9 P-172/2024
REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD U ZADRU
STALNA SLUŽBA U ŠIBENIKU
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Zadru, Stalna služba u Šibeniku, OIB: 39670464653, po sucu Terezija Goreta, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Šibenik, Fra Jerolima Milete 12, OIB: 84397956623, zastupan po zaposlenici Područnog ureda u Šibeniku, TB, protiv tuženika HŽ PUTNIČKI PRIJEVOZ d.o.o., iz Zagreba, Strojarska 11, OIB: 8057292786, zastupan po punomoćniku CB, radi isplate, na ročištu objave održanom dana 3. ožujka 2025. godine,
p r e s u d i o j e
Prihvaća se tužbeni zahtjev tužitelja, kao osnovan, koji glasi:
„Nalaže se tuženiku HŽ PUTNIČKI PRIJEVOZ, Strojarska 11, Zagreb, OIB: 80572192786, platiti tužitelju svotu od 8.675,37 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 1. ožujka 2019. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, a od 1. siječnja 2023.g. do isplate u visini kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećano za 3 (tri) postotna poena, te naknadi troškove postupka, sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe."
Obrazloženje
Tužitelj je u tužbi naveo da je u prometnoj nesreći koja se dogodila dana 3. kolovoza 2013. sudjelovao putnički vlak "HŽ VUČA VLAKOVA", br. 7122013 kojim da je upravljao zaposlenik tuženika, strojovođa BB protiv kojeg se vodi kazneni postupak pred Općinskim sudom u Šibeniku posl. broj K-139/2015. U navedenoj prometnoj nesreći teže tjelesne povrede da je zadobio osiguranik tužitelja GB. Pravomoćnim Rješenjem broj 80566 od 8.3.2016. osiguraniku ĆB određena je invalidska mirovina zbog potpunog gubitka radne sposobnosti od 16.12.2015. kod kojeg je osiguranika prema Nalazu i mišljenju Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom broj dnevnika 16/2015 od 22.12.2015. zbog ozljede izvan rada 100% nastupio potpuni gubitak radne sposobnosti uzrokovan navedenom prometnom nezgodom. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje temeljem priznatog prava na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti u razdoblju od 19.2.2016. do 31.10.2018. godine, korisniku GB da je isplatio ukupno 67.605,44 kn. Nadalje, tužitelj je naveo da je tuženiku dostavljen odštetni zahtjev od 1.3.20198. radi namirenja navedene tražbine, shodno kojem tuženik do dana podnošenja tužbe nije podmirio navedenu tražbinu.
Tuženik se u odgovoru na tužbu i tijekom raspravljanja protivio tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, te je naveo da tužitelj svoje potraživanje temelji na odštetnoj odgovornosti tuženika i čl. 160. i čl. 161. Zakona o mirovinskom osiguranju, nastavno na štetni događaj od 3. kolovoza 2013. god. te na utjecaj istog na zdravstveno stanje osiguranice GB. Nadalje, tuženik je naveo da što se tiče nastanka izvanrednog željezničkog događaja od 3. kolovoza 2013. god., uzrok nastanka istog je neispravnost željezničko-cestovnog prijelaza Jabuka u Siveriću, te propust obveza vezano za postupak osiguranja prijelaza i ponašanja sudionika u željezničkom i cestovnom prijevozu. Također, tuženik je naveo da što se tiče preduvjeta za utvrđivanje odgovornosti, tuženik ističe da je u postupku kao prethodno pitanje potrebno utvrditi ponašanje i radnje upravitelja željezničke infrastrukture, odnosno društva HŽ Infrastruktura d.o.o., obzirom da navedeno društvo odgovara za osiguranje željezničko-cestovnih prijelaza i za osiguravanje obveze urednog odvijanja željezničkog prijevoza. Nadalje, tuženik je naveo da u postupku treba utvrditi i ponašanje odnosno radnje vozača cestovnog vozila, nastavno na obveze profesionalnih vozača koje predviđaju odredbe Zakona o sigurnosti u cestovnom prijevozu. Također, tuženik je ujedno istakao prigovor zastare potraživanja, obzirom da je rješenje o priznavanju prava iz mirovinskog osiguranja doneseno 8. ožujka 2016. god., dok je tužba podnesena nakon proteka roka od tri godine od dana pravomoćnosti rješenja.
U postupku su izvedeni dokazi pregledom i čitanjem preslika rješenja tužitelja od 8.3.2016., preslika Nalaza i mišljenja Zavoda za vještačenje, specifikacija stvarno isplaćene mirovine, preslika odštetnog zahtjeva od 1.3.2019., uz povratnicu, spisa Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3102/2014.
Tužbeni zahtjev je osnovan.
U ovoj pravnoj stvari donesena je presuda dana 27. listopada 2022. godine pod posl. br. P-133/21 kojom presudom je ovaj sud naložio tuženiku isplatiti tužitelju ukupni iznos od 8.972,78 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 01. ožujka 2019. g. do isplate. Rješenjem VTS-a Republike Hrvatske pod posl. br. Pž- 5180/22 od 11. rujna 2024. godine navedena je presuda ukinuta s uputom da su potraživanja prije 21. ožujka 2016. g. u zastari a sukladno čl. 230. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 i 156/22, dalje: ZOO).
Sukladno uputi Visokog trgovačkog suda tužitelj je uredio tužbeni zahtjev na način da je zahtijevao isplatu u iznosu od 8.675,37 eura sa zateznom kamatom koja teče od 01. ožujka 2019. g. do 31.12.2022. godine.
Kako tužitelj potražuje utuženi iznos kojeg je isplatio temeljem rješenja pregledom rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje br. 8066 od08. ožujka 2016. godine, izračuna mirovine, vještačenje Zavoda za vještačenje i zapošljavanje osoba s invaliditetom od 22. prosinca 2015. godine, mišljenja revizora (list 7-13 spisa) i obračun mirovine (list 14-15 spisa), odštetni zahtjev, spisa Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3102/2014, preslika rješenja tužitelja od 8.3.2016., preslika Nalaza i mišljenja Zavoda za vještačenje, specifikacija stvarno isplaćene mirovine, jasno proizlazi da je osiguraniku tužitelja ĆB, priznato pravo na invalidsku mirovinu, kao posljedica prometne nezgode koja se dogodila dana 03. kolovoza 2013. godine u kojoj je sudjelovao putnički vlak HŽ VUČE VLAKOVA broj 7122013 kojim je upravljao zaposlenik tuženika strojovođa BB, to mu stoga, pripada pravo na naknadu štete utuženog iznosa naime tužitelju je šteta nastala isplatom mirovine jer mu je i tada umanjena i njegova imovina a kako je mirovina nesporno isplaćena u utuženom periodu to je i potraživanje osnovano.
Nadalje, uvidom u rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje br. 8066 od 08. ožujka 2016. godine, razvidno je navedeno rješenje postalo konačno sa danom 24. ožujka 2016.godine od kojeg datuma je tužitelj počeo isplaćivati ĆB invalidsku mirovinu u razdoblju od 19. veljače 2016. godine do 31. listopada 2018. godine te isplatio iznos od 67.605,44 kune (list 14 spisa).
Nadalje, potrebno je naglasiti kako je u navedenom slučaju predmet spora naknada štete koja tužitelju nastaje u vidu umanjenja njegove imovine do koje dolazi svakom mjesečnom isplatom mirovine, to stoga po ocjeni ovog suda, nije osnovan prigovor zastare istaknut od strane tuženika jer potraživanja tužitelja zastarijevaju u roku od 3 godine a kako je nesporno u utuženom periodu izvršena isplata mirovine a tužba je podnesena 22. ožujka 2019. godine potraživanje tužitelja je osnovano.
U konkretnom slučaju se imaju primijeniti, odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju, u skladu s usvojenim pravnim shvaćanjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, prihvaćenim na Sjednici Odjela trgovačkih i ostalih sporova održanoj 5. prosinca 2016. prema kojem se osnovanost zahtjeva tužitelja za naknadu štete ocjenjuje primjenom odredaba Zakona o mirovinskom osiguranju. Odredbom čl. 40. st. 2. Zakona o sudovima („Narodne novine“ broj 28/13 i 33/15) propisano je da je pravno shvaćanje prihvaćeno na sjednici svih sudaca odnosno sudskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske i sjednici odjela županijskog suda obvezno za sva drugostupanjska vijeća ili suce pojedince tog odjela, odnosno suda.
Odredbom čl. 161. st. 2. ZOMO-a propisano je da naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz tog Zakona, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja: 1. novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na mirovinu u punom iznosu, 2. novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja, te 3. troškove profesionalne rehabilitacije, kao i novčane naknade u vezi s korištenjem tog prava.
Odredbom čl. 162. st. 3. ZOMO-a propisano je da poslodavac odgovara za štetu prouzročenu od strane radnika na radu ili u svezi s radom ukoliko nisu bile provedene mjere zaštite na radu odnosno mjere za zaštitu građana.
Pregledom spisa Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-3102/14, jasno proizlazi da je utvrđena suodgovornost tuženika za navedeni štetni događaj ali po ocjeni ovog suda obveza tuženika nije solidarna to stoga se tužitelj može naplatiti od poslodavca ovdje tuženika a isti se može regresno naplatiti od treće osobe koja je u navedenom predmetu proglašena suodgovornom.
Imajući u vidu sve naprijed navedeno, valjalo je temeljem gore citiranih zakonskih odredbi prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, te presuditi kao u izreci.
Odluka o trošku je izostala, budući je stranka koja je uspjela u sporu nije nit popisala.
U Šibeniku, 3. ožujka 2025. godine
SUDAC:
Terezija Goreta
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude zbog izostanka dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka. Žalba se podnosi ovom sudu za Visoki Trgovački sud Republike Hrvatske u dovoljnom broju primjeraka.
DNA:
- punomoćnicima stranaka
