REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 73 P-6395/2022-18.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ani Lovrinov, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja EE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Mihaela Carović Rukavina, odvjetnica iz Varaždina, protiv tuženika IMEX BANKA d.d., OIB: 99326633206, sa sjedištem u [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Joško Biliškov, odvjetnik iz Zagreba, radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, nakon zaključene glavne i javne rasprave dana 23. siječnja 2025. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja Jasminke Trubelja, odvjetnice, dana 3. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Proglašava se nedopuštenom ovrha po prijedlogu ovrhovoditelja – tuženika IMEX BANKA d.d., [adresa], 21000 Split, OIB: 99326633206, protiv ovršenika – tužitelja EE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u predmetu br. Ovr-3097/2022 Općinskog građanskog suda u Zagrebu, pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava u postupku izravne naplate na temelju ovršne isprave zadužnice ovjerene kod javnog bilježnika Nade Vidović-Džidić u Novom Marofu, poslovni broj OV-5881/2013 od 20. studenog 2013.god.

Tužena IMEX BANKA d.d., [adresa], 21000 Split, OIB: 99326633206 dužna je naknaditi tužiteljici parnični trošak u roku od 8 dana, pod prijetnjom ovrhe."

II. Nalaže se tužitelju EE da naknadi tuženiku Imex banka d.d. trošak parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 3. ožujka 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope odnosno stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u preostalom iznosu od 850,00 EUR, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je zaključkom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl.br. Ovr-3097/2022-3 od 16. studenog 2022. upućen kao ovršenik da u roku od 15 dana pokretne parnicu radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava zaplijenjenih u postupku izravne naplate novčane tražbine na temelju ovršne isprave – zadužnice ovjerene kod javnog bilježnika Nade Vidović-Džidić u Novom Marofu, poslovni broj OV-5881/2013 od 20. studenog 2013. iz razloga propisanih odredbom čl. 50. st. 1. toč.7., toč. 9., toč. 10. i toč. 11. Ovršnog zakona. Tuženik je, u svojstvu ovrhovoditelja, dana 19.09.2022. pokrenuo pred Financijskom agencijom postupak izravne naplate temeljem Zahtjeva za izravnu naplatu novčane tražbine na temelju navedene zadužnice koja je izdana je od strane dužnika trgovačkog društva KAMINI HOYAN d.o.o., [adresa], OIB: 31689883490., dana 20.11.2013., dok su na istoj kao jamci platci navedeni EE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], IE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], LE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]. Tužitelj je zaprimio Obavijest Financijske agencije kojom ga obavještava o zaprimljenom zahtjevu za izravnu naplatu te upisu osnova za plaćanje u Očevidnik redoslijeda osnova za plaćanje, uz koju je primio i presliku zahtjeva za izravnu naplatu od dana 19.09.2022. kojom se zahtjeva naplata u prema specifikaciji u privitku. Iz zahtjeva za naplatu po zadužnici, koji tuženik naziva specifikacija proizlazi da je tražbina vjerovnika koja je osigurana predmetnom zadužnicom dužnika dospjela na naplatu i na dan 19.09.2022. ukupno 158.513,23 kn, koji iznos se odnosi na dospjelu glavnicu. Tužitelju je zajedno s troškovima postupka evidentirana zapljena ukupnog iznosa od 160.498.45 kn. Tužitelj nadalje ističe da je iz zadužnice vidljivo kako je ista izdana radi naplate tražbine u iznosu od 240.000,00 kn uvećano za ugovorne kamate kao i ostale sporedne tražbine sa zateznom kamatom po stopi od 15% godišnje, promjenjiva. Iz specifikacije nije vidljivo što je i kada točno podmireno, nije vidljivo na što se točno preostalo potraživanje odnosi i jesu li kamate podmirene. U zahtjevu je naveden samo iznos dospjelog potraživanja, bez ikakve specifikacije, eventualnog obračuna kamata ili ostalih sporednih tražbina. Ističe i prigovor zastare tuženikove tražbine. Predlaže da sud proglasi nedopuštenim pljenidbu i prijenos temeljem navedene ovršne isprave, uz naknadu troškova parničnog postupka tužitelju.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Tužitelj je 3. studenog 2022. Općinskom građanskom sudu u Zagrebu podnio prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim te prijedlog za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate pred Financijskom agencijom temeljem ovršne isprave - zadužnice OV-5881/13 od 20.11.2013.. U svom prijedlogu tužitelj je naveo žalbene razloge iz čl. 50. st. 1. toč. 1., toč. 2., toč. 3., toč. 5., toč. 6., toč. 7., toč. 8., toč. 9., toč. 10. i toč. 11. Ovršnog zakona. Navedeni prijedlog koji se vodio pod brojem Ovr-3097/22 je odbijen rješenjem od 16.11.2022. jer tužitelj nije dokazao da je ispunjen bilo koji žalbeni razlog iz čl. 50. Ovršnog zakona. Žalbeni razlozi su istaknuti paušalno bez ikakvih materijalnih dokaza i obrazloženja. Dakle, u konkretnom slučaju nije bio ispunjen niti jedan zakonski uvjet za proglašenje pljenidbe i prijenosa temeljem zahtjeva za izravnu naplatu nedopuštenim. Ističe da je zadužnica u naravi, jednostrani, privatnopravni akt dužnika, kojim dužnik preuzima obvezu za ispunjenje novčane tražbine vjerovniku s određenim javnopravnim učinkom. U odnosu na prigovor zastare, tuženik ističe da zastara može nastupiti samo u odnosu na osiguranu tražbinu, a ne i na sam instrument osiguranja, pa su očito neosnovani navodi da bi tražbina osigurana zadužnicom dospjela danom izdavanja zadužnice, a navedeno nije propisano niti Zakonom niti Pravilnikom o obliku i sadržaju zadužnice. Kao dospijeće treba uzeti dospijeće tražbine iz pravnog posla, što je i logično jer bi naplata po zadužnici prije dospijeća tražbine osigurane zadužnicom predstavljala zlouporabu od strane vjerovnika, tako da se i zastara može računati samo od dospijeća tražbine osigurane zadužnicom. Stoga je neosnovan prigovor zastare. U konkretnom slučaju Banka je s društvom KAMINI HOYAN d.o.o. [adresa]., OIB: 31689883490, sklopila dana 20.11.2013. Ugovor o kreditnom okviru br.4426/2013, te Dodatak br.1 citiranom Ugovoru. Dospijeće tražbine po ugovoru je 1.6.2014. Stečajni postupak nad Kamini Hoyan d.o.o. je otvoren 17.3.2017. S obzirom da je tuženik predmetnu tražbinu prijavio u stečajni postupak to je došlo do prekida zastare te je zastara počela teći ispočetka. Osim otvorenog stečaja nad KAMINI HOYAN d.o.o. i prijave potraživanja podnesene u tom postupku, zastara tražbine je prethodno prekinuta podnošenjem zadužnice Ov-5881/13 FINA-i na naplatu dana 10.12.2014. kada je podnesen FINA-i zahtjev za naplatu po zadužnici, po računima društva KAMINI HOYAN d.o.o. i dana 19.07.2016. kada je podnesen FINA-i zahtjev za naplatu po zadužnici, po računima tužitelja, te LE i ČE. Dakle, tražbina očigledno nije u zastari, niti je zastara nastupila u odnosu na jamce-platce iz zadužnice. S obzirom da je zadužnica izdana prije dospijeća obveze iz osnovnog ugovora, tek nakon dospijeća tražbine iz osnovnog pravnog posla počinje teći zastara. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, uz naknadu parničnog troška tužitelju.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je proveo sve po strankama predložene dokaze. Izvršen je uvid u obavijest FINA-e (list 5-13 spisa), potvrdu FINA-e od 23.1.2015. (list 21 spisa), zahtjev za naplatu po zadužnici od 10.12.2014. (list 22 spisa), zahtjev za naplatu po zadužnici od 18.7.2016. (list 23 spisa), potvrde FINA-e od 25.1.2023. (list 24-26 spisa), rješenje ovog suda poslovni broj Ovr-3097/2023 od 16.11.2022. (list 28-32 spisa), rješenje Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj St-775/2016 od 17.3.2017. (list 33-36 spisa), rješenje Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj St-775/2016 od 25.7.2017. (list 37-46 spisa), sporazum o osiguranju novčane tražbine prijenosom vlasništva pokretnina od 20.11.2013. potvrđen kod javnog bilježnika Radojke Galić pod brojem OV-5474/13 dana 20.11.2013. (list 47-69 spisa), te su pročitani spisi ovog suda poslovni broj Ovr-3097/2022 i spis Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj St-775/2016.

4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP), ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

5. Među parničnim strankama nesporno je da su tuženik kao banka i trgovačko društvo Kamini Hoyan d.o.o. kao dužnik te tužitelj kao jamac platac (kao i LE i IE) izdali zadužnicu ovjerenu kod javnog bilježnika Nade Vidović-Džidić iz Novog Marofa pod brojem OV-5881/2013 za iznos od 31.853,47 EUR (=240.000,00 kn), dok je sporno da li je tuženik na temelju te zadužnice ovlašten provoditi postupak izravne naplate radi naplate iznosa od 21.038,32 EUR (=158.513,23 kn), visina tražbine tužitelja te da li je tražbina tužitelja zastarjela.

6. Uvidom u spis ovog suda poslovni broj Ovr-3097/2022 utvrđeno je da u istom podnesen prijedlog ovdje tužitelja od 3. studenog 2022. radi proglašenja pljenidbe i prijenosa po zadužnici ovjerenoj kod javnog bilježnika Nade Vidović-Džidić iz Novog Marofa pod brojem OV-5881/2013 nedopuštenim te je zaključkom od 16. studenog 2022. upućen pokrenuti ovu parnicu.

7. Tužitelj je nakon primitka obavijesti Financijske agencije o zaprimljenom zahtjevu za izravnu naplatu sukladno čl. 210. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24, u daljnjem tekstu: OZ) podnio zahtjev za proglašenje izravne naplate nedopuštenom tvrdeći da tuženik nije ovlašten na temelju zadužnice provoditi izravnu naplatu osporavajući visinu tražbine tužitelja te ističući prigovor zastare.

8. Zaključkom od 16. studenog 2022. tužitelj je upućen pokrenuti ovu parnicu iz žalbenih razloga propisanih čl. 50. st. 1. toč. 7. i 9., 10. i 11. OZ-a.

9. Sukladno čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ-a ovršenik može podnijeti žalbu protiv rješenja o ovrsi, koje odredbe se na odgovarajući način temeljem čl. 210. st. 2. OZ-a primjenjuje i na pravna sredstva ovršenika u postupku izravne naplate, ako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika. Nadalje, temeljem toč. 9. istog čl. ovršenik može podnijeti žalbu ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave. Temeljem toč. 10. istog čl. ovršenik može podnijeti žalbu ako je ispunjenje tražbine, makar i na određeno vrijeme, odgođeno, zabranjeno, izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno zbog činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojega potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave, dok temeljem toč. 11. istog čl. može podnijeti žalbu i ako je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom.

10. Uvidom u ovršnu ispravu na temelju koje se provodi izravna naplata - zadužnicu ovjerenu kod javnog bilježnika Nade Vidović-Džidić iz Novog Marofa pod brojem OV-5881/2013 utvrđeno je da je ista izdana vjerovniku, a ovdje tuženiku Imex banka d.d., radi naplate iznosa od 240.000,00 kn, uvećano za ugovorne kamate i ostale sporedne tražbine sa zateznom kamatom, izdanu od strane trgovačkog društva Kamini Hoyan d.o.o. kao dužnika te tužitelja EE, kao i ČE i LE kao jamaca plataca.

11. Tuženik je kao vjerovnik podnio navedenu zadužnicu na izravnu naplatu protiv ovdje tužitelja 19. rujna 2022.

12. Temeljem odredbe čl. 214. st. 1. i 2. OZ-a dužnik može privatnom ispravom potvrđenom kod javnog bilježnika dati suglasnost da se radi naplate tražbine određenoga vjerovnika zaplijene svi računi koje ima kod banaka te da se novac s tih računa, u skladu s njegovom izjavom sadržanom u toj ispravi, isplaćuje vjerovniku. Takva isprava izdaje se u jednom primjerku i ima učinak rješenja o ovrsi kojim se zapljenjuje tražbina po računu i prenosi na ovrhovoditelja. Nadalje, na toj ispravi ili u dodatnim ispravama uz tu ispravu, istodobno kad i dužnik ili naknadno, obvezu prema vjerovniku mogu preuzeti i druge osobe u svojstvu jamaca plataca, i to davanjem pisane izjave koja je po svojem sadržaju i obliku ista s izjavom dužnika. Ovršna isprava na temelju koje se provodi izravna naplata je upravo isprava u smislu čl. 214. st. 1. i 2. OZ-a.

13. Uvidom u ugovor o kreditnom okviru br. 4426/2013 od 20.11.2013. utvrđeno je da su isti sklopili tuženik kao banka i trgovačko društvo Kamini Hoyan d.o.o. kao korisnik kredita, a temeljem kojeg su ugovorili kreditni okvir u ukupnom iznosu od 240.000,00 kn. Čl. 10. navedenog ugovora korisnik kredita obvezao se banci dati dodatna osiguranja plaćanja i to zadužnice LE, EE i ČE te sklopiti sporazum o osiguranju novčane tražbine prijenosom vlasništva na pokretninama prema knjizi evidencije materijalne imovine tvrtke Kamini Hoyan d.o.o.

14. Dakle, ovršna isprava temeljem koje se vodi izravna naplata odnosno zadužnica ovjerena kod javnog bilježnika Nade Vidović-Džidić iz Novog Marofa pod brojem OV-5881/2013 je sredstvo osiguranja tražbine tuženika iz ugovora o kreditnom okviru br. 4426/2013. Ista je izdana u smislu čl. 214. st. 1. i 2. OZ-a te je tuženik ovlašten temeljem iste naplatiti tražbinu za čije je osiguranje ista i izdana - odnosno tražbinu iz ugovora o kreditnom okviru br. 4426/2013.

15. U odnosu na istaknuti prigovor zastare ističe se da temeljem čl. 233. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZOO) sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare.

16. S obzirom da se zadužnica sukladno odredbi čl. 214. st. 1. i 2. OZ-a izdaje u obliku javnobilježničkog akta to zastarni rok od deset godina tražbine koju ista osigurava počinje teći od dospijeća tražbine iz osnovnog ugovora. Kako navedeni rok nije istekao čak niti od izdavanja zadužnice koja je izdana 20.11.2013. prilikom sklapanja osnovnog ugovora što je svakako prije dospijeća tražbine iz osnovnog ugovora, dok je postupak izravne naplate pokrenut 19.9.2022. to je istaknuti prigovor neosnovan pa nije ispunjen žalbeni razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ-a.

17. U odnosu na žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ-a odnosno da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika ističe se da je ovdje tužitelj u ovršnoj ispravi naveden kao jamac platac koji sukladno čl. 111. st. 3. ZOO-a odgovara vjerovniku kao glavni dužnik za cijelu obvezu i vjerovnik može zahtijevati njezino ispunjenje bilo od glavnog dužnika bilo od jamca ili od obojice u isto vrijeme pa niti navedeni razlog nije ispunjen.

18. Što se tiče žalbenih razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 9. i 10. OZ-a odnosno da je tražbina vjerovnika prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme potvrđivanja javnobilježničke isprave te da je ispunjenje tražbine, makar i na određeno vrijeme, odgođeno, zabranjeno, izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno zbog činjenice koja je nastala nakon potvrđivanja javnobilježničke isprave na tužitelju je teret dokaza da su navedene činjenice nastale. Temeljem odredbe čl. 221.a ZPP-a ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja. Na pripremnom ročištu održanom 23. studenog 2023. na izričit upit suda punomoćniku tužitelja da li predlaže izvođenje dokaza radi osporene visine tražbine, punomoćnica tužitelja je izričito navela da na te okolnosti ne predlaže izvođenje dokaza. Budući je na tužitelju teret dokaza da je tražbina tuženika iz osnovnog ugovora prestala barem djelomično ili u cijelosti odnosno da je ispunjenje tražbine tuženika kao vjerovnika odgođeno, zabranjeno, izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno, a tužitelj radi utvrđenja tih činjenica nije predložio izvođenje nikakvih dokaza, to sukladno čl. 221.a ZPP-a nisu ispunjeni ni zakonom propisani razlozi iz čl. 50. st. 1. toč. 9. i 10. OZ-a za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim.

19. Slijedom svega naprijed iznesenog, a budući nisu ispunjene zakonske pretpostavke propisane čl. 50. st. 1. toč. 7., 9., 10. i 11. OZ-a da bi pljenidba i prijenos u postupku izravne naplate bili nedopušteni, tužbeni zahtjev je odbijen kao neosnovan.

20. Ostali priloženi dokazi nisu posebno cijenjeni jer isti nisu odlučni za rješavanje u ovoj pravnoj stvari.

21. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

22. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka je odbijen jer isti nije uspio u sporu.

23. Tuženiku je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku u skladu s dostavljenim troškovnikom te prema vrijednosti predmeta spora (21.235,65 EUR=160.000,00 kn), a prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23, u daljnjem tekstu: OT), i to temeljem tbr. 52/3 OT koja propisuje da kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Tuženiku je priznat trošak za pristup na ročišta 23.11.2024. i 23.1.2025. po 250 bodova (tbr. 9/1) odnosno sveukupno 500 bodova što pomnoženo s vrijednošću 1 boda od 2,00 EUR sukladno važećoj OT iznosi 1.000,00 EUR te što uvećano za 25% na ime PDV-a iznosi 1.250,00 EUR, na koji iznos su dosuđene zakonske zatezne kamate tekuće od presuđenja pa do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, a u skladu s odredbom čl. 151. st. 3. ZPP-a.

24. Tuženiku nije priznat trošak sastava odgovora na tužbu jer isti nije podnio po punomoćniku odvjetniku.

25. Utuženi iznosi preračunati su u službenu valutu euro temeljem čl. 14. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" br. 57/22 i 88/22).

26. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 3. ožujka 2025.

Sutkinja:

Ana Lovrinov

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu pismeno u četiri (4) istovjetna primjerka u roku od petnaest (15) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP-a).

DNA:

1. tužitelju po pun. uz rješenje o pristojbi na presudu - 258,81 EUR

2. tuženiku po pun.