REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] K 5

Poslovni broj: Us I-2111/2024-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Mariji Renner Jakovljević, uz sudjelovanje zapisničarke Adriane Tokić, u upravnom sporu tužitelja KF iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Branimir Iveković, odvjetnik u Odvjetničkom uredu Iveković u Zagrebu, Strossmayerov trg 8, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova (OIB: 36162371878), Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za upravne poslove i državljanstvo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, radi utvrđivanja hrvatskog državljanstva, 3. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za upravne poslove i državljanstvo, KLASA: UP/II-224-04/22- 01/143, URBROJ: 511-01-203-24-2 od 23. rujna 2024., kao i radi poništenja rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave karlovačke, Policijske postaje Slunj broj 511-05-11-56-UP/I-17/7-2022 od 16. svibnja 2022. te vraćanja predmeta prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za upravne poslove i državljanstvo KLASA: UP/II-224-04/22-01/143, URBROJ: 511-01-203-24-2 od 23. rujna 2024. odbijena je žalba tužitelja, (rođenog **.**.1980. u [adresa], Republika Srbija, državljanina Republike Srbije), izjavljena protiv rješenja Policijske uprave karlovačke, Policijske postaje Slunj broj 511-05-11-56-UP/I-17/7-2022 od 16. svibnja 2022. kojim je odbijen zahtjev tužitelja za utvrđivanje hrvatskog državljanstva.

2. Osporavajući zakonitost rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za upravne poslove i državljanstvo KLASA: UP/II-224-04/22-01/143, URBROJ: 511-01-203-24-2 od 23. rujna 2024., tužitelj je podnio tužbu, koja je kod ovog suda zaprimljena 6. prosinca 2024. pod gore navedenim poslovnim brojem, zbog pogrešne primijene materijalnog prava.

3. U svezi s tim, tužitelj je u tužbi u bitnome naveo, da je kao državljanin Republike Srbije putem Veleposlanstva Republike Hrvatske u Beogradu podnio zahtjev za utvrđivanje hrvatskog državljanstva, temeljem članka 5. stavak 2. Zakona o hrvatskom državljanstvu („Narodne novine“ broj 53/91, 70/91, 28/92, 113/93, 130/11, 110/15 i 102/19, u nastavku teksta ZoHD), a u kojoj odredbi da se nigdje ne spominje uvjet koji tuženik navodi u obrazloženju osporavanog rješenja, a vezano uz rođenje nakon **.**.1991. kada je ZoHD stupio na snagu. Tvrdi da tužitelj u cijelosti ispunjava uvijete propisane čl. 5 . st. 2. ZoHD-a, jer se radi o osobi starijoj od 21 godine života, rođen u inozemstvu, čiji je jedan roditelj u trenutku stjecana rođenja hrvatski državljanin, a tužitelj je u roku od 3 godine od dana stupanja na snagu ZoHD-a podnio zahtjev za upis u evidenciju hrvatskih državljana pa obzirom da tužitelj ispunjava sve uvjete propisane ZoHD-om, to da ne postoji zapreka za stjecanje hrvatskog državljanstva po navedenoj osnovi. Stoga je tužitelj u tužbenom zahtjevu predložio da se poništi osporavano rješenje tuženika od 23. rujna 2024., kao i prvostupanjsko rješenje od 16. svibnja 2022. i predmet vrati prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

4. Tuženik je u odgovoru na tužbu zaprimljenim kod ovog suda 20. siječnja 2025. u bitnome naveo, da u cijelosti ostaje kod svih navoda iznesenih u obrazloženju osporavanog rješenja pa je odgovarajući na tužbene navode tužitelja (koji su sadržajno jednaki žalbenim navodima) predložio da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

5. U ovom upravnom sporu 27. veljače 2025. održano je ročište za raspravu u prisutnosti zamjenika opunomoćenika tužitelja i službene osobe tuženika pa je strankama u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24, u nastavku teksta ZUS) data mogućnost izjasniti se o svim zahtjevima i navodima, te činjeničnim i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje ovog upravnog spora. Na istom ročištu za raspravu stranke su u cijelosti ostale kod svih svojih navoda iznesenih u tijeku upravnog spora, a tužitelj kod predloženog dokaznog prijedloga za njegovim saslušanjem pa je odbijen dokazni prijedlog tužitelja za saslušanjem istog, jer izvođenje istog nije nužno niti odlučno za rješavanje ovog upravnog spora. Na istom ročištu za raspravu izveden je dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka te je rasprava zaključena.

6. Uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka utvrđeno je, da je tužitelj rođen **.**.1980. kada je bio na snazi Savezni zakon o državljanstvu SFRJ, ("Službeni list SFRJ" broj 58/76), da je tužiteljev otac RF, rođen 1957. u mjestu Komesarac, Cetingrad, državljanin Republike Hrvatske podrijetlom, upisan u knjigu državljana 1959. koja se vodi u Matičnom uredu Slunj za matično područje Cetingrad, dok je tužiteljeva majka ĐF, djevojačko R, rođena 1959. u mjestu Smršanj, Šehovići, Bosna i Hercegovina, državljanka Republike Srbije. Utvrđeno je, da su roditelji tužitelja sklopili brak 1979. u mjestu Putinci, Srbija u kojem su imali prebivalište u vrijeme tužiteljeva rođenja. Utvrđeno je, da je tužitelj upisan u evidenciju državljana Republike Srbije koja se vodi kod matičnog područja [adresa] za godinu 1980. pod rednim brojem 52. Navedeni upis da je izvršen 4. veljače 1980., a kako je to razvidno iz uvjerenja državljanstvo broj 204-00-4/2020/110943 od 10. ožujka 2020., kao i uvjerenja broj 200-00-4/2022-26/2659 od 9. ožujka 2022. Utvrđeno je, da je tužitelj podnio putem Veleposlanstva Republike Hrvatske u Beogradu, zahtjev za utvrđivanjem hrvatskog državljanstva temeljem čl. 30. st. 1. ZoHD, nakon čega je prvostupanjskim rješenjem od 16. svibnja 2022. odbijen zahtjev tužitelja za utvrđivanje hrvatskog državljanstva, jer nisu ispunjene zakonske pretpostavke za utvrđivanje hrvatskog državljanstva u svrhu naknadnog upisa u knjigu državljana, budući je tužitelj po propisima važećim do 8. listopada 1991. upisan u evidenciju državljana Republike Srbije, a također da se na tužitelja ne mogu primijeniti zakonske odredbe kojima je regulirano stjecanje hrvatskog državljanstva podrijetlom. Utvrđeno je, da je protiv navedenog prvostupanjskog rješenja tužitelj izjavio tuženiku žalbu, o kojoj je odlučeno ovdje osporavanim rješenjem tuženika od 23. rujna 2024. na način, da je odbijena žalba tužitelja i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje, jer tužitelj ne ispunjava zakonske pretpostavke za utvrđivanje hrvatskog državljanstva u svrhu naknadnog upisa u knjigu državljana temeljem čl. 30. st. 1. ZoHD-a, budući mu je po propisima važećim do 8. listopada 1991., upisan u maticu rođenih podatak o republičkom državljanstvu tadašnjih SR Srbije, a ne SR Hrvatske. Utvrđeno je, da je osporavajući zakonitost citiranog rješenja tuženika tužitelj pokrenuo upravni spor, koji se pred ovim sudom vodi pod gore navedenim poslovnim brojem.

7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja ovaj sud utvrdio je da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

8. Naime, pravilno je tuženik utvrdio da tužitelj ne ispunjava zakonske pretpostavke za utvrđivanje hrvatskog državljanstva u svrhu naknadnog upisa u knjigu državljana temeljem članka 30. stavka 1. ZoHD, budući se po istim propisima, uz savezno ili jugoslavensko državljanstvo moglo imati samo jedno republičko državljanstvo, pa se tužitelju ne može naknadno utvrditi da je istovremeno stekao i hrvatsko državljanstvo u smislu navedene zakonske odredbe.

9. Na navode tužitelja iz tužbe kojim ističe da se tuženik pogrešno pozvao na odredbe čl. 30. st. 1. ZoHD-a i čl. 4. Zakona o državljanstvu SR Hrvatske., a sve imajući u vidu da je tužitelj podnio zahtjev za utvrđivanje hrvatskog državljanstva po čl. 5. st. 2. ZoHD-a ukazuje se tužitelju, da su odredbama čl. 4. i 5. ZoHD-a propisani uvjeti stjecanja hrvatskog državljanstva podrijetlom i da se navedene odredbe odnose samo na novorođenu i maloljetnu djecu te na osobe rođene za vrijeme važenja ZoHD-a tj. rođene nakon **.**.1991. kada je stupio navedeni Zakon na snagu. Dakle, ispunjavanje uvjeta za stjecanje hrvatskog državljanstva podrijetlom utvrđuje se po zakonu koje je važio u vrijeme rođenja osobe koja traži naknadni upis u evidenciju državljana Republike Hrvatske, a ZoHD nije bio donesen u vrijeme tužiteljevog rođenja pa je pravilno prvostupanjsko tijelo zahtjev tužitelja preispitalo i riješilo sukladno odredbi čl. 30. st. 1. ZoHD-a.

10. Dakle, u postupku utvrđivanja hrvatskog državljanstva primjenjuje se propis važeći u vrijeme tužiteljevog rođenja, pa se na tužitelja kao osobu rođenu prije **.**.1991. tj. prije stupanja na snagu ZoHD-a, ne može primijeniti odredba članka 5. stavak 2. važećeg Zakona, jer je potrebno Zakon o hrvatskom državljanstvu tumačiti kao cjelinu. Odredba čl. 30. st. 1. navedenog Zakona nije brisana, ukinuta niti mijenjana Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o hrvatskom državljanstvu koji je stupio na snagu 1. siječnja 2020., dok je navedenom odredbom čl. 30. st. 1. ZoHD-a uređeno načelo pravnog kontinuiteta hrvatskog državljanstva, na način da propisuje tko se smatra hrvatskim državljaninom na dan stupanja na snagu Zakona o hrvatskom državljanstvu tj. na dan 8. listopada 1991. i upravo odredba čl. 30. st.1. ZoHD-a predstavlja granicu za primjenu odredbi čl. 4. i 5. Zakona o hrvatskom državljanstvu.

11. S tim u svezi valja tužitelju ukazati na načelo pravnog kontinuiteta hrvatskog državljanstva, koje je jedno od najvažnijih načela na kojima se temelji Zakona o hrvatskom državljanstvu, a koje bi tužiteljevim tumačenjem odredbe čl. 5. st. 2. ZoHD-a zapravo bilo poništeno, odnosno izgubilo bi svaku svrhu, a što nije cilj zakonodavca. O tome govori i brojna praksa kako Visokog upravnog suda Republike Hrvatske ( presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž- 2380/22-4 od 26. siječnja 2023.), tako i Ustavnog suda Republike Hrvatske u kojima je izneseno stajalište da se odredba čl. 5. st. 2. ZoHD-a na koju tužitelj upire omogućuje samo onoj osobi koja je rođena nakon **.**.1991. da pod uvjetima iz naprijed navedene odredbe zakona traži upis u evidenciju hrvatskih državljana, odnosno omogućuje stjecanje hrvatskog državljana podrijetlom onim osobama koje su rođene nakon stupanja na snagu ZoHD-a, starijim od 21 godine, čiji je jedan od roditelja bio hrvatski državljanin u trenutku njegova rođenja, a propustio ih je prijaviti do njihove punoljetnosti. Stoga kako je tužitelj rođen 1980. na istog navedena odredba nije primjenjiva, pri čemu je irelevantno je li tužitelj rođen u inozemstvu ili ne. Ovo je i u skladu s ustaljenom i dosljednom upravno-sudskom i ustavno-sudskom praksom u kojoj se jasno razlikuje kada se primjenjuju pravne osnove upisa u evidenciju hrvatskih državljana temeljem podrijetla ( odredbe čl. 4. i 5. Zakona o hrvatskom državljanstvu), a kada se utvrđuje je li osoba stekla hrvatsko državljanstvo po propisima važećim do 8. listopada 1991. i vrši naknadni upis u evidenciju hrvatskih državljana temeljem čl. 30. st. 1. istog Zakona, a u razdoblju od 1. siječnja 2020. do 1. siječnja 2023. i temeljem odredbe čl. 30. a st. 2. Zakona. Stoga nije bilo nikakvog samovoljnog i nedopuštenog konstruiranja zakonske odredbe od strane tuženika kako bi obrazložio osporavano rješenje, a kako to pogrešno tužitelj navodi u tužbi, već je riječ o pravilnoj primjeni odredaba Zakona o hrvatskom državljanstvu pa se za osobe rođene prije **.**.1991., ništa nije promijenilo stupanjem na snagu Zakona i izmjenama i dopunama Zakona o hrvatskom državljanstvu u odnosu na utvrđivanje hrvatskog državljanstva, osim za kategoriju osobe iz odredbe čl. 30.a st. 2. Zakona.

12. Imajući u vidu da je tužitelj po propisima važećim do 8. listopada 1991. upisan u evidenciju državljana Republike Srbije, ne ispunjava uvjete za utvrđivanje hrvatskog državljanstva u svrhu naknadnog upisa u knjigu državljana temeljem čl. 30. st. 1. ZoHD-a, dok se odredba čl. 5. st. 2. istog Zakona na tužitelja ne može primijeniti iz gore obrazloženih razloga.

13. Kako je tužba sadržajna jednaka žalbenim navodima na koje se je tuženik očitovao kako u obrazloženju osporavanog rješenja, tako i u odgovoru na tužbu, a s kojim je obrazloženjem se u cijelosti slaže i ovaj sud, to se radi nepotrebnog ponavljanja upućuje tužitelja na isto.

14. Slijedom navedenog, na temelju članka 116. stavak 1. ZUS-a odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Rijeci 3. ožujka 2025.

Sutkinja

Marija Renner Jakovljević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u 3 (tri) primjerka, u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave presude.

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja Branimiru Ivekoviću, odvjetniku u Odvjetničkom uredu

Iveković u Zagrebu, Strossmayerov trg 8

- tuženiku Ministarstvu unutarnjih poslova, Upravi za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektoru za upravne poslove i državljanstvo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33