Zakon.hr

P-2609/2019-65

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Stalna Služba u Supetru

21400 Supetar

Ulica Hrvatskih velikana 6

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Supetru, po sutkinji Anđelini Kliškić, u pravnoj stvari tužiteljice SĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Zvonimir Raić, odvjetnik u Zagrebu protiv tuženice TĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]., radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 15. siječnja 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice Stjepana Eterovića, odvjetnika u Supetru, tuženice i punomoćnika tuženice Ante Vidovića, odvjetnika kod Gorana Kature, odvjetnika u Splitu, na ročištu radi objave presude 3. ožujka 2025.,

p r e s u d i o j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"1. Utvrđuje se kako je tužitelj vlasnik suvlasničkog udjela od 3230/10000 nekretnine upisane u zemljišnoknjižnom odjelu Supetar Općinskog suda u Splitu, u zk. ul. br.: [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], zk.č.br.: 835/14 stambena zgrada i dvor površine 432 m2, stambena zgrada površine 185 m2, dvor površine 247 m12, ukupne površine 432 m2, a što je tuženik dužan priznati i izdati tužitelju tabularnu ispravu podobnu za uknjižbu tužiteljevog prava vlasništva glede ovog suvlasničkog udjela ove nekretnine, a koju tabularnu izjavu će u protivnom zamijeniti ova presuda odnosno što je tuženik dužan priznati i trpjeti uknjižbu prava vlasništva u korist tužitelja glede ovog suvlasničkog udjela navedene nekretnine sve u roku od 15 dana.

2. Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Supetar Općinskog suda u Splitu provesti uknjižbu prava vlasništva u korist tužitelja glede suvlasničkog odjela od 3230/10000 nekretnine upisane u zemljišnoknjižnom odjelu Supetar Općinskog suda u Splitu u zk ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], zk.č.br.: 835/14 stambena zgrada i dvor površine 432 m2, stambena zgrada površine 185 m2, dvor površine 247 m12, ukupne površine 432 m2.

3. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužitelju procesni trošak ovog postupka, zajedno s zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja ove presude do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena."

II. Odbija se kao neosnovan podredni tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"1. Utvrđuje se kako je tužitelj stekao valjanu pravnu osnovu za uknjižbu prava vlasništva glede suvlasničkog udjela od 3230/10000 nekretnine upisane u zemljišnoknjižnom odjelu Supetar Općinskog suda u Splitu, u zk. ul. br.: [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], zk.č.br.: 835/14 stambena zgrada i dvor površine 432 m2, stambena zgrada površine 185 m2, dvor površine 247 m12, ukupne površine 432 m2, a što je tuženik dužan priznati i izdati tužitelju tabularnu ispravu podobnu za uknjižbu tužiteljevog prava vlasništva glede ovog suvlasničkog udjela ove nekretnine, a koju tabularnu izjavu će u protivnom zamijeniti ova presuda odnosno što je tuženik dužan priznati i trpjeti uknjižbu prava vlasništva u korist tužitelja glede ovog suvlasničkog udjela navedene nekretnine sve u roku od 15 dana.

2. Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Supetar Općinskog suda u Splitu provesti uknjižbu prava vlasništva u korist tužitelja glede suvlasničkog udjela od 3230/10000 nekretnine upisane u zemljišnoknjižnom odjelu Supetar Općinskog suda u Splitu u ZK ul. Br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], zk.č.br.: 835/14 stambena zgrada i dvor površine 432 m2, stambena zgrada površine 185 m2, dvor površine 247 m12, ukupne površine 432 m2.

III. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženici trošak parničnog postupka u iznosu od 13.750,00 eura, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Kod ovog suda 3. lipnja 2019., zaprimljena je tužba tužiteljice protiv tuženice radi utvrđenja prava vlasništva nekretnine označene zk.čest.br. 835/14, z. u. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] za 3230/10000 dijela te radi izdavanja tabularne isprave za uknjižbu tog prava vlasništva u zemljišne knjige. Također, u tužbi tužiteljica postavlja i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev kojim traži da se utvrdi da je ista stekla valjanu pravnu osnovu za uknjižbu prava vlasništva predmetne nekretnine za 3230/10000 dijela te zahtjev za izdavanje tabularne isprave za uknjižbu tog prava vlasništva u zemljišne knjige.

2. U tužbi tužiteljica navodi da je glede nekretnine označene kao zk.čest.br. 835/14, z. u. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], stambena zgrada i dvor površine 432 m2, stambena zgrada površine 185 m2, dvor površine 247 m2, trenutno uknjiženo pravo vlasništva u korist tuženice. Uknjižbu prava vlasništva glede cjelokupne nekretnine tuženica da je ishodila temeljem rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Ervina Kuzmanića iz [adresa] pod brojem O-208/09 od 30. lipnja 2010. donesenog iza tuženičinog oca pok. EĐ, iako isti nikada nije bio vlasnik cjelokupne nekretnine, i to iz razloga jer je još prije samog započinjanja izgradnje predmetne kuće postignut dogovor između EĐ i tužiteljice o tome kako će tužiteljica uložiti novčana sredstva u izgradnju predmetne kuće, a kako će zauzvrat tužiteljici pripasti udjel u vlasništvu predmetne nekretnine. Inače, EĐ da je suprug tužiteljičine sestre i tuženičine majke OĐ, a da je tužiteljica tuženičina teta. Navedeni dogovor između EĐ i tužiteljice da je uobličen u pisanom obliku (prvi put) u ispravi nazvanoj Ugovor o poklonu zaključen 3. prosinca 1986. između istih kojim EĐ nominalno daruje, a faktično priznaje tužiteljici pravo vlasništva određenog suvlasničkog udjela predmetne kuće. Kako je EĐ 2007. godine najavio kako će raspolagati svojim suvlasničkim udjelom predmetne nekretnine, navedeni dogovor da je dodatno potvrđen zaključenjem 11. rujna 2008. Ugovora o poklonu nekretnina između tužiteljice, EĐ i tuženice kojim ugovorom da je EĐ regulirao prijenos vlasništva svog udjela predmetne nekretnine na svoju kćerku ovdje tuženicu. Iz iznijetog da je razvidno da su stranke razdijelile vlasništvo predmetne nekretnine na način da tuženici pripada u suvlasnički udio predmetne kuće/objekta u površini od 125,25 m2 (odredba čl. 2. Ugovora od 11. rujna 2008.), a tužiteljici suvlasnički udio od 59,75 m2, svaki udjel zajedno sa udjelom i u pripadajućim zajedničkim dijelovima predmetne nekretnine. Iz iznijetog da je razvidno kako je tuženica suvlasnica predmetne kuće i dvorišta u suvlasničkom udjelu od 6770/10000 (tj. 67,70 %), a tužiteljica u suvlasničkom udjelu od 3230/10000 (tj. 32,30 %). Nadalje navodi da iako tuženica godinama uvjerava tužiteljicu da će joj dozvoliti ishoditi uknjižbu prava vlasništva glede odgovarajućeg suvlasničkog udjela predmetne nekretnine, tuženica da do danas nije to učinila. Stoga, tužiteljica pozivom na odredbu čl. 115.st.1. i 3. u vezi s odredbom čl. 119.st.1. ZV-a predlaže da sud donese presudu kojom će se tužiteljica utvrditi vlasnicom suvlasničkog dijela od 3230/10000 predmetne nekretnine što da je tuženica dužna priznati i trpjeti te izdati tužiteljici tabularnu ispravu podobnu za uknjižbu tužiteljičinog prava vlasništva glede ovog suvlasničkog udjela nekretnine, kao i da se zemljišnoknjižnom odjelu ovog suda naloži provedba uknjižbe prava vlasništva u korist tužiteljice glede suvlasničkog udjela od 3230/10000 predmetne nekretnine. Tužiteljica u tužbi postavlja i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev, te predlaže da ukoliko sud ne nađe osnovanim prvotno postavljeni tužbeni zahtjev da se donese presuda kojom utvrđuje da je tužiteljica stekla valjanu pravnu osnovu za uknjižbu prava vlasništva glede suvlasničkog udjela od 3230/10000 predmetne nekretnine, a što je tuženica dužna priznati i trpjeti te izdati tužiteljici tabularnu ispravu podobnu za uknjižbu tužiteljevog prava vlasništva, kao i da se zemljišnoknjižnom odjelu ovog suda naloži provedba uknjižbe prava vlasništva u korist tužitelja glede suvlasničkog udjela od 3230/10000 predmetne nekretnine.

3. Tužba je dostavljena tuženici na odgovor te se ista u svom odgovoru zaprimljenom kod ovog suda 24. prosinca 2019. usprotivila tužbenom zahtjevu u cijelosti navodeći da je točno da je tuženica temeljem rješenja o nasljeđivanju iza smrti svog oca pok. EĐ pod poslovnim brojem O-208/09 stekla pravo vlasništva na nekretnini označenoj kao čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], a koja nekretnina da u naravi predstavlja obiteljsku vikend kuću s dvorištem u [adresa]. Međutim, tuženica negira da bi dio predmetne nekretnine bio darovan tužiteljici. Tužiteljica da je samo nekoliko puta posjetila ovu nekretninu, i to posljednji put 1985. godine, nakon čega da niti ona, niti bilo koji drugi član njezine obitelji nikada nije posjetio ovu nekretninu niti boravio u njoj. Tužiteljica da nema niti ključeve od bilo kojeg prostora ove nekretnine, a niti se u bilo kojem dijelu iste nalaze bilo kakve stvari tužiteljice ili članova njezine obitelji. Nadalje se navodi da je tuženica izvršila temeljito preuređenje i renoviranje ove nekretnine i to isključivo o svom trošku što zasigurno da ne bi učinila da je smatrala da tužiteljica ima valjano pravo vlasništva na kući ili nekom njezinom dijelu. U odnosu na dostavljeni Ugovor o poklonu datiran s danom 3. prosinca 1986. da isti nije potpisan pa da ne može proizvoditi pravne učinke. U odnosu na dostavljeni Ugovor o poklonu nekretnina zaključen 11. rujna 2008. navodi da je ništetan, jer da su tužiteljica i prednik tuženika sklopili Ugovor o darovanju bez prave predaje nekretnine u posjed, a da istoga nisu sastavili u obliku javno bilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave što navedeni ugovor čini ništetnim. Stoga predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

4. U podnesku od 27. lipnja 2023. tužiteljica je osporila navode iz odgovora na tužbu u bitnom navodeći da kako je tužiteljica bila u vlasničkom neposrednom suposjedu predmetne nekretnine te kako je ista imala i nadalje ima ključeve predmetne nekretnine, međutim da je tuženica 2019. godine samovlasno promijenila brave nakon čega tužiteljica da doista nema više ključeve brava objekta, da je ista u predmetnoj nekretnina sve do 2019. godine imala svoje pokretnine, da je iz isprava dostavljenih u spis vidljivo kako su tužiteljica i pok. EĐ, a kasnije i tuženica postigli dogovor o tome kako će isti biti suvlasnici u predmetnoj nekretnini te kako je tuženik od samih početaka, 1980.-ih godina bio neposredno upoznat s tim dogovorom, te kako su nominalno darovani ugovori iz 2008. godine (i dr.) služili pokušaju ažuriranja zk stanja predmetne nekretnine tj. nije bila riječ o klasičnom darovanju nekretnine budući niti EĐ, niti tuženica tada nisu mogli (nisu bili ovlašteni) darovati stvar (predmetnu nekretninu/apartman) koja je već od ranije (od 1980.ih) bila izvanknjižna imovina tužitelja, ti ugovori da su služili upravo kako bi tužitelj mogao pokušati ishoditi zk upis glede predmetne nekretnine.

5. U podnesku od 8. rujna 2023. tuženica je osporila sve navode tužiteljice iz podneska od 27. lipnja 2023. navodeći kako je tužiteljica samo nekoliko puta posjetila predmetnu nekretninu, i to posljednji put krajem 80.-ih godina, a u razdoblju koje je uslijedilo nakon toga da je možda jedanput bila nekoliko dana u kući kada joj je prednik tuženice dao ključeve od kuće jer ih ista nije imala, nakon čega da tužiteljica, a niti bilo koji drugi član njezine obitelji nisu nikada posjetili ovu nekretninu niti u istoj boravili. Nadalje, tuženica navodi kako nije sporno da je tužiteljica pok. EĐ uistinu dala iznos od 10.000,00 DEM, međutim u tom slučaju da se radilo zajmu koji je pok. EĐ bio potreban kako bi uz svoja vlastita sredstva do kraja isfinancirao izgradnju kuće na svome zemljištu, pri čemu takav iznos da se nikako ne bi mogao okarakterizirati kao iznos koji bi bio dostatan za bilo kakvu kupnju ili plaćanje nekakve naknade za stjecanje prava suvlasništva na spornoj nekretnini čija vrijednost da višestruko premašuje pozajmljeni iznos. Ista, također, ne spori ni činjenicu kako su postojali određeni razgovori u smislu da se umjesto povrata zajma tužiteljicu kompenzira s određenim dijelom nekretnine uz nadoplatu do pune cijene vrijednosti tog dijela, međutim da do dogovora nikada nije došlo.

6. U tijeku postupka sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem izvadak iz zemljišne knjige za predmetnu nekretninu, rješenje o nasljeđivanju broj O- 208/09, UPP/OS- 192/09-4, od 30. lipnja 2010., rješenje Općinskog suda u Supetru broj Z- 2476/10 od 16. ožujka 2012., povijesnog zemljišno knjižnog izvatka za predmetnu nekretninu, ugovora o poklonu od 3. prosinca 1986., ugovora o poklonu od 28. siječnja 2008, ugovor a o poklonu nekretnina od 11. rujna 2008. ovjerenog kod javnog bilježnika Ervina Kuzmanića, u [adresa] pod brojem OV- 5967/08, preslike poruka (list 84 – 94 spisa), povijesti promjena na predmetnoj nekretnini Državne geodetske uprave, Područni ured za katastar Split, Ispostava za katastar nekretnina Supetar, od 14. 10. 2020., s priležećoj dokumentacijom (list 108 – 125 spisa), prilog 4 (list 126 spisa), preslike računa (list 127 – 128 spisa), prethodne elektroenergetske suglasnosti na ime ŠĐ, prijepisa posjedovnog lista za predmetnu nekretninu, izveden je dokaz očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka za geodeziju Petra Garmaza i vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina Mladena Škomrlja, čitanjem nalaza i mišljenja građevinskog vještačenja tvrtke OBSTINATIO d.o.o. od 10. rujna 2024., geodetskog vještva stalnog sudskog vještaka za geodeziju Petra Garmaza od 12. rujna 2024., saslušanjem svjedoka IĐ, SĐV, DĐ, HĐ, usmenim saslušanjem vještaka za graditeljstvo Mladena Škomrlja, te saslušanjem tuženice kao parnične stranke.

6.1. Sud je iz razloga svrsishodnosti i ekonomičnosti postupka odustao od izvođenja svih daljnjih dokaza predloženih u podnesku tužiteljice od 27. lipnja 2023., 31. kolovoza 2023., 09. listopada 2023., kao i od predloženog dokaza novim vještačenjem, budući je na temelju već izvedenih dokaza bilo moguće donijeti odluku u ovom predmetu, pa se daljnje izvođenje predloženih dokaza ukazivalo suvišnim.

7. Sud je nakon provedenog dokaznog postupka odlučio da je tužbeni zahtjev tužiteljice kojom traži da se utvrdi vlasnicom nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], stambena zgrada i dvor ukupne površine 432 m2, k. o. [katastarska općina] za 3230/10000 dijela, zahtjev za priznanje tog prava vlasništva te izdavanje tabularne isprave podobne za uknjižbu tog prava vlasništva neosnovan.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se utvrdi vlasnicom suvlasničkog udjela od 3230/10000 nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], stambena zgrada i dvor ukupne površine 432 m2, k. o. [katastarska općina], zahtjev za priznanje tog prava vlasništva te izdavanje tabularne isprave podobne za uknjižbu tog prava vlasništva.

9. Radi odlučivanja o osnovanosti tužbenog zahtjeva sud je ocjenjujući kako svaki dokaz zasebno, tako i sve dokaze zajedno, a na temelju rezultata cjelokupnog provedenog dokaznog postupka, utvrdio u nastavku navedene pravno odlučne činjenice.

9.1. Čitanjem zemljišnoknjižnog izvatka za nekretninu označenu kao čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], utvrđeno je da je ista upisana kao stambena zgrada i dvor ukupne površine 432 m2, od čega stambena zgrada ima površinu 185 m2, a dvor 247 m2, te je ista u vlasništvu tuženice za cijelo.

9.2. Čitanjem rješenja o nasljeđivanju iza pok. EĐ poslovnog broja O- 208/09 od 30. lipnja 2010. utvrđeno je da je njegovu ostavinsku imovinu prema tom rješenju sačinjava nekretnina označena kao čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a njegovom nasljednicom za cijelo je proglašena tuženica.

9.3. Čitanjem povijesnog izvatka iz zemljišne knjige za nekretninu označenu kao čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] utvrđeno je da je ista od 27. veljače 1965. upisana kao društveno vlasništvo, kao i da je 25. lipnja 1976. pod brojem Z-337/76 na temelju odluke od 3. lipnja 1976. pod brojem UP7I-9/34-75 i ugovora od 19. lipnja 1975. Općine Brač preneseno pravo korištenja čest. zem. [katastarska čestica] radi izgradnje zgrade za odmor na ime EĐ iz [adresa]. Također, 13. kolovoza 2010. pod brojem Z-2476/10, a temeljem rješenja o nasljeđivanju broj O-208/09, UPP/OS-192/09-4 od 30. lipnja 2010. otpisana je čest. zem. [katastarska čestica] te je ista pripisana u novi Z. U. [broj ZK uloška], s upisom prava vlasništva na ime tuženice.

9.4. Čitanjem Ugovora o poklonu od 3. prosinca 1986. utvrđeno je da je u istome kao poklonodavac naveden EĐ, a tužiteljica kao poklonoprimac, da je predmet navedenog ugovora zapadni dio stambene zgrade izgrađene na čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] koji se sastoji od jedne dnevne sobe, jedne spavaće sobe, kupatila sa wc-om i hodnika ukupne korisne površine 57 m2, kao i da isti ugovor nije potpisan od strane EĐ kao poklonodavca i tužiteljice kao poklonoprimca.

9.5. Nadalje, čitanjem Ugovora o poklonu od 28. siječnja 2008. u potpisu kojeg su tužiteljica i tuženica utvrđeno je da je u istome navedeno da Ugovor koji je sklopljen 3. prosinca 1986. između EĐ i tužiteljica treba ostati bez ikakvih promjena, da je nova vlasnica nekretnine od 2007. kćerka TĐ, da ista želi pokloniti kao u ugovoru sklopljenom 3. prosinca 1986. tužiteljici koja je sestra njezine majke OĐ jedan stan koji se sastoji od dnevnog boravka, spavaće sobe, kupatila s wc-om i hodnika, sa ukupnom kvadratnom površinom od 57 m2 i korištenjem zajedničkog ulaza, kao i da je ista suglasna da se na SĐ, ovdje tužiteljicu prenese pravo iz ugovora od 3. prosinca 1986. u katastarsku i zemljišnu knjigu.

9.6. Čitanjem Ugovora o poklonu nekretnina zaključenog 11. rujna 2008. između EĐ kao poklonodavca i TĐ, ovdje tuženice i TĐV pok. S, ovdje tužiteljice, ovjerenog kod javnog bilježnika Ervina Kuzmanića pod brojem OV-5976/08 od 12. rujna 2008., utvrđeno je da je predmet istoga nekretnina označena kao čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], da EĐ daruje kćerki TĐ, ovdje tuženici „dvor površine 247 m2 koji se nalazi na čest. zem. [katastarska čestica], dio stambene zgrade na čest. zem. [katastarska čestica] koji se nalazi na istočnoj strani ukupne tlocrtne površine 125,25 m2, a sastoji se od prizemlja, sprata, konobe i zatvorene terase na ulazu sa južne strane, što sve čini jednu cjelinu sa ulazima sa istočne i južne strane, SĐ, svojoj šogorici, ovdje tužiteljici poklanja prizemni dio zgrade na čest. zem. [katastarska čestica] koji se nalazi na zapadnoj strani objekta, ukupne tlocrtne površine 59,75 m2 i čini zasebnu cjelinu sa ulazom na južnoj strani, a sastoji se od dnevnog boravka sa kuhinjom, sobe, predsoblja i kupatila“, da je vrijednost poklona kod Helene Seidenfaden 90.000,00 eura, a kod Milke Lukić 30.000,00 eura, kao i da poklonodavac dozvoljava da se poklonoprimci bez njegovog posebnog pitanja i odobrenja na osnovu tog ugovora upišu kao jedini vlasnici navedenih nekretnina.

9.7. Iz iskaza tuženice saslušane na ročištu od 16. studenog 2023. proizlazi da je njezin otac 70-ih godina kupio zemljište u [adresa] te je na istome započeo s gradnjom kuće koju je financirao on zajedno s njezinom majkom, naime u to vrijeme on da je radio kao šef računovodstva, a majka kao učiteljica, te je kuća dovršena negdje 1989 godine. Tužiteljica da je sudjelovala u financiranju gradnje kuće na način da je jednom prilikom njenom ocu posudila iznos od 10.000 maraka, a ugovori na koje se tužiteljica poziva da su sklopljeni "fiktivno", jer je na ime ovih posuđenih 10.000 maraka dogovor bio da tužiteljica može dolaziti u kuću te boraviti u njoj, odnosno koristiti stan u prizemlju ove kuće od nekih 60 m2. Ugovori da su služili tome da u slučaju da njezin otac ne vrati posuđeni iznos, njoj pripadne taj stan u vlasništvo, s tim da ona mora nadoplatiti dodatni iznos kako bi joj taj stan pripao u vlasništvo. Do današnjeg dana ti novci da nisu vraćeni, jer ona i njezin suprug nisu bili u financijskoj mogućnosti vratiti taj novac, jer su bili prisiljeni uložiti u renoviranje ove kuće s obzirom da su za vrijeme rata u kuću uselile izbjeglice te je nakon njihovog odlaska kuća bila u vrlo lošem i trošnom stanju. Ugovor o poklonu nekretnina između nje i tužiteljice s jedne strane kao obdarenika te njezinog oca kao darovatelja od 2008. godine da je sklopljen jer je prvi ugovor bio sklopljen u BiH, pa se sklapanjem ovog ugovora htjelo zapravo potvrditi taj prvi ugovor iz 1986 godine, sklopljen između tužiteljice i njezinog oca. Tužiteljica da nikada nije živjela u [adresa], a zadnji put da je u predmetnoj nekretnini bila 80-ih godina kad je ona bila dijete, sveukupno dva puta, s tim da je tužiteljičina kćer zajedno sa rodicom boravila kad je ona bila dijete, 1988. ili 1989. godine, dok je njezin sin bio dosta ranije. Tada da bi njezin otac njima pa tako i svim članovima obitelji dao ključ da se koriste čitavom kućom odnosno tamo gdje je bilo mjesta. Posebno upitana kako objašnjava činjenicu da je u darovnom ugovoru navedena tabularna izjava kojom se tužiteljica ovlašćuje upisat i kao vlasnica nekretnina u zemljišnim knjigama, ista je navela da je to bilo zato što su u tom razdoblju oni namjeravali renovirati predmetnu kuću pa je na takav način tužiteljici pruženo osiguranje da se ukoliko oni njoj ne vrate dugovani iznos ona može upisati kao vlasnica tog dijela kuće. Također je navela da je njihov interni dogovor bio da će u slučaju da oni ne vrate 10.000 maraka tužiteljici pripasti stan naveden u darovnom ugovoru uz obvezu tužiteljice da nadoplati iznos do prave vrijednosti stana, jer joj ne bi za 10.000 maraka mogli dati ni sobu. Tužiteljica da nikada nije bila u suposjedu predmetne nekretnine, a od 2008. da je sa tužiteljicom kontaktirala telefonski, kao i sa njezinom kćerkom, a jednom su se i vidjele. Tužiteljici da je slala račune koji su teretili predmetnu nekretninu kao i na ime renoviranja predmetne kuće, iz razloga da u slučaju da dođe do nekakvog spora kao što je ovaj da se vidi koliki je njezin ulog bio u predmetnoj kući, kao i koliko je ta kuća bila trošna. Također je tražila da tužiteljica sudjeluje u renoviranju kuće jer je prema ugovoru tužiteljica mogla koristiti ovu nekretninu, te bi se na takav način da je tužiteljica snosila troškove renoviranja kuće moglo doći do stvarne vrijednosti ovog stana koji bi joj u konačnici mogao pripasti, kad bi se zbrojili troškovi renoviranja koje bi ona snosila, kao i ovih 10.000 maraka koje posudila. Konačno je navela da tužiteljica, nikada nije tražila da joj se omogući boravak u predmetnoj nekretnini, kao i da se upiše kao vlasnica u zemljišnim knjigama, a i niti tko od njezine obitelji.

9.8. Iz iskaza svjedoka IĐ proizlazi da je istome poznato da je pok. EĐ krajem 80-ih godina posudio određeni iznos novca, misli da se radilo o iznosu od 10.000 tadašnjih maraka, od tužiteljice u ovom predmetu, a koji iznos da mu je bio potreban za uređenje kuće u [adresa]. On da je u intenzivnom prijateljskom odnosu sa pok. EĐ bio u razdoblju od 2008. godine, kada mu je ključ od predmetne kuće dala tužena preko gospođe CĐ da se brine o toj kući, i od tada pa sve do današnjeg dana da on vodi računa o toj kući na način da je redovito obilazi te brine ukoliko je nešto potrebno popraviti. Prije 2008. godine površno da je poznavao kako pok. EĐ, tako i tuženicu. Tužiteljicu da nikada nije vidio osobno, a niti ju je vidio u predmetnoj kući. Nije mu poznato je li postojao kakav dogovor između pok., EĐ i tužiteljice, a vezano za ovu posudbu novca niti da bi postojao nekakav rok u kojem je pok. EĐ trebao vratiti tužiteljici novce. Od kad je preuzeo brigu o ovoj kući u istu da bi ljeti, a pri tome misli i na prizemlje ove kuće, dolazila isključivo tužena i njezina obitelj, dok nikoga drugoga nije viđao. Svjedoku je poznato da je pok. EĐ s tužiteljicom sklopio ugovor o darovanju dijela ove predmetne kuće i to na račun posudbe iznosa od 10.000 maraka , da se radilo o prizemlju kuće, a zašto je on to učinio njemu to ni dan danas nije poznato. Sjeća se da je on njemu tada rekao da to i nije neka odluka budući da se iznos od 10.000 maraka ne može mjeriti sa pravom vlasništva dijela kuće, odnosno da se radi o velikom nesrazmjeru.

9.9. Iz iskaza svjedokinje SĐV proizlazi da ista poznaje tuženicu već 20 godina, a koja da je dolazila u pansion u vlasništvu njezine obitelji, a koji da se nalazi u neposrednoj blizini predmetne kuće. Naime, tuženica da u toj kući nije mogla boravit jer je kuća bila derutna, a ona da je imala i ključeve od kuće koje bi dala gospodinu T koji je brinuo o toj kući dok je tužena bila u Njemačkoj. Osim tužene poznavala je i njezine pok. roditelje pa joj je poznato da je u njihovoj obitelji postojao problem oko nekog darovnog ugovora. Majka tuženice pričala joj je da je pok. EĐ posudio od njezine sestre iznos od 10 000 maraka, a nakon čega je s njom sklopio ugovor o darovanju nekretnine, pretpostavlja da se radilo o ovoj predmetnoj kući ili u sklopu te kuće, i tada da joj je ona sugerirala da je to nepotrebno jer se radi o manjem iznosu u odnosu na vlasništvo neke kuće. Nije joj poznato u kojem je roku trebao vratiti te novce niti je li ih vratio. Za ime tužiteljice da nikada nije čula, u predmetnoj kući da je isključivo viđala tuženu te njezinog supruga i njegove roditelje, ne zna kada je izgrađena ova kuća.

9.10. Iz iskaza svjedoka DĐ proizlazi daje isti jako dobro poznavao EĐ, a također i njegovog brata KĐ. On da je 1985. godine kupio kuću na Braču, a upravo tih godina, krajem 70-ih i EĐ da je počeo graditi kuću na Braću, kada su nastavili da druženjem. Jednom prilikom 1995. ili 1996. godine u razgovoru da mu je EĐ rekao kako njihov zajednički prijatelj ZĐ želi kupiti njegovu kuću na Braču, budući da je on kupio i kuću Brankovog brata KĐ, zapravo da se radilo o dvojnoj kući, jedna strana da je bila od KĐ, a jedna od EĐ. Međutim, tom prilikom da mu je rekao da ne bi trebao prodavati kuću s obzirom da ima kćer, te je smatrao da bi tu kuću trebao ostaviti njoj, a ZĐ da mu je nudio nekih tadašnjih 60.000 maraka, što je po njegovom mišljenju, iako je kuća bila u lošem stanju, bilo premalo. Kad ga je pitao zbog čega bi uopće prodavao kuću da mu je rekao da je sestra njegove supruge TĐV njima posudila 10.000 maraka, a da su oni njoj zauzvrat dopustili da svake godine dođe na odmor, dok oni ne budu u mogućnosti vratiti te novce. TĐV da je zadnji put vidio prije rata, dakle 1989. godine, a nakon rata da nikada nije vidio ni TĐV niti ikoga od njezine obitelji da je dolazio u tu kuću.

9.11. Iz iskaza svjedoka HĐ proizlazi da je on 1984. godine iz Afrike došao u [adresa] gdje je upoznao svoju suprugu, koja je je bila jako dobra prijateljica sa E i EĐ, te mu je poznato da je kuća u kojoj su oni tada živjeli bila njihovo vlasništvo, a gradio ju je pok. EĐ. On da mu je rekao da će posuditi 10.000 tadašnjih maraka od svoje svastike za gradnju ove kuće, odnosno za dovršetak gradnje ove kuće. Svjedok tužiteljicu ne poznaje, a nikada nije vido ni nju ni njezinu kćer niti druge članove obitelji, jedino je dolazila tužena, s tim da su za vrijeme ljeta u toj kući boravile izbjeglice. Nije mu poznato je li tužiteljica dobila nešto zauzvrat za ovih 10.000 maraka, međutim supruga EĐ da je rekla njegovoj supruzi da je potrebno nešto učiniti kako bi se "revanširalo" njezinu sestru za tih 10.000 maraka zbog čega su oni sastavili ugovor temeljem kojeg je netko od njezinih mogao doći u tu kuću, boraviti preko ljeta, a je li netko dolazio od njezinih boravit njemu nije poznato. Nije mu poznato niti je li tužiteljica imala ključ od kuće.

9.12. U postupku je proveden dokaz očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka geodetske struke Petra Garmaza i vještaka građevinske struke Mladena Škomrlja.

9.12.1. Iz geodetskog vještva stalnog sudskog vještaka za geodeziju Petra Garamaza dostavljenog u spis predmeta 12. rujna 2024. proizlazi da predmetna nekretnina predstavlja zemljište na kojem se nalazi stambeni objekt s pripadajućom okućnicom, u istočnom dijelu visine prizemlja i kat, dok je zapadni dio visine prizemlja. Na sjevernom dijelu čestice nalazi se pomoćni objekt. Čestica da je omeđena zidovima, a na zapadnom dijelu spojena sa susjednim objektom. Sve navedeno vještak je prikazao u skici mjesta spora i priloženim fotografijama. U odnosu na navedeno vještvo stranke nisu imale prigovora.

9.12.2. Iz nalaza građevinskog vještva vještaka Mladena Škomrlja dostavljenog u spis predmeta 1. rujna 2024. proizlazi da se u naravi radi o stambenoj zgradi i dvoru izgrađenoj na čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], anagrafske oznake [adresa], u zapadnom dijelu katnosti prizemlje (jednim dijelom pod kosim krovom, a jednim dijelom pod ravnim krovom-terasa) dok je u istočnom dijelu katnosti prizemlje, I. kat te nastambeno potkrovlje, na zemljištu da se nalazi i pomoćni objekt – ostava / konoba katnosti suteren sa sjeverne strane objekta, dok je dio zemljišta oko objekta betoniran. Postupajući po zadatku zadanom nalogom suda sa zapisnika o održanom očevidu 5. rujna 2024. vještak je naveo da je Uvidom u zemljišne knjige te izvod iz katastarskog plana pomoću mjernih alata na stranici Uređena zemlja Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije te Državne geodetska uprave tlocrtna utvrdio da je površina objekta cca 181,32 m2 što da potvrđuje da je površina objekta upisana u ZK i Katastar tlocrtna površina objekta, dok je stvarna površina objekta veća za kat objekta na istočnoj strani budući da se on sastoji od prizemlja i kata te nastambenog potkrovlja, kao i za ostavu konobu katnosti suteren tako da se stvarna površina mora utvrditi izmjerom ili uvidom u projekt po kojem je dobivena građevinska dozvola koja se spominje u spisu ukoliko je objekt izgrađen s građevinskom dozvolom te nakon toga utvrditi stvarnu površinu predmetnog objekta i ostave/konobe. Vještak stoga navodi da nije u mogućnosti utvrditi veličinu suvlasničkih udjela stranaka buduću u spisu ne prileži projektna dokumentacija. Također, u predmetnom vještvu je odgovarajući na pitanja tužiteljice s očevida održanog 5. rujna 2024. naveo da je građevina građena 80-ih godina, standardnom gradnjom karakterističnom za to razdoblje, te da je ista u građevinskom smislu dovršena 80-ih godina i to zapadni dio objekta sa kosim krovom, središnji dio objekta sa ravnim krovom koji povezuje dvije cjeline zapadni i istočni objekt te istočni dio objekta katnosti prizemlja i kat koji su povezani dvokrakim unutarnjim stubištem i nastambeno potkrovlje sa kosim krovom. Također vještak je naveo da je očevidom utvrdio da su izvedeni građevinski zahvati u razdoblju od siječnja 1999. godine pa do danas i to: - izvana da je vidljivo da je novo izvedena hidroizolacija kao i pločice na ravnom krovu poviše središnjeg dijela objekta koji povezuje istočni i zapadni dio objekta, pročelja su novije ožbukana te je mijenjana vanjska stolarija i grilje dok je na istočnom dijelu objekta novije nadograđena konzola balkona (1.kat južnog pročelja, na sjevernom dijelu objekta da je izvedena rubna hidroizolacija , unutar objekta da su neke prostorije renovirane, podne obloge u ostalim prostorijama da su iz doba gradnje te nisu mijenjane osim u predulazu objekta ispred kupaonice (iza glavnog ulaza u objekt) gdje je pod pripremljen za novu podnu oblogu, te su postavljene vanjske i unutarnje jedinice klima uređaja. Vještak je dalje naveo da za objekt nema informacija da je ishođena Uporabna dozvola ili rješenje o izvedenom stanju nezakonito izgrađene zgrade. Na pitanje koliko je novaca utrošeno u izgradnju predmetne kuće i koji su izvori sredstava za financiranje predmetne kuće, koliko je prema navodima tužitelja i ispravama dostavljenim u spis predmeta npr. Ugovor o kreditu, tužitelj doprinio financiranju izgradnje predmetne kuće, a koliko pok. EĐ te koliko iznose suvlasnički udjeli tužitelja i EĐ ui predmetnoj kući, a sukladno ugovorima zaključenima između stranaka i pravnih prednika stranaka te navoda tužitelja te koliko iznosi doprinos tužitelja u izgradnji i nadogradnji te proširenju objekta koji čine predmetnu kuću vještak je naveo da je iz javno dostupnih podataka vidljivo kako je općenito cijena izgradnje i cijena stambenog prostora po 1m2 s godinama rasla od 532,48 eura /m2 (iznos u 1993. godini preračunato iz kn u EUR) do današnjih 1615,43 eur/m2, dok je za ostatak pitanja vještak naveo da nije u mogućnosti odgovoriti.

9.12.3. Tužiteljica je istaknula prigovore na predmetno vještvo vještaka građevinske struke navodeći da je vještak bio dužan sukladno pravilima struke te stajalištu Vrhovnog suda od 2021. godine pribaviti isprave potrebne za provođenje vještačenja te općenito poduzimanje radnji u svrhu ostvarenja zadatka vještačenja, te da ako nedostaje projektna dokumentacija sam vještak da je bio dužan izvršiti i premjer stambenog prostora predmetne nekretnine i potom odrediti veličinu suvlasništva stranaka u istom. Stoga je tužiteljica predložila nadopuniti vještačenje odnosno odrediti dopunsko vještačenje po drugom vještaku.

9.12.4. Postupajući sukladno odredbi 260. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 - dalje; ZPP-a) sud je na ročištu od 15. siječnja 2025. usmeno saslušao vještaka građevinske struke Mladena Škomrlja koji je očitujući se na prigovore tužiteljice naveo da u cijelosti ostaje kod svog vještva od 10. rujna 2024. te da zadatak vještaka nije bio da izvrši premjer stambenog prostora predmetne nekretnine i po tome odredi veličinu suvlasništva stranaka, kao i da projektnu dokumentaciju nije mogao pribaviti. Rješenje o građevinskoj dozvoli koja se spominje na str. 11. njegova nalaza i mišljenja očito da je izdano sukladno projektu koje stranke nemaju, a niti ga je on uspio pronaći. Vještak je dodatno naveo da je prilikom izrade vještva pokušao pribaviti cjelokupnu dokumentaciju, pa tako i projektnu dokumentaciju koja se spominje u nalazu, međutim da istu nije uspio pribaviti u Uredu za graditeljstvo Grada Supetra.

10. Polazeći od činjeničnog supstrata prezentiranog u tužbenom zahtjevu te onog na koji se tužiteljica poziva u tijeku postupka, iz kojeg proizlazi da su prednik tuženice EĐ kao prijašnji zemljišnoknjižni vlasnik predmetne nekretnine i tužiteljica sklopili Ugovor o darovanju kojim su formalizirali njihov dogovor da će tužiteljica uložiti novčana sredstva radi izgradnje predmetne nekretnine, a da će EĐ istoj prepustiti pravo vlasništva u predmetnoj nekretnini zbog čega da je tužiteljica na temelju pravnog posla (Ugovora od 3. prosinca 1986., ugovora od 28. siječnja 2008. i ugovora od 11. rujna 2008.) stekla pravo suvlasništva predmetne nekretnine za 3230/10000 dijela, u konkretnom slučaju valjalo je poći od odredbe članka 115. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 - dalje: ZVDSP-a) kojom je propisano da na temelju valjanog pravnog posla kojemu je cilj stjecanje prava vlasništva prelazi vlasništvo s dotadašnjeg vlasnika na stjecatelja, a na način određen zakonom. Također, u stavku 3. istog članka propisano je da pravni posao kojemu je cilj stjecanje prava vlasništva nekretnine, da bi bio valjan, treba uz ostale pretpostavke valjanosti biti u pisanom obliku. Nadalje, odredbom članka 119. st. 1. ZVDSP-a propisano je da se vlasništvo nekretnine stječe zakonom predviđenim upisom stjecateljeva vlasništva u zemljišnoj knjizi na temelju valjano očitovane volje dotadašnjeg vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja, ako zakonom nije drukčije određeno, dok je odredbom članka 120. st. 1. ZVDSP-a propisano da da se vlasništvo nekretnine stječe uknjižbom u zemljišnu knjigu, ako zakon ne omogućuje da se vlasništvo nekretnine stekne nekim drugim upisom u zemljišnu knjigu. Shodno odredbi čl. 120. st. 1. ZVDSP-a, te odredbi čl. 30. st. 2. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13, 108/17- dalje: ZZK) uknjižba je upis kojim se pravo vlasništva nad nekretninom stječe bez posebnog naknadnog opravdanja.

10.1. Dakle, iz navedenih odredbi proizlazi da se vlasništvo na nekretninama na temelju pravnog posla stječe upisom u zemljišnu knjigu, a u toj situaciji je pravni posao samo pravna osnova (titulus) za stjecanje prava vlasništva, dok je način stjecanja prava vlasništva (modus) upis u zemljišne knjige.

11. S obzirom da tužiteljica tužbenim zahtjevom traži da se utvrdi vlasnicom predmetne nekretnine za 3230/10000 dijela, i to temeljem pravnog posla (Ugovora od 3. prosinca 1986., ugovora od 28. siječnja 2008. i ugovora od 11. rujna 2008.) to je takav deklaratorni tužbeni zahtjev u ovom dijelu sud odbio kao neosnovan jer tužiteljica na temelju ugovora na koje se poziva nije upisala svoje pravo vlasništva. Naime, do provedenog zakonom predviđenog upisa vlasništva u zemljišnoj knjizi na ime stjecatelja (kao zakonom predviđenog načina stjecanja nekretnine temeljem pravnog posla) stjecatelj nije ovlaštenik stvarnog prava vlasništva, već se njegova ovlaštenja usmjerena na stjecanje prava vlasništva temeljem pravnog posla ograničavaju na obveznopravni odnos iz sklopljenog pravnog posla s otuđivateljem. Drugim riječima, tužiteljica ne može deklaratornom tužbom tražiti da se utvrdi suvlasnicom predmetne nekretnine za koju tvrdi da ju je stekla temeljem pravnog posla, ugovora o darovanju, jer se pravo vlasništva temeljem pravnog posla stječe tek trenutkom upisa tog prava suvlasništva u zemljišne knjige, pa istoj u tom slučaju ostaje mogućnost postavljanja obveznopravnog zahtjeva prema tuženoj kao pravnoj sljedinici pok. EĐ na izdavanje isprave podobne za uknjižbu tog prava vlasništva, naravno pod pretpostavkom valjanosti ugovora o darovanju kao pravne osnove za stjecanje prava vlasništva, a koji obveznopravni zahtjev tužiteljica u nastavku i postavlja.

11.1. Stoga, a s obzirom da je tužiteljica u tužbenom zahtjevu uz zahtjev za utvrđenje prava suvlasništva predmetne nekretnine za 3230/10000 dijela, koji dio tužbenog zahtjeva je sud odbio kao neosnovan iz gore iznijetih razloga, postavila i obveznopravni zahtjev prema tuženici radi izdavanja tabularne isprave podobne za uknjižbu prava vlasništva predmetne nekretnine, u nastavku je sud odlučio o tom dijelu tužbenog zahtjeva.

11.2. Radi odlučivanja o ovako postavljenom dijelu tužbenog zahtjeva sud je pošao od činjenične osnove tužbe prema kojoj tužiteljica tvrdi da je temeljem Ugovora o darovanju sklopljenima sa pok. EĐ stekla suvlasništvo predmetne zgrade za 3230/10000 dijela, a iz kojih ugovora da je vidljivo kako su stranke razdijelile vlasništvo predmetne nekretnine na način da je tuženici pripao suvlasnički udjel predmetne nekretnine u površini od 125,25 m2, a tužiteljici suvlasnički udjel od 59,75 m2, iz čega zaključuje da je tuženica suvlasnica predmetne kuće i dvorišta u suvlasničkom udjelu od 6770/10000, a tužiteljica u suvlasničkom udjelu od 3230/10000. Dakle, iz činjeničnog osnova na koji se tužiteljica poziva u tužbi, ali i iz rezultata provedenog dokaznog postupka, i to prvenstveno pročitanog Ugovora o prodaji nekretnine od 11. rujna 2008., proizlazi kako se tužiteljica poziva da je stekla pravo vlasništva točno određenog dijela predmetne nekretnine (tužiteljica u postupku tvrdi da je u posjedu točno određenog dijela predmetne nekretnine u prizemlju u kojem da su se nalazile i njezine pokretnine) i to „prizemni dio zgrade na čest. zem. [katastarska čestica] koji se nalazi na zapadnoj strani objekta, ukupne tlocrtne površine 59,75 m2 i čini zasebnu cjelinu sa ulazom na južnoj strani, a sastoji se od dnevnog boravka sa kuhinjom, sobe, predsoblja i kupatila“. Tužiteljica je štoviše u tijeku postupka predlagala da se dokaz građevinskog vještačenja izvede na način da se utvrdi koliki bi bio suvlasnički udio tužiteljice u predmetnoj nekretnini uzimajući u obzir sklopljene Ugovore koje prileže spisu, dakle koliko bi iznosio njezin suvlasnički udio u predmetnoj nekretnini obzirom na realni dio nekretnine koji je opisan u navedenim ugovorima kao predmet darovanja, a koji je pripao tužiteljici.

11.3. Međutim, ovdje je za navesti da je suvlasništvo u smislu čl. 36. ZVDSP-a vlasništvo više osoba na jednoj nepodijeljenoj stvari, pa osoba koja je vlasnik točno određenog realnog dijela nepodijeljene nekretnine ne može istovremeno biti (su)vlasnik idealnog dijela te nekretnine, jer je tom suvlasniku na ime njegovog idealnog dijela već pripao točno određeni dio. Također, dalje je odredbom članka 37. st.2. ZVDSP-a propisano da je idealni dio stvari neodvojiv od suvlasničkog dijela koji ga određuje, s time da nije li što drugo određeno, svaki suvlasnik smije izvršavati glede cijele stvari sve ovlasti koje ima kao nositelj dijela prava vlasništva bez suglasnosti ostalih suvlasnika, ako time ne vrijeđa prava ostalih suvlasnika (čl. 38.st. 1., ZVDSP- a).

11.4. Dakle, a s obzirom da tužiteljica tijekom postupka tvrdi da je stekla pravo suvlasništva predmetne nekretnine, i to točno određenog dijela te nekretnine koji u naravi predstavlja stan u prizemlju u površini od 59,75 m2, te posljedično tome zahtijeva uknjižbu prava tog suvlasništva za 3230/10000 dijela, odnosno razmjerno površini stana u prizemlju predmetne nekretnine za kojeg tvrdi da je u posjedu, što njezin tužbeni zahtjev čini proturječnim jer ukoliko je osoba vlasnik točno određenog dijela neke nekretnine tada on ne može biti ujedno i suvlasnik idealnog dijela cijele te nekretnine, jer je tom suvlasniku na ime njegovog idealnog dijela već pripao točno određeni dio, zbog čega je iz navedenih razloga tužbeni zahtjev tužiteljice valjalo odbiti kao neosnovan.

11.5. Iz navedenih razloga je sud također odbio i dokazni prijedlog tužiteljice za provođenjem dopunskog vještačenja kojim bi se utvrdilo koliko iznose suvlasnički udjeli stranaka sukladno zaključenim ugovorima jer se pravo suvlasništva ne može utvrđivati razmjerno utvrđenoj površini nekretnine koja se nalazi u isključivom posjedu tužiteljice u odnosu na cijelu nekretninu, pa činjenica što vještak u vještvu, a na temelju dokumentacije koja prileži spisu, nije bio u mogućnosti utvrditi suvlasnički udio tužiteljice na način kako je ista to tražila, nije bila niti bitna za odluku u ovom predmetu.

12. Konačno, sud je iz istih razloga navedenih pod točkom 10. ovog obrazloženja odbio kao neosnovan i podredni odnosno eventualno kumulirani tužbeni zahtjev jer isim zahtjevom tužiteljica zahtijeva da se utvrdi da je stekla valjanu pravnu osnovu za uknjižbu prava vlasništva glede suvlasničkog udjela od 3230/10000 predmetne nekretnine, a što da je tuženica dužna priznati te izdati tužiteljici tabularnu ispravu podobnu za uknjižbu tog prava suvlasništva u zemljišne knjige. Dakle, predmet i eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva je suvlasnički udio predmetne nekretnine zbog čega se radi nepotrebnog ponavljanja upućuje na točku 10. obrazloženja ove presude.

13. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao pod točkama I. i II. izreke presude.

13. Nadalje, sud je u nastavku odlučio o troškovima postupka.

13.1. S obzirom da tužiteljica izgubila u sporu, ista je sukladno odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a dužna nadoknaditi tuženici troškove ovog parničnog postupka. Postupajući sukladno odredbi čl. 155. ZPP-a, uzimajući u obzir u tužbi naznačenu vrijednost predmeta spora od 30.000,0 kuna, odnosno 39.816,00 eura, tuženici zastupanoj po odvjetniku pripada, sukladno priloženom troškovniku, te sukladno Tbr. 8.1., Tbr.9., Tbr. 42. i Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22 - dalje u tekstu: Tarifa), za sastav odgovora na tužbu od 20. prosinca 2019. 500 bodova, te za obrazložene podneske od 9. listopada 2023. i od 8. studenog 2023. po 500 bodova, zatim za pristup na ročišta od 12. rujna 2023, 18. listopada 2023., 16. studenog 2023., 9. siječnja 2024., 13. ožujka 2024., 5. rujna 2024., 3. prosinca 2024. i 15. siječnja 2025. po 500 bodova, što ukupno iznosi 5 500 bodova, a pomnoženo s vrijednošću 1 boda od 2,00 eura, sukladno Tbr. 50 Tarife, iznosi 11.000,00 eura, koji iznos je potrebno uvećati za 25 % PDV-a, što sveukupno iznosi 13.750,00 eura. Tuženici nije priznat zatraženi trošak za sastav podneska od 15. lipnja 2023. jer takav podnesak ne prileži spisu.

13.2. Stoga je o trošku ovog parničnog postupka odlučeno kao pod točkom III. izreke presude.

14. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Supetru, 3. ožujka 2025.

Sutkinja

Anđelina Kliškić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe, u roku od petnaest dana, računajući od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi ovom sudu, za Županijski sud, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu.

Dostaviti:

- tužiteljici po punomoćniku, Zvoniir Raić, odvjetnik u Zagrebu

- tuženici po punomoćniku, Goran Katura, odvjetniku Splitu

- u spis

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte