REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Poslovni broj: K-33/2019-18

SPLIT

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu pojedincu Vedranu Klafuriću, uz sudjelovanje zapisničarke Adriane Petričević, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika MO, zbog kaznenog djela iz čl. 228. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, dalje: KZ/11), po optužnici Općinskog državnog odvjetništva u Splitu pod poslovnim brojem br. K-DO-334/2018 od 21. lipnja 2018., nakon javno održane i zaključene rasprave dana 27. veljače 2025., u prisutnosti okrivljenika i zamjenice ODO-a Split DO, a presude javno objavljene dana 3. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

OKRIVLJENIK: MO,  zvan  „ M“, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin pok. D i ŽO, dj. Ž,  rođen **.**.1976.  u [adresa],  s prebivalištem u [adresa] na adresi [adresa], otok Brač, državljanin Republike Hrvatske, poljoprivrednik, zaposlen s mjesečnim primanjima od 800,00 eura, oženjen, otac jednog maloljetnog djeteta, pismen sa završenom osnovnom školom, srednjeg imovnog stanja, bez imovine, bez čina, neodlikovan, osuđivan,

k r i v  j e

I. što je 23. svibnja 2017. u jutarnjim satima u [adresa], otok Brač, na predjelu "Kalina", u nakani da se neosnovano materijalno okoristi, iz kamenoloma u vlasništvu Republike Hrvatske izvadio, uzeo i zadržao za sebe najmanje 20 m2 "humčanskih" kamenih ploča veličine oko 1m2 i debljine između 20-30 cm, a zatim ih utovario na kamion, no u njihovom odvoženju spriječio ga je čuvar šuma koji mu je naredio da ih iskrca s kamiona, pa ih je s tog mjesta odnio 23./24. svibnja 2017. u vremenu od 12,00 do 13,30 sati, oštetivši time Republiku Hrvatsku za iznos od najmanje 1.600,00 kuna,

dakle, tuđe pokretne stvari oduzeo drugome s ciljem da ih protupravno prisvoji

II. čime je počinio kazneno djelo protiv imovine – krađom– opisano i kažnjivo po čl. 228. st. 1. KZ/11.

III. Na temelju odredbe čl. 228. st. 1. KZ/11 okrivljeni MO se

o s u đ u j e

na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, nakon čega se okrivljeniku, na temelju odredbe čl. 55. st. 1. i 2. KZ/11, izrečena kazna zatvora zamjenjuje radom za opće dobro, na način da se jedan dan zatvora zamjenjuje s dva sata rada.

IV. Na temelju odredbe čl. 55. st. 5. KZ/11, rad za opće dobro bit će izvršen u roku koje odredi nadležno tijelo, a koji rok ne može biti kraći od 1 (jednog) mjeseca niti dulji od 2 (dvije) godine, računajući od početka izvršavanja rada za opće dobro.

V. Na temelju odredbe čl. 55. st. 6. i 7. KZ/11, ako se okrivljenik u roku od 8 (osam) dana od dana za koji je pozvan ne javi nadležnom tijelu za probaciju ili mu poziv nije mogao biti dostavljen na adresu koju je dao sudu ili ne da pristanak, nadležno tijelo za probaciju će o tome obavijestiti nadležnog suca izvršenja. Ako osuđenik svojom krivnjom u cijelosti ili djelomično ne izvrši rad za opće dobro u roku iz stavka 5. ovog članka, sud će donijeti odluku kojom određuje izvršenje izrečene kazne u cijelosti ili neizvršenom dijelu. Ako osuđenik ne izvrši rad za opće dobro bez svoje krivnje, nadležno tijelo za probaciju produljit će rok iz st. 5. ovog članka.

VI. Na temelju čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda RH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22, 36/24 dalje: ZKP/08), oštećenoj Republici Hrvatskoj dosuđuje se u cijelosti imovinskopravni zahtjev za naknadu štete počinjene kaznenim djelom navedenim pod t. I. u iznosu od 212,37 eura (dvjestodvanaest eura i tridesetsedam centi) koji iznos joj je okrivljenik MO dužan isplatiti u roku od 3 (tri) mjeseca po pravomoćnosti ove presude.

VII. Na temelju odredbe čl. 62 st. 1. t. 1. KZ/11 dužan je okrivljenik MO izvršiti

posebnu obvezu

na način da u roku od 3 (tri) mjeseca po pravomoćnosti ove presude, naknadi štetu počinjenu kaznenim djelom oštećenoj Republici Hrvatskoj u iznosu od 212,37 (dvjestodvanaest eura i tridesetsedam centi) eura. Ako okrivljenik, bez opravdanog razloga ne izvrši u potpunosti ili u većoj mjeri ovu posebnu obvezu, sud će donijeti odluku kojom određuje izvršenje prvotno izrečene kazne.

VIII. Na temelju odredbe čl. 77 KZ/11, čl. 557. i čl. 560 ZKP/08 utvrđuje se da novčani iznos od 300,00 (tristo) eura predstavlja imovinsku korist koju je okrivljenik MO ostvario kaznenim djelom iz čl. 228. st. 1. KZ/11, navedeni iznos postaje vlasništvo Republike Hrvatske i okrivljenik ga je dužan u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, uplatiti u državni proračun Republike Hrvatske.

IX. Na temelju odredbe čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 2. toč. 1. i 6. ZKP/08 dužan je okrivljenik MO naknaditi trošak kaznenog postupka u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude, u ukupnom iznosu od 315,39 (tristopetnaest eura i tridesetdevet centi) eura, od čega iznos od 15,39 (petnaest eura i tridesetdevet centi) eura predstavlja putni trošak svjedoka FO, dok iznos od 300,00 (tristo) eura predstavlja paušalnu svotu.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Splitu je pred ovim sudom podiglo optužnicu broj K- DO-334/2018 od 21. lipnja 2018., protiv okrivljenika MO, zbog kaznenog djela protiv imovine – krađa - djela opisanog i kažnjivog po članku 228. stavku 1. KZ/11.

1.1. Tijekom postupka oštećena Republika Hrvatska je postavila imovinskopravni zahtjev u iznosu od 1.600,00 kn.

2. Pozvan da se izjasni o tome kakav stav zauzima spram navoda iz optužnice, okrivljenik je izjavio da se smatra krivim za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret optužnicom, te da u cijelosti priznaje postavljeni imovinskopravni zahtjev, kao osnovan, slijedom čega se pristupilo uzimanju obrane od okrivljenika.

3. Okrivljenik je potom, iznoseći obranu, priznao da je kazneno djelo, koje mu je optužnicom stavljeno na teret, počinio upravo na način kako je to opisano u činjeničnom opisu.

3.1. Izrazio je žaljenje i kajanje zbog svog postupka te dao obećanje da ovakva i slična djela u budućnosti više neće činiti, kao i da je spreman u cijelosti naknaditi počinjenu štetu.

3.2. U odnosu na osobne prilike naveo je da je direktor tvrtke koja zapošljava pet osoba. Također da je otac maloljetnog djeteta o kojem uredno skrbi i ono je djelomično ovisno o njegovim primanjima.

4. U dokazne svrhe su pregledani i pročitani prijava društva Hrvatske šume d.o.o. od 31. svibnja 2017. (list 2 spisa), lugarski izvještaj broj 9/17 od 25. svibnja 2017. sa prilozima (listovi 3-5 spisa), izvješće trgovačkog društva Hrvatske šume d.o.o. od 6. prosinca 2017. s prilogom (listovi 10-11 spisa), te zapisnik o prvom ispitivanju okrivljenog MO s audio-video snimkom od 8. lipnja 2018. (listovi 44-48 spisa).

4.1. Na temelju odredbe čl. 431. st . 1. t. 6. ZKP/08 pročitani su zapisnik o ispitivanju svjedoka BO od 16. ožujka 2018. (listovi 22-23 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka GO od 29. ožujka 2018. (listovi 28-29 spisa), te zapisnik o ispitivanju svjedoka FO od 12. travnja 2018. (listovi 32-33 spisa).

5. Kako nije bilo daljnjih prijedloga za nadopunu dokaznog postupka, na kraju dokaznog postupka je pregledano Uvjerenje iz kaznene i prekršajne evidencije za okrivljenika (list 88-95 spisa).

6. Nakon provedenog dokaznog postupka, sud je cijenio sve izvedene dokaze i to kako svaki dokaz pojedinačno, tako i u jedinstvenoj cjelini, a posebice je cijenio izjavu o osnovanosti optužbe okrivljenika i njegovu obranu. Prosudbom navedenog sud je našao utvrđenim činjenično stanje upravo onakvim kako je i navedeno u izreci ove presude pa je okrivljenika MO proglasio krivim za kazneno djelo, na način kako mu je to stavljeno na teret predmetnom optužnicom.

7. Utvrđujući činjenično stanje u odnosu na kazneno djelo činjenično i pravno opisano u izreci presude, sud nije dvojio niti o jednoj odlučnoj okolnosti i činjenici i to prije svega što je okrivljenik, očitujući se o osnovanosti optužbe, izjavio da se u odnosu na istu smatra krivim te je iznoseći obranu istakao da su navodi optužnice točni. Doista nije bilo razloga ne povjerovati mu, jer bi krajnje životno nelogično bilo da bilo koja osoba, uključujući i okrivljenika, prizna da bi počinila nešto što stvarno nije napravila, posebice kada je takvo priznanje potkrijepljeno i ostalim materijalnim dokazima u postupku.

8. Slijedom navedenog, sud smatra nedvojbeno utvrđenim da je okrivljenik MO, opisanim postupanjem ostvario sva zakonska obilježja kaznenog djela protiv imovine –krađa - djela opisanog i kažnjivog po članku 228. stavku 1. KZ/11.

9. Nakon svega, valjalo je odlučiti o krivnji okrivljenika, a s obzirom da njegova ubrojivost nije bila upitna tijekom postupka, sud ga smatra u cijelosti ubrojivim počiniteljem.

10. U odnosu pak na potrebit oblik krivnje, a sukladno cjelokupnim rezultatima raspravljanja, osnovano je zaključiti kako je okrivljenik postupao s izravnom namjerom, dakle bio je svjestan protupravnosti svog postupanja inkriminirane prigode, što znači da je u cijelosti bio svjestan svojih učina i htio njegovo počinjenje. Okrivljenik je očito bio svjestan nedopuštenosti ovakve radnje.

11. Slijedom toga sud ga i drži krivim za počinjeno kazneno djelo.

12. Nakon ovako utvrđene krivnje i protupravnog ponašanja okrivljenika, valjalo je odlučiti o primjerenoj vrsti i visini kaznenopravne sankcije koja će biti primjerena svim okolnostima počinjenog kaznenog djela, osobnosti okrivljenika, a pri tome opet voditi računa da se izabranom sankcijom ostvari i svrha određena čl. 41. KZ/11.

13. Prilikom odluke o sankciji koja je navedena u izreci ove presude, sud je okrivljeniku kao olakotne okolnosti cijenio iskreno priznanje da je počinio inkriminirano kazneno djelo i s time u svezi njegov doprinos ekonomičnom vođenju kaznenog postupka, kao i iskazano žaljenje i kajanje zbog počinjenog kaznenog djela te spremnost naknaditi počinjenu štetu. Također, kao olakotne okolnosti sud je cijenio činjenicu da se okrivljenik zaposlio i da je otac maloljetnog djeteta o kojem uredno skrbi.

13.1. Kao otegotnu okolnost sud je okrivljeniku cijenio raniju osuđivanost jer je okrivljenik višestruko osuđivana osoba.

14. Sve ove okolnosti od iznimnog su značenja kod odabira vrste sankcije te sud smatra da se ostvarivanje svrhe kažnjavanja može postići radom za opće dobro.

14.1. Državno odvjetništvo je u završnom govoru predložilo da se okrivljeniku izrekne kazna zatvora u trajanju od deset mjeseci, koja mu se treba zamijeniti radom za opće dobro, s čime se složio i sam okrivljenik.

14.2.Stajalište je suda da je u ovom slučaju primjereno kaznu zatvora zamijeniti radom za opće dobro, uzimajući u obzir da je okrivljenik u cijelosti priznao počinjenje kaznenog djela koje mu se stavlja na teret i da je njegovo priznanje djela u znatnoj mjeri pridonijelo utvrđivanju činjeničnog stanja u ovom postupku i skraćivanju trajanja postupka, a popraćeno je s iskazanim kajanjem i žaljenjem što ukazuje da je okrivljenik spreman prihvatiti odgovornost za počinjeno djelo te naknaditi štetu koja je nastala. Priznanje okrivljenika predstavlja snažnu olakotnu okolnost koja ima značajan utjecaj na izbor mjere kazne u konkretnoj situaciji.

15. Stoga je sud okrivljenog MO, na temelju čl. 228. st. 1. KZ/11, osudio na kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci, pa mu je na temelju čl. 55. st. 1. i 2. KZ/11 navedenu kaznu zamijenio radom za opće dobro.

15.1. Na temelju odredbe čl. 55. st. 5. KZ/11, rad za opće dobro bit će izvršen u roku koje odredi nadležno tijelo, a koji rok ne može biti kraći od jednog mjeseca niti dulji od dvije godine, računajući od početka izvršavanja rada za opće dobro.

15.2. Na temelju odredbe čl. 55. st. 6. i 7. KZ/11, ako se okrivljenik u roku od osam dana od dana za koji je pozvan ne javi nadležnom tijelu za probaciju ili mu poziv nije mogao biti dostavljen na adresu koju je dao sudu ili ne da pristanak, nadležno tijelo za probaciju će o tome obavijestiti nadležnog suca izvršenja. Ako osuđenik svojom krivnjom u cijelosti ili djelomično ne izvrši rad za opće dobro u roku iz stavka 5. ovog članka, sud će donijeti odluku kojom određuje izvršenje izrečene kazne u cijelosti ili neizvršenom dijelu. Ako osuđenik ne izvrši rad za opće dobro bez svoje krivnje, nadležno tijelo za probaciju produljit će rok iz st. 5. ovog članka.

15.3. Na okrivljenika je primijenjen Kazneni zakon (NN br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17) jer je to blaži zakon za okrivljenika, s obzirom da se kasnijim izmjenama ograničava zamjena kazne zatvora radom za opće dobro, ako je okrivljenik već osuđen na kaznu zatvora u trajanju duljem od šest mjeseci.

15.4. Sud je mišljenja kako će ovako izrečena sankcija utjecati prije svega na okrivljenika, koji je na raspravi iskazao iskreno žaljenje i kajanje zbog počinjenja navedenog kaznenog djela te spremnost uskladiti svoj život sa zakonima RH.

15.5. Ovako izrečena sankcija također će utjecati i na sve ostale građane da poštuju pravni sustav i ne čine kaznena djela, dakle na ovaj način će se ostvariti ciljevi kako generalne tako i specijalne prevencije.

16. Na temelju odredbe čl. 158 st. 2. ZKP/08 oštećenoj Republici Hrvatskoj dosuđen je u cijelosti imovinskopravni zahtjev za naknadu štete počinjene kaznenim djelom navedenim pod t. I. u iznosu od 212,37 eura, koji iznos joj je okrivljenik MO dužan isplatiti u roku od tri mjeseca po pravomoćnosti ove presude.

16.1. Sud je imovinskopravni zahtjev dosudio u eurima s obzirom da je euro službena valuta u Republici Hrvatskoj od 1. siječnja 2023.

17. Na temelju odredbe čl. 62 st. 1. t. 1. KZ/11 određeno je da je okrivljenik dužan izvršiti posebnu obvezu na način da u roku od tri mjeseca po pravomoćnosti ove presude, naknadi štetu počinjenu kaznenim djelom oštećenoj Republici Hrvatskoj u iznosu od 212,37 eura te je upozoren ako bez opravdanog razloga ne izvrši u potpunosti ili u većoj mjeri ovu posebnu obvezu, da će sud će donijeti odluku kojom određuje izvršenje prvotno izrečene kazne.

18. Na temelju odredbe čl. 77 KZ/11, čl. 557. i čl. 560 ZKP/08 utvrđeno je da novčani iznos od 300,00 eura predstavlja imovinsku korist koju je okrivljenik MO ostvario kaznenim djelom iz čl. 228. st. 1. KZ/11, navedeni iznos postao je vlasništvo Republike Hrvatske i okrivljenik ga je dužan u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, uplatiti u državni proračun Republike Hrvatske.

19. Konačno kako je okrivljenik proglašen krivim, sud ga je na temelju odredbe čl. 148. st. 1. u vezi s čl. 145. st. 1. i 2. toč. 1. i 6. ZKP/08, obvezao naknaditi troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 315,39 eura, od čega iznos od 15,39 eura predstavlja putni trošak svjedoka FO, dok iznos od 300,00 eura predstavlja paušalnu svotu, sve imajući u vidu trajanje i složenost postupka, kao i imovinske prilike okrivljenika pa plaćanjem troškova u navedenom iznosu neće biti dovedena u pitanje njegova materijalna egzistencija.

20. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Splitu 3. ožujka 2025.

SUDAC

Vedran Klafurić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u četiri primjerka ovom sudu. O žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

-okrivljeniku,

-branitelj odvj. Hrvoje Alajbeg,

-ODO Split,

-Probacijski ured Split po pravomoćnosti,

-u spis