REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli – Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj Gž-267/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Puli – Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dolores Peruško kao predsjednica vijeća, Alenka Paus, kao sutkinja izvjestiteljica i članica vijeća i Iva Kancijanić kao članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupaju kao punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Grgć & Partneri u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2130/2023-23 od 29. studenog 2024., na sjednici vijeća 3. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2130/2023-23 od 29. studenog 2024.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 11.797,12 eura uz pripadajuću zateznu kamatu koja na iznos od 9.346,34 eura teče od 14. prosinca 2021. do isplate, a na iznos od 2.450,78 eura od podnošenja tužbe 10. lipnja 2022. pa do isplate po propisanoj kamatnoj stopi, i sve u roku od 15 dana (toč. I.), dok je toč. II. naloženo tužitelju nadoknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 1.851,94 eura sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja presude 29. studenog 2024. do isplate po propisanoj kamatnoj stopi.
2. Protiv presude pravovremenu žalbu podnosi tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Ukazuje na odredbe čl. 161. do 170. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19. i 84/21., dalje: ZOMO); da je za utuženo razdoblje mjerodavno materijalno pravo ZOMO koji je bio na snazi u vrijeme isplate mirovine koji kao posljednji isključuje iz primjene Zakon o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 151/05., 36/09., 75/09., 76/13. i 152/14., dalje: ZOOP), čl. 27. istog; ukazuje na sudsku praksu, da je čl. 164 .st. 1. ZOMO regulirano izvorno pravo HZMO na naknadu štete u slučajevima iz čl. 161. ZOMO. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu i prihvatiti tužbeni zahtjev, odnosno podredno ukinuti i vratiti na ponovno odlučivanje.
3. Sa žalbom je postupljeno sukladno odredbi čl. 359. Zakona o parničnom postupku("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje u tekstu: ZPP). Odgovor na žalbu nije dostavljen.
4. Žalba tužitelja nije osnovana.
5. Predmetni postupak je drugi puta u žalbenom postupku nakon što je odlukom ovoga suda poslovni broj Gž-207/2023-2 od 27. veljače 2023. ukinuta presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3335/2022-8 od 19. prosinca 2022. i predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
6. U ponovnom postupku predmet postupka je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 11.797,12 eura uz pripadajuću zateznu kamatu koja na iznos od 9.346,34 eura teče od 14. prosinca 2021. do isplate, a na iznos od 2.450,78 eura od podnošenja tužbe 10. lipnja 2022. pa do isplate, koji iznos je tužitelj isplatio osnovom priznate invalidske mirovine (u razdoblju od 1. srpnja 2019. do 31. svibnja 2022.) svom osiguraniku PJ.
6.1. U tijeku postupka nije sporno:
- da je predmetnu prometnu nezgodu 23. prosinca 2006. skrivio osiguranik tuženika LJ
- nastanak štetnog događaja
- pasivna legitimacija tuženika
- da je rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje Područna služba u Zagrebu od **.**.2011. PJ određena invalidska mirovina zbog nastale profesionalne nesposobnosti za rad nastale zbog ozljede na radu.
7. Sporno je pravo tužitelja na naknadu štete osnovom odredbi Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 84/21; ZOMO) ili odredbi Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14; ZOOP); visina štete; prigovor zastare.
8. Prvostupanjski sud je pobijanom presudom u cijelosti odbio zahtjev tužitelja s utvrđenjima i pravnim zaključcima:
- da prigovor zastare nije osnovan jer tužitelju šteta nastaje isplatom svake pojedine mirovine i rokovi zastare računaju se od isplate svake pojedine mirovine prema odredbama čl. 230. i 241. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18; ZOO), kojima je propisan zastarni rok od 3 godine, a tužitelj potražuje iznose isplaćene mirovine počevši od 01. srpnja 2019. pa nadalje, a tužba je podnesena 10. lipnja 2022.
- da prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH (npr. Rev x-388/2018 od 25. kolovoza 2020. te Rev-3660/2018 od 12. siječnja 2022. i Rev-12/2022 od 12. siječnja 2022.), za odlučivanje u sporu koji pokreće HZMO protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO-u, odnosno u trenutku kada je izvršena isplata mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja (prometne nezgode);
- da je stoga prema odredbi čl. 27. st. 1. ZOOP društvo za osiguranje (ovdje tuženik) obavezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili imovinskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svojeg osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju,
- da primjenom odredbi čl. 27. st. 2. i st. 3. ZOOP obaveza tuženika postoji ako postoji razlika između iznosa invalidske mirovine koja se isplaćuje i iznosa koji bi bio isplaćen kada bi razlog isplate bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj za koji je odgovoran tuženik na ime osiguranja stvarnog štetnika.
- da kako je u konkretnom slučaju rješenjem tužitelja od 21. siječnja 2011. tužiteljevu osiguraniku PJ utvrđena invalidska mirovina zbog ozljede na radu, to nema razlike između invalidske mirovine utvrđene tužiteljevim rješenjem i one koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, slijedom čega, uz zaključak da tužitelj nije dokazao izvršeno plaćanje iznosa koje potražuje, čl. 221.a ZPP.
9. Ispitujući presudu u granicama određenih navoda žalbe te pazeći po službenoj dužnosti na zakonom propisane bitne povrede odredaba postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava (čl. 365. ZPP), ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da je žalba nije osnovana. Sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP te je pravilno primijenio materijalno pravo na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje.
10. Odredbom čl. 27. ZOOP, stavak 1. propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Stavkom 2. propisano je da stvarnom štetom u smislu stavka 1. toga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. Stavkom 3. propisano je da razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.
11. Pravilno je sud prvog stupnja primijenio odredbu čl. 27. ZOOP koja uređuje subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja i koja je bila na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelju, odnosno u vrijeme kad su izvršene isplate mirovine. Naime, tuženik nije štetnik već je osiguravajuće društvo koje se bavi poslovima osiguranja u koje spadaju i poslovi obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti sukladno odredbama ZOOP. Prema odredbi čl. 8. st. 1. ZOOP društvo za osiguranje je dužno sklopiti ugovor o osiguranju sukladno tome Zakonu i uvjetima za osiguranje. Obveza tuženika, dakle, proizlazi iz ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti sklopljenog s vlasnikom opasne stvari (motornog vozila). Kao osiguratelj motornog vozila štetnika tuženik se ne nalazi u istom pravnom statusu kao i sam vozač
– štetnik, već ima obvezu naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe (konkretnog vozača - štetnika) u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Zato tuženik može odgovarati samo u okviru odredaba zakona koji regulira obveze iz ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti, konkretno ZOOP kojim je uređen opseg osigurateljnog pokrića odnosno rizici koje osiguratelj uzima u pokriće sklopljenim ugovorom, na temelju čega se, sukladno načelu razmjernosti, obračunava i naplaćuje premija osiguranja.
12. Točno ukazuje tužitelj da je ZOMO kasniji zakon u odnosu na ZOOP, ali ZOOP je specijalan zakon koji uređuje posebnu problematiku - odgovornosti za štetu nastalu u prometu, od one propisane ZOMO koji propisuje odgovornost štetnika, odnosno osoba koje odgovaraju za štetnika, općenito. Da je bila intencija zakonodavca da donošenjem ZOMO iz 2013. izmijeni odredbe ZOOP kojima je uređena odgovornost osiguratelja, nije bilo zapreke da se donošenjem tog Zakona stave izvan snage odredbe ZOOP koje nisu usklađene s odredbama ZOMO u pogledu odgovornosti osiguratelja (VSRH Revd 2347/2024).
13. Slijedom navedenog, kako se u konkretnom slučaju radi o izdacima po osnovi invalidske mirovine, to primjenom odredbi čl. 27. st. 2. i 3. ZOOP, kao je to zaključio i sud prvog stupnja obveza tuženika postoji ako postoji razlika između iznosa mirovine koji se isplaćuju na temelju rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i iznosa koji bi s tog osnova bili isplaćeni kada bi razlog priznavanja prava na mirovinu bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj za koji je odgovoran tuženik uslijed osiguranja stvarnog štetnika (vozača).
14. Kako tužitelj tu štetu ne trpi jer invalidsku mirovinu isplaćuje zbog ozljede na radu, kako je i zaključio sud prvog stupnja, to je isti pravilno primijenio materijalno pravo.
15. Glede poziva tužitelja na sudsku praksu valja ukazati da ovom odlukom prihvaća se stav VSRH izražen u nizu odluka npr. Rev 1149/2022-2 od 20. ožujka 2024., Rev- 958/2024-2 od 10. srpnja 2024.
16. Slijedom navedenog, valjalo je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odlučiti kao u izreci.
U Puli 3. ožujka 2025.
Predsjednica vijeća
Dolores Peruško
