Poslovni broj: Us I-536/2024-11

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Leandri Mojtić kao sucu pojedincu te Lidiji Trogrlić zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja ad. 1) SOLARIS, dioničko društvo za hotelijerstvo, ugostiteljstvo i turizam, Hoteli Solaris 86, Šibenik, OIB: 26217708909, kojeg zastupa opunomoćenik Paško Višić odvjetnik u Odvjetničkom društvu Višić i partneri d.o.o. Šibenik, Stjepana Radića 53 i tužitelja ad. 2) Grada Šibenika, Šibenik, Trg palih branitelja Domovinskog rata 1, OIB: 55644094063, protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Ulica Republike Austrije 14, OIB: 52634238587, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Republike Hrvatske zastupane po Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku, Šibenik, Stjepana Radića 81, OIB: 52634238587, kojeg zastupa zamjenik ŽDO-a u Šibeniku AŽ, radi utvrđenja prava vlasništva sukladno Zakonu o neprocijenjenom građevinskom zemljištu, nakon održane usmene i javne rasprave zaključene 31. siječnja 2025., a objavljene 3. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja ad. 1) SOLARIS, dioničko društvo za hotelijerstvo, ugostiteljstvo i turizam, koji glasi:

„1. Poništava se rješenje Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Uprave za upravljanje i raspolaganje nekretninama, Sektor za neprocijenjeno građevinsko zemljište, Investicijske projekte, jedine lokalne i područne (regionalne) samouprave i tehničke poslove, Služba za neprocijenjeno građevinsko zemljište, klasa: UP/I-940-01/23-06/3, Urbroj: 531-11-2-1-24-22 od 15. siječnja 2024. godine.

2. Utvrđuje se da je u vrijednost društvenog kapitala u postupku pretvorbe društvenog poduzeća HTP SOLARIS Šibenik, na temelju Zakona o pretvorbi društvenog poduzeća (Narodne novine, 19/91, 83/92, 94/93, 2/94, 9/95 i 118/99), procijenjena nekretnina katastarske oznake čest. broj 3806/1, K. O. [katastarska općina].

3. Nalaže se Općinskom sudu u Šibeniku, Zemljišnoknjižni odjel, da temeljem ove presude, izvrši povrat upisa čest. broj 3806/1 K. O. [katastarska općina], na stanje vlasništvo koje je postojalo prije provedbe rješenja Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Uprave za upravljanje i raspolaganje nekretninama, Sektor za neprocijenjeno građevinsko zemljište, Investicijske projekte, jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave i tehničke poslove, Služba za neprocijenjeno građevinsko zemljište, Klasa: UP/I-940-01/23-06/3, Urbroj: 531-11-2-1-24-22 od 15. siječnja 2024. godine.

4. Dužan je tuženik naknaditi tužitelju trošak ovog postupka, u roku od 15 dana, uvećan za zakonske zatezne kamate, koje teku od dana presuđenja do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet (5) postotnih poena.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja ad. 2) Grada Šibenika kojim traži poništenje rješenja Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, KLASA: UP/I-940-01/23-06/3, URBROJ: 531-11-2-1-24-22 od 15. siječnja 2024. godine te da se predmet vrati prvostupanjskom tijelu na ponovno raspravljanje, kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora, kao neosnovan.

II. Odbija se zahtjev zainteresirane osobe za naknadom troškova upravnog spora, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Osporavanim Rješenjem tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, KLASA: UP/I-940-01/23-06/3, URBROJ: 531-11-2-1- 24-22 od 15. siječnja 2024. u točci I. izreke, utvrđuje se da je Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, vlasnik nekretnine označene kao: zk.č.br. 3806/1, PAŠNJAK, površine 10351 m[2] , upisane kao zk. tijelo III u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina].

Točkom II. izreke, nalaže se Općinskom sudu u Šibeniku, Zemljišnoknjižnom odjelu Šibenik, provedba ovog Rješenja u zemljišnoj knjizi te uknjižba prava vlasništva na način kako je to utvrđeno u točki I. izreke ovog Rješenja, a sve po njegovoj izvršnosti.

Točkom III. izreke riješeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka. 2. Protiv osporavanog rješenja tužitelj ad. 1) SOLARIS, dioničko društvo za hotelijerstvo, ugostiteljstvo i turizam, Hoteli Solaris 86, Šibenik, je pravodobno podnio tužbu osporavajući zakonitost rješenja zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Tužitelj ad. 1) u bitnom navodi da je rješenjem Centra za restrukturiranje i prodaju (u daljnjem tekstu: CERP), Klasa: UP/I-943-01/15- 02/30, Urbroj: 360-04-03/05-2022-25 od 02. ožujka 2022. godine, odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja SOLARIS d.d. Šibenik, za utvrđivanje da su u postupku pretvorbe društvenog poduzeća HTP SOLARIS, Šibenik, procijenjene slijedeće nekretnine pobliže navedene u citiranom rješenju. Nadalje navodi da tuženik u pobijanom rješenju utvrđuje (13.) da je predmetna nekretnina bila u društvenom vlasništvu s upisanim pravom korištenja društvenog poduzeća HTP SOLARIS, Šibenik, da ista nije u režimu pomorskog dobra, da ista predstavlja turističko zemljište, a s kojim dijelom utvrđenja da se tužitelj slaže u potpunosti. Međutim, da tuženik u istom djelu rješenja dalje navodi da predmetna nekretnina nije procijenjena u vrijednost društvenog kapitala HTP SOLARIS, Šibenik, niti da su trgovačko društvo SOLARIS d.d., niti jedinica lokalne samouprave – Grad Šibenik, podnijeli zahtjev za donošenje rješenja sukladno Zakonu o neprocijenjenom građevinskom zemljištu (u daljnjem tekstu: ZNGZ), slijedom čega utvrđuje da sukladno članku 8. stavak 7. Zakona o neprocijenjenom građevinskom zemljištu, predmetna nekretnina postaje vlasništvo Republike Hrvatske. U odnosu na navedeno tužitelj navodi da je točno da je odredbom članka 8. stavak 7. Zakona o neprocijenjenom građevinskom zemljištu (Narodne novine, broj: 50/2020) propisano da ako osobe iz stavka 1. ovog članka (trgovačka društva, jedinice lokalne samouprave) u propisanom roku ne podnesu zahtjev za donošenje rješenja iz stavka 1. ovog članka (rješenje kojim se utvrđuje turističko zemljište iz članka 4. stavak 1. stavak 2. i stavak 3 ZNGZ), utvrđuje se kao vlasništvo Republike Hrvatske. Nadalje navodi da je radi lakšeg razumijevanja, potrebno navesti da je člankom 4. stavak 1. ZNGZ-a, propisano rješavanje vlasništva nekretnina kada je prilikom pretvorbe i privatizacije u vrijednost društvenog kapitala procijenjena vrijednost građevine, bez zemljišta (vlasnik građevine postaje i vlasnik zemljišta ispod građevine), odnosno iz stavka 2. istog članka ovog zakona, kojim je propisano rješavanje vlasništva nekretnina kada je u postupku pretvorbe i privatizacije u vrijednost društvenog kapitala društvenog poduzeća procijenjena vrijednost građevine i dio katastarske čestice na kojoj je izgrađena građevina, a u postupku pretvorbe nije formirana posebna katastarska čestica procijenjenog zemljišta (trgovačko društvo vlasnik je građevine zemljišta tlocrtne površine ispod građevine i procijenjenog zemljišta koje se dodaje zemljištu tlocrtne površine ispod građevine). Obzirom da je tužiteljev pravni slijednik, društveno poduzeće HTP SOLARIS, prilikom pretvorbe procijenio sve nekretnine koje se nalaze u hotelskom naselju Solaris, pa tako i osnovnu čest. broj 3806, od koje je nastala predmetna čest. broj 3806/1, K. O. [katastarska općina], te da je o tome pravodobno obavijestio i jedinicu lokalne samouprave, da nije bilo potrebe za primjenom članka 6. ZNGZ-a. Navodi da je sastavni dio Elaborata o procijeni vrijednosti HTP „Solaris“ p.o. iz listopada 1993. godine bila i Procjena vrijednosti nekretnina, građevinskog zemljišta i objekata, s nadnevkom listopad 1993. godine, koju procjenu je obavio stalni sudski vještak za građevinarstvo Damir Čogelja, dipl.ing.građ. iz Šibenika (u daljnjem tekstu: Procjena). Da je na stranici 9. Procjene navedena osnovna: „čest. broj 3806, Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], površine 11.245 m2“. Da je od navedene nekretnine parcelacijom kasnije nastala predmetna čest. broj 3806/1, K. O. [katastarska općina], površine 10351 m[2] . Kao dokaz poziva se na Procjenu vrijednosti nekretnina, građevinskog zemljišta i objekata, listopad 1993. godine, sudskog vještaka za građevinarstvo Damir Čogelja, dipl.ing.građ. iz Šibenika. Ističe da tuženik svoju tvrdnju da predmetna nekretnina katastarske oznake čest. broj 3806/1, K. O. [katastarska općina], prilikom pretvorbe i privatizacije društvenog poduzeća HTP „Solaris“ p.o. pravnog prednika tužitelja, temelji na činjenici da prilikom izdavanja rješenja iz članka 42. stavak 1. Zakona o privatizaciji, kojim se utvrđuju nekretnine koje su procijenjene u društvenom kapitalu u postupku pretvorbe, nije unesena i predmetna čest. broj 3806/1, K. O. [katastarska općina]. Tužitelj navodi da obzirom da je predmetna nekretnina, tada kao osnovna katastarska čestica, nedvojbeno procijenjena u vrijednost društvenog kapitala društvenog poduzeća HTP „Solaris“ p.o. Šibenik, te njena vrijednost pretočena u novčanu vrijednost dionice, kojima je izražena ukupna vrijednost predmetnog trgovačkog društva, koja je unesena u temeljni kapital društva, to da je pravni slijednik Fonda, Centar za restrukturiranje i prodaju, morao unijeti u rješenje o popisu nekretnina koje su procijenjene u vrijednosti društvenog kapitala u postupku pretvorbe jer da svako drugo postupanje može samo predstavljati birokratsku samovolju. Da je u slučaju sumnje da procjena poduzeća, pa tako i nekretnina na kojima društveno poduzeće ima pravo korištenja, nije vjerodostojna, da je tadašnja Agencija Republike Hrvatske za restrukturiranje i razvoj, (čiji pravni slijednik je Fond za privatizaciju, te na koncu Centar za restrukturiranje i prodaju) jedino mogla po članku 11. Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća, tražiti od Službe društvenog knjigovodstva ili druge pravne osobe da obavi reviziju Elaborata o procjeni vrijednosti poduzeća, a kojom odredbom da je zakonodavac htio spriječiti samovolju birokracije da ona određuje je li procjena stručna i kvalitetna i u pogledu vrijednosti utemeljena u činjenicama. Da bi izvan zdravog razuma bila tvrdnja tuženika da prednik tužitelja HTP SOLARIS p.o. kao društveno poduzeće prilikom pretvorbe nije procijenio u društvenom kapitalu, koji pretvorbom postaje temeljni kapital, predmetnu čest. broj 3806/1, K. O. [katastarska općina], obzirom na njen položaj, odnosno da su na istoj izgrađena 23 apartmanska objekta (zv. Bungalovi), s više apartmana u svakom objektu, koji s čest. broj 3806/1 predstavljaju jedinstvenu tehnološku cjelinu i nije ih moguće ekonomski koristiti bez vlasništva i predmetnoj nekretnini. Da nitko razuman ne bi izgradio 23 građevine u hotelskom naselju, da se na njih može pristupiti jedino s tuđeg zemljišta, što da je vidljivo i iz priložene fotosnimke odnosno prikaza stanja u prostoru na Geoportalu, na koju okolnost je predložio očevid na predmetnoj nekretnini, uz sudjelovanje vještaka građevinske struke te pregled snimke ispisane 16.02.2024. godine.

3. Tužitelj ad.1) nadalje navodi da je stalni sudski vještak Damir Čogelja, koji je imao višegodišnje iskustvo u procjeni nekretnina, procijenio predmetnu čest. broj 3806, od koje je nastala čest. broj 3806/1, K. O. [katastarska općina], kako je prikazao u Procjeni vrijednosti nekretnina, građevinskog zemljišta i objekata, na stranici 9. navedene Procjene, koja je sastavni dio Elaborata o procjeni vrijednosti društvenog kapitala HTP SOLARIS, u njenoj tadašnjom površini od 11.245 m[2] , (današnja površina 10351 m ). Da je stalni sudski vještak predmetno zemljište, kao građevinsko zemljište procijenio na 45 DEM/m[2] , navodeći slijedeće: „Zemljište Kompleksa Solaris i autokampa Zablaće, nalazi se u zoni koeficijenta tri (3) te se za njega po općinskim podacima utvrđuje vrijednost od 45,00 DEM/m2.“, (strana 154. Procjene). Zbog navedenog, da nije jasno zbog čega je tadašnji Fond, iz svog rješenja o ispisu nekretnina, izostavio čest. broj 3806/1, (odnosno osnovu čest. broj 3806), K. O. [katastarska općina], što da bi bilo poželjno utvrditi u ovom sudskom postupku, a na koju okolnost predlaže saslušati stalnog sudskog vještaka Damira Čogelja, iz Šibenika, Sedmog kontinenta 4, KŽ, UŽ, LŽ i OŽ, na adresi Centar za restrukturiranje i prodaju, Ivana Lučića 6, Zagreb, te zatražiti kompletan predmet Pretvorbe Solarisa, od Centra za restrukturiranje i prodaju. Nadaje navodi da se sukladno tada važećim propisima, tužitelj Solaris dioničko društvo, kao sveopći pravni slijednik društvenog poduzeća HTP Solaris p.o. upisao u zemljišne knjige kao vlasnik predmetne nekretnine, na kojoj je društveno poduzeće HTP Solaris, kao nositelj prava korištenja, uz neprijepornu činjenicu da je ova nekretnina procijenjena u društvenom kapitalu prilikom pretvorbe, kako je prethodno opisano i navedeno u Procjeni vrijednosti nekretnina, građevinskog zemljišta i objekata. Stoga da je očito da je tuženik povrijedio vlasnička prava tužitelja, de facto oduzimanjem predmetne nekretnine i prenošenje iste u vlasništvo Republike Hrvatske, čime da je izražena samovolja birokratskog javnopravnog tijela. Slijedom navedenog tužitelj je predložio da Sud donese presudu kojom će poništiti osporavano rješenje te meritorno riješiti predmetnu upravnu stvar na način kako je to predložio u tužbi te kojom će naložiti tuženiku da tužitelju naknadi trošak upravnog spora. Predmetna tužba je zavedena pod poslovnim brojem Us I- 536/2024.

4. Tuženik je u svom odgovoru na tužbu tužitelja ad. 1) naveo da su u postupku koji je prethodio donošenju predmetnog rješenja pravilno utvrđene sve činjenice odlučne za njegovo donošenje. Tako je utvrđeno da je predmetna nekretnina bila u društvenom vlasništvu s upisanim pravom korištenja društvenog poduzeća HTP SOLARIS, Šibenik, da ista nije u režimu pomorskog dobra, da ista predstavlja turističko zemljište te da nije procijenjena u vrijednost društvenog kapitala navedenog društvenog poduzeća, niti da su trgovačko društvo SOLARIS d.d., niti jedinica lokalne samoupravne - Grad Šibenik podnijeli zahtjev za donošenje rješenja sukladno Zakonu o neprocijenjenom građevinskom zemljištu („Narodpe novine" br. 50/20). Također je naveo da je utvrđenje je li određena nekretnina procijenjena ili ne u nadležnosti CERP- a, a ranije njegovih pravnih prednika, a da preispitivanje isprava i pravomoćnih rješenja CERP-a ili njegovih pravnih prednika, a na što se svodi tužiteljeva tužba, nije u nadležnosti tuženika, niti suda u ovom konkretnom sporu. Da je nesporno da u predmetnom Rješenju Hrvatskog fonda za privatizaciju, Klasa: UP/I- 943-01/04-02/71, Urbroj: 563-05-0202/01-2011-23 od 17. siječnja 2011. godine i Uvjerenju Centra za restrukturiranje i prodaju, Klasa: 943-01/15-02/150, Urbroj: 360-03/02-2015-6 od 27. listopada 2015. godine, a kojima su utvrđene nekretnine procijenjene u vrijednost društvenog kapitala u postupku pretvorbe društvenog poduzeća HTP SOLARIS, Šibenik, predmetna nekretnina nije navedena kao procijenjena. Također da je nesporno i da je zahtjev trgovačkog društva SOLARIS d.d. za izmjenom navedenog rješenja odbijen još Rješenjem Centra za restrukturiranje i prodaju, Klasa: 943-01/15- 02/150, Urbroj: 360-03/02-2015-8 od 10. studenog 2015. godine. Također, da je Centar za restrukturiranje i prodaju Potvrdom Klasa: 990-01/22- 01/113, Urbroj: 360- 04-03/05-2022-3 od 29. lipnja 2022. godine, potvrdio da predmetna nekretnina označena kao zk.č.br. 3806/1, k. o. [katastarska općina] nije procijenjena, niti uključena u vrijednost temeljnog kapitala u postupku pretvorbe društvenog poduzeća „HTP SOLARIS", Šibenik. Dakle, da su CERP i njegovi pravni prednici nesporno utvrdili da predmetna nekretnina nije procijenjena u postupku pretvorbe društvenog poduzeća HTP SOLARIS", Šibenik. Nadalje je navelo da je temelj za postupanje Ministarstva u upravnim postupcima radi utvrđenja prava vlasništva koji se vode temeljem odredbi ZNGZ-a, uvjerenje odnosno rješenje Centra za restrukturiranje i prodaju ili uvjerenje odnosno rješenje njegovih pravnih prednika kojim se utvrđuju nekretnine koje su procijenjene u vrijednost društvenog kapitala društvenog poduzeća u postupku pretvorbe na temelju Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća (»Narodne novine«, br. 19/91., 83/92., 84/92., 94/93., 2/94., 9/95., 21/96. i 118/99.) odnosno koje su unesene u temeljni kapital trgovačkog društva u postupku privatizacije na temelju Zakona o privatizaciji (»Narodne novine«, br. 21/96., 71/97., 16/98., 73/00. i 92/10.), odnosno potvrda o nekretninama koje nisu procijenjene ,ni unesene u temeljni kapital, a koje CERP izdaje kao javne isprave sukladno članku 56. stavku 4. ZUDI. Stoga, polazeći od činjenice da je nadležno tijelo, CERP odnosno njegov pravni prednik Hrvatski fond za privatizaciju, utvrdilo koje nekretnine su procijenjene u postupku pretvorbe društvenog poduzeća HTP „SOLARIS", Šibenik, a koje nisu, ispravama koje nije moguće preispitivati u upravnom postupku koji se vodi temeljem Zakona o neprocijenjenom građevinskom zemljištu, niti u ovom upravnom sporu, što tužitelj čini, te uzimajući u obzir da su i sve druge pretpostavke za utvrđenje prava vlasništva sukladno članku 8. stavku 7. Zakona o neprocijenjenom građevinskom zemljištu („Narodne novine", br. 50/20) ispunjene, da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan. S obzirom na navedeno, tuženik se protivi dokaznim prijedlozima tužitelja kao irelevantnim u ovoj upravnoj stvari.

4. 1. Tuženik je nadalje naveo da sukladno članku 8. stavku 7. ZNGZ, ako osoba iz stavka 1. ovoga članka (trgovačko društvo ili jedinica lokalne samouprave) u propisanom roku ne podnese zahtjev za donošenje rješenja iz stavka 1. ovoga članka (rješenja o utvrđenju prava vlasništva na turističkom zemljištu na kojemu su izgrađeni hoteli i turistička naselja), Ministarstvo po službenoj dužnosti, u ime Republike Hrvatske, donosi rješenje, a turističko zemljište iz članka 4. stavka 3. ovoga Zakona utvrđuje se kao vlasništvo Republike Hrvatske. Slijedom navedenog, a budući da su sve činjenice za primjenu navedene zakonske odredbe u cijelosti ispunjene, da je tuženik pravilno primijenio materijalno pravo te utvrdio predmetnu nekretninu vlasništvom Republike Hrvatske, a radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja, da u cijelosti ostaje kod svih navoda iz obrazloženja pobijanog rješenja. Slijedom svega navedenog, predložio je da Sud u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

5. Tužitelj ad. 2) Grad Šibenik je također pravodobno podnio tužbu protiv istog tuženika, radi poništenja istog osporavanog rješenja, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, u bitnom navodeći da je u u predmetnom postupku osporavao primjenu ZNGZ te donošenje rješenja o utvrđivanju prava vlasništva na predmetnoj nekretnini dok se određena pitanja ne riješe kao prethodna. To stoga što da predmetna nekretnina predstavlja javno dobro u općoj uporabi te da je u vlasništvu Grada Šibenika, u skladu sa Zakonom o cestama („Narodne novine“, broj: 84/11, 22/13, 54/13,148/13, 92/14, 110/19, 144/22, 04/23) i Zakonom o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“, broj: 6/18, 110/18, 32/20), jer da u naravi dijelom predstavlja nerazvrstanu cestu, dio ulice Hoteli Solaris u Šibeniku, a dijelom zelene površine koje se nalaze između nerazvrstane prometnice i postojećih kuća, koje nisu samo u vlasništvu trgovačkog društva već i u vlasništvu fizičkih i ostalih pravnih osoba. Nadalje navodi da tužitelj ad. 2) nije tražio od tuženika da se utvrdi vlasnikom temeljem citiranih zakona već da je naveo da će poduzeti potrebne radnje radi ucrtavanja i evidentiranja nerazvrstane prometnice i javno zelenih površina na predmetnoj nekretnini, radi čega da je predložio prekinuti predmetni postupak dok se ne riješi navedeno kao prethodno pitanje, a što da tuženik nije prihvatio već da je nastavio s postupkom i donio osporavano rješenje. Da je osporavanim rješenjem Republika Hrvatska utvrđena vlasnikom predmetnog zemljišta kao zemljišta iz članka 4. stavka 3. ZNGZ, a da isto kao takvo nije utvrđeno odnosno bez da je prethodno proveden postupak u skladu s člankom 7. ZNGZ, kao niti u skladu s člankom 6. ZNGZ, odnosno da nije utvrđeno zemljište nužno za redovitu uporabu turističkog naselja. Da u obrazloženju predmetnog rješenja u točki 12. prvostupanjsko tijelo takvo stajalište brani činjenicom da i zemljište iz članka 4. stavka 3. ZNGZ, a u odnosu na koji nije podnesen zahtjev za donošenje rješenja iz članka 8. stavka 1. ZNGZ, kao i preostalo zemljište iz članka 4. stavka 4. ZNGZ predstavlja vlasništvo Republike Hrvatske. Tužitelj ad. 2) smatra da je u predmetnom bilo nužno utvrditi zemljište iz članka 4. stavka 3. ZNGZ u skladu s člankom 6. ZNGZ, jer da se na takvom zemljištu utvrđuje vlasništvo Republike Hrvatske u skladu s člankom 8. stavkom 7. ZNGZ. To zato jer da se radi o različitoj vrsti zemljišta od preostalog turističkog zemljišta te o različitom načinu gospodarenja istim. U skladu s člankom 12. ZNGZ raspodjela prihoda od turističkog zemljišta na kojemu su izgrađeni hoteli i turistička naselja da je različita od raspodjele prihoda ostvarenog raspolaganjem preostalim turističkim zemljištem iz članka 14. stavka 2. ZNGZ te da se ta zemljišta ne mogu objedinjavati. Stoga da je osporavano rješenje nezakonito, radi čega predlaže da Sud poništi osporavano rješenje te predmet vrati na ponovni postupak. Predmetna tužba je zavedena pod poslovnim brojem Us I-594/24.

6. Kako tužitelji ad. 1) i ad. 2) predmetnim tužbama traže poništenje istog osporavanog rješenja, to je Sud rješenjem posl. br. Us I- 536/2024-4 od 20. ožujka 2024. predmetne spise spojio radi zajedničkog raspravljanja i odlučivanja, pri čemu će se navedeni spisi nadalje voditi pod poslovnim brojem UsI-536/2024.

7. Rješenjem ovog suda posl. br. Us I-536/2024-6 od 22. ožujka 2024. pozvana je RH zastupana po Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu da sudjeluje u ovom upravnom sporu te su joj dostavljene tužbe tužitelja i odgovor na tužbu tuženika, na očitovanje.

8. Zainteresirana osoba je dostavila ovom sudu odgovor na tužbu od 28. ožujka 2024. kojim se pridružila navodima iz obrazloženja osporavanog rješenja, te navodima iz odgovora na tužbu tuženika te se u cijelosti usprotivila tužbenim navodima te dokaznim prijedlozima, predlažući da Sud donese presudu kojom će odbiti tužbene navode tužitelja ad. 1) i ad. 2).

9. Tuženik je dostavio i odgovor na tužbu tužitelja ad. 2) navodeći da je Grad Šibenik u svojoj tužbi istaknuo bitno različite tužbene razloge od tužitelja ad. 1) Solarisa d.d. te je naveo da se u cijelosti protivi navodima tužbe i postavljenom tužbenom zahtjevu tužitelja ad. 2) te da ih smatra neosnovanim u cijelosti. U odnosu na tužbene navode tužitelja ad. 2) da bi predmetna nekretnina predstavljala nerazvrstanu cestu odnosno javnu zelenu površinu, je naveo da isto ne predstavlja prethodno pitanje u predmetnom upravnom postupku. Tuženik je naveo da je nesporno da je predmetna nekretnina neprocijenjeno građevinsko zemljište sukladno odredbama Zakona o neprocijenjenom građevinskom zemljištu („Narodne novine" br. 50/20; dalje u tekstu: ZNGZ) na kojoj se imovinskopravni odnosi imaju rješavati temeljem odredbi navedenog Zakona. Da su u postupku koji je prethodio donošenju predmetnog rješenja pravilno utvrđene sve činjenice odlučne za njegovo donošenje. Tako je utvrđeno da je predmetna nekretnina bila u društvenom vlasništvu s upisanim pravom korištenja društvenog poduzeća HTP SOLARIS, Šibenik, da ista nije u režimu pomorskog dobra, da ista predstavlja turističko zemljište (kao potkategoriju neprocijenjenog građevinskog zemljišta) te da nije procijenjena u vrijednost društvenog kapitala navedenog društvenog poduzeća, a da niti trgovačko društvo SOLARIS d.d., niti jedinica lokalne samoupravne - Grad Šibenik nisu podnijeli zahtjev za donošenje rješenja sukladno Zakonu o neprocijenjenom građevinskom zemljištu („Narodne novine" br. 50/20).

9.1. Tuženik je također naveo, da s obzirom da u konkretnom slučaju predmetom postupka nisu građevine procijenjene u vrijednost društvenog kapitala društvenog poduzeća na navedenoj lokaciji jer su čestice građevina već formirane te su na istima riješeni imovinskopravni odnosi i na pojedinima uspostavljeno vlasništvo posebnih dijelova nekretnine, da donošenju predmetnog rješenja nije prethodio postupak određen sukladno članku 7. ZNGZ odnosno izrada i potvrđivanje geodetskog elaborata. Da je specifičnost predmetne lokacije da su pojedine građevine koje okružuje predmetna čestica, u vlasništvu društva SOLARIS d.d., a pojedine, odnosno posebne cjeline unutar istih (apartmani), u vlasništvu fizičkih osoba. Da su u cijelosti neosnovani navodi tužitelja ad. 2) da je u predmetnom postupku trebalo prethodno provesti postupak u skladu s člankom 7. ZNGZ, odnosno utvrditi zemljište nužno za redovitu uporabu turističkog naselja, s obzirom da i zemljište iz članka 4. stavka 3. ZNGZ, a u odnosu na koje nije podnesen zahtjev za donošenje rješenja iz članka 8. stavak 1. ZNGZ, kao i preostalo turističko zemljište iz članka 4. stavka 4. ZNGZ predstavlja vlasništvo Republike Hrvatske, kojim upravlja i raspolaže ministarstvo nadležno za državnu imovinu u skladu sa zakonom kojim je uređeno upravljanje i raspolaganje nekretninama u vlasništvu Republike Hrvatske. Slijedom navedenog, da je tuženik u postupku koji je prethodio donošenju predmetnog rješenja potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje te pravilno primijenio materijalno pravo, kada je predmetnu nekretninu utvrdio vlasništvom Republike Hrvatske, radi čega je predložio odbiti tužbeni zahtjev tužitelja ad. 2).

10. Na ročištu koje je pred ovim Sudom održano 31. siječnja 2025. u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, koji svoj izostanak nije opravdao, strankama je dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjeničnim i pravnim pitanjima koja su predmet spora. Opunomoćenici tužitelja ad. 1) i ad. 2) te zainteresirane osobe su ustrajali u svojim do sada iznijetim navodima, kako u tužbama, tako i u navodima iz odgovora na tužbu.

11. Na temelju ocjene rezultata provedenog upravnog postupka koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja, te ocjene izvedenih dokaza u upravnom sporu, vođen načelom učinkovitosti, Sud je odbio dokazne prijedloge opunomoćenika tužitelja ad. 1) za izvođenjem dokaza očevidom na predmetnoj nekretnini uz sudjelovanje vještaka geodeta radi identifikacije predmetne nekretnine, kao i prijedlog za saslušanjem stalnog sudskog vještaka Damira Čogelje iz Šibenika 7. kontinenta 4., kao i za saslušanjem KŽ, UŽ, LŽ i OŽ na adresi CERP-a, Zagreb, Ivana Lučića 6, u svojstvu svjedoka, a sve na okolnosti izvršene pretvorbe te da se zatraži kompletan predmet pretvorbe Solarisa, kao suvišne ocjenjujući da se pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez izvođenja predloženih dokaza.

12. Sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem isprava priloženih spisu, kao i dostavljenog spisa tuženog tijela te svih isprava koje su istom priložene te je zaključio raspravljanje u predmetnom upravnom sporu.

13. Opunomoćenik tužitelja ad. 1) i opunomoćenik zainteresirane osobe su popisali i zatražili naknadu troška.

14. Tužba tužitelja ad. 1) i ad. 2) nije osnovana.

15. Predmet spora je ocjena zakonitosti osporavanog rješenja Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, KLASA: UP/I-940-01/23-06/3, URBROJ: 531-11-2-1-24-22 od 15. siječnja 2024.

16. Među strankama je sporno je li pravilno i zakonito osporavanim rješenjem Republika Hrvatska, ovdje zainteresirana osoba, utvrđena vlasnikom nekretnine označene kao: zk.č.br. 3806/1, PAŠNJAK, površine 10351 m[2] , upisane kao zk. tijelo III u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] te naložena provedba citiranog rješenja u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Šibeniku, Zemljišnoknjižnom odjelu Šibenik te uknjižba prava vlasništva, po izvršnosti rješenja, a sve na temelju odredbe čl. 8. st. 7. i st. 3. Zakona o neprocijenjenom građevinskom zemljištu.

17. Za rješenje predmetne upravne stvari mjerodavne su odredbe Zakona o privatizaciji, Zakona o neprocijenjenom građevinskom zemljištu, Zakona o upravljanju državnom imovinom te odredbe Zakona o općem upravnom postupku.

18. Odredbom članka 42. stavka 1. Zakona o privatizaciji (Narodne novine, broj: 21/96, 71/97, 73/00) propisano je da Fond izdaje rješenje kojim se utvrđuju nekretnine koje su procijenjene u vrijednosti društvenog kapitala u postupku pretvorbe na temelju Zakona o pretvorbi.

19. Člankom 50. stavkom 1. i 2. Zakona o upravljanju državnom imovinom (Narodne novine, broj: 145/2010, 70/2012) određeno je da Agencija za upravljanje državnom imovinom (pravni prednik tuženika), na zahtjev stranke, izdaje uvjerenje o nekretninama procijenjenim u temeljni kapital; da je uvjerenje javna isprava o činjenicama o kojima Agencija vodi službenu evidenciju; da se uvjerenje izdaje za potrebe upisa prava vlasništva nekretnina u zemljišne knjige, odnosno polaganja u knjigu isprava; da se uvjerenjem o procijenjenim nekretninama utvrđuju nekretnine koje su procijenjene u vrijednost društvenog kapitala društvenog poduzeća u postupku pretvorbe na temelju Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća, odnosno koje su unesene u temeljni kapital trgovačkog društva u postupku privatizacije na temelju Zakona o privatizaciji.

20. Odredbom čl. 1. Zakona o neprocijenjenom građevinskom zemljištu (Narodne novine, broj: 50/20) propisano je da se ovim Zakonom uređuje pojam, vrste, obuhvat i način identifikacije građevinskog zemljišta koje je bilo u društvenom vlasništvu ili koje je i danas uknjiženo kao društveno vlasništvo, na kojemu je društveno poduzeće imalo knjižno ili izvanknjižno pravo korištenja, upravljanja i raspolaganja, a koje nije u dijelu ili u cijelosti procijenjeno u vrijednost društvenog kapitala u postupku pretvorbe društvenog poduzeća u trgovačko društvo (u daljnjem tekstu: neprocijenjeno građevinsko zemljište) i koje nije uneseno u temeljni kapital trgovačkog društva u postupku privatizacije.

Stavkom 2., istog članka, je propisano da se ovim Zakonom uređuju imovinskopravni odnosi između vlasnika neprocijenjenog građevinskog zemljišta i vlasnika građevina koje su izgrađene na tom zemljištu, a procijenjene su u vrijednost društvenog kapitala i unesene u temeljni kapital trgovačkog društva, a koji su kao titulari prava vlasništva utvrđeni Zakonom o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu neprocijenjenom u postupku pretvorbe i privatizacije (»Narodne novine«, br. 92/10.), neovisno o tome kako je u zemljišnoj knjizi provedena uknjižba prava vlasništva tog zemljišta.

21. Odredbom članka 3. st. 1. Zakona neprocijenjenom građevinskom zemljištu propisano je da se na postupke rješavanja imovinskopravnih i drugih odnosa na neprocijenjenom građevinskom zemljištu primjenjuju odredbe ovoga Zakona i zakona kojim je uređeno upravljanje i raspolaganje nekretninama u vlasništvu Republike Hrvatske.

Stavkom 2., istog članka, propisano je da u svim postupcima koji se vode temeljem ovoga Zakona, Republiku Hrvatsku zastupa državno odvjetništvo.

22. Članak 4. Zakona o neprocijenjenom građevinskom zemljištu sadrži odredbe o vlasništvu na turističkom zemljištu na kojemu su izgrađeni hoteli i turistička naselja, pa je tako propisano:

(1) Kada je u postupku pretvorbe odnosno privatizacije u vrijednost društvenog kapitala društvenog poduzeća procijenjena vrijednost građevine bez zemljišta, trgovačko društvo vlasnik je građevine i zemljišta tlocrtne površine ispod građevine. (2) Kada je u postupku pretvorbe odnosno privatizacije u vrijednosti društvenoga kapitala društvenog poduzeća procijenjena vrijednost građevine i dio katastarske čestice na kojoj je izgrađena građevina, a u postupku pretvorbe nije formirana posebna katastarska čestica procijenjenog zemljišta, trgovačko društvo vlasnik je građevine, zemljišta tlocrtne površine ispod građevine i procijenjenog zemljišta koje se dodaje zemljištu tlocrtne površine ispod građevine, pri čemu se položaj procijenjenog zemljišta utvrđuje tako da s građevinom i zemljištem tlocrtne površine ispod građevine čini tehnološku i funkcionalnu cjelinu.

(3) Turističko zemljište na kojemu su izgrađeni hoteli i turistička naselja, a nije procijenjeno i uneseno u temeljni kapital trgovačkog društva te koje, pored zemljišta tlocrtne površine ispod građevine i procijenjenog zemljišta, služi za redovitu uporabu tih građevina, vlasništvo je jedinice lokalne samouprave.

(4) Preostalo turističko zemljište vlasništvo je Republike Hrvatske.

23. Članak 7. Zakona o neprocijenjenom građevinskom zemljištu sadrži odredbe o postupku utvrđivanja prava vlasništva na turističkom zemljištu na kojemu su izgrađeni hoteli i turistička naselja i uknjižba prava vlasništva

24. Članak 8. Zakona o neprocijenjenom građevinskom zemljištu sadrži odredbe o donošenju rješenja o utvrđenju prava vlasništva na turističkom zemljištu na kojemu su izgrađeni hoteli i turistička naselja, pa je tako stavkom 3., istog članka, propisano da Rješenje iz stavka 1. ovoga članka sadrži odredbu da su osobe navedene u tom stavku stvarni vlasnici tog zemljišta te nalog općinskom sudu nadležnom za postupanje u zemljišnoknjižnim predmetima za njegovu provedbu u zemljišnoj knjizi. Stavkom 7., istog članka, je propisano ako osoba iz stavka 1. ovoga članka u propisanom roku ne podnese zahtjev za donošenje rješenja iz stavka 1. ovoga članka, Ministarstvo po službenoj dužnosti, u ime Republike Hrvatske, donosi rješenje, a turističko zemljište iz članka 4. stavka 3. ovoga Zakona utvrđuje se kao vlasništvo Republike Hrvatske.

25. Članak 56. Zakona o upravljanju državnom imovinom (Narodne novinebroj: 52/2018, 155/2023 ) sadrži odredbe o neprocijenjenoj imovini u postupku pretvorbe i privatizacije, pa je tako propisano:

(1) Neprocijenjena imovina, u smislu ovoga Zakona, su dionice u trgovačkim društvima, poslovni udjeli u trgovačkim društvima, građevinska zemljišta, poslovni prostori, stanovi, tražbine i pokretnine koje nisu, u cijelosti ili u dijelu, procijenjene u vrijednost društvenog kapitala društvenog poduzeća u postupku pretvorbe na temelju Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća (»Narodne novine«, br. 19/91., 83/92., 94/93., 2/94., 9/95. i 118/99.), odnosno koje nisu unesene u temeljni kapital trgovačkog društva u postupku privatizacije na temelju Zakona o privatizaciji (»Narodne novine«, br. 21/96., 71/97., 16/98. i 73/00.), a na kojoj su pravo korištenja, upravljanja i raspolaganja imala društvena poduzeća.

(2) Neprocijenjenom imovinom, u smislu ovoga Zakona, smatraju se i prava na stanovima koja su društvena poduzeća u postupku pretvorbe prenijela fondovima u stambenom i komunalnom gospodarstvu, a koji nisu prodani nositeljima stanarskog prava na temelju Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo (»Narodne novine«, 43/92., 69/92., 25/93., 48/93., 2/94., 4/94., 44/94., 47/94., 58/95., 11/96., 11/97., 68/98., 96/99., 120/00. i 78/02.).

(3) Neprocijenjena imovina iz stavaka 1. i 2. ovoga članka je imovina Republike Hrvatske.

(4) Centar će, na zahtjev nadležnog državnog odvjetništva, izdati potvrdu o nekretninama koje nisu procijenjene ni unesene u temeljni kapital kao javnu ispravu. (5) Na temelju potvrde iz stavka 4. ovoga članka provest će se uknjižba prava vlasništva Republike Hrvatske u zemljišnim knjigama.

(6) Prava Republike Hrvatske na imovinu iz stavaka 1. i 2. ovoga članka i prava po osnovi te imovine ne podliježu zastari niti posljedicama neprijavljivanja u predstečajnom postupku.

(7) Ako je trgovačko društvo koje je pravni slijednik društvenog poduzeća raspolagalo ili opteretilo neprocijenjenu imovinu u korist trećih osoba, a pod uvjetom da je treća osoba u dobroj vjeri stekla pravo vlasništva, odnosno založno pravo na neprocijenjenoj imovini, nadležno državno odvjetništvo može, umjesto stvarnopravnog zahtjeva protiv trgovačkog društva, prihvatiti isplatu tržišne vrijednosti neprocijenjene imovine u trenutku podnošenja zahtjeva za isplatom prema trgovačkom društvu. Zahtjev za naknadom smatra se stvarnopravnim zahtjevom.

26. Odredbom čl. 22. stavku 2. Zakona o upravljanju državnom imovinom propisano je da Centar za restrukturiranje i prodaju (CERP) utvrđuje procijenjenu i neprocijenjenu imovinu u postupku pretvorbe i privatizacije društvenih poduzeća.

27. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja po ocjeni ovog Suda u konkretnom slučaju i predmetnoj upravnoj stvari nije povrijeđen Zakona na štetu tužitelja ad.1) i ad.2) već je na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja pravilno primijenjeno materijalno pravo, a sve iz razloga koji slijede u daljnjem obrazloženju presude.

28. Iz stanja i sadržaja spisa te dostavljenog spisa tuženog tijela razvidno je i kao nesporno utvrđeno:

- da je predmetni upravni postupak, koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja, proveden po službenoj dužnosti nakon što je Ministarstvo 3. svibnja 2022. godine zaprimilo „Zahtjev za postupanje sukladno Zakonu o neprocijenjenom građevinskom zemljištu (zk.č.br. 3806/1, k. o. [katastarska općina])", koji je podnijela odvjetnica Ivana Validžić iz Zagreba, u zastupanju pojedinih suvlasnika nekretnina označenih kao zk.č.br. 739 ZGR i 758 ZGR, obje k. o. [katastarska općina], oko kojih zgradnih čestica se proteže predmetna nekretnina; u kojem zahtjevu se navodi da se u okviru turističkog naselja „Solaris" u Šibeniku, nalazi zk.č.br. 3806/1, k. o. [katastarska općina], koja da nije procijenjena u vrijednost društvenog kapitala pravnog prednika SOLARIS d.d. - HTP „SOLARIS", Šibenik, a da je na predmetnoj čestici položeno više čestica zgrade (739 ZGR, 728 ZGR, 727 ZGR, 758 ZGR i dr.), koje su dijelom u vlasništvu privatnih osoba koje imaju pravni i stvarni interes da se odnosi u vezi s predmetnom česticom urede sukladno zakonu te je dostavila Očitovanje Centra za restrukturiranje i prodaju Klasa:

990-01/22-01/76, Urbroj: 360-04-03/05-2022-2 od 2. svibnja 2022. godine, u kojem je navedeno da trgovačko društvo SOLARIS d.d. nije podnijelo Centru za restrukturiranje i prodaju zahtjev za izdavanje potvrde o usklađenosti geodetskog elaborata sukladno odredbama ZNGZ-a;

- da je potom zaprimljen i dopis Općinskog državnog odvjetništva u Šibeniku broj: RDO-47/2022 od 22. kolovoza 2022. godine u kojem se navodi da predmetna zk.č.br. 3806/1, k. o. [katastarska općina], uknjižena kao vlasništvo društva SOLARIS d.d., nije procijenjena u vrijednost temeljnog kapitala u postupku pretvorbe društvenog poduzeća HTP „SOLARIS", Šibenik, a što da je vidljivo iz dostavljene Potvrde Centra za restrukturiranje i prodaju Klasa: 990-01/22-01/113, Urbroj: 360-04-03/05-2022-3 od 29. lipnja 2022. godine; slijedom navedenog da je Općinsko državno odvjetništvo u Šibeniku predložilo po službenoj dužnosti donijeti rješenje radi uknjižbe prava vlasništva Republike Hrvatske;

- da je potom Županijsko državno odvjetništvo u Šibeniku dopisom broj: R-DO- 16/2023 od 7. ožujka 2023. godine dostavilo Rješenje Centra za restrukturiranje i prodaju Klasa: UP/I943-01/15-02/30, Urbroj: 360-04-03/05-2022-25 od 2. ožujka 2022. godine te je predložilo utvrditi jesu li društvo SOLARIS d.d. ili jedinica lokalne samouprave postupili po odredbama ZNGZ-a, a ukoliko nisu predložilo je po službenoj dužnosti pokrenuti postupke i donijeti rješenje sukladno odredbama ZNGZ-a;

- da je Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, ovdje tuženo tijelo, od CERP-a zatražilo dostavu svih uvjerenja, odnosno rješenja Centra za restrukturiranje i prodaju ili njegovih pravnih prednika kojim se utvrđuju nekretnine koje su procijenjene u vrijednost društvenog kapitala društvenog poduzeća u postupku pretvorbe, odnosno koje su unesene u temeljni kapital trgovačkog društva u postupku privatizacije te sve potvrde CERP-a ili njegovih pravnih prednika o nekretninama koje nisu procijenjene ni unesene u temeljni kapital, sve u odnosu na društveno poduzeće

„HTP SOLARIS", Šibenik, odnosno SOLARIS d.d.;

- da je postupajući po traženju CERP dostavio Ministarstvu Rješenje Hrvatskog fonda za privatizaciju, Klasa: UP/I-943-01/04-02/71, Urbroj: 563-05-0202/01-2011-23 od 17. siječnja 2011. godine, Uvjerenje Centra za restrukturiranje i prodaju, Klasa: 943- 01/15-02/150, Urbroj: 360-03/02-2015-6 od 27. listopada 2015. godine i Rješenje Centra za restrukturiranje i prodaju, Klasa: 943-01/15-02/150, Urbroj: 360-03/02-2015-

8 od 10. studenog 2015. godine;

- da je pribavljen i povijesni izvadak iz zemljišne knjige za predmetnu nekretninu, kao i Očitovanje Ministarstva mora, prometa i infrastrukture;

- da je uvidom u prikupljenu dokumentaciju utvrđeno da trgovačko društvo SOLARIS d.d. nije podnijelo zahtjev za donošenje rješenja o utvrđenju prava vlasništva na predmetnoj nekretnini, a da to nije učinila ni jedinica lokalne samouprave - Grad Šibenik;

- da je slijedom navedenog Ministarstvo utvrdilo da su ispunjene zakonske pretpostavke za pokretanje po službenoj dužnosti postupka radi utvrđenja prava vlasništva na zk.č.br. 3806/1, k. o. [katastarska općina], a sve u skladu s odredbama čl. 8. st. 7. i st. 3. Zakona o neprocijenjenom građevinskom zemljištu;

- da je Zaključkom Ministarstva Klasa: UP/I-940-01/23-06/3, Urbroj: 531-09-2- 1/1-23-2 od 7. lipnja 2023. godine pokrenut po službenoj dužnosti postupak radi donošenja rješenja o utvrđenju prava vlasništva na predmetnoj nekretnini te su pozvane stranke: SOLARIS d.d., Republika Hrvatska (zastupana po Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku) i Grad Šibenik, očitovati se o svim činjenicama i dokazima u odnosu na predmetnu nekretninu.

29. Među strankama nisu sporne sljedeće činjenice:

- da je predmet postupka zk.č.br. 3806/1, PAŠNJAK, površine 10351 m[2] , upisana kao zk. tijelo III u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u zemljišnim knjigama upisana kao vlasništvo društva "SOLARIS" d.d. za hoteljerstvo, ugostiteljstvo i turizam;

- da je u katastru navedena čestica upisana u posjedovni list: 3455, k. o. [katastarska općina], kao k. č. br. [katastarska čestica], SOLARIS, NEPLODNO, površine 10351 m[2] , na ime: "SOLARIS", hotelsko trgovačko poduzeće, Šibenik;

- da je uvidom u povijesni izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], utvrđeno da je SOLARIS d.d. upisan kao vlasnik predmetne nekretnine na temelju Rješenja Trgovačkog suda u Splitu, broj: Tt-95/130-2 od 26. listopada 1995. godine, a da je ista ranije, kao dio osnovne čestice 3806, k. o. [katastarska općina], bila upisana kao društveno vlasništvo s pravom korištenja Hotelskog trgovačkog poduzeća „SOLARIS" Šibenik;

- da je uvidom u Rješenje Hrvatskog fonda za privatizaciju, Klasa: UP/I-943- 01/04-02/71, Urbroj: 563-05-0202/01-2011-23 od 17. siječnja 2011. godine i Uvjerenje Centra za restrukturiranje i prodaju, Klasa: 943-01/15-02/150, Urbroj: 360-03/02-2015- 6 od 27. listopada 2015. godine, kojimm je Rješenje od 17. siječnja 2011. godine djelomično izmijenjeno, a kojima su utvrđene nekretnine procijenjene u vrijednost društvenog kapitala u postupku pretvorbe društvenog poduzeća HTP „SOLARIS", Šibenik, a riječ je o nekretninama na četiri lokacije: 1. „Hotelsko naselje" Solaris, 2. Bungalovi „Solaris", 3. A/C Solaris i 4. A/C Zablaće, utvrđeno da predmetna nekretnina u predmetnim rješenjima nije navedena kao procijenjena;

- da je Rješenjem Centra za restrukturiranje i prodaju Klasa: 943-01/15- 02/150, Urbroj: 360-03/02-2015-8 od 10. studenog 2015. godine odbijen kao neosnovan zahtjev trgovačkog društva SOLARIS d.d. za izmjenom Rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju, Klasa: UP/I-943-01/04-02/71, Urbroj: 563-05-0202/01- 2011-23 od 17. siječnja 2011. godine u odnosu na niz nekretnina, između ostalog i zk.č.br. 3806, k. o. [katastarska općina], osnovnu nekretninu iz koje je nastala predmetna nekretnina, a koja je predmet ovog postupka, odnosno upravnog spora;

- da je citirano rješenje CERP-a Klasa: 943-01/15-02/150, Urbroj: 360-03/02- 2015-8 od 10. studenog 2015. kojim je odbijen zahtjev tužitelja za izmjenom Rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju, Klasa: UP/I-943-01/04-02/71, Urbroj: 563-05- 0202/01- 2011-23 od 17. siječnja 2011. godine postalo pravomoćno nakon što je presudom ovog suda posl. br. 16 UsI-416/15-9 od 29. rujna 2017. odbijen tužbeni zahtjev za poništenje predmetnog rješenja, a koja presuda je postala pravomoćna budući je potvrđena presudom Visokog upravnog suda RH u Zagrebu poslovni broj

Usž- 855/18 od 27. lipnja 2019.;

- da je CERP svojom Potvrdom Klasa: 990-01/22-01/113, Urbroj: 360-04-03/05- 2022-3 od 29. lipnja 2022. godine potvrdio da predmetna nekretnina označena kao zk.č.br. 3806/1, k. o. [katastarska općina] nije procijenjena, niti uključena u vrijednost temeljnog kapitala u postupku pretvorbe društvenog poduzeća „HTP SOLARIS", Šibenik;

- da je presudom ovog suda posl. br. 2 UsI-756/2022-16 od 29. rujna 2023. odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za poništenjem rješenja tuženika KLASA: UP/I-943- 01/15-02/30, URBROJ: 360- 04-03/05-2022-25 od 2. ožujka 2022., a kojim rješenjem je odbijen njegov zahtjev za pokretanje postupka utvrđivanja procijenjene imovine u postupku pretvorbe društvenog poduzeća HTP Solaris Šibenik, nekretnina koje su taksativno navedene u osporenom rješenju;

- da je citirana presuda postala pravomoćna nakon što je potvrđena presudom Visokog upravnog suda RH u Zagrebu poslovni broj Usž-374/2024-2 od 13. studenog 2024.

30. Dakle, slijedom naprijed navedenih nespornih utvrđenja, usprkos tužbenim navodima tužitelja ad. 1), predmetna nekretnina označena kao zk.č.br. 3806/1, k. o. [katastarska općina] nije procijenjena, niti uključena u vrijednost temeljnog kapitala u postupku pretvorbe društvenog poduzeća „HTP SOLARIS", Šibenik, a što nespornim proizlazi iz rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju, KLASA: UP/I-943-01/04-02/71, URBROJ: 563-05-0202/01-2011-23 od 17. siječnja 2011. i Uvjerenja Centra za restrukturiranje i prodaju, KLASA: 943-01/15-02/150, URBROJ: 360-03/02-2015-6 od 27. listopada 2015. u kojima su iskazane nekretnine procijenjene u vrijednost društvenog kapitala u postupku pretvorbe društvenog poduzeća HTP Solaris, Šibenik, na temelju Elaborata o pretvorbi društvenog poduzeća HTP Solaris, Šibenik. Pravilno je tuženik na temelju izvršenog uvida u navedeni Elaborat utvrdio da su u postupku pretvorbe navedenog poduzeća procijenjene jedino i isključivo nekretnine koje su već navedene kao procijenjene u citiranom rješenju Hrvatskog fonda za privatizaciju od 17. siječnja 2011. i Uvjerenju Centra za restrukturiranje i prodaju od 27. listopada 2015.

31. Pravilno tuženik u navodi da je temelj za postupanje Ministarstva u upravnim postupcima radi utvrđenja prava vlasništva koji se vode temeljem odredbi ZNGZ-a, Uvjerenje odnosno rješenje Centra za restrukturiranje i prodaju, ili uvjerenje odnosno rješenje njegovih pravnih prednika kojim se utvrđuju nekretnine koje su procijenjene u vrijednost društvenog kapitala društvenog poduzeća u postupku pretvorbe na temelju Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća (»Narodne novine«, br. 19/91., 83/92., 84/92., 94/93., 2/94., 9/95., 21/96. i 118/99.), odnosno koje su unesene u temeljni kapital trgovačkog društva u postupku privatizacije na temelju Zakona o privatizaciji (»Narodne novine«, br. 21/96., 71/97., 16/98., 73/00. i 92/10.), odnosno potvrda o nekretninama koje nisu procijenjene, ni unesene u temeljni kapital, a koje CERP izdaje kao javne isprave sukladno članku 56. stavku 4. ZUDI. Stoga navedene isprave, kojima je nadležno tijelo, CERP odnosno njegov pravni prednik Hrvatski fond za privatizaciju, utvrdilo koje nekretnine su procijenjene u postupku pretvorbe društvenog poduzeća HTP „SOLARIS", Šibenik, a koje nisu, nije moguće preispitivati u upravnom postupku koji se vodi temeljem Zakona o neprocijenjenom građevinskom zemljištu, koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja, niti u ovom upravnom sporu, što tužitelj neosnovano pokušava predmetom tužbom.

32. Slijedom navedenog, uzimajući u obzir da su i sve druge pretpostavke za utvrđenje prava vlasništva sukladno članku 8. stavku 7. Zakona o neprocijenjenom građevinskom zemljištu ispunjene, kao što je to već naprijed navedeno i obrazloženo, to je tužbeni zahtjev tužitelja ad. 1) u cijelosti neosnovan, radi čega ga je valjalo primjenom odredbe čl. 116. st. 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24, dalje ZUS-a) odbiti kao neosnovan, te odlučiti kao u točci I. izreke. 33. Nije osnovan ni tužbeni navod tužitelja ad. 2) kojim ističe da je trebalo prekinuti postupak utvrđenja prava vlasništva na predmetnoj nekretnini u skladu s odredbama ZNGZ-a dok se ne riješi prethodno pitanje ucrtavanja i evidentiranja nerazvrstane prometnice i javno zelenih površina na predmetnoj nekretnini, budući da prethodno nije proveden postupak u skladu s člankom 7. ZNGZ-a, kao niti u skladu s člankom 6. ZNGZ-a, odnosno da nije utvrđeno zemljište nužno za redovitu uporabu turističkog naselja.

34. Ovo stoga što je u konkretnom slučaju i predmetnoj upravnoj stvari nesporno da je predmetna nekretnina neprocijenjeno građevinsko zemljište u skladu s naprijed citiranim odredbama Zakona o neprocijenjenom građevinskom zemljištu, na kojoj se imovinskopravni odnosi imaju rješavati temeljem odredbi navedenog Zakona, pa stoga i nije bilo potrebe za provedbom postupka u skladu s odredbom članku 7. ZNGZ –a, odnosno izradom i potvrđivanjem geodetskog elaborata jer predmetom postupka nisu građevine procijenjene u vrijednost društvenog kapitala društvenog poduzeća na navedenoj lokaciji jer su čestice građevina već formirane te su na istima riješeni imovinskopravni odnosi i na pojedinima uspostavljeno vlasništvo posebnih dijelova nekretnine, a koje činjenice među strankama nisu sporne. Također je nesporno da su pojedine građevine koje okružuje predmetna čestica, u vlasništvu društva SOLARIS d.d., odnosno posebne cjeline unutar istih (apartmani) da su u vlasništvu fizičkih osoba.

35. Pitanje predstavlja li predmetna nekretnina nerazvrstanu cestu odnosno javnu zelenu površinu, nije prethodno pitanje u predmetnom upravnom postupku, a kako to neosnovano tužitelj ad. 2) smatra.

36. U odnosu na navedeno valja istaći da je pravni režim nerazvrstanih cesta uređen člankom 131. stavkom 7. Zakona o cestama koji propisuje da su nekretnine koje su prema tom Zakonu nerazvrstane ceste i bile su u uporabi kao nerazvrstane ili javne ceste prije 1. siječnja 1997., javno dobro u općoj uporabi u neotuđivom vlasništvu jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalaze. Prema stajalištu Ustavnog suda Republike Hrvatske u tumačenju odredbe članka 131. stavka 7. Zakona o cestama, zauzetom u Odluci broj U-I-6326/2011 od 7. veljače 2017. "javno dobro u općoj uporabi u neotuđivom vlasništvu jedinice lokalne samouprave" su sve one ceste koje se (prema nomenklaturi ZoCest-a//84/11-92/14) mogu smatrati nerazvrstanim cestama, a koje su, kao nerazvrstane ili javne ceste, bile u javnoj uporabi do 1. siječnja 1997., to jest do stupanja na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ( NN 91/96 - dalje: ZV).

37. U konkretnom slučaju se ne radi o spornom pravu vlasništva već o nesređenom zemljišno-knjižnom i katastarskom stanju, budući da je stvarni (faktični) vlasnik predmetne nekretnine Republika Hrvatska, a kako je to već naprijed navedeno i obrazloženo. Pritom je bitno naglasiti da će upis u zemljišnu knjigu, koji se može provesti u skladu s prethodno citiranim zakonskim odredbama, biti deklaratornog karaktera, tj. njime će se samo publicirati stjecanje vlasništva do kojeg je došlo izvanknjižno, ex lege (na temelju zakona). Riječ je, dakle, o dobru takvog značenja da na njemu vlasništvo privatnopravnih subjekata (fizičkih ili pravnih osoba) nije niti moguće. Slijedom navedenog, tuženi zahtjev tužitelja ad. 2) u cijelosti se ocjenjuje neosnovanim, radi čega ga je valjalo primjenom odredbe čl. 116. st. 1. ZUS-a odbiti kao neosnovan, te odlučiti kao u točci II. izreke.

38. Kako tužitelj nije uspio u predmetnom upravnom sporu, to je valjalo na temelju odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a odbiti zahtjev opunomoćenika tužitelja ad. 1) za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan te odlučiti kao pod točkom I. izreke rješenja.

39. Nije osnovan ni zahtjev zamjenika Županijskog državnog odvjetnika koji zastupa Republiku Hrvatsku, ovdje zainteresiranu osobu, za naknadu troškova upravnog spora i to za sastav odgovora na tužbu i za zastupanje na ročištu pred ovim sudom po Tbr. 27. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, i to za svaku radnju po 500 bodova, odnosno po 1.000,00 eura (x 2), odnosno sveukupan iznos od 2.000,00 eura, a kako je to zamjenik ŽDO-a na Zapisniku s održanog ročišta i zatražio.

40. Ovo stoga što kod primjene odredbe članka 144. st.1. i st. 2. ZUS-a, u svezi s člankom 21. stavkom 1. 2., 3. i 4. istog Zakona, tuženiku, pa tako ni zainteresiranoj osobi ne pripada trošak zastupanja po državnom odvjetništvu sukladno propisima o nagradama i naknadama za rad odvjetnika. Stoga, a kako je u konkretnom slučaju zastupanje zainteresirane osobe Republike Hrvatske od strane Državnog odvjetništva u konkretnom slučaju propisano Odlukom DORH-a broj A:515/2022 od 5. prosinca 2022., kojom je Županijskim državnim odvjetništvima nadležnim prema mjestu registriranog sjedišta pravne osobe koja je stranka u postupku, povjereno zastupanje RH u upravnim postupcima koji se vode pred Ministarstvom prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine na temelju ZNGZ-a, a u pravnom sporu zastupanje im je povjereno temelju Zakona, to ne daje za pravo zainteresiranoj osobi na naknadu troškova postupka sukladno propisima o nagradama i naknadama za rad odvjetnika te bi se zauzimanje suprotnog pravnog shvaćanja strankama u upravnom sporu nametao prekomjeran teret i onemogućavao pristup sudu, kakvo shvaćanje je zauzeto i u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske (primjerice presuda broj U-zpz-1/20 i U- zpz-2/20 i dr.). Također, u naprijed navedenim odlukama Vrhovni sud Republike Hrvatske obrazlaže zbog čega nije niti prihvatljiva usporedba s odredbom članka 163. ZPP-a. Vrhovni sud RH u svojim odlukama navodi da nije prihvatljiva usporedba s odredbom čl. 163. ZPP-a, jer isti ima u vidu situaciju kad državno odvjetništvo zastupa Republiku Hrvatsku kao stranku u parničnom postupku i gdje je državno odvjetništvo zastupnik po zakonu. ZPP također ne sadrži odredbe o pravu stranke na naknadu troškova parničnog postupka za zastupanje temeljem punomoći od strane državnog odvjetništva. Suprotno tome, u čl. 162. ZPP-a navedeno je da kad državni odvjetnik sudjeluje u postupku kao stranka da ima samo pravo na naknadu troškova prema odredbama ZPP, ali ne i pravo na nagradu.

41. Dakle, iz analize naprijed citiranih odredbi ZUS-a te iz analize analognih odredbi u ZPP-u proizlazi da fakultativno zastupanje stranke od strane državnog odvjetništva temeljem punomoći ne daje pravo stranci na naknadu troškova postupka sukladno propisima o nagradama i naknadama za rad odvjetnika. Također treba istaknuti da bi se zauzimanjem suprotnog pravnog shvaćanja strankama u upravnom sporu nametao prekomjerni teret i onemogućavao pristup sudu kako to pravilno zaključuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske u recentnoj upravnosudskoj praksi, a posebno imajući u vidu vrste i narav upravnog spora u kojem državno tijelo često nastupa s pozicije iure imperii, a ne iure gestionis.

42. Slijedom navedenog, valjalo je kao pod točkom II. izreke rješenja.

U Splitu 3. ožujka 2025.

S U D A C

Leandra Mojtić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda za Visoki upravni sud, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje presude.

DNA:

- tužitelju ad.1) po opunom.

- tužitelju ad. 2)

- zaint. osobi po ŽDO u Šibeniku

- tuženiku,

- tuženiku povrat spisa tuženog tijela, po pravom.

- tužitelja ad. 1) i ad. 2) soloidarno pozvati na uplatu pristojbe za tužbu u iznosu od 53,09 i pristojbe za presudu u iznosu 66,36 eura, po pravom

- u spis

- kal. do 25.04.2025.