REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] O 5

Poslovni broj: Us I-1218/2024-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Danici Vučinić, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Misirača, u upravnom sporu tužiteljice OC iz Livada, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije (ranije Ministarstva pravosuđa i uprave), Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, OIB: 72910430276, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Hrvatskih voda, Vodnogospodarskog odjela za slivove sjevernog Jadrana, OIB: 28921383001, radi određivanja naknade za eksproprirane nekretnine, 3. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije (ranije Ministarstva pravosuđa i uprave), Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-943-03/23-01/04, URBROJ: 514-04-02-01-01/08-24-02 od 3. travnja 2024., te radi odbijanja žalbe zainteresirane osobe Hrvatskih voda, Vodnogospodarskog odjela za slivove sjevernog Jadrana, izjavljene protiv rješenja Istarske županije, Upravnog odjela za opću upravu i imovinsko-pravne poslove, Odsjeka za imovinsko-pravne poslove i pravnu pomoć, KLASA: UP/I-943-05/22-01/02, URBROJ: 2163-24-02/6-22-02 od 22. studenog 2022.

Obrazloženje

1. Rješenjem Istarske županije, Upravnog odjela za opću upravu i imovinsko- pravne poslove, Odsjeka za imovinsko-pravne poslove i pravnu pomoć KLASA: UP/I- 943-05/22-01/02, URBROJ: 2163-24-02/6-22-02 od 22. studenog 2022. određena je tužiteljici naknada za nekretnine eksproprirane u korist (prednika) zainteresirane osobe, radi izgradnje-prelaganja korita rijeke Mirne i nasipa uz rijeku Mirnu, označene kao k. č. br. [katastarska čestica] oranica i livada površine 1133 m[2] i k. č. br. [katastarska čestica] oranica površine 2359 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u suvlasništvu ČC pok. Č, u 1/3 dijela i OC u 2/3 dijela te k. č. br. [katastarska čestica] cesta i kanal površine 2874 m[2] , upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], upisana kao Javno vodno dobro u općoj uporabi u vlasništvu Republike Hrvatske pod upravljanjem Hrvatskih voda, u 1/1 dijela, u ukupnom iznosu od 356.000,00 kuna / 47.249,32 eura (točka 1.). Nadalje, određeno je da će na ime naknade za eksproprirane nekretnine iz točke 1. zainteresirana osoba isplatiti tužiteljici iznos iz točke 1. u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti tog rješenja (točka 2.). Nadalje, određeno je da je prijašnja vlasnica dužna predati nekretnine iz točke 1. izreke tog rješenja u posjed korisnika eksproprijacije, danom pravomoćnosti tog rješenja, ako joj bude do tada isplaćena naknada iz točke 1., u protivnom danom isplate naknade (točka 3.). Nadalje, odlučeno je o zemljišnoknjižnoj provedbi tog rješenja (točka 4.) te o troškovima postupka (točka 5.).

2. Protiv navedenog rješenja, zainteresirana osoba je izjavila žalbu, a koju je tuženik usvojio te je osporenim rješenjem KLASA: UP/II-943-03/23-01/04, URBROJ: 514-04-02-01-01/08-24-02 od 3. travnja 2024. poništio rješenje prvostupanjskog tijela od 22. studenog 2022. te predmet vratio prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

3. Navedena rješenja donesena su u ponovljenom postupku, nakon što je ranijim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-943-05/17-01/58, URBROJ: 514-04-02-01- 01/07-22-04 od 17. lipnja 2022., poništeno ranije rješenje prvostupanjskog tijela, KLASA: UP/I-943-04/15-01/16, URBROJ: 2163-06-10-02/10-17-38 od 31. listopada 2017. i predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak, s uputom da je u pogledu sporne činjenice suvlasništva predmetnih čestica, potrebno upotpuniti postupak uvidom u priloženi vjenčani list za ženike AC i BC, rješenje o nasljeđivanju iza pok. A AC i uvidom u rodni list IC, rješenje o nasljeđivanju iza njegove majke FC rođ. B. Č, isprave iz zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] uložene u zbirku isprava Općinskog suda u Pazinu pod br. Z-20/61, Z-953/61 i Z-709/62 te provesti novo vještačenje po istom ili drugom sudskom vještaku, nakon čega će se novi procjembeni elaborat dostaviti strankama u postupku te će se održati usmena rasprava na kojoj će se strankama omogućiti da se očituju na procjembeni elaborat vještaka.

4. Tužiteljica je u cilju osporavanja zakonitosti navedenog rješenja tuženika pravodobno podnijela tužbu ovom Sudu, a u tužbi navodi, u bitnom, da je prvostupanjsko tijelo pravilno i točno utvrdilo činjenično stanje te je u ponovljenom postupku izvelo one dokaze na koje je ranije uputio tuženik, odnosno da je prvostupanjsko tijelo pribavilo rodni list IC (prednika tužiteljice, podnositelja zahtjeva), rješenje o nasljeđivanju njegove pok. majke FC te zbirke isprava pod posl. brojem Z-20/61, Z-953/61 i Z-709/62, vjenčani list A (Alojza) Visintina (oca IC) i FC rođ. BC od oca Č (I), iz čega je zaključilo da je prednik tužiteljice IC aktivno legitimiran za sve nekretnine u 1/1 dijela. Nadalje, da je provelo dokaz očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka geodetske i gospodarske struke, a kojima je dana zadaća procjene naknade za eksproprirane nekretnine. Nadalje, tužiteljica navodi da zainteresirana osoba u provedenom upravnom postupku nije pristupila niti je dostavila očitovanje o nalazu i mišljenju vještaka do kraja postupka, zbog čega zaključuje da se ona ponašala pasivno tijekom postupka, te ističe da je tek u žalbenom postupku navela da joj nije omogućeno izjasniti se o činjenicama i dokazima koji su mogli imati negativne učinke za njezina prava i interese. Dakle, smatra da joj je prvostupanjsko tijelo omogućilo sudjelovanje u postupku, što ona nije iskoristila, zbog čega se ne može sada s uspjehom pozivati na tu okolnost do koje je dovela svojom pasivnošću i nezainteresiranošću. Nadalje, tužiteljica navodi da je tuženik u osporenom rješenju dao uputu koja je suprotna ranijoj uputi tog tijela. Osim toga, smatra i da je tuženik sam u osporenom rješenju doveo u pitanje aktivnu legitimaciju tužiteljice kao supruge i nasljednice iza pok. IC, iako to pitanje nije bilo sporno niti je zainteresirana osoba tu činjenicu dovodila u pitanje. Navedeno utvrđenje tuženika smatra pogrešnim te ističe da je Općinski sud u Pazinu potvrdio da je u pitanju pogreška u pogledu upisa prava vlasništva u zemljišnu knjigu te da su zemljišne knjige javne isprave čiji sadržaj se smatra dokazom te obvezuje druga tijela u pogledu sadržaja. Osim toga, navodi i da je tijekom postupka dostavila posjedovni list za nekretnine u kojem se ispravno navodi posjednik: [adresa] u 1/1 dijela, koja osoba je ista osoba kao i DC (Pietra), a uz tužbu dostavlja i rješenje Ureda za katastar iz kojeg je razvidno da je izbrisana kao jedina posjednica k. č. [katastarska čestica] i upisani su GC i OC, sve prema upisu u zemljišnim knjigama. Nadalje, u odnosu na utvrđenje tuženika da u ponovljenom postupku prvostupanjsko tijelo nije pribavilo dio spisa eksproprijacije iz postupka osiguranja s ciljem utvrđenja poljoprivrednih kultura, navodi da je tuženik selektivno čitao uputu danu u ranijem drugostupanjskom rješenju, a u kojem da je navedeno ako prvostupanjsko tijelo ne bude moglo pribaviti dio spisa eksproprijacije da će vještak u novom nalazu i mišljenju, na temelju tada upisane kulture, klase i površine zemljište, obračunati prosječnu jednogodišnju vrijednost usjeva odnosno nasada, a da je takva procjena jednogodišnje vrijednosti usjeva odnosno nasada, navedena u pribavljenom procjembenom elaboratu vještaka Anđelinija iz rujna 2022. Osim toga, smatra da su navodi tuženika o načinu korištenja predmetnih nekretnina od strane prednika tužiteljice, u potpunosti irelevantni. Nadalje, tužiteljica navodi da je ocjena tuženika da nalaz i mišljenje vještaka nije dovoljno obrazložen i da je sačinjen protivno pravilima struke, predstavlja prekoračenje ovlasti i nadležnosti koje tuženik ima u okviru odlučivanja o žalbama jer nema stručnih znanja i kvalifikacija za to, a da je, naprotiv tome, prvostupanjsko tijelo osnovano prihvatilo nalaz i mišljenje tog vještaka te u skladu s njime donijelo odluku u pogledu visine naknade. Slijedom navedenog, predlaže da Sud poništi osporavano rješenje tuženika od 3. travnja 2024. te odbije žalbu zainteresirane osobe izjavljene protiv prvostupanjskog rješenja od 22. studenog 2022., kao neosnovanu.

5. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da tužba nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja, zbog čega ju predlaže odbiti kao neosnovanu.

6. Zainteresirana osoba je u odgovoru na tužbu navela da su tužba i tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovani te da se temelje na paušalnim navodima. Naime, zainteresirana osoba navodi da iz njenog očitovanja od 5. listopada 2022. jasno proizlazi da je osporavala procjembeni elaborat vještaka Anđelinija od 19. rujna 2022. te da je aktivno sudjelovala tijekom cijelog upravnog postupka. Slijedom navedenog, predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev za poništavanja osporenog rješenja tuženika od 3. travnja 2024.

7. U tijeku spora održana je rasprava dana 24. veljače 2025. kako bi se sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, dalje: ZUS) omogućilo strankama u sporu da usmeno obrazlože svoje navode iz tužbe i odgovora na tužbu. Na navedenu raspravu nije pristupio nitko od stranaka ovog spora, iako su uredno pozvane. Stoga je rasprava na temelju odredbe članka 89. stavka 4., a u svezi s člankom 91. stavkom 3. ZUS-a održana u odsutnosti uredno pozvanih tužitelja, tuženika i zainteresirane osobe.

8. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje i u spisu ovog spora.

9. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

10. Nesporno je u ovoj stvari da je prednik tužiteljice 24. ožujka 2015. pokrenuo postupak pred nadležnim tijelom radi određivanja naknade za nekretnine oznake k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], a koji je kasnije proširen na nekretnine oznake k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], a koje nekretnine su eksproprirane pravomoćnim rješenjem Skupštine Općine Pazin, Općinskog sekretarijata za poslove uprave, broj: 05-Up/-29/1-1971 od 12. veljače 1971. Nadalje, nesporno je i da naknada za eksproprirane nekretnine nije određena, odnosno da postupak određivanja naknade za tako oduzete nekretnine nije okončan sporazumom stranaka ili odlukom suda.

11. Sporno je, je li zakonito tuženik odlučio o žalbi zainteresirane osobe izjavljene protiv rješenja prvostupanjskog tijela od 22. studenog 2022., odnosno je li postupak pred tim tijelom zakonito proveden te je li naknada za eksproprirane nekretnine određena pravilno i zakonito.

12. Odredbom članka 52. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj 47/09. i 110/21, dalje: ZUP) propisano je da stranka ima pravo sudjelovati u ispitnom postupku sve do donošenja odluke o upravnoj stvari, davati izjave i objašnjenja, iznositi činjenice i okolnosti koje su bitne za rješavanje upravne stvari te pobijati točnost navoda koji se ne slažu s njezinim navodima (stavak 1.). Službena osoba dužna je omogućiti stranci izjašnjavanje o svim okolnostima i činjenicama koje su iznesene u ispitnom postupku, o prijedlozima za izvođenje dokaza i podnesenim dokazima, sudjelovanje u izvođenju dokaza i postavljanje pitanja drugim strankama, svjedocima i vještacima preko službene osobe, a uz dopuštenje službene osobe i neposredno, kao i upoznavanje s rezultatom izvođenja dokaza i izjašnjavanje o tim rezultatima (stavak 2.).

13. Prema ocjeni Suda pravilno je i zakonito tuženik utvrdio da iz priložene dokumentacije nedvojbeno ne proizlazi da se podnositelj zahtjeva (prednik tužiteljice) ima smatrati ovlaštenikom naknade za suvlasnički udio predmetnih nekretnina od 1/3 dijela koji je ranije bio u vlasništvu UC pok. Č. Naime, nedvojbeno nije utvrđeno da je taj dio pripadao ženskoj osobi, majci podnositelja zahtjeva, pod imenom FC, a što da je posljedica pogrešnog upisa kao UC, odnosno muške osobe-suvlasnika predmetnih nekretnina. To stoga što iz rješenje Kotarskog suda u Pazinu, poslovni broj: O 147/59-24 od 19. studenog 1960. proizlazi da je tim rješenjem izmijenjeno rješenje o nasljeđivanju, poslovni broj: O 147/59-16 od 20. kolovoza 1959., i to na način da se ispravlja ime nasljednika pokojnog GC pok. F, na način da treba stajati GC pok. Č, a koje rješenje je i provedeno u zemljišnoj knjizi. Osim toga, i iz preslike presude Kotarskog suda u Pazinu, poslovni broj: P 41/61-6 od 27. rujna 1961., razvidno je da na predmetnim nekretninama sporni dio suvlasništva pripada u vlasništvo tužiteljima HC pok. HC, EC pok. F i GC pok. Č na jednake dijelove, a koja presuda je provedena u zemljišnoj knjizi. Stoga se, a na temelju navedenih dokaza, navedeno utvrđenje tuženika smatra pravilnim. Na drugačiju odluku u tom dijelu nisu od utjecaja navodi tužiteljice te isprave na kojima temelji te navode iz razloga što se priležećim rješenjem Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Pula-Pola, Odjela za katastar nekretnina Pazin, KLASA: UP/I 932- 07/24-04/54, URBROJ: 514-29-06/6-24-2 od 15. ožujka 2024., ne dokazuje vlasništvo, već posjed nekretnina, stoga nije (isključivo) odlučna za određenje osobe ovlaštenika naknade za eksproprirane nekretnine, a koja se isplaćuje vlasniku nekretnine. Osim toga, u tom rješenju se za ovdje predmetne nekretnine kao posjednik navodi GC i Sviz, Rijeka, a ČC se navodi kao posjednica nekih drugih nekretnina, stoga ta isprava nije od utjecaja na drugačiju odluku u ovom sporu. Nastavno se ističe i da neosnovano tužiteljica navodi da zainteresirana osoba u žalbi protiv prvostupanjskog tijela to nije osporila, s obzirom da je pitanje aktivne legitimacije, a vezano uz (su)vlasništvo oduzetih predmetnih nekretnina, u više navrata osporavala, no neovisno o tome, tuženik sukladno odredbi članka 115. stavka 1. ZUP-a ispituje zakonitost i ocjenjuje svrhovitost pobijanog rješenja u granicama zahtjeva iz žalbe, ali pri tome nije vezano žalbenim razlozima, stoga je neovisno o žalbenim navodima mogao ocjenjivati pobijano rješenje prvostupanjskog tijela i u tom dijelu. Stoga je ocjena suda da iz prethodno navedenih razloga sporno pitanje (su)vlasništva ekspropriranih nekretnina prvostupanjsko tijelo treba iznova ispitati i u skladu s pravilno i potpuno utvrđenim činjeničnim stanjem odrediti osobu kojoj se predmetna naknada ima odrediti i isplatiti. U tom smislu Sud upućuje na odredbu članka 36. stavak 2. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade ("Narodne novine", broj 74/14, 69/17 i 98/19, dalje: ZION) kojom je propisano da ako se u postupku vlasništvo ne može utvrditi kao neprijeporno, Ministarstvo odnosno nadležno tijelo donijet će rješenje o izvlaštenju kojim se obvezuje korisnika izvlaštenja da iznos utvrđene naknade za izvlaštenje položi na poseban račun, sukladno kojoj nadležno tijelo može odrediti da se naknada za sporan dio vlasništva predmetnih nekretnina ima položiti na poseban račun, dok se ono nedvojbeno ne razriješi pred nadležnim tijelom u za to predviđenom postupku.

14. Nadalje, iz citiranih odredbi ZUP-a proizlazi da stranka upravnog postupka, pa tako i postupka u kojem se određuje naknada za eksproprirane nekretnine, ima pravo sudjelovati u ispitnom postupku (koji se nedvojbeno ovdje provodio, s obzirom da su u postupku sudjelovale stranke s protivnim interesima) sve do donošenja odluke o upravnoj stvari, i to davati izjave i objašnjenja, iznositi činjenice i okolnosti koje su bitne za rješavanje upravne stvari te pobijati točnost navoda koji se ne slažu s njezinim navodima, a osim toga službena osoba dužna je, između ostalog, omogućiti stranci izjašnjavanje o svim okolnostima i činjenicama koje su iznesene u ispitnom postupku, o prijedlozima za izvođenje dokaza te podnesenim dokazima. Dakle, sukladno navedenim odredbama zakona stranke upravnog postupka u kojima se odlučuje o njihovim pravima, pravnim interesima i obvezama imaju pravo sudjelovati u tim postupcima na način da daju objašnjenja i izjave za koje smatraju da su potrebne, i to u bilo kojem trenutku trajanja postupka, kao i iznositi činjenice za koje smatraju da su odlučne te predlagati dokaze i osporavati dokazne prijedloge protivne stranke. Stoga se neosnovanima ocjenjuju tužbeni navodi tužiteljice kojima ističe pasivno držanje zainteresirane osobe, s obzirom da ona u postupku može postupati onako kako smatra da je to u njezinom najboljem interesu, kao i trenutak u kojem je izrazila neslaganje te osporila pravilnost i zakonitost pribavljenog nalaza i mišljenja vještaka Anđelinija. Naime, ona to može učiniti i u žalbenom postupku, s obzirom da zakonom nije propisan trenutak do kad se mogu osporavati pribavljena dokazna sredstava, već je određeno isključivo da stranka ima pravo sudjelovati u ispitnom postupku sve do donošenja odluke o upravnoj stvari, dakle do pravomoćnog okončanja upravnog postupka koji se vodi.

15. Nadalje, pravilno tužiteljica navodi u tužbi da ona ne može izvršiti predaju nekretnina u posjed korisniku eksproprijacije, s obzirom da se predmetna upravna stvar vodi zbog utvrđivanja i isplate novčane naknade, a predmetne nekretnine su (ili barem jedna od njih) već u posjedu korisnika eksproprijacije, a o kojoj predaji u posjed je odlučeno pravomoćnim rješenjem o eksproprijaciji od 12. veljače 1971. te to nije predmet ovog postupka. Međutim, navedeno nije bio razlog zbog kojeg je tuženik poništio rješenje prvostupanjskog tijela i predmet vratio na ponovni postupak, stoga je taj tužbeni navod ocijenjen neodlučnim za odluku u ovom sporu.

16. U odnosu na naknadu za eksproprirane nekretnine, a koja se ima odrediti ranijim vlasnicima tih nekretnina, odnosno njihovim nasljednicima, ističe se da teret plaćanja te naknade tereti korisnika eksproprijacije, odnosno njegovog pravnog slijednika, a kako je to bilo propisano i odredbom članka 10. ranijeg Zakona o eksproprijaciji (1957) ("Službeni list FNRJ", broj 12/57, 53/62, "Službeni list SFRJ", broj 13/65, 5/68, 7/68, 11/68 - službeni pročišćeni tekst, 30/68, 32/70, "Narodne novine", broj 52/71, 10/78), kao i člankom 3., u vezi s člankom 37. stavkom 2., važećeg ZION- a, a ne Republiku Hrvatsku, kako je to pogrešno zainteresirana osoba isticala u postupku pred tuženikom. Nadalje, u pogledu visine naknade za eksproprirane nekretnine, ističe se da se u osporenom rješenju tuženik pozvao te citirao mjerodavne odredbe ZION-a, Zakona o procjeni vrijednosti nekretnina ("Narodne novine", broj 78/15) te Pravilnika o metodama procjene vrijednosti nekretnina ("Narodne novine", broj 105/15), stoga su one poznate strankama ovog spora te ih sud neće iznova ponavljati. Nastavno na navedeno, ocjena je Suda da je i u tom dijelu odluka tuženika pravilna i zakonita, odnosno da naknada za eksproprirano zemljište nije određena sukladno odredbi članka 46. ZION-a, kao i da je nalaz i mišljenje vještaka Anđelinija na temelju kojeg je donesena odluka o naknadi u ovoj stvari, nedovoljno obrazložen, sačinjen protivno pravilima struke te da mu nedostaju materijalni pokazatelji jer ne sadržava podatke koji su utjecali na formiranje cijene. Naime, i prema ocjeni suda pribavljeni nalaz i mišljenje ne sadrži dovoljno relevantnih podataka koji se odnose na kakvoću i obilježja poredbenih nekretnina, odnosno obrazloženja obilježja predmetne i usporednih nekretnina po kojima te nekretnine odstupaju od predmetne nekretnine te na koji način su odstupanja, odnosno razlike u njihovim obilježjima utjecale na vještakovu procjenu vrijednosti predmetne nekretnine. U pogledu pribave spisa eksproprijacije na što je upućeno ranijim rješenjem tuženika, ističe se da je navedeno potrebno pribaviti, no s obzirom na protek vremena, osnovano se može pretpostaviti da se spis tog postupka neće moći pribaviti. Navedeno ne znači da se zbog toga posljedični gubici za oduzete nekretnine ne bi mogli ili neće utvrditi, već da će se razlikovati način njihova utvrđenja, a imajući u vidu da se u slučaju nemogućnosti pribave tog spisa navedeni gubici mogu procijeniti na temelju poznate kulture, klase i površine zemljišta, pri čemu je osnovano zaključiti da su prednici tužiteljice navedenu zemlju koristili, no upitno je na koji način te je li to bilo u privatne ili poslovne svrhe. Međutim, u odnosu na te gubitke sud ističe da se sukladno odredbi članka 52. stavka 1. Zakona o procjeni vrijednosti nekretnina, posljedični gubitci koji nastaju zbog oduzimanja nekretnine trebaju uzeti u obzir samo ako i u mjeri u kojoj ti gubici na imovini nisu uzeti u obzir pri određivanju naknade za gubitak prava, odnosno naknade za oduzete nekretnine. Tek potom, ako bi se utvrdilo da oni nisu uzeti u obzir pri određivanju naknade, mogu se u obzir uzeti i posljedični gubitci, a koje odredba članka 52. stavka 1. točke 1. Zakona o procjeni vrijednosti nekretnine, primarno vezuje uz stručnu djelatnosti/zanimanje, odnosno poslovnu djelatnost dotadašnjeg vlasnika nekretnine, a na što je zakonito uputio tuženik u obrazloženju svog rješenja. Budući da navedeno nije bilo predmet ispitivanja u provedenom upravnom postupku, upućuje se prvostupanjsko tijelo na nužnost utvrđenja i tog pitanja prilikom određivanja naknade za oduzete nekretnine u ponovljenom postupku. Stoga se zaključno navodi da je tuženik u osporenom rješenju detaljno obrazložio na koji način je potrebno odrediti naknadu za eksproprirane nekretnine, pri čemu se pozvao na mjerodavne zakonske i podzakonske odredbe, a koja obrazloženja i upute sud neće ponavljati, već upućuje na njih te se ističe da ih ne nalazi kontradiktornima, odnosno suprotnima, onima danim u ranijem rješenju tuženika od 17. lipnja 2022., zbog čega se takvi tužbeni navodi ocjenjuju neosnovanima.

17. Nadalje, napominje se da je zadaća tijela pred kojim se provodi upravni postupak ocijeniti provedena dokazna sredstva u skladu s odredbom članka 5. i 9. ZUP-a, odnosno da je pravo i obveza nadležnog tijela u žalbenom postupku ispitati pravilnost i zakonitost provedenog postupka i donesenog rješenja, u skladu s odredbom članka 115. ZUP-a, u sklopu čega se ispituje i ocjena izvedenih dokaznih sredstava. Stoga, iako je izrada nalaza i mišljenja povjerena vještaku, kao osobi koja ima odgovarajuća stručna znanja kojima službena osoba ne raspolaže, ocjena tog dokaza te utvrđivanje činjenica na temelju takvog dokaznog sredstva jest u nadležnosti službene osobe koja provodi taj postupak te ona ocjenjuje pravilnost njegove izrade, odnosno u nadležnosti tuženika kao žalbenog tijela koje odlučuje o žalbi protiv odluke donesene u postupku u kojem je izveden takav dokaz. Stoga nije osnovan tužbeni navod da je tuženik pri ocjeni pribavljenog nalaza i mišljenja vještaka Anđelinija, ocjenjujući da on nije izrađen pravilno i u skladu s pravilima struke, prekoračio svoje ovlasti.

18. Preostali tužbeni navodi ocjenjuju se neodlučnima za rješavanje ove upravne stvari.

19. Slijedom navedenoga, osporavana rješenja ocijenjena su zakonitima pa je Sud na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a odlučio kao u izreci ove presude.

U Rijeci 3. ožujka 2025.

Sutkinja

Danica Vučinić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje osporavane presude (članak. 126. stavak 6. ZUS-a).

Dostaviti:

- tužiteljici OC, D, [adresa]

- tuženiku Ministarstvu pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Upravi za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49