome u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a odluku o žalbi donosi nadležni Županijski sud kao sud drugog stupnja.
DNA:
1. privatni tužitelj DČ
2. opunomoćenica priv, tužitelja odvj. ŠČ
3. okrivljeni NČ
4. branitelj okrivljenika odvjetnik Lovro Kovačić
