REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-2577/2019-32

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Brankici Bobšić, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKOG ZAVODA ZA ZDRAVSTVENO OSIGURANJE, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, zastupanog po punomoćnici ŠU na temelju generalne punomoći broj Su-494/18, protiv tuženika UU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Tomislavu Belošu, odvjetniku iz Zagreba, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 17. siječnja 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja ŠU i zamjenice punomoćnika tuženika odvjetnice Marie Tabain, dana 3. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženiku AU isplatiti tužitelju HRVATSKOM ZAVODU ZA ZDRAVSTVENO OSIGURANJE iznos od 7.556,51 EUR na račun broj IBAN:

[broj bankovnog računa], model: 64, poziv na broj: 5916-41722-190000117, sa zakonskim zateznim kamatama koje je dužan uplatiti u na račun broj IBAN:

[broj bankovnog računa], model: 65, poziv na broj: 5401-060-41722-1900117, a koje teku na iznose od:

- 10,34 EUR od 9. veljače 2018. pa do isplate,

- 289,20 EUR od 19. srpnja 2018. pa do isplate,

- 18,22 EUR od 9. ožujka 2018. pa do isplate,

- 7,25 EUR od 16. ožujka 2018. pa do isplate,

- 908,91 EUR od 19. srpnja 2018. pa do isplate,

- 1,72 EUR od 19. lipnja 2018. pa do isplate,

- 6,37 EUR od 19. lipnja 2018. pa do isplate,

- 867,59 EUR od 19. srpnja 2018. pa do isplate,

- 6,37 EUR od 18. srpnja 2018. pa do isplate,

- 1,72 EUR od 18. srpnja 2018. pa do isplate,

- 1.088,38 EUR od 7. lipnja 2018. pa do isplate,

- 950,22 EUR od 18. kolovoza 2018. pa do isplate,

- 3,45 EUR od 15. svibnja 2018. pa do isplate,

- 1.126,61 EUR od 6. srpnja 2018. pa do isplate,

- 6,37 EUR od 18. kolovoza 2018. pa do isplate,

- 1,72 EUR od 18. kolovoza 2018. pa do isplate,

- 867,59 EUR od 18. kolovoza 2018. pa do isplate,

- 0,69 EUR od 12. srpnja 2018. pa do isplate,

- 1,72 EUR od 12. rujna 2018. pa do isplate,

- 6,37 EUR od 12. rujna 2018. pa do isplate,

- 921,78 EUR od 7. kolovoza 2018. pa do isplate,

- 454,45 EUR od 19. listopada 2018. pa do isplate,

- 0,69 EUR od 13. srpnja 2018. pa do isplate,

- 1,72 EUR od 12. listopada 2018. pa do isplate,

- 6,37 EUR od 12. listopada 2018. pa do isplate,

- 0,69 EUR od 8. kolovoza 2018. pa do isplate,

i to za razdoblje od dospijeća svakog pojedinačnog gore navedenog iznosa do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 9. svibnja 2019. protiv tuženika podnio tužbu ovom sudu u kojoj je naveo da je osiguranik tužitelja ĐU zadobio tjelesne ozljede 19. veljače 2018. koje je prouzročio tuženik protiv kojeg je donesena presuda Prekršajnog suda u Zagrebu poslovni broj Pp J-682/18 od 5. ožujka 2018. (pravomoćna 5. ožujka 2018.), a kojom je tuženik proglašen krivim. Tužitelj je, nadalje, naveo da je za liječenje ozlijeđenog osiguranika platio zdravstvenim ustanovama troškove liječenja u ukupnom iznosu od 56.934,55 kn, te da tuženik nije podmirio dužni iznos u mirnom postupku, iako je potraživanje dospjelo. Stoga tužitelj tužbenim zahtjevom postavljenim u tužbi od tuženika potražuje isplatu ukupnog iznosa od 56.934,55 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose od dospijeća do isplate.

2. Tužitelj je u podnesku od 16. rujna 2024. uredio tužbeni zahtjev s obzirom na promjenu valute u EUR, te istim od tuženika potražuje isplatu iznosa od 7.556,61 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose navedene u izreci ove presude od dospijeća do isplate.

3. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio tužbu i tužbeni zahtjevu u cijelosti, a s obzirom na to da smatra da je osiguranik tužitelja suodgovoran za nastalu štetu. Nadalje je osporio visinu štete, kao i tijek zateznih kamata kako je to postavljeno u tužbi, te je osporio i uzročno posljedičnu vezu. Slijedom navedenog, tuženik je predložio odbiti tužbeni zahtjev preko primjerenog iznosa uz naknadu troškova parničnog postupka tuženiku. Na ročištu održanom 17. siječnja 2025. tuženik je učinio nespornim visinu tužbenog zahtjeva, ali je naveo da i dalje osporava osnovanost istog.

4. Dakle, u konkretnom slučaju je sporno je li tuženik isključivo odgovoran za nastanak štetnog događaja, odnosno postoji li doprinos osiguranika tužitelja nastanku istog, te je stoga sporna osnovanost tužbenog zahtjeva.

5. Tijekom postupka sud je proveo sljedeće dokaze: izvršen je uvid u presliku zahtjeva za naknadu štete od 6. ožujka 2019. (str. 2-3 spisa), presliku povratnice (str. 4 spisa), presliku presude Prekršajnog suda u Zagrebu posl. br. Pp J-682/18 od 5. ožujka 2018. (str. 5 spisa), presliku prijave ozljede na radu i profesionalne bolesti (str. 6-7 spisa), presliku dopisa tužitelja od 8. siječnja 2019. (str. 8 spisa), preslike izvješća o privremenoj nesposobnosti/spriječenosti za rad (str. 9-10, 12 i 14-15 spisa), preslike obračunskih lista (str. 11 i 13 spisa), presliku dopisa KBC Sestre milosrdnice od 24. siječnja 2019. (str. 16 spisa), presliku medicinske dokumentacije (str. 17- 23 spisa), presliku prijave o ozljedi na radu (str. 24-25 spisa), presliku izvješća izabranog doktora opće/obiteljske medicine (str. 26 spisa), preslike računa i dokaza o podmirenju utuženih računa (str. 27-93 spisa), presliku zdravstvenog kartona osiguranika tužitelja ĐU (str. 106-190 spisa), provedeno je medicinsko vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji za medicinu rada dr. Azri Huršidić-Radulović (str. 213-216 spisa), saslušan je svjedok ĐU (str. 223-224 spisa), te je izvršen uvid u drugu dokumentaciju koja prileži spisu.

6. Ovdje valja reći da sud nije proveo dokaz saslušanjem tuženika, s obzirom na to da isti takav dokaz nije preložio pravovremeno. Naime, tuženik je provođenje navedenog dokaza predložio tek na ročištu za glavnu raspravu održanom 16. listopada 2023., odnosno nakon zaključenja prethodnog postupka (6. veljače 2020.), te nije u smislu odredbe čl. 299. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023.; dalje: ZPP) dokazao da navedeni dokaz nije mogao bez svoje krivnje predložiti prije zaključenja prethodnog postupka (čl. 299. st. 1. ZPP- a). Naime, činjenica da je tuženik neuka stranka ne utječe na njegovu obvezu pravovremenog predlaganja dokaza, a posebno kraj činjenice da je tuženik već u rješenju od 3. lipnja 2019. (str. 94 spisa), kojim je pozvan na davanje odgovora na tužbu (koje je zaprimio 3. srpnja 2019.) upozoren da je u odgovoru na tužbu dužan iznijeti sve činjenice i predložiti sve dokaze kojima pobija navode i dokaze protivnika, te da se može očitovati o zahtjevima i navodima tužbe i priložiti isprave na koje se poziva. U tom rješenju tuženik je, također, upozoren da nove činjenice može iznijeti i nove dokaze predložiti na pripremnom ročištu do zaključenja prethodnog postupka, a nakon zaključenja prethodnog postupka samo ako ih bez svoje krivnje nije mogao iznijeti, odnosno predložiti. U navedenom rješenju tuženik je još upozoren da nove činjenice i nove dokaze koje stranke iznesu ili predlože tijekom glavne rasprave protivno gore navedenom sud neće uzeti u obzir (čl. 299. st. 3. ZPP-a). Kako je, dakle, tuženik upozoren na obvezu predlaganja dokaza do zaključenja prethodnog postupka, te kako isti navedeni dokaz nije pravovremeno predložio, niti je dokazao da ga bez svoje krivnje nije mogao pravovremeno predložiti, tako je sud odbio prijedlog tuženika da se provede dokaz njegovim saslušanjem. Pritom, imajući u vidu niže izneseno, ovaj sud smatra da je predlaganje navedenog dokaza u fazi glavne rasprave usmjereno na odugovlačenje postupka.

7. Na temelju izvedenih dokaza, te brižljive i savjesne ocjene svih dokaza zajedno i svakog dokaza pojedinačno, a sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan, kako je odlučeno u izreci.

8. Uvidom u presliku pravomoćne presude Prekršajnog suda u Zagrebu poslovni broj Pp J-682/18 od 5. ožujka 2018. (str. 5 spisa) utvrđeno je da je ovdje tuženik, tamo okrivljenik navedenom presudom proglašen krivim što je 19. veljače 2018. u 12.00 sati na Radničkoj cesti, u blizini raskrižja Radničke i Folnegovićeve ulice u Zagrebu narušavao javni red i mir na način da je prišao djelatniku Zagrebparkinga, HU, koji je na parkiralištu kontrolirao parkirne karte, te ga vrijeđao raznim pogrdnim riječima vičući na sav glas: „Jesi li mi stavio kaznu u Kornatskoj ulici, tko tamo radi, jebem vam majku, pička ti materina, popuši mi kurac majmune jedan!" te ga nekoliko puta udario nogom u predjelu stražnjice, na što je reagirala građanka JU koja se zaustavila svojim vozilom u neposrednoj blizini i obratila mu se kroz otvoren prozor automobila, riječima: „Pusti čovjeka da radi svoj posao, smirite se!“, na što ju je kroz otvoreni prozor vozila rukama uhvatio za vrat pljunuo nekoliko puta u lice, izgovorivši joj vičući na sav glas: „Što hoćeš droljo, kurvo, pička ti materina, goni se u pičku materinu, što tebe boli kurac, ubit ću te majku ti jebem!“, nakon čega se odmaknuo od vozila, a građanka se parkirala u blizini, izašla iz vozila i krenula prema pekarnici, u kojem trenutku ju je nastavio vrijeđati izgovarajući joj iste riječi te ju je i odgurnuo, nakon čega se udaljio krenuvši svojim automobilom u smjeru adrese stanovanja, gdje je u [adresa], uočivši drugog djelatnika Zagrebparkinga ĐU, izašao iz vozila, vrijeđao djelatnika vičući na sav glas „Kome ti stavljaš kazne, pička ti materina, jebem ti majku, majmune jedan!“ te ga nekoliko puta otvorenim dlanom udario u predjelu lica. Navedenom presudom je, dakle, tuženik proglašen krivim što je na javnom mjestu na naročito drzak i nepristojan način remetio javni red i mir čime je počinio prekršaj iz odredbe čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, kažnjiv po istom članku istog Zakona, te mu je zbog počinjenja prekršaja izrečena kazna zatvora u trajanju od 30 dana, s time da je na temelju odredbe čl. 40. st. 1. u svezi s odredbom čl. 40. st. 3. Prekršajnog zakona odlučeno da se u izrečenu kaznu uračunava vrijeme za koje je bio lišen slobode u uhićenju po policijskim službenicima VIII. Policijske postaje PU Zagrebačke i u zadržavanju po tom sudu od 19. veljače 2018. u 14.10 do 5. ožujka 2018. u 17.00 sati izjednačujući takvo oduzimanje slobode s 15 dana zatvora, pa mu je ostalo za izdržati 15 dana zatvora. Nadalje, u presudi je na temelju odredbe čl. 41. u svezi s odredbom čl. 44. st. 1., 2. i 3. Prekršajnog zakona primijenjena uvjetna osuda, te je odlučeno da se kazna zatvora neće izvršiti ako okrivljenik u roku od 1 godine ne počini jedan ili više prekršaja za koje mu je izrečena ista ili teža kazna zatvora od izrečene. Uvidom u navedenu presudu još je utvrđeno da je na temelju odredbe čl. 179. st. 9. Prekršajnog zakona obrazloženje iste ispušteno kao nepotrebno iz razloga što su se stranke nakon javno objavljene i obrazložene presude odrekle prava na žalbu, slijedom čega je ta presuda postala pravomoćna.

9. Uvidom u presliku zahtjeva za naknadom štete od 6. ožujka 2019. (str. 2-3 spisa), utvrđeno je da je tužitelj pozvao tuženika da mu naknadi štetu u iznosu od 56.934,55 kn zbog liječenja ozlijeđenog ĐU koji je zadobio tjelesne ozljede 19. veljače 2018. Iz povratnice (str. 4. spisa) proizlazi da je tuženik navedeni zahtjev za naknadom štete zaprimio 15. ožujka 2019., a što tuženik tijekom postupka nije osporio.

10. Svjedok ĐU je u svom iskazu naveo da je zaposlen kao kontrolor javnih parkinga u Gradu Zagrebu, te da mu je poslodavac Zagrebački holding. Na dan štetnog događaja je bio odjeven u zaštitnu obuću i odjeću kontrolora javnog parkinga. Tuženika ne poznaje, odnosno do dana štetnog događaja ga nikada nije vidio, te misli da ga niti danas ne bih prepoznao s obzirom na to da se to sve dogodilo jako brzo, u minutu-dvije. U trenutku štetnog događaja je kontrolirao parkiralište u Sigečici, te je hodao po rinzolu kada se odjednom jedno vozilo zaustavilo pored njega te je tuženik iz njega izašao i počeo je vikati i kretati se prema svjedoku. Vikao je "vrati 60 kn, vrati 60 kn". Potom je došao do svjedoka i 2-3 puta ga, a možda čak i više, udario rukom u predjelu lica, ali se nije mogao točno očitovati je li se radilo o zatvorenoj šaci ili otvorenoj ruci, odnosno misli da ga je udario šakom. Nakon toga su ljudi iz okolnih zgrada počeli vikati da prestane, te je on sjeo u auto i odvezao se. Nadalje je naveo da mu nije uzvratio udarce. Isto tako je naveo da tuženiku prije nego što ga je udario nije stigao reći niti jednu riječ, već je on samo vikao da mu vrati 60 kn i potom ga udarao u predjelu lica. Također je naveo da ga tom prilikom tuženik nije vrijeđao nego je samo vikao da mu vrati 60 kn. Iskazao je i da su policiju zvali drugi ljudi s obzirom na to da je tuženik prije svjedoka napao i njegovog kolegu, također na parkiralištu koje je od mjesta ovog štetnog događaja udaljeno oko 150 m. Isto tako je naveo da su stanari koji su vidjeli štetni događaj zapisali registarske oznake te su ih rekli policiji kada je došla na mjesto štetnog događaja. Nadalje je naveo da ga je nakon štetnog događaja policija odvezla u hitnu u Radničkoj, a tamo su mu rekli da mora ići u bolnicu na pregled te je s javnim prijevozom otišao u Draškovićevu u Kliniku za traumatologiju. Tamo su ga pregledali, napravili su RTG snimke te je utvrđeno da mu nije ništa strgano niti slomljeno, već je imao hematome od udaraca po licu. Nakon toga je išao kod svog liječnika primarne zdravstvene zaštite s obzirom na to da se psihički zbog ovog štetnog događaja osjećao loše te ga je njegova doktorica poslala kod psihijatra u Vinogradsku bolnicu gdje se liječio neka 3 mjeseca. Naveo je i da je tuženik vikao da mu vrate 60 kn jer je vjerojatno dobio kaznu, ali ne zna tko mu je tu kaznu dao, te je moguće da mu je i svjedok dao kaznu s obzirom da kroz godinu naplati veliki broj kazni. Konačno je naveo da nema pristup, te nije mogao provjeriti tko mu je izdao kaznu, ali misli da bi se to moglo saznati od Zagrebačkog holdinga.

11. Radi utvrđivanja postojanja uzročno posljedične veze između troškova liječenja i naknade troškova bolovanja, te predmetnog štetnog događaja izvršen je uvid u priloženu dokumentaciju, te je provedeno medicinsko vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji za medicinu rada prim. dr. sc. Azri Huršidić-Radulović. Vještakinja je u svom nalazu i mišljenju navela da je iz priložene medicinske dokumentacije vidljivo da postoji uzročno-posljedična veza između troškova liječenja osiguranika tužitelja ĐU i naknade bolovanja, te predmetnog štetnog događaja. Nadalje je navela da je u štetnom događaju od 19. veljače 2018. osiguranik tužitelja zadobio udarac u glavu, tj. natučenje glave u predjelu čela i da je razvio akutnu reakciju na stres koja je uz početno ambulantno psihijatrijsko liječenje zahtijevala i liječenje lijekovima i dnevno bolničko liječenje kroz 3 mjeseca. Vještakinja je isto tako navale da je iza bolničkog liječenja osiguranik tužitelja odmah nastavio raditi na svojim poslovima.

12. Sud je prihvatio kao mjerodavnu i vjerodostojnu dokumentaciju u koju je izvršio uvid, imajući u vidu da stranke istu svojim navodima nisu dovele u pitanje. Nadalje, sud je prihvatio i nalaz i mišljenje vještakinje prim. dr. sc. Azre Huršidić-Radulović jer je isti jasan, stručan i argumentiran, pri čemu je sud uzeo u obzir da stranke na isti nisu imale primjedbi, niti su u tom pravcu isticale daljnje dokazne prijedloge. Konačno, sud je kao životan i uvjerljiv prihvatio i iskaz svjedoka ĐU, osiguranika tužitelja, u relevantnim dijelovima u kojima je isti sukladan s drugim prihvaćenim dokazima.

13. Dakle, među strankama nije sporno, a i utvrđeno je iz gore navedenih dokaza, da je tuženik pasivno legitimiran za predmetni štetni događaj od 19. veljače 2018. u kojem je ozlijeđen osiguranik tužitelja ĐU. Isto tako je utvrđeno, a i među strankama je nesporno, da je tužitelj isplatio utužene iznose s osnove naknade za bolovanje poslodavcu, te troškove liječenja svog osiguranika zdravstvenim ustanovama (Zagrebački holding d.o.o, Poružnica Zagrebparking, K.B. Sestre milosrdnice, Specijalističkoj ordinaciji opće medicine dr. Brankici Peša, Gradskoj ljekarni Zagreb, te Ljekarni Filipčić Nevenka).

14. Nadalje, valja reći da je iz provedenih dokaza i to iz presude Prekršajnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pp J-682/18 od 5. ožujka 2018. (str. 5 spisa), te iz iskaza svjedoka ĐU, utvrđeno da je tuženik isključivo odgovoran za nastanak štetnog događaja i nastalu štetu tužitelju. Naime, iz provedenih dokaza proizlazi da se tuženik nakon fizičkog i verbalnog napada na djelatnika Zagrebparkinga, HU, i na prolaznicu JU, udaljio krenuvši svojim automobilom u smjeru adrese stanovanja, te da je u [adresa], uočio drugog djelatnika Zagrebparkinga ĐU, osiguranika tužitelja, te je izašao iz vozila i nekoliko ga puta udario u predjelu lica zbog čega je isti zadobio tjelesne ozljede, a uslijed kojih su nastali predmetni troškovi koje je podmirio tužitelj, kao osiguratelj ĐU. Pritom valja reći da iz provedenih dokaza ne proizlazi, niti je tuženik pravovremeno predloženim dokazima dokazao, da bi osiguranik tužitelja ĐU na bilo koji način doprinio nastanku štetnog događaja. Naime, sud je iz iskaza svjedoka ĐU utvrdio da se on prije fizičkog napada nije tuženiku uopće obratio, niti se branio od udaraca, dok se naplaćivanje kazne za nedopušteno parkiranje ili neplaćanje parkinga, sve i da je osiguranik tužitelja kao zaposlenik Zagrebačkog holdinga d.o.o., Podružnica Zagrebparking, u okviru svojih radnih zadataka naplatio tuženiku, ne može smatrati njegovim doprinosom nastanku štete. Isto tako niti iz navedene presude Prekršajnog suda u Zagrebu poslovni broj Pp J-682/18 od 5. ožujka 2018., na koju se tuženik nije žalio, ne proizlazi da bi osiguranik tužitelja na bilo koji način doprinio nastanku štetnog događa. Još valja dodati da iz iste presude proizlazi da je tuženik tog dana, prije nego što je ozlijedio osiguranika tužitelja ĐU, također verbalno i fizički napao i druge osobe (zaposlenika Zagrebačkog holdinga d.o.o., Podružnica Zagrebparking, HU i slučajnu prolaznicu JU), a što također ukazuje da ponašanje osiguranika tužitelja nije bio razlog takvog postupanja tuženika. Stoga navode tuženika o eventualnoj suodgovornosti osiguranika tužitelja, ovaj sud ocjenjuje usmjerenim na izbjegavanje svoje odgovornosti za naknadu štete ovdje tužitelju.

15. U odredbi čl. 136. st. 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine", broj 80/2013. i 137/2013., dalje u tekstu ZOZO) propisano da je tužitelj obvezan zahtijevati naknadu prouzročene štete od osobe koja je prouzročila bolest, ozljedu ili smrt osigurane osobe, a daljnjom odredbom čl. 143. toga Zakona propisano je da naknadu štete koju tužitelj ima pravo zahtijevati u slučaju između ostalog i iz odredbe čl. 136. toga Zakona, obuhvaća troškove za zdravstvene i druge usluge, te iznose novčanih naknada i drugih davanja koje plaća tužitelj. Navedeno znači da tuženik odgovara za svu štetu nastalu zbog ozljede oštećene osobe, u konkretnom slučaju osiguranika tužitelja, te tužitelj ima pravo od tuženika potraživati utuženi iznos. Budući da je tužitelj u konkretnom slučaju s osnove naknade za bolovanje svog osiguranika, te s osnove troškova liječenja, isplatio ukupan iznos od 7.556,51 EUR, a koji je tuženik učinio nespornim, to je slijedom svega navedenoga valjalo naložiti tuženiku da navedeni iznos isplati tužitelju.

16. Kako je tuženik u zakašnjenju s ispunjenjem svoje obveze, tako tužitelj ima pravo i na zakonske zatezne kamate tekuće od prvog dana nakon plaćanja svakog pojedinačnog iznosa do isplate, pri čemu je datum plaćanja pojedinačnih iznosa utvrđen uvidom u priloženu dokumentaciju. Slijedom navedenoga, tužitelju su na dosuđeni iznos dosuđene i zakonske zatezne kamate tekuće na pojedinačne iznose navedene izreci ove presude od dospijeća do isplate, a sve sukladno odredbama čl. 148. st. 3. ZOZO-a i čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023.; dalje: ZOO) po stopi određenoj u čl. 29. st. 2. ZOO-a. Ovdje još u odnosu na navode tuženika valja reći da u konkretnom slučaju nije odlučno kada je liječenje osiguranika tužitelja dovršeno, a s obzirom na to da je tužitelju nastala šteta u trenutku plaćanja troškova liječenja i naknade za bolovanje.

17. Budući da je tužitelj u cijelosti uspio s glavnim tužbenim zahtjevom, to tuženiku nisu dosuđeni troškovi parničnog postupka (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

18. Stoga je odlučeno kao u izreci ove presude.

Zagreb, 3. ožujka 2025.

Sutkinja

Brankica Bobšić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 8 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi pismeno u 4 primjerka, putem ovoga suda. O žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA

1. Tužitelju

2. Tuženiku po Tomislavu Belošu