Republika Hrvatska

Trgovački sud u Varaždinu

Varaždin, Ulica braće Radić 2

Poslovni broj: P-86/2022-60

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Varaždinu po sucu toga suda Hugu Wedemeyeru, na prijedlog višeg sudskog savjetnika Matije Kontreca, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski autoklub temeljni autoklub "Varaždin", OIB: 68581456127, Gospodarska 58, Varaždin, kojeg zastupaju punomoćnici Franjo Šebijan i Mihaela Carović Rukavina, odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Franjo Šebijan i Mihaela Carović Rukavina, Varaždin, Pavlinska ulica 5, protiv tuženika GRAD VARAŽDIN, OIB: 13269011531, Trg kralja Tomislava 1, Varaždin, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva BRLEČIĆ & partneri j.t.d., Varaždinu, Optujska ulica 25/I, radi isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave 23. siječnja 2025. u prisutnosti punomoćnika parničnih stranaka, na ročištu za objavu, 3. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao u cijelosti neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I/ Nalaže se tuženiku GRAD VARAŽDIN, OIB: 13269011531, Varaždin, Trg kralja Tomislava 1 da isplati tužitelju novčani iznos od 6.768,86 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 11.11.2021.g. pa do 31.12.2021.g. po stopi od 7.61%, od 01.01.2022.g. pa do 30.06.2022.g. po stopi od 7,49%, od 01.07.2022.g. pa do isplate pod stopi od 7,31%, a u slučaju promjene prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za 5 postotna poena, sve to u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude.

II/ Nalaže se tuženiku GRAD VARAŽDIN, OIB: 13269011531, Varaždin, Trg kralja Tomislava 1, da tužitelju HRVATSKOM AUTOKLUBU, TEMELJNI AUTOKLUB „VARAŽDIN“, Gospodarska 58, Varaždin, OIB:68581456127 naknadi prouzročeni parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana donošenja presude pa sve do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, sve to u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju Hrvatski autoklub temeljni autoklub "Varaždin", OIB: 68581456127, Gospodarska 58, Varaždin, nadoknaditi tuženiku GRAD VARAŽDIN, OIB: 13269011531, Trg kralja Tomislava 1, Varaždin, trošak parničnog postupka u iznosu od 2.062,50 eura uvećan za pripadajuće zatezne kamate koje na taj iznos teku od 3. ožujka 2025., kao dana donošenja ove presude, pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu, i to za iznos od 494,57 eura, zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je ovom sudu podnio tužbu u kojoj u bitnome navodi da je isti knjižni vlasnik i posjednik nekretnine označene kao čk.br. 15208/3, GOSPODARSKA ULICA, GOSPODARSKO DVORIŠTE, ukupne površine 1411 m2, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], dok je tuženik vlasnik susjedne nekretnine označene kao čk.br. 15435/1, GOSPODARSKA ULICA, ŽUPANIJSKA CESTA, površine 19944 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Nekretnina u vlasništvu tužitelja sadašnjih oznaka, oblika i površine formirana je tijekom nove katastarske izmjere k. o. [katastarska općina] i to od dijela nekretnine starih oznaka čk.br. 9958, površine 1714 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u isključivom vlasništvu i posjedu tužitelja i od dijela čk.br. 15435/2 koja je u postupku nove izmjere postojala sa površinom od 499 m2. Nekretnina označena kao čk.br. 9958 se dijelom površine od 1160 m2 nalazila unutar postojeće ograde (radi se o dijelu nekretnine koju je tužitelj ogradio željeznom ogradom) dok se dio čk.br. 9958 sa ukupnom površinom od 554 m2 nalazio izvan postojeće željezne ograde te se protezala prema nekretnini u vlasništvu tuženika tadašnjih oznaka čk.br. 9955 k. o. [katastarska općina]. Međa, tj. međne linije, između nekretnina stranaka nekadašnjih oznaka, dakle čk.br. 9958 i čk.br. 9955 k. o. [katastarska općina], bile su jasne i vidljive te kao takve nesporne. Iste su bile definirane trajnim oznakama, a kako to proizlazi iz Nalaza geodetskog stručnjaka Vektre d.o.o. izrađenog po NE, dipl.ing. od 30. travnja 2006. u postupku formiranja građevinske čestice. Tako definiran oblik, površina te način uživanja nekretnina stranaka bio je nesporan sve do nove katastarske izmjere.

1.1. Prilikom prvotnog izlaganja podataka katastarske izmjere koje je provedeno još 17. lipnja 2013. tužitelju su prezentirani podaci na temelju kojih je utvrđeno kako će navedena čestica sa novom oznakom čk.br. 15208/3 postojati u površini od 1160 m2 te je tužitelj izjavio prigovor po kojem je napravljena nova izmjera, nakon koje je tužitelj kao podnositelj prigovora ponovno pozvan na ročište na kojem su mu prezentirani podaci utvrđeni ponovnom katastarskom izmjerom. Na ročištu radi izlaganja podataka tužitelj je opetovano izjavio prigovor obzirom da novoformirana čestica čk.br. 15208/3 ponovno svojom površinom nije odgovarala površini stanja u naravi odnosno ponovno je utvrđena u ukupnoj površini od 1160 m2, a koja površina je za 554 m2 manja od površine nekretnine koju je uživao tužitelj. Naime, cijela novoformirana čestica čk.br. 15208/3 predstavljala je samo dio čk.br. 9958 sa ukupnom površinom od 1160 m2 koji se nalazio unutar postojeće ograde dok je u potpunosti zanemaren dio čk.br. 9958 sa ukupnom površinom od 554 m2 koji se nalazio izvan postojeće željezne ograde, no koji je također bio u vlasništvu i posjedu tužitelja. Činjenica da je čestica bila samo djelomično ograđena ne znači da dio nekretnine izvan ograde nije bio u vlasništvu i posjedu tužitelja te da na isti ne polaže nikakva prava. Upravo iz tog razloga tužitelj je tijekom postupka katastarske izmjere tražio ispravak površina i međa prema dotadašnjem stanju, odnosno da se osnuje čestica jednake površine kao i nekretnina označena kao čk.br. 9958. Na ponovno provedenom terenskom očevidu, provedenim na licu mjesta 18. svibnja 2018. ponovno je konstatirano da nije došlo do dogovora između stranaka te je prilikom ponovnog terenskog očevida zapisnički konstatirano da se radi o sporu između međa, a na što je tužitelj ponovno izjavio prigovor (zaveden pod brojem 1340). U prigovoru je tužitelj isticao kako međa između nekretnina tužitelja i javnog dobra - ceste nikada nije bila sporna, već je sporno je li moguće u postupku preoblikovanja zemljišnih knjiga formirati novu česticu sa površinom koja je manja za 499 m2 od dotadašnje čestice, koja je bila u nespornom vlasništvu i posjedu tužitelja. Rješenjem DGU, PUK Varaždin, posl.br. KLASA:932-04/18-03/63, Urbroj: 541-14/2- 19-3 od 28. kolovoza 2019. odbijen je prigovor tužitelja na podatke utvrđene novom katastarskom izmjerom zemljišta za čk.br. 15208/3 k. o. [katastarska općina] (u izradi) te na isto rješenje tužitelj izjavljuje žalbu u povodu koje je drugostupanjsko tijelo, Središnji ured Državne geodetske uprave svojim rješenjem poništilo rješenje od 28. kolovoza 2019. i predmet je vraćen na ponovni postupak. U ponovnom postupku, na raspravi održanoj 15. studenog 2019., pri Zemljišnoknjižnom odjelu Varaždin, Općinskog suda u Varaždinu, a radi izlaganja katastarske izmjere i katastarskog klasiranja zemljišta, te radi oblikovanja-preoblikovanja zemljišnih knjiga i sređenja zemljišno-knjižnog stanja, tužitelj je obaviješten kako Županijska uprava za ceste i Grad Varaždin, s obzirom na do tada utvrđeno činjenično stanje, nemaju nikakve primjedbe i prigovore, te je sastavljen zapisnik i formirana čestica pod novim brojem 15435/2 sa površinom od 499 m2 u vlasništvu tužitelja te je time postupak izlaganja dovršen. Usprkos činjenici da je postupak izlaganja predmetne nekretnine okončan 15. studenoga 2019., tužitelj je 6. prosinca 2019. primio poziv za naknadni terenski očevid vezano uz prigovor broj 1340 na koji je pristupio samo on te je tom prilikom od nadležnih djelatnika za provođenje izmjere upoznat kako Županijska uprava za ceste i Grad Varaždin nisu suglasni sa formiranjem nove čestice na način kako je ista utvrđena na izlaganju 15. studenoga 2019. te je na ponovnom izlaganju podataka koje je provedeno 12. veljače 2020. povjerenstvo ponovno formiralo nove čestice i to na način da je spornu česticu broj 15435/2 sa površinom od 499 m2 podijelilo na pola, te polovicu iste pripojilo čk.br. 15208/3 za koju je već ranije postupak izlaganja dovršen. Tužitelj je ponovno istaknuo prigovor vlasnika i posjednika predmetnog zemljišta, no isti je pravomoćno odbijen presudom Visokog upravnog suda poslovni broj Usž-3353/2021.

1.2. Tužitelj navodi kako je, iz svega navedenog, sasvim razvidno kako je tužitelju u postupku preoblikovanja zemljišnih knjiga umanjena površina nekretnine koja je neupitno bila u njegovu vlasništvu i posjedu. Tužitelj ističe kako je sama svrha izlaganja

- preoblikovanja zemljišnih knjiga, usklađenje stanja u naravi sa stanjem u zemljišnim knjigama i katastru, pa je u skladu s time bilo potrebno formirati česticu pod novom oznakom, ali koja u cijelosti svojom površinom odgovara „staroj čestici" koja je u neupitnom vlasništvu i posjedu Hrvatskog autokluba, Temeljenog autokluba Varaždin, a ne istu prepoloviti. Tužitelj, kao knjižni vlasnik i posjednik nekretnine označene kao čk.br. 9958, površine 1714 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u postupku preoblikovanja zemljišnih knjiga postaje vlasnikom nekretnine označene kao čk.br. 15208/3, GOSPODARSKA ULICA, GOSPODARSKO DVORIŠTE, ukupne površine 1411 m2, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], odnosno, u postupku preoblikovanja, nekretnina u vlasništvu tužitelja umanjena je za površinu od 303 m2, a koje stanje nikako ne predstavlja stanje u naravi. Površina koja predstavlja razliku od 303 m2 sada je dio nekretnine u vlasništvu tuženika označene kao čk.br. 15435/1, GOSPODARSKA ULICA, ŽUPANIJSKA CESTA, površine 19944 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], odnosno postala je dio javne ceste i time izgubila sposobnost biti objektom prava vlasništva. Dakle, površina nekretnine od 303 m2, nekad u nespornom vlasništvu i posjedu tužitelja, po provedbi preoblikovanja zemljišnih knjiga postala je dio ceste u vlasništvu tuženika te joj je time oduzeta sposobnost da bude objekt prava vlasništva, što za tužitelja kao dotadašnje vlasnika proizvodi jednake pravne učinke kao da je glede tog dijela nekretnine provedeno potpuno izvlaštenje.

1.3. Kako je glede dijela nekretnine površine 303 m2 faktično provedeno izvlaštenje, tužitelj ima pravo na novčanu naknadu u visini tržišne vrijednosti nekretnine te stoga predlaže da sud presudom naloži isplatu naknade u visini tržišne vrijednosti nekretnine uvećano za pripadajuće zatezne kamate, uz naknadu parničnih troškova ovog postupka također uvećano za pripadajuće zatezne kamate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik u bitnome navodi kako je tužba u potpunosti neosnovana, pa se tuženik u cijelosti protivi postavljenom tužbenom zahtjevu. Tuženik prije svega ističe kako se ne može očitovati o tome je li nekretnina u vlasništvu tužitelja označena kao čk.br. 9958, površine 1714 m2, upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] za koju je u postupku nove katastarske izmjere utvrđeno kako je ista manja za površinu od 303 m2, i to na način da bi umanjenje površine nekretnine tužitelja u površini od 303 m2 bilo u korist nekretnine u vlasništvu tuženika, i to navedene čk.br. 15435/1, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], obzirom da je za utvrđenje te činjenice potrebno provođenje odgovarajućeg geodetskog vještačenja. Međutim, tuženik smatra kako nema osnove za isplatu naknade za eventualno izvlaštenje tog dijela nekretnine, a posebice ne pozivom na odredbe članka 33. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, a koji upućuje na naknadu za izvlašteno zemljište određenu Zakonom o izvlaštenju i određivanju naknade budući da je u konkretnom slučaju, ukoliko se dokaznim postupkom utvrdi kako je navedeni dio nekretnine uistinu prešao u vlasništvo tuženika, odnosno ukoliko se utvrdi da je tužitelj izvlašten u tom dijelu nekretnine, takvo izvlaštenje u tom slučaju provedeno bez postupka propisanog Zakonom o izvlaštenju i određivanju naknade te se taj zakon ne primjenjuje niti pri određivanju naknade za izvlaštenje dijela nekretnine koje je provedeno bez propisanog postupka. Konkretno, tužitelju bi eventualno pripadalo pravo na naknadu temeljem zahtjeva obveznopravne prirode , a što je i istaknuto u odluci Ustavnog suda U-I-6326/2011 od 7. veljače 2017. godine na koju se tužitelj i sam poziva u svojoj tužbi. Opreza radi, tuženik ističe prigovor zastare takvom traženju isplate naknade za zemljište na kojem je izgrađena cesta, odnosno eventualno provedeno izvlaštenje bez propisanog postupka izvlaštenja, budući da se u tom slučaju za ostvarivanje prava na takvu naknadu primjenjuju odredbe o općem zastarnom roku od 5 godina, s sukladno odredbi čl. 225. Zakona o obveznim odnosima. Naime, uzimajući u obzir odredbe Zakona o cestama, koji uređuje pitanje pravnog statusa, razvrstavanja, građenja i upravljanja cestama u Republici Hrvatskoj, razvidno je kako je, u slučaju da je na dijelu nekretnine tužitelja uistinu došlo do faktičnog izvlaštenja, do tog izvlaštenja došlo samom izgradnjom ceste odnosno pravomoćnošću uporabne dozvole navedene ceste, a od kojeg trenutka počinje teći petogodišnji zastarni rok za potraživanje naknade za zemljište, koje je izvlašteno bez provedenog propisanog postupka izvlaštenja. Čak i u slučaju da za navedenu nerazvrstanu cestu nije izdana uporabna dozvola, evidentno je da samom činjenicom izgradnje i općom upotrebom cestom sa odgovarajućim cestovnim pojasom, počinje teći petogodišnji zastarni rok za potraživanje naknade za izvlašteno zemljište bez provedenog postupka izvlaštenja, a činjenica je da je navedena cesta izgrađena prije više od desetak godine te je najmanje jednako toliko u općoj upotrebi za javnost. Nadalje, tuženik ističe kako je svrha pokretanja postupka nove katastarske izmjere upravo evidentiranje stvarnog stanja na terenu, a što znači da oblik i površina novoformiranih katastarskih četica ne mora odgovarati obliku i površini katastarskih čestica iz stare izmjere. U slučaju kad bi postojala obveza da se novom izmjerom zadrži staro stanje katastarskog plana, provođenje nove katastarske izmjere potpuno bi izgubilo svoj smisao. Sama činjenica promjene oblika i površine katastarskih čestica koja je utvrđena novom katastarskom izmjerom, potvrđuje je da je takvo stanje odraz stanja nekretnina već duži niz godina.

2.1. Slijedom svega navedenog, tuženik smatra kako nije u obvezi isplatiti naknadu, pa predlaže da sud odbije tužbeni zahtjeve te tužitelja obveže da tuženiku naknadi prouzročeni parnični trošak.

3. U tijeku dokaznog postupka sud je pročitao dokumentaciju u spisu predmeta i to: izvadak iz baze podataka Državne geodetske uprave Područni ured za katastar Varaždin za nekretninu upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (list 7 spisa), izvadak iz baze podataka Državne geodetske uprave Područni ured za katastar Varaždin za nekretninu upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (list 8 spisa), izvješće o utvrđivanju međa i drugih granica te novim razgraničenjima od 30. travnja 2008. (list 9 – 10 i 49 – 51 spisa), dopis odvjetnice Vlatke Ostrognaj upućen tuženiku 26. studenoga 2018. (list 11 - 13 spisa), rješenje Državne geodetske uprave, Središnji ured od 24. listopada 2019. (list 14 – 16 spisa), zapisnik Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Varaždinu od 21. studenoga 2018. (list 17 – 19, 46 – 48 i 98 – 101 spisa), rješenje Državne geodetske uprave, Središnji ured od 14. travnja 2020. (list 20 – 22 spisa), presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske od 11. studenog 2021., poslovni broj Usž-3353/21-2 (list 23 – 25 spisa), dopis Državne geodeteske uprave Područni ured za katastar Varaždin od 4. ožujka 2022. (list 53 - 54 spisa), preslike dokumentacije Državne geodetske uprave Područnog ureda za katastar Varaždin dostavljenu ovom sudu 2. prosinca 2022. (listovi 63 – 94 spisa), preslike dokumentacije Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Varaždinu dostavljene sudu 22. veljače 2024. – povijesni izvadak za kč. br. [katastarska čestica] i zapisnike sastavljene povodom preoblikovanja zemljišne knjige posl. br. Z-1874/2012/14429 (listovi 116-131 spisa), obavijest Županijske uprave za ceste od 10. travnja 2024. (list 159 spisa).

3.1. Nadalje, sud je proveo i dokaz saslušanjem svjedokinje BE, svjedokinje NEK te svjedoka JE.

3.2. Isto tako, sud je proveo dokaz vještačenjem od strane vještaka geodetske struke Hrvoja Ramušćaka te je pročitao nalaz istog od 16. listopada 2024. (listovi 186 – 191 spisa), dok je isti vještak i usmeno saslušan na ročištu održanom 23. siječnja 2025. (list 209 spisa).

3.3. Sud nije proveo dokaz saslušanjem svjedoka IE, KE i BEK, kao što ni nije proveo dokaz građevinskim vještačenjem radi utvrđivanja tržišne vrijednosti dijela sporne nekretnine, jer je smatrao da provođenje navedenih dokaza nije potrebno za donošenje meritorne odluke u ovom predmetu, a posebice imajući u vidu načelo ekonomičnosti postupka iz odredbe čl. 10. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, dalje u tekstu: ZPP).

4. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za isplatu naknade u iznosu od 6.768,86 eura s osnove izvršenog faktičnog izvlaštenja dijela nekretnine u vlasništvu tužitelja u korist tuženika.

5. Između stranaka je sporno je li nekretnina tužitelja čk.br. 9958 upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u postupku nove katastarske izmjere umanjena za površinu od 303 m2 i to u korist nekretnine u vlasništvu tuženika, i to čk. br. 15435/1, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], je li za taj predmetni dio nekretnine izvršeno faktično izvlaštenje i kada, pa samim time ima li tužitelj pravo na odgovarajuću naknadu za izvršeno faktično izvlaštenje, odnosno, je li njegovo potraživanje s navedene osnove u zastari.

6. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a, sud je našao tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovanim iz razloga koji se navode u nastavku ove presude.

7. Prije svega, odredbama čl. 33. st. 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14; dalje u tekstu: ZV) propisano je kako pravo vlasništva može u interesu Republike Hrvatske biti zakonom oduzeto (potpuno izvlaštenje) ili ograničeno osnivanjem za drugoga nekoga prava glede vlasnikove stvari (nepotpuno izvlaštenje), u kojem slučaju vlasnik ima pravo na naknadu prema propisima o izvlaštenju. Bude li zakonom nekoj vrsti stvari oduzeta sposobnost da bude objekt prava vlasništva, to za dotadašnje vlasnike takvih stvari proizvodi jednake pravne učinke kao da je glede tih stvari provedeno potpuno izvlaštenje. Pritom je postupak izvlaštenja propisan Zakonom o izvlaštenju i određivanju naknade ("Narodne novine" broj 74/14, 69/17, 98/19; dalje u tekstu: Zakon o izvlaštenju). Međutim, kako u konkretnom slučaju nije proveden postupak izvlaštenja u smislu odredaba Zakona o izvlaštenju, već eventualno faktično izvlaštenje tužitelja, to tužitelj prema tuženiku može postavljati zahtjev obveznopravne prirode, a što potvrđuje i odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-I-6326/2011 od 7. veljače 2017.

7.1. S obzirom na takav obveznopravni zahtjev tužitelja, relevantna je i odredba čl. 225. Zakona o obveznim odnosima ("Narode novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23; dalje u tekstu: ZOO) kojom je propisan opći zastarni rok od pet godina. Nadalje odredbom čl. 215. st. 1. ZOO-a propisano je da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano.

7.2. Isto tako, relevantne su i odredbe čl. 101. st. 1. i 2. Zakona o cestama ("Narodne novine" broj 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19, 144/21, 114/22, 114/22, 4/23, 133/23; dalje u tekstu: Zakon o cestama) kojima je propisano da je nerazvrstana cesta javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalazi te da se nerazvrstana cesta ne može otuđiti iz vlasništva jedinice lokalne samouprave niti se na njoj mogu stjecati stvarna prava, osim prava služnosti i prava građenja radi građenja građevina sukladno odluci izvršnog tijela jedinice lokalne samouprave, pod uvjetom da ne ometaju odvijanje prometa i održavanje nerazvrstane ceste. Nadalje, odredbama čl. 102. st. 1. i 2. Zakona o cestama propisano je da nerazvrstana cesta postaje javno dobro u općoj uporabi pravomoćnošću uporabne dozvole odnosno izdavanjem drugog akta na temelju kojeg je dopuštena uporaba građevine sukladno posebnom propisu. Nerazvrstana cesta upisuje se u zemljišne knjige kao javno dobro u općoj uporabi i kao neotuđivo vlasništvo jedinice lokalne samouprave. Nadalje, relevantna je i Odluka Ministarstva pomorstva, prometa i infrastrukture o cestama na području velikih gradova koje prestaju biti razvrstane u javne ceste, objavljena u "Narodnim novinama" broj 44/2012 od 18. travnja 2012., kojom je određeno da bivša javna cesta oznake ŽC 206800 – Jalkovec (u. Braće Radić) – Sportska ul. – Trg I. Perkovca – Ul. Gospodarska – Kućan Marof (Varaždinska ul) – G. Kućan postaje nerazvrstanom cestom.

8. Iz materijalne dokumentacije u spisu predmeta koju je sud našao relevantnom za odlučivanje, sud je utvrdio sljedeće:

- iz izvatka iz BZP-a za čk.br. 15208/3 u naravi GOSPODARSKA ULICA, GOSPODARSKO DVORIŠTE površine 1411 m2, upisano u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], utvrđeno je kako je kao vlasnik upisan AK „VARAŽDIN“, OIB: 68581456127;

- iz izvatka iz BZP-a za čl.br. 15435/1 u naravi GOSPODARSKA ULUCA, ŽUPANIJKA CESTA površine 19944 m2, upisano u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], utvrđeno je kako je kao vlasnik upisan GRAD VARAŽDIN, OIB: 13269011531;

- iz Izvješća o utvrđivanju međe i drugih granica te o novim razgraničenjima od 30. travnja 2008. utvrđeno je kako isto tuženik nije potpisao kao vlasnik čk.br. 9955 - javno dobro – putevi iz razloga što se ista čestica vodila kao javno dobro, a ne kao njegovo vlasništvo

- iz Identifikacije kat. čestica prema prethodnoj kat. izmjeri od 4. ožujka 2022. utvrđeno je kako je sadašnja katastarska čestica [katastarska čestica] upisana u posjedovni list 4547 i u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] nastala od dijela stare katastarske čestice [katastarska čestica] i od katastarske čestice [katastarska čestica] koja je u postupku nove izmjere postojala sa 499 m2, a koja je kasnije u postupku rješavanja prigovora pod brojem 1340 poništena i spojena u sadašnju čk.br. 15208/3 k.o. Varaždin

-iz dopisa Županijske uprave za ceste Varaždinske županije od 10. travnja 2024. utvrđeno je kako Županijska uprava za ceste ne posjeduje građevinsku i uporabnu dozvolu za cestu – Gospodarska ulica, odnosno ŽC 206800

9. Nadalje, vezano uz sporne činjenice u ovom postupku, sud je proveo i personalne dokaze i to dokaz saslušanjem svjedokinje BE, svjedokinje NEK i svjedoka JE.

9.1. Prilikom saslušanja, svjedokinja BE izjavila je kako je ona zaposlenica tužitelja na poslovima tajnika te je iz tog razloga i upoznata s predmetom spora. Nadalje, navela je kako je 70-ih godina tadašnje AUTOMOTO društvo otkupilo zemljište za potrebe društva te se na tom zemljištu danas nalazi kompletni servisni centar tužitelja. Hrvatski autoklub, Temeljni autoklub Varaždin je 2008. godine prvi puta pozvan na izlaganje čestica, a vezano uz formiranje novih čestica i već tada je tužitelj prigovorio. Naime, čestice u vlasništvu tužitelja bile su omeđene ogradom, ali dio zemljišta, pa tako i ovdje sporno zemljište je bilo i van te ograde. Naime, ograda je bila povučena na spornom zemljištu kako bi se neometano mogao odvijati promet, odnosno pristup restoranu. Međutim, već tada je bilo problematično to što je međa u postupku izlaganja bila locirana na ogradi, dakle, nije bilo obuhvaćeno zemljište izvan ograde i tada je prvi puta tome prigovoreno. To zemljište odnosi se na čk.br. 9958 koja je bila površine 1714 m2. Prilikom ponovnog izlaganja čestica tužitelj je primijetio da je zapravo međa pomaknuta malo van te ograde, ali da nedostaje 303 m2, te je tome ponovno prigovoreno. Ista je navela da ima saznanja da ta površina koja nedostaje, tako joj je objašnjeno, potpada pod zemljani pojas uz cestu. Istaknula je da se tuženik tome ne protivi, ali pošto je tužitelj to zemljište otkupio, potražuje od tuženika naknadu zbog umanjena tužiteljevog zemljište. Isto tako, istaknula je kako tuženik nije bio izašao na teren kada su rađena geodetska snimanja i uviđaj na licu mjesta u postupku preoblikovanja.

9.2. Nadalje, svjedokinja NEK izjavila je kako je Gospodarska ulica bila do donošenja novog Zakona o cestama, dakle do 2011. odnosno 2012. godine, županijska cesta koja je potom novim zakonom prenesena kao javno dobro u isključivo vlasništvo tuženika te su stoga sva saznanja koja ima uz navedenu cestu nakon tog vremena kada je cesta postala nerazvrstana cesta. Istovremeno se odvijalo i osnivanje zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] te je 2019. bio postupak izlaganja za Gospodarsku ulicu i tada nije bilo nikakvih prigovora od strane tužitelja za navedeno, već je prigovor tužitelja bio vezan za put, odnosno bočnu ulicu, a ne na samu Gospodarsku ulicu za koju zapravo dugi niz godina nije bilo nikakvih promjena, odnosno zahvata na samoj cesti odnosno širenja ceste niti nije bilo nikakvih imovinsko-pravnih postupaka. Također, nakon samog osnivanja zemljišne knjige koliko joj je poznato, tužitelj nije u zakonskom roku od 60 dana istaknuo nikakav prigovor niti je tuženik bio obaviješten o tome da se vodi kakav postupak protiv njega. Isto tako, ista je navela kako Grad Varaždin izdaje građevinske dozvole od 2008. kada je ta ovlast prenesena u njegovu nadležnost. Nadalje, svjedokinja je navela kako je Gospodarska ulica izgrađena prije prije 2008. godine, ali da ne zna točno kada. Svjedokinja je navela i da je sudjelovala u postupku preoblikovanja zemljišnih knjiga na način da je zastupala Grad Varaždin te je istaknula da, koliko joj je poznato, tužitelj nije imao nikakvih prigovora, osim prigovora vezanog uz bočnu ulicu koja nije predmet ovog spora.

9.3. Svjedok JE je prilikom saslušanja izjavio kako je on pročelnik Upravnog odjela za gradnju i komunalno gospodarstvo u Gradu Varaždinu te da može reći da je provjerio u gradskoj arhivi jesu li za Gospodarsku ulicu izdavani kakvi akti za gradnju i to nakon 1. siječnja 2008. kada je to prešlo u nadležnost Grada, ali nije našao da se na toj prometnici događalo bilo što što bi zahtijevalo dozvolu za gradnju pa stoga zaključuje da ako se nešto i gradilo, odnosno proširivala ulica da je to bilo prije 2008. Grad je zapravo silom zakona preuzeo upravljanje cestom od Županijske uprave za ceste, ali tada nije preuzeta i popratna dokumentacija. Dakle, svjedok nema saznanja da bi bio postojao spor o međi, a koja je predmet ovog postupka te je isto tako istaknuo da je tuženik kao upravitelj dužan i održavati pojas uz cestu, odnosno cijeli koridor. Nadalje, svjedok je naveo i da sama ulica postoji od 80-ih godina prošlog stoljeća ili čak ranije, dakle definitivno prije samog formiranja jedinica lokalnih samouprava u Republici Hrvatskoj te još jednom ističe da je jedini zahvat na toj cesti bio na rotoru kod Bauhausa. Isto tako, istaknuo je i da pojas uz cestu održava tuženik jer postoji jedan dio zelene površine koji kosi održavatelj tuženika i koji bi obrastao da se ne kosi.

10. Nadalje, sud je proveo dokaz vještačenjem po vještaku geodetske struke, Hrvoju Ramušćaku, koji je izradio svoj nalaz i isti dostavio sudu 16. listopada 2024., a vještaka je i saslušan na ročištu za glavnu raspravu 23. siječnja 2025.

10.1. Iz nalaza vještaka proizlazi kako je došlo do umanjenja čestice tužitelja u korist Grada Varaždina, odnosno u korist čestice broj 9955/1 i to za 303 m2. Prilikom usmenog izlaganja, vještak je pojasnio svoj nalaz na način da je naveo kako su sporni dijelovi za koje je umanjena čestica označeni slovima i to A-B-C-P-O-N-A i M-L-J-K-M (mrežasto označeno na skici izmjere). Nadalje, vještak je naveo da se na skici izmjere vidi i infrastruktura koja se nalazi na spornim dijelovima čestice i to u vidu rasvjete i šahtova.

11. Sud je prihvatio iskaze saslušanih svjedoka, kao i nalaz vještaka geodetske struke kao u cijelosti izrađen po pravilima struke, a i imajući u vidu i da je vještak svoj nalaz dodatno pojasnio na ročištu prilikom usmenog saslušanja.

12. Dakle, na temelju tako provedenih materijalnih i personalnih dokaza sud je izveo sljedeće zaključke o spornim činjenicama.

13. Iz nalaza vještaka Hrvoja Ramušćaka sud je nedvojbeno utvrdio kako je nekretnina i to čestica ranije oznake čk.br. 9958 (vođena kao vlasništvo tužitelja) umanjena za površinu od 303 m2 u korist tuženika te je u postupku nove katastarske izmjere oblikovana nova katastarska čestica čk.br. 15208/3 upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Navedeno proizlazi i iz Identifikacije kat. čestice prema prethodnoj kat. izmjeri od 4. ožujka 2022., gdje je jasno navedeno kako je nova čk.br. 15208/3 upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (u vlasništvu tužitelja) nastala od dijela stare katastarske čestice [katastarska čestica] i od katastarske čestice [katastarska čestica] koja je u postupku nove izmjere postojala sa 499 m2, a koja je kasnije u postupku rješavanja prigovora pod brojem 1340 poništena i spojena u sadašnju čk.br. 15208/3 k. o. [katastarska općina].

13.1. Međutim, to što je prilikom nove katastarske izmjere oblikovana nova čk.br. 15208/3 upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] umanjene površine u iznosu od 303 m2, ne znači da je tog umanjena došlo tek provođenjem postupka nove katastarske izmjere. Naime, cilj postupka nove katastarske izmjere te preoblikovanja zemljišnih knjiga je upravo sređivanje zemljišnoknjižnog stanja, odnosno usklađivanja tog stanja s faktičnim stanjem na terenu, dakle, provođenjem katastarske izmjere i preoblikovanjem zemljišnih knjiga usklađeno je stanje u katastru i zemljišnim knjigama sa stvarnim stanjem na terenu.

13.3. Nadalje, iz nalaza vještaka Hrvoja Ramušćaka vidljivo je da sporni dio čestice tužitelja ranije oznake čk.br. 9958 (u površini od 303 m2) pripojen čestici u vlasništvu tuženika, sadašnje oznake čk.br. 15435/1 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u naravi GOSPODARSKA ULICA, ŽUPANIJSKA CESTA, te da je na navedenoj čestici izgrađena cesta koja prema Zakonu o cestama i Odluci Ministarstva pomorstva, prometa i infrastrukture o cestama na području velikih gradova koje prestaju biti razvrstane u javne ceste, objavljenoj u "Narodnim novinama" broj 44/2012 od 18. travnja 2012., postala nerazvrstanom cestom, dakle, javnim dobrom u općoj uporabi u vlasništvu jedinice lokalne samouprave, ovdje tuženika. Isto tako, iz predmetnog nalaza vidljivo je i kako se na tom spornom dijelu čestice stare oznake čk.br. 9958 (površine 303 m2) nalaze dva šahta te dva stupa javne rasvjete, pa stoga sud zaključuje kako taj sporni dio čestice čini dio nerazvrstane ceste u smislu odredbe čl. 100. Zakona o cestama (i to zemljišni pojas s obiju strana ceste potreban za nesmetano održavanje ceste i javna rasvjeta i oprema ceste). Osim toga, ni sam tužitelj tijekom postupka nije sporio da sporni dio čestice čini nerazvrstanu cestu, štoviše, svjedokinja tužitelja – BE, zaposlena kao tajnica kod tužitelja, je prilikom saslušanja navela da joj je objašnjeno kako taj sporni dio čestice potpada pod zemljišni pojas uz cestu i da se tužitelj tome ne protivi, ali da tužitelj traži da tuženik naknadi vrijednost spornog dijela čestice.

13.4. S obzirom da je, dakle, utvrđeno kako sporni dio čestice površine 303 m2 čini dio nerazvrstane ceste (Gospodarska ulica) u smislu odredbe čl. 100. Zakona o cestama, dakle, javno dobro u općoj uporabi u smislu odredbe čl. 102. st. 1. Zakona o cestama, te da je iz Odluke Ministarstva pomorstva, prometa i infrastrukture o cestama na području velikih gradova koje prestaju biti razvrstane u javne ceste, objavljenoj u "Narodnim novinama" broj 44/2012 od 18. travnja 2012. razvidno kako je Gospodarska ulica, koja je tom Odlukom postala nerazvrstana cesta, do iste Odluke bila dio javne ceste, i to županijske ceste oznake ŽC 206800 (pa tako i dio sporne čestice koja predstavlja zemljišni pojas uz cestu), dakle, također javno dobro u općoj uporabi prema ranijem Zakonu o javnim cestama ("Narodne novine" broj 180/04, 82/06, 138/06, 146/08, 152/08, 38/09, 124/09, 153/09, 73/10, 91/10, 84/11), tužitelj za sporni dio zemljišta za koji je umanjena čestica u njegovom vlasništvu može isticati samo zahtjev za naknadu obveznopravne prirode, a što potvrđuje i odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske U-I-6326/2011 od 7. veljače 2017., dakle, ne može tražiti vraćanje i predaju u posjed nekretnine jer to više objektivno nije moguće. S tim u svezi, ističe se da zastara takvog obveznopravnog zahtjeva za isplatu naknade za zemljište oduzeto radi izgradnje ceste, ako nije doneseno pravomoćno rješenje o izvlaštenju te ako sporni pravni odnos stranaka nije uređen nagodbom, počinje teći od trenutka kada je vlasnik oduzetog zemljišta saznao za promijenjenu namjenu nekretnine ili dijela nekretnine, odnosno kada više nije moguće s uspjehom zahtijevati predaju u posjed te nekretnine, a što je trenutak izgradnje ceste i završetka radova (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudu poslovni broj Rev-673/2022-2 od 14. lipnja 2022.), s time da se primjenjuje opći zastarni rok od pet godina iz odredbe čl. 225. ZOO-a (takvo pravno shvaćanje zauzeo i Vrhovni sud Republike Hrvatske – Su-IV-123/2024-5 od 27. svibnja 2024.). Samo iznimno, i to kada je raniji vlasnik iz opravdanih razloga za promjenu namjene nekretnine saznao naknadno, zastara počinje teći od onog trenutka kada je saznao za promjenu namjene nekretnine neovisno od trenutka kada objektivno više nije mogao s uspjehom zahtijevati vraćanje i predaju u posjed te nekretnine, tj. neovisno od trenutka izgradnje ceste i završetka radova. U konkretnom slučaju, iz iskaza svjedokinje BE proizlazi da je tužitelj, odnosno tadašnje AUTOMOTO društvo, steklo vlasništvo nekretnine sa spornim dijelom čestice 70-ih godina prošlog stoljeća, dok iz iskaza svjedoka JE proizlazi da sama cesta (Gospodarska ulica) postoji od 80-ih godina prošlog stoljeća, s time da, nakon što je na tuženika prešla nadležnost izdavanja akata za gradnju, tj. nakon 1. siječnja 2008., na toj prometnici nije bilo radova koji bi zahtijevali izdavanje građevinske dozvole, a što je utvrdio pretragom arhive tuženika, a isto je ptovrdila u svom iskazu i svjedokinja NEK. Ovdje se napominje da je sud na prijedlog tuženika od Županijske uprave za ceste Varaždinske županije, kao ranijeg upravitelja predmetnom cestom, zatražio presliku građevinske i uporabne dozvole za istu, ali je sud dopisom zaprimljenim 10. travnja 2024. obaviješten da Županijska uprava za ceste Varaždinske županije ne posjeduje traženo. Stoga je sud svoje zaključke o navedenom izveo na temelju iskaza ranije navedenih svjedoka koje je u tom dijelu cijenio kao uvjerljive. Dakle, razvidno je da se Gospodarska ulice kao cesta, dakle, javno dobro u općoj uporabi koristi još od 80-tih godina prošlog stoljeća, pa je stoga, od njezine izgradnje i početka opće uporabe za javnost proteklo i više od pet godina koliko iznosi opći zastarni rok, pa je po tom kriteriju obveznopravni zahtjev tužitelja zastario. Međutim, uzimajući u obzir i drugi kriterij – trenutak saznanja tužitelja za predmetnu promjenu, ovaj sud smatra kako je i prema tom kriteriju tužiteljev obveznopravni zahtjev zastario. Naime, iz iskaza svjedokinje BE, kojeg je sud i u tom dijelu prihvatio, proizlazi kako je tužitelj već 2008., kada je prvi puta pozvan na izlaganje čestica vezano uz formiranje novih čestica, saznao da je njegova čestica umanjena za sporni dio jer je međa bila pomaknuta na ogradu, odnosno nije bio obuhvaćen dio čestice zemljišta izvan ograde, s time da je svjedokinja pojasnila da taj dio čestice nije bio ograđen kako bi se mogao nesmetano odvijati promet. Nadalje, sud ne može prihvatiti tvrdnju tužitelja da Izvješće o utvrđivanju međe i drugih granica te o novima razgraničenjima od 30. travnja 2008. govori u prilog tome da su granice između čestica bile nesporne, jer iz istog Izvješća proizlazi upravo suprotno, odnosno, isto nije potpisano od strane svih međaša, tj. isto nije potpisano od strane tadašnjeg upravitelja javnog dobra – ceste (čk.br. 9955 k. o. [katastarska općina]). Slijedom navedenog, utvrđeno je da je tužitelj najkasnije 2008. morao znati za sporno umanjenje čestice te je računajući od tog trenutka proteklo i više od pet godina koliko iznosi opći zastarni rok. Dakle, obeznopravni zahtjev tužitelja je u konkretnom slučaju u zastari.

14. Slijedom navedenog, a imajući u vidu odredbe čl. 215. i čl. 225. ZOO-a, valjalo je odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao u cijelosti neosnovan i odlučiti kao u toč. I. izreke ove presude.

15. O troškovima ovog postupka riješeno je u toč. II. izreke presude na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a kojim je propisano da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Nadalje, odredbom čl. 155. ZPP-a propisano je da će sud će prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti. Nadalje, sud je primijenio odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23; dalje u tekstu: Tarifa) s obzirom da je odredbom Tbr. 52. st. 3. Tarife propisano da, kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenje odluke o trošku postupka.

15.1. Kao opravdani trošak tuženiku je u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a priznat trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), sastav podneska od 15. ožujka 2024. u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 8. toč. 4. Tarife), trošak zastupanja na ročištima održanima 24. studenoga 2022., 14. veljače 2024., 27. ožujka 2024., 24. svibnja 2024. i 23. siječnja 2025. u iznosu od po 200,00 eura za svako ročište (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), trošak sastava podnesaka od 8. travnja 2024. i 15. studenoga 2024. u iznosu od po 200,00 eura za svaki podnesak (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), što ukupno iznosi 1.650,00 eura, na koji iznos tuženik ima pravo i na PDV po stopi od 25% sukladno Tbr. 46. Tarife, što sveukupno iznosi 2.062,50 eura.

15.2. Tuženiku nije priznat trošak sastava podnesaka od 15. ožujka 2024. u zatraženom iznosu od 200,00 eura, već u umanjenom iznosu od 50,00 eura, s obzirom da je sud smatrao da navedenih podnesak potpada pod kategoriju ostalih podnesaka. Isto tako, tuženiku u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a nije priznat trošak sastava podneska od 29. travnja 2024. u iznos od 200,00 eura s obzirom da je sud smatrao kako navedeni podnesak nije bio potreban za vođenje ovog postupka, a tuženik je navode iz podneska mogao iznijeti na ročištu prilikom održavanja uviđaja 24. svibnja 2024. Nadalje, tuženiku nije priznat trošak pristojbe na odgovor na tužbu s obzirom da obveza plaćanja pristojbe na odgovor na tužbu nastaje tek po pravomoćnom završetku postupka i to za svaku stranku razmjerno uspjehu u postupku. Slijedom navedenog, sud je u tom dijelu, i to za iznos od 494,57 eura, zahtjev tuženika za naknadu parničnih troškova odbio kao neosnovan.

15.3. Slijedom navedenog, sud je odlučio kao u toč. II. izreke ove presude.

16. Slijedom svega navedenog, sud je odlučio kao u izreci ove presude.

U Varaždinu 3. ožujka 2025.

Sudac

Hugo Wedemeyer

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o tom ročištu. Ako stranka nije uredno obaviještena o tom ročištu, može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske.

Dostaviti:

1. Tužitelju po punomoćniku Franji Šebijanu, odvjetniku u Varaždinu

2. Tuženiku po punomoćnici Željki Brlečić, odvjetnici u Varaždinu