R E P U B L I K A H R V A T S K A

Općinski sud u Slavonskom Brodu

Trg pobjede 13, Slavonski Brod

Poslovni broj: P-663/2021-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sucu Pavi Garić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice MKR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćnici Jasni Špiranović, odvjetnici u Slavonskom Brodu, protiv tužene Privredne banke Zagreb d.d., OIB: 02535697732, iz Zagreba, Radnička cesta 50, zastupana po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Šooš Maceljski, Mandić, Stanić & partneri iz Zagreba, radi isplate, nakon održane glavne javne rasprave zaključene 21. siječnja 2025., u nazočnosti tužiteljice MKR, osobno, punomoćnice tužiteljice Jasne Špiranović, odvjetnice, i zamjenika punomoćnika tuženika MK, odvjetničkog vježbenika, nakon javne objave presude, 3. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d. Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, da tužiteljici MKR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati na ime preplaćenih tečajnih razlika u anuitetima iznos od 3.467,97 EUR (slovima: tri tisuće četiristo šezdeset sedam eura i devedeset sedam centi), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče:

- na iznos od 7,02 eur od 31.10.2008.g. do konačne isplate,

- na iznos od 8,31 eur od 31.12.2008.g. do konačne isplate,

- na iznos od 10,55 eur od 31.01.2009.g. do konačne isplate,

- na iznos od 11,67 eur od 28.02.2009.g. do konačne isplate,

- na iznos od 9,14 eur od 31.03.2009.g. do konačne isplate,

- na iznos od 9,82 eur od 30.04.2009.g. do konačne isplate,

- na iznos od 6,45 eur od 31.05.2009.g. do konačne isplate,

- na iznos od 3,61 eur od 30.06.2009.g. do konačne isplate,

- na iznos od 4,56 eur od 31.07.2009.g. do konačne isplate,

- na iznos od 6,59 eur od 31.08.2009.g. do konačne isplate,

- na iznos od 6,64 eur od 30.09.2009.g. do konačne isplate,

- na iznos od 5,20 eur od 31.10.2009.g. do konačne isplate,

- na iznos od 8,63 eur od 30.11.2009.g. do konačne isplate,

- na iznos od 11,20 eur od 31.12.2009.g. do konačne isplate,

- na iznos od 15,19 eur od 31.01.2010.g. do konačne isplate,

- na iznos od 14,49 eur od 28.02.2010.g. do konačne isplate,

- na iznos od 19,56 eur od 31.03.2010.g. do konačne isplate,

- na iznos od 18,79 eur od 30.04.2010.g. do konačne isplate,

- na iznos od 21,26 eur od 31.05.2010.g. do konačne isplate,

- na iznos od 36,07 eur od 30.06.2010.g. do konačne isplate,

- na iznos od 33,25 eur od 31.07.2010.g. do konačne isplate,

- na iznos od 41,91 eur od 31.08.2010.g. do konačne isplate,

- na iznos od 39,50 eur od 30.09.2010.g. do konačne isplate,

- na iznos od 34,09 eur od 31.10.2010.g. do konačne isplate,

- na iznos od 45,42 eur od 30.11.2010.g. do konačne isplate,

- na iznos od 59,45 eur od 31.12.2010.g. do konačne isplate,

- na iznos od 50,29 eur od 31.01.2011.g. do konačne isplate,

- na iznos od 54,03 eur od 28.02.2011.g. do konačne isplate,

- na iznos od 49,72 eur od 31.03.2011.g. do konačne isplate,

- na iznos od 50,73 eur od 30.04.2011.g. do konačne isplate,

- na iznos od 69,39 eur od 31.05.2011.g. do konačne isplate,

- na iznos od 70,95 eur od 30.06.2011.g. do konačne isplate,

- na iznos od 87,10 eur od 31.07.2011.g. do konačne isplate,

- na iznos od 79,75 eur od 31.08.2011.g. do konačne isplate,

- na iznos od 71,61 eur od 30.09.2011.g. do konačne isplate,

- na iznos od 70,89 eur od 31.10.2011.g. do konačne isplate,

- na iznos od 70,47 eur od 30.11.2011.g. do konačne isplate,

- na iznos od 74,53 eur od 31.12.2011.g. do konačne isplate,

- na iznos od 78,79 eur od 31.01.2012.g. do konačne isplate,

- na iznos od 79,43 eur od 29.02.2012.g. do konačne isplate,

- na iznos od 77,15 eur od 31.03.2012.g. do konačne isplate,

- na iznos od 78,80 eur od 30.04.2012.g. do konačne isplate,

- na iznos od 80,39 eur od 31.05.2012.g. do konačne isplate,

- na iznos od 78,80 eur od 30.06.2012.g. do konačne isplate,

- na iznos od 79,82 eur od 31.07.2012.g. do konačne isplate,

- na iznos od 79,09 eur od 31.08.2012.g. do konačne isplate,

- na iznos od 76,67 eur od 30.09.2012.g. do konačne isplate,

- na iznos od 79,99 eur od 31.10.2012.g. do konačne isplate,

- na iznos od 81,99 eur od 30.11.2012.g. do konačne isplate,

- na iznos od 81,81 eur od 31.12.2012.g. do konačne isplate,

- na iznos od 75,89 eur od 31.01.2013.g. do konačne isplate,

- na iznos od 81,65 eur od 28.02.2013.g. do konačne isplate,

- na iznos od 82,30 eur od 31.03.2013.g. do konačne isplate,

- na iznos od 80,44 eur od 30.04.2013.g. do konačne isplate,

- na iznos od 74,83 eur od 31.05.2013.g. do konačne isplate,

- na iznos od 75,08 eur od 30.06.2013.g. do konačne isplate,

- na iznos od 76,78 eur od 31.07.2013.g. do konačne isplate,

- na iznos od 79,63 eur od 31.08.2013.g. do konačne isplate,

- na iznos od 83,76 eur od 30.09.2013.g. do konačne isplate,

- na iznos od 82,26 eur od 31.10.2013.g. do konačne isplate,

- na iznos od 83,79 eur od 30.11.2013.g. do konačne isplate,

- na iznos od 85,48 eur od 31.12.2013.g. do konačne isplate,

- na iznos od 87,10 eur od 31.01.2014.g. do konačne isplate,

- na iznos od 89,21 eur od 28.02.2014.g. do konačne isplate,

- na iznos od 89,22 eur od 31.03.2014.g. do konačne isplate,

i to po stopi zatezne kamate u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena koja teče od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31.07.2015., od 01.08.2015. pa do 31.12. 2022. god. po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. god. pa do konačne isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

II. Nalaže se tuženiku PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d. Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, da tužiteljici MKR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak ovog postupka u iznosu 1.395,08. eur (slovima: jedna tisuća tristo devedeset pet eura i osam centi) sa zakonskom zateznom kamatom prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena počevši od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, sve u roku od 15 dana.

III. S viškom tužbenog zahtjeva u iznosu 1.048,61 EUR sa zakonskim zateznim kamatama, tužiteljica se odbija.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je je kao Korisnik kredita s tuženikom kao Kreditorom dana 16. ožujka 2007. godine zaključila Ugovor o kreditu broj: 9012343340, a kojim Ugovorom je Kreditor odobrio tužiteljici kredit u iznosu od 21.787,82 CHF-a u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Kreditora važeće na dan korištenja, na rok otplate od 84 mjeseca, u jednakim mjesečnim anuitetima plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Kreditora važeće na dan plaćanja. Člankom 4. predmetnog Ugovora o kreditu ugovorena je otplata kredita uz kamatu po kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila, ovdje tuženika, i koja na dan sklapanja tog Ugovora iznosi 5,10% godišnje, a obračunava se u CHF mjesečno. Ubrzo nakon sklapanja navedenog Ugovora, a zbog tužiteljici nejasnih tržišnih prilika i u vrijeme sklapanja ugovora izglednog stanja nestabilnosti CHF na novčarskom tržištu, koje tužiteljici nisu objašnjene na kvalitetan i stručan način prilikom zaključenja Ugovora, došlo je do znatnih promjena tečaja CHF u odnosu na kunu, što je imalo za posljedicu povećanje obveze tužiteljice prilikom otplate anuiteta u protuvrijednosti CHF. U samoj ugovornoj odredbi o valutnoj klauzuli nisu objašnjeni razlozi niti su vidljivi kriteriji na temelju kojih je tužiteljica kao potrošač mogla predvidjeti ekonomske posljedice valutne klauzule vezane uz CHF. Kamatna stopa mijenjala se temeljem Odluke o kamatnim stopama tuženika, te je sa ugovorenih 5,10 % nakon nekoliko mjeseci dosegnula visinu od 7,45 % koja je ostala do kraja otplate kredita, a rast tečaja CHF u kreditu bio je više nego značajan. Tužiteljica je unatoč promjeni kamatne stope i promjene visine anuiteta, te promjene tečaja CHF u odnosu na kunu i povećanja ukupne novčane obveze, uredno ispunjavala dospjele obveze otplate predmetnog Ugovora. Dana 14. lipnja 2018. godine Visoki trgovački sud Republike Hrvatske donio je presudu broj: 43 Pž-6632/2017-10 kojom je potvrdio presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/12 od dana 04. srpnja 2013. godine u toč. I. izreke kojom je utvrđeno da je tuženik u periodu od 10. rujna 2003. godine do 31. prosinca 2008. godine povrijedio kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije potrošače informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa je time tuženik postupao protivno pozitivnim propisima. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/12 od 04. srpnja 2013. u dijelu u kojem je utvrđeno kako su tuženici u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što su u potrošačkim ugovorima o kreditima koristili nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, i ugovorom utvrdilo egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, sve na štetu potrošača pa je time tuženik postupio suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima. Presudom i rješenjem Vrhovnog suda RH br. Rev-2221/2018-11 od 03. rujna 2019. god. odbačena je revizija tuženih banaka protiv presude br. P-1401/2021 od 04.07.2013. god. Na sjednici održanoj 03.02.2021. god. Ustavni sud RH odbio je i odbacio ustavne tužbe banaka protiv citiranih presuda Vrhovnog suda RH i Visokog trgovačkog suda RH u kolektivnom sporu. Predmetna pravomoćna presuda obvezuje tuženika, a koji je u tom postupku sudjelovao kao drugo tuženik, te se u pogledu ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli odnosi na svaki kredit sklopljen kroz period od 01.04.2004. do 31.12.2008.g., a u pogledu ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi na svaki kredit sklopljen kroz period od 10.09.2003. do 31.12.2008.g. Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/12 riješeno je prethodno pravno pitanje ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF kao i ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi za koja pravna utvrđenja je vezan sud temeljem čl. 502.c Zakona o parničnom postupku. U konkretnom se citirana sudska praksa i stajalište sudova ima primijeniti i na predmetni Ugovor o kreditu broj: 9012343340 od 16. ožujka 2007. g. kojeg je sa tuženikom sklopila tužiteljica. Tuženik je koristeći ništetnu ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF i ništetnu ugovornu odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi, u razdoblju od mjeseca ožujka 2007. g. do kraja otplate kredita (travanj 2014.g.), od tužiteljice nezakonito naplatio veći iznos u kunskoj protuvrijednosti kako na ime glavnice tako i iznos kamata na glavnicu iz predmetnog Ugovora o kreditu. S obzirom na navedeno tužiteljica je ovlaštena temeljem stjecanja bez osnove potraživati povrat neosnovano naplaćenih iznosa na ime otplate glavnice. Prema ugovorom definiranoj početnoj kamatnoj stopi od 5,10 % godišnje, kao i prema tada važećem otplatnom tečaju – srednjem tečaju za CHF na dan sklapanja ugovora koji je iznosio 1 CHF=4,492467 HRK, mjesečni anuitet za razdoblje od travnja 2007. godine do travnja 2014. godine trebao je iznositi 308,97 CHF u kunskoj protuvrijednosti od 1.408,95 kn (koji se sastoji od kamate i glavnice) i biti jednak tijekom cijelog razdoblja otplate kredita. Nakon promjene tečaja CHF u odnosu na kunu, a naknadno i zbog jednostranog uvećanja kamatne stope, u periodu od 01. kolovoza 2007. godine do zaključno travnja 2014. godine tužiteljica je tuženiku uplaćivala veće iznose od iznosa prema anuitetu definiranom s obzirom na otplatni tečaj u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu i s obzirom na početnu kamatnu obvezu. Slijedom navedenoga, ukupno preplaćeni iznos prema naprijed navedenom (s osnova kamata i primijenjene valutne klauzule), a po korištenom kreditu tužiteljice kod tuženika od kolovoza 2007. godine prema izračunu tužiteljice iznosi 32.735,25 kn, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos počev od dospijeća svakog pojedinog preplaćenog iznosa pa do konačne isplate, a koji iznos se potražuje ovom tužbom. Tužiteljica si zadržava pravo korigirati i specificirati tužbeni zahtjev nakon provedenog knjigovodstveno-financijskog vještačenja. Sukladno čl. 19.l. st. 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju u skladu s čl. 46. Zakona o parničnom postupku za suđenje u sporovima iz ugovora o kreditu mjesno je nadležan sud prema prebivalištu tužitelja. Slijedom svega navedenog tužiteljica podnosi ovu tužbu te predlaže da Sud nakon provedenog dokaznog postupka usvoji tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice te da se donese presuda.

2. Kao bitno iz odgovora na tužbu proizlazi da je nastupila zastara potraživanja tužitelja. Utvrđenja iz parnice po kolektivnoj tužbi ne mogu se primijeniti na konkretan predmet. Nema mjesta vezanosti ovog suda utvrđenjima iz presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-6632/2017 od dana 14. lipnja 2018. godine, a kamoli izravnoj primjeni navedene presude. Valutna klauzula je zakonom izričito dopuštena klauzula. Iz svih relevantnih zakona koji uređuju poslovanje banaka kao i Zakona zaštiti potrošača, Zakona o potrošačkom kreditiranju, Zakona o obveznim odnosima, Direktive EU 2008/48 koja dopušta ugovorene varijabilne kamate u potrošačkim kreditima, Direktive 93/13 te dosadašnje sudske prakse Vrhovnog suda jasno proizlazi da je ugovaranje promjenjive kamatne stope dopušteno pa je očito kako sama promjenjiva kamata nije, niti ne može biti ništetna, a posebno ne može biti ništetan cijeli ugovor o kreditu. Konkretne kamatne stope koje su bile u primjeni u konkretnom ugovoru, određene su na temelju ugovorne ovlasti čiji je smisao prilagodba kamatne stope uvjetima na tržištu, pa se ne može smatrati da kamatna stopa nije odrediva. Nijedna od primijenjenih kamatnih stopa ne prelazi zakonom najvišu dopuštenu stopu ugovorne kamate. U konkretnom slučaju ugovorna volja stranaka je ugovaranje upravo promjenjive, a ne fiksne kamatne stope i ugovaranje kredita s valutnom klauzulom. Tužitelj nije dokazao da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje su suprotno načelu savjesnosti i poštenja dovele do neravnoteže između stanaka. Nije osnovano raspravljati o visini tužbenog zahtjeva, budući da tužitelj nije dokazao niti osnovu svog potraživanja. Prilikom sklapanja spornog ugovora o kreditu s tužiteljem, tuženik je u potpunosti postupio u skladu s pozitivnim propisima, kao i načelima hrvatskog pravnog poretka i nije ni na koji način počinio povrede koje mu tužitelj pokušava imputirati navodima tužbe i to niti prilikom sklapanja ugovora, niti kasnije. Završno, tuženik također ističe prigovor zastare za utuženo potraživanje u cijelosti. Posebno se ističe kako je nesporno nastupila zastara u odnosu na tužbeni zahtjev kojim tužitelj potražuje „preplatu“ temeljem ugovora o kreditu uslijed promjena kamatnih stopa koje su se događale za vrijeme otplate kredita. Naime, podnošenjem kolektivne tužbe za zaštitu kolektivnih prava prekinut je tijek zastare te je pravomoćnim okončanjem spora pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donošenjem presude dana 13. lipnja 2014. godine zastara počela teći ispočetka. Pri tome se u konkretnom slučaju primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina sukladno čl. 225. ZOO-a budući je predmetom tužbenog zahtjeva potraživanje na ime stjecanje bez osnove. Kako je predmetna tužba podnesena 09. prosinca 2021. godine, nesporno je kako je ista podnesena nakon proteka zastarnog roka. O tome je svoj stav iznio i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci br. Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. godine: „Prema shvaćanju revizijskog suda pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO/05 te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.“ Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže sudu da odbije tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovan u cijelosti te da naloži tužitelju da tuženiku nadoknadi troškove ovog parničnog postupka.

3. Tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid u Ugovor o kreditu br. 9012343340 od 16. ožujka 2007., zatim je provedeno financijsko vještačenje po vještaku Andriji Ilakovcu, te je saslušana tužiteljica kao stranka u svrhu dokazivanja.

4. Tužiteljica je podneskom od 21. travnja 2023. konačno precizirala tužbeni zahtjev, kako je to pobliže opisano u izreci.

4.1. Na temelju provedenog dokaznog postupka te na temelju analize i ocjene svakog dokazan posebno i svih dokaza skupa, sud je utvrdio da je precizirani zahtjev tužiteljice od 21. travnja 2023. osnovan do iznosa navedenog u izreci, a s viškom tužbenog zahtjeva tužiteljica je odbijena.

5. Nesporno je među parničnim strankama da su stranke zaključile Ugovor o kreditu br. 9012343340 od 16. ožujka 2007. na razdoblje od 84 mjeseca u iznosu od 21.787,82 CHF. Također je nesporno da je temeljem članka 4. Ugovora o kreditu kamatna stopa promjenjiva, sukladno Odluci o kamatama stopama kreditora.

6. Sporno je među parničnim strankama da li su odredbe Ugovora o kreditu zaključenog 16. ožujka 2007., a pobliže opisane u izreci ništetne. Sporan je osnov i visina tužbenog zahtjeva.

7. Tuženik je stavio prigovor zastare utuženog potraživanja.

8. Iz Nalaza financijskog vještaka Andrije Ilakovca utvrđeno je da je tužitelj više platio iznos od 1.048,61 EUR na ime otplate kredita u CHF u odnosu na iznos koji bi bio dužan platiti da nije bilo povećanja kamatne stope. Također iz Nalaza je utvrđeno da je tužitelj više platio iznos od 3.467,97 EUR na ime otplate kredita u CHF kao razlike primjene valutne klauzule vezane uz CHF. Nalaz vještaka sud je prihvatio kao objektivan sukladno pravilima znanosti i vještine.

9. Iz iskaza tužiteljice kao bitno je utvrđeno da je Ugovor s tuženikom zaključila 2007. godine. Ne zna da li je uz Ugovor o kreditu od tuženika dobila i otplatni plan. Kada je došla u banku pitala je da li može podići kredit, oni su joj ponudili ovaj Ugovor o kreditu koji je i potpisala. U banci joj je ponuđen Ugovor koji je potpisala i ona nije mogla mijenjati niti jednu odredbu u Ugovoru o kreditu. U trenutku zaključenja ugovora tužiteljica nije znala kada i zbog čega bi se kamatna stopa mogla mijenjati. Ne zna da li ju je banka obavještavala o promjeni kamatne stope. Rate kredita su joj se mijenjale i to na više. U banci joj nisu rekli da je za nju rizično što zaključuje Ugovor o kreditu s promjenjivom kamatnom stopom, a otplate kredita vežu se za tečaj švicarskog franka. U banci joj nisu rekli da HNB nema utjecaja na tečaj CHF-a. Tužiteljica je bila klijent tuženika te se njima prvo javila kod biranja kredita, pitala ih je što joj mogu ponuditi glede kredita i ponudili su joj ovaj Ugovor koji je i potpisala.

9.1. Iskaz tužiteljice sud je prihvatio kao vjerodostojan jer potvrđuje bitne činjenice iz Ugovora o kreditu. Sud je utvrdio da je tužiteljica sklopila Ugovor o kreditu u osobne nekomercijalne svrhe. Nadalje, iz iskaza tužiteljice sud je utvrdio da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora s tužiteljicom, tužena nije u cijelosti informirala tužiteljicu o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke glede zaključenja ugovora o kreditu, pa je to imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

10. Glede stavljenog prigovora zastare utuženog potraživanja glede promjenjive kamatne stope u ovom postupku utvrđeno je da je prigovor osnovan jer je tužba podnesena 9. prosinca 2021. Rok zastare počinje teči od pravomoćne Presude Visokog trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pž-7129/2013-4 od 13. lipnja 2014. Predmetna pravomoćna Presuda obvezuje tuženika koji je u tom predmetu sudjelovao kao sutuženik za kredite sklopljene od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. Stoga je ovaj dio tužbenog zahtjeva u zastari po članku 225. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11,78/11, 78/15, 29/18, 126/21 – dalje ZOO) jer je tužba podnesena izvan roka od 5 godina, pa je tužiteljica odbijena s iznosom 1.048,61 eur.

11. Tužbeni zahtjev glede stečenog bez osnove s osnova valutne klauzule nije u zastari jer je tužba podnesena 9. prosinca 2021., a rok zastare računa se od 14. lipnja 2018. od Presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.

11.1. Naime presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž- 6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. točkom I. izreke potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu točke 1. -7. izreke kojom se utvrđuje da je između ostalih i prednik tuženika u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

12. Sukladno članku 502. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 148/11. pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), udruge, tijela, ustanove i dr. organizacije koje su osnovane sukladno zakonu, koje se u sklopu svoje registrirane i propisno određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kada je tako ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete utvrđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužbu za zaštitu kolektivnih prava i interesa) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavlja određene djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanje teže povređuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava.

13. U smislu članka 502.c ZPP-a, fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozivati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe po članku 502.a stavak 1. ZPP-a da su određenim postupanjem uključujući i propuštanjem tuženika povrijeđeno ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom slučaju sud će biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozivati. Dakle, odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa- "potrošač" u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača, obvezuje ostale sudove u postupku koje potrošač pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

14. Uvidom u Ugovor o kreditu br. 9012343340 od 16. ožujka 2007. vidljivo je da je isti zaključen između tuženika i tužitelja te da je iznos kredita 21.787,82 CHF u kunskoj protuvrijednosti. Također, iz istog Ugovora je vidljivo da je redovna kamata 5,10% godišnja, promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora. Nadalje, iz istog Ugovora je vidljivo da se kredit ugovara u valuti, a isplaćuje u kunskoj protuvrijednosti. Također je vidljivo iz Ugovora da je rok otplate 84 mjeseca.

15. Iz iskaza tužitelja i financijskog vještaka je utvrđeno da se kamatna stopa kroz vrijeme trajanja kredita mijenjala.

16. Za ocjenu valjanosti ugovornih odredbi mjerodavan je Zakon o zaštiti potrošača (NN 96/03, nastavno ZPP/03) za razdoblje do 6. kolovoza 2007. do kada je taj zakon bio na snazi a potom od Zakon o zaštiti potrošača (NN 97/07, 125/07, nastavno ZZ/09), kada je isti stupio na snagu do 31. prosinca 2008.

17. Prema članku 84. ZZP/03 i prema članku 99. ZZP/09 određeno je da nije dopušteno ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni poštene, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive. Materija o nepoštenim odredbama u trgovačkim ugovorima regulirana je Zakonom o zaštiti potrošača koji je u tom u smislu lex speialis dok se odredbe Zakona o obveznim odnosima koji ovu materiju također regulira primjenjuje supsidijarno. O odredbi prema kojoj je redovna kamatna stopa tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva, u skladu s odlukom banke se nije pojedinačno pregovaralo. Ugovor o kreditu ne sadrži ni referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu niti precizira način utvrđivanja promjene kamatne stope jer donošenje odluke banke o promjeni kamate u skladu s tržišnim uvjetima se ne može smatrati preciznim načinom utvrđivanja promjene kamatne stope.

18. Prema članku 295. stavak 1. ZOO-a opći uvjet ugovora su ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koji jedna ugovorna strana (sastavlja) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj strani, bilo da su sadržani u formalnom (tipskom) ugovoru bilo da se na njih ugovor poziva dok je stavkom 3. propisano da u slučaju neslaganja općih uvjeta posebnim pogodbi, vrijede ove posljednje.

19. Dakle, ugovor o kreditu ne sadrži niti referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu ni precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope. Sud cijeni da ugovorna odredba kojom se promjena ugovorene kamatne stope čini ovisnom o odluci banke, jeste jasna i uočljiva ali nije razumljiva jer je sigurno da visina kamatne stope ovisi isključivo o odluci banke a pri tome se ne navode kriteriji i mehanizmi promjene kamatne stope uslijed čega bi tužitelj mogao predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga proizlaze. Ugovorna odredba o promjeni kamatne stope je bitna ugovorna odredba, a ovisi isključivo o odluci jednog ugovaratelja – tuženika i sve to bez precizno određenih uvjeta, promjenjivosti referente stope za koje se veže promjena pa ista odredba na taj način uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, u ovom slučaju na štetu tužitelja, jer se kod takvih ugovaranja radi o situaciji da tuženik jednostrano određuje obvezuje koja se promjena ne može predvidjeti, a niti može konačno provjeriti pravilnost promjena jer za to nema pouzdanih kriterija.

20. Stoga je ovakovom ugovornom odredbom tuženik izbjegao utjecaj druge ugovorne strane na ocjenu u konkretnom slučaju, a to je u suprotnosti sa člankom 247. ZOO-a koja propisuje da je ugovor zaključen kada su se stranke suglasile o bitnim sastojcima ugovora. Zakon o zaštiti potrošača, a ni Zakon o obveznim odnosima ne navode posebne kriterije za ocjenu je li neka ugovorna odredba protivna načelu savjesnosti i poštenja. Prema članku 4. ZOO-a propisano je da su u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanja prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati se načela poštenja i savjesnosti. Poštovanje ovog načela znači postupati s povjerenjem prema osobi i interesima druge strane, međusobno se obavještavati o stanju pravnog posla i polagati račune, uvažavati interese obiju ugovornih strana glede tumačenja ugovora, razvijati međusobnu suradnju, suzdržavati se od dvoličnog i proturječnog ponašanja, njegovati otvorenost i iskrenost u vrijeme zasnivanja obvezno-pravnog odnosa, te pokazivati spremnost na potpuno i valjano ostvarenje i ispunjenje ugovorom preuzetih obveza. Riječ je o otvorenoj pravnoj normi koja samo načelno određuje na koji bi se način subjekti obveznog pravnog odnosa trebali ponašati, a pri tome je naglašena vjera odnosno povjerenje između ugovornih strana pa bi povjerenje trebalo biti ključ element načela savjesnosti i poštenja.

21. Uzimajući u obzir činjenicu da je kamata cijena, da je cijena kao što je navedeno bitni element ugovora o kreditu, te da mora biti određena odnosno odrediva, samim time odredba koju koristi tuženik, a na temelju koje cijenu određuje prema odluci banke (jednostranost) bez unaprijed određenog čvrstog kriterija za promjenu, protivna je načelu savjesnosti i poštenja.

22. Obzirom na nespornu činjenicu da u ugovorima u kojima koristi predmetnu odredbu o promjeni kamatne stope, tuženik nije odredio referentnu stopu, da u vrijeme sklapanja ugovora nije bilo propisano, a ugovor u slučaju ugovaranja promjenjiva kamatne stope mora sadržavati element za koji se obveže promjene te način promjene, banka je kao savjesni gospodarstvenik, rukovodeći se načelom savjesnosti i poštenja, po ocjeni ovog suda trebala odrediti elemente za koje se veže promjena i način njihove promjene, no vodeći računa o svom interesu i koristeći činjenicu nepostojanja propisa koje mu takvo što nalaže, tuženik tužitelju kao potrošaču nameće ugovorne odredbe koje tužitelja stavljaju u neravnopravni položaj, a koje odredbe uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a na štetu tužitelju, a što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja.

23. Odlukom Visokog trgovačkog suda broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. ističe se da "iako nije zabranjeno istovremeno ugovoriti i valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, da činjenica što obveza potrošača istovremeno ovisi o dva ista promjenjiva elementa, čine tu obvezu posebno rizičnom jer u vrijeme zaključenja ugovora potrošač ne zna koji iznos glavnice kredita izražen u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate vratiti banci, a ne zna ni koju će cijenu (redovnu kamatu) za to platiti. Iznos glavnice kredita koji je promjenjiv, a ovisi o odnosu švicarskog franka i kune ne mogu unaprijed znati niti na njega utjecati ni banke ni potrošači, dok iznos cijene ovisi i o iznosu glavnice (koji je neizvjestan) i o visini kamatne stope koja je tijekom postojanja obveze o ugovoru promjenjiva sukladno odluci banke dakle vjerovniku".

24. Nadalje, niti odredba Ugovora o valutnoj klauzuli nije bila razumljiva pa je tuženik morao informirati potrošača o njoj. Stoga Visoki trgovački sud RH u svom obrazloženju gore navedenom izričito navodi da su banke znale za opisani rizik koji sa sobom nosi CHF kao valuta utočišta, a nisu na adekvatan način usprkos svijesti o tome da potrošači to ne znaju i da im je zbog toga odredba kojom su glavnicu vezali za CHF nerazumljiva, o tome obavijestili potrošača na način da svaki potrošač koji je vidio reklame dobije i razumljivo upozorenje kako bi na temelju toga bio u mogućnosti donijeti informiranu odluku hoće li prihvatiti rizik koji nosi odredba kojom se glavnica veže uz valutu CHF ili neće.

25. I Trgovački sud kao i Visoki trgovački sud RH ocjenjuju da u opisanim okolnostima nijedna od navedenih banaka nije u odnosu na osobe i interese potrošača postupala obzirno, savjesno, moralno i pošteno te da je u trenutku ugovaranja spornih odredbi kojima se glavnica veže uz valutu uz CHF došla do značajne neravnoteže u pravnima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

26. Također, prema članku 3. stavak 1. Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako su u suprotnosti sa uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzročili znatniju neravnotežu u pravima i obvezama strankama proizašlih iz ugovora. Po članku 5. iste Direktive u slučaju ugovora u kojem se potrošaču nude sve ili određene odredbe u pisanom obliku te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo.

27. Sukladno članu 1111. ZOO-a, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način pređe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema pravne osove u nekom pravnom poslu, po odluci suda odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga odnosno ako to nije moguće naknaditi vrijednost postignute koristi. Pod prijelazom imovine razumijeva se i stjecanje koristi izvršenom radnjom. Obveza vraćanja odnosno naknada vrijednosti nastaje i kada se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. U smislu članka 1115. ZOO-a, kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecaja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

28. Obzirom da je ovaj sud utvrdio da su ugovorne odredbe ugovora o kreditu pobliže opisane u izreci, zaključenog između stranaka ništetne, to sud nalazi da tužitelju pripada pravo da mu tuženi vrati što je temeljem takvih ništetnih odredbi naplatio i primio od tužitelja, cijeneći da je ništetnim odredbama tuženik tako naplaćeni novčani iznos stekao bez osnove, sukladno članku 1111. ZOO-a.

29. Na okolnosti visine tužbenog zahtjeva provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku financijske struke Andriji Ilakovcu.

29.1. Kao bitno iz Nalaza i mišljenja vještaka je utvrđeno, a uvidom u dokumentaciju koja prilježe spisu ovoga suda: da su tužiteljica i tužena zaključili dana 16.ožujka 2007. godine Ugovor o kreditu broj 9012343340 u kojem se Banka (tužena) obvezuje Korisniku kredita (tužitelju) staviti na raspolaganje iznos u kunama koji odgovora protuvrijednosti od 21.787,82 CHF po srednjem tečaju za CHF liste Banke na dan korištenja kredita, na kredit u otplati Korisnik kredita obvezuje se platiti Banci kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana, a koja na dan sklapanja Ugovora iznosi 5,10 %, kamata se obračunava u CHF (mjesečno, dekurzivno proporcionalnom metodom) sadržana je u anuitetima i dospijeva na naplatu zajedno s njima, kredit u iznosu 21.787,82 CHF otplaćuje se u 84 jednakih mjesečnih anuiteta, plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici, anuiteti dospijevaju na naplatu uzastopno, zadnjeg dana u kalendarskom mjesecu počevši oda dana dospijeća prvog anuiteta. Kredit je isplaćen 16.03.2007. godine. Uvidom u dokumentaciju koja prilježe spisu vještak je utvrdio da je tužena primjenjivala slijedeće kamatne stope u razdoblju 16.03.2007. do 31.03.2014.: od 16.03.2007. kamata je iznosila 5,10%, od 31.08.2007. kamata je iznosila 6,10 %, i od 29.02.2008. kamata je iznosila 7,45 %.

29.2. Nadalje, kao bitno iz Nalaza vještaka je utvrđeno na temelju dokumentacije koja mu je bila dostupna da postoji razlika kamata koju je tužena primjenjivala naspram početno ugovorene kamatne stope u razdoblju od 30. travnja 2007. do 31. ožujka 2014. u iznosu 1.048,51 eur (7.900,76 kn). Nadalje, na temelju dokumentacije koja je bila dostupna vještaku utvrdio je razliku tečaja za CHF kojeg je tužena primjenjivala prilikom svakog plaćanja svakog anuiteta u kunama naspram tečaja na dan korištenja kredita u ukupnom iznosu 3.467,97 eur (26.129,42 kn).

30. Stoga je sud glede glavne stvari odlučio kao u izreci, sukladno članku 1111. i 1115. ZOO-a.

31. Sukladno članku 29. ZOO-a tuženik je dužan platiti tužitelju zakonske zatezne kamate pobliže opisane u izreci, a koje teku od dana preplate pojedinih anuiteta.

32. Sukladno članku 154. stavak 2. ZPP-a odlučeno je o troškovima postupka. Tužiteljici je dosuđen parnični trošak i to za sastav tužbe prema Tbr.7.točka 1.OT 200,00 eur, zastupanje na ročištima 3. listopada 2022. i 21. siječanja 2025. 2x200,00 eur sve prema Tbr.9.točka 1.OT, ročište za objavu odluke 100,00 eur prema Tbr.9.točka 3.OT, sastav podnesaka 29. rujna 2022. i 21. travnja 2023. 2x200,00 eur sve prema Tbr.8.točka 1.OT, sastav podneska 21. studenog 2024. 50,00 eur prema Tbr.8.točka 4.OT, konferencija sa strankom 200,00 eur, pribava dokumentacije uz tužbu 50,00 eur prema Tbr.36.točka 3.OT, sudska pristojba na tužbu 44,95 eur. Osnovica za PDV iznosi 1.400,00 eur x 25% PDV 350,00 eur. Sveukupno troškovi iznose 1.794,00 eur. Obzirom da je tužiteljica uspjela sa 70% u ovom postupku, to ima pravno na naknadu parničnog troška u iznosu 1.256,47 eur. Tužiteljici je dosuđen, bez obzira na uspjeh u parnici, i puni iznos troškova vještačenja 663,61 eur. Stoga ukupno parnični troškovi tužiteljice iznose 1.920,08 eur.

32.1. S druge strane, tuženiku su dosuđeni parnični troškovi i to sastav odgovora na tužbu prema Tbr.8.točka 1.OT 200,00 eur, sastav podnesaka 31. ožujka 2022., 29. travnja 2022., 22. rujna 2022. i 1. prosinca 2022. 4x200,00 eur sve prema Tbr.8.točka 1.OT, sastav podneska 7. studenog 2022. prema Tbr.8.točka 3.OT 100,00 eur, zastupanje na ročištu 3. listopada 2022. i 21. siječnja 2025. 2x200,00 eur sve prema Tbr.9.točka 1.OT. Osnovica za PDV iznosi 1.500,00 eur, a PDV iznosi 250,00 eur. Ukupno je dosuđeno tuženiku 1.750,00 eur. Obzirom na uspjeh u parnici od 30%, ima pravno na naknadu parničnog troška u iznosu 525,00 eur.

32.2. Nakon prijeboja parničnih troškova tužiteljice u iznosu 1.920,08 eur i parničnih troškova tuženika u iznosu 525,00 eur, tuženik je dudan tužiteljici naknaditi parnični trošak u iznosu 1.395,08 eur.

33. Stoga je odlučeno kao u izreci.

Slavonski Brod, 3. ožujka 2025.

Sudac

Pavo Garić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu, u tri istovjetna pisana primjerka.