REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska ul. br. 31

Poslovni broj: P-83/2023-41

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vukovaru, po sucu Mariji Knežević Karamijatović, kao sucu pojedincu, u građanskopravnoj stvari tužitelja LG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Darku Šuperu, odvjetniku iz Osijeka, protiv ĆG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marku Cvrkoviću, odvjetniku iz Vukovara, radi utvrđenja ništetnosti ugovora, nakon zaključene glavne javne rasprave održane 21. siječnja 2025. u nazočnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja, tuženika i punomoćnika tuženika, na osnovi čl. 335. Zakona o parničnom postupku, 3. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnim ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen između pok. AG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao primatelja uzdržavanja i tuženice ĆG iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] sklopljen u Vukovaru dana 10. veljače 2023.g. ovjeren po javnom bilježniku VG iz [adresa].

II. Nalaže se tuženiku MG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju LG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 12.183,96 eura (slovima:dvanaesttisućastoosamdesettrieuraidevedesetišestcenti), uvećan za zakonske zatezne kamate koje na taj iznos teku od 3. ožujka 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine u roku od 15 (slovima: petnaest) dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troška postupka odbija kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u cijelosti kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženika podnio tužbu radi utvrđenja ništetnosti ugovora o doživotnom uzdržavanju. U tužbi navodi da su on i tuženica brat i sestra i imaju zajedničkog oca sada pok. TG koji je umro dana **.**.2023., da je prije svoje smrti pok. AG **.**.2023. sklopio sa tuženicom MG ugovor o doživotnom uzdržavanju temeljem kojeg ugovora je AG kao primatelj uzdržavanja ostavio u vlasništvo tuženici kao davateljici uzdržavanja svoju cjelokupnu imovinu, sve nekretnine i pokretnine kojih je bio vlasnik u trenutku sklapanja ugovora kao i svu imovinu koju bude imao u trenutku smrti, kao naknadu za primljeno uzdržavanje, da je predmetni ugovor AG potpisao otiskom kažiprsta desne ruke, a na predmetni ugovor stavljen je i potpis u njegovo ime od strane svjedoka UG. Nadalje se navodi da je prije sklapanja predmetnog ugovora pok. AG doživio moždani udar uslijed kojeg se liječio u bolnici u [adresa] te je nekoliko dana prije nego što je sklopljen predmetni ugovor bio otpušten na daljnje liječenje kući. Tužitelj je nakon povratka oca u kuću sa istim razgovarao te je utvrdio da je njegov otac u teškom zdravstvenom stanju kao posljedice moždanog udara, da nije u mogućnosti pisati niti je mogao jasno razumjeti okolnosti svoga zdravstvenog stanja, nije bio vremenski orijentiran, niti je jasno, logično i smisleno mogao voditi razgovor.

1.1. Tužitelj s obzirom na zdravstveno stanje svoga oca smatra da je isti bio nesposoban za rasuđivanje odnosno za sklapanje navedenog ugovora jer nije mogao svjesno i slobodno izraziti svoju volju, a jednako tako njegovo teško zdravstveno stanje i loša zdravstvena prognoza u pogledu nastavka njegova života bila je poznata tuženici, koja je iskoristila takvo stanje oca te sklopila s njim predmetni ugovor. Tužitelj stoga smatra da je predmetni ugovor ništetan s obzirom da je isti suprotan prisilnim propisima, a jednako tako i moralu društva jer je tuženica znajući za skoru smrt primatelja uzdržavanja pok. AG sklopila predmetni ugovor i na taj način za sebe ostvarila nerazmjernu imovinsku korist nastalu kao posljedica predmetnog ugovora koji je trajao 17 dana.

1.2. Pored toga tuženica uopće nije izvršavala ugovorne obveze i brinula o ocu koji je umro nakon 17 dana u lošem zdravstvenom stanju između ostalog i uslijed činjenice da tuženica nije ispunjavala ugovorne obveze, odnosno zbog nebrige za oca. Tužitelj kao zakonski nasljednik i sin pok. TG ima pravni interes utvrditi ništetnost predmetnoga ugovora.

2. U odgovoru na tužbu tužena se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, čini nespornim da je sestra tužitelja, te da im je otac pok. AG koji je umro dana **.**.2023.g., kao i da je otac stranaka s tuženicom zaključio ugovor o doživotnom uzdržavanju dana 10.02.2023.g. Osporava da je njezin otac pok. AG bio nesposoban za sklapanje navedenog ugovora pojašnjavajući da je on bio zdrava osoba sve do studenoga 2022. godine kada je doživio moždani udar, da se od posljedica moždanog udara oporavljao neko vrijeme, međutim isti nije ostavio nikakve posljedice na mentalno zdravlje oca tužiteljice, niti na njegovu sposobnost za rasuđivanje. Dalje navodi da je u vrijeme sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju dana **.**.2023.g., pok. AG bio potpuno mentalno zdrav i sposoban za rasuđivanje, te nije bilo nikakvih prepreka za sklapanje ovakvog ugovora, a da je tome tako, javni bilježnik VG iz [adresa], sigurno ne bi pristupio solemnizaciji spornog ugovora, niti bi u ugovoru naznačeni svjedoci PG iz [adresa] i BG iz [adresa], pristali biti svjedocima sklapanja ovoga ugovora. U samom ugovoru je navedeno da: "Primatelj doživotnog uzdržavanja nije u stanju čitko pisati, govori i razumije sve što mu se kaže i pročita i rastumači, te je u stanju da zaključi ovaj ugovor.... Utvrdio sam da su stranke sposobne i ovlaštene za poduzimanje i sklapanje pravnog posla, utvrdio sam njihovu pravu i ozbiljnu volju, objasnio sam strankama smisao i posljedice sačinjavanja pravnog posla, zatim sam u nazočnosti gore navedenih ugovaratelja sastavio slijedeći.... "

2.1. Dakle, sposobnost za sklapanje ovoga ugovora, nije utvrđivala tuženica, već javni bilježnik uz svjedoke PG iz [adresa] i BG iz [adresa]. Razlog za sklapanje ovoga ugovora proizlazi iz davno izjavljene namjere da se formalizira dugogodišnja briga tužene kao kćerke sa svojim ocem pok. TG, koji je živio sam. S druge strane tužitelj je sa svojim ocem bio u dugogodišnjoj zavadi i niz godina nisu komunicirali niti ostvarivali kontakte, iako tužena ne spori da su se njihovi kontakti obnovili nakon što je pok. AG imao moždani udar. Navode tužbe da je ugovor protivan moralu jer je tuženica znala za narušeno zdravstveno stanje svoga oca, te ga je uzdržavala samo 17 dana, odnosno da ga nije uzdržavala ni tih 17 dana odnosno da nije ispunjavala ugovorne obveze, tužena smatra neosnovanim, zlonamjernim i klevetičkim. Naime, pok. AG je zdravstveno bio u dobrom stanju i u fazi rehabilitacije, bile su mu određene i toplice, a tužena je i prije formalnog sklapanja spornog ugovora svome ocu pružala svu skrb kako je to naznačeno u čl.3. ugovora, pa sve do njegove smrti. U konačnici, tužena je ispunila ugovorne obveze na način da je primatelja uzdržavanja pokopala prema mjesnim običajima, sukladno njegovoj volji.

2.2. Tužena dalje navodi da tužitelj dugi niz godina nije komunicirao sa svojim ocem, nije ga obilazio, niti je vodio bilo kakvu brigu o njemu, a sada kada je umro osporava ugovor o doživotnom uzdržavanju, volju svoga pokojnog oca kao primatelja uzdržavanja, sve kako bi ostvario materijalnu korist stjecanjem imovine.

3. U pisanom podnesku od 25. svibnja 2023. tužitelj ističe da je nesporno predmetni ugovor ovjeren po javnom bilježniku VG iz [adresa] te su na ugovoru navedeni svjedoci predmetnog ugovora, međutim pitanje sposobnosti pok. TG za sklapanje navedenog ugovora odnosno sposobnost za rasuđivanje te sposobnost za izražavanje volje i shvaćanje predmetnog ugovora nije u domeni ocjene javnog bilježnika i svjedoka već medicinskih stručnjaka odnosno vještaka psihijatra. Nadalje u pogledu općeg zdravstvenog stanja i zdravstvene prognoze, prije sklapanja ugovora pok. AG, potrebno je također provesti vještačenje po vještaku medicinske struke koji će moći ocijeniti s obzirom na pravni osnov tužbenog zahtjeva nemoralnost istog, njegovo zdravstveno stanje bilo takovo da je tužiteljica znala ili mogla znati da sklapanjem ugovora nemoralno za sebe zadržava znatnu imovinsku vrijednost, a za koju nije dala primjerenu protučinidbu odnosno brigu koje je trajala svega 17 dana, a za koje vrijeme nije ni ispunjavala ugovorne obveze. Tužitelj osporava činjenične navode iz odgovora na tužbu, iako isti nisu u vezi sa samim predmetom spora, o tome da bi bio u sukobu s ocem, da ga nije obilazio niti vodio bilo kakvu brigu oko njega, već bi se moglo reći da je upravo tuženica bila ta koja je potpuno zanemarivala oca i postupala suprotno očevoj volji i očekivanjima oca od svoje kćeri.

4. Sud je u dokaznom postupku izveo dokaze čitanjem i uvidom ugovor o doživotnom uzdržavanju od 10. veljače 2023. (list 4-8 spisa), račune Orhideja-DM Vukovar od 20. travnja 2023. i KRIO d.o.o. Trpinja do 1. ožujka 2023. (list 25-26 spisa), medicinsku dokumentaciju na ime pokojnog AG (list 35- 86 spisa), sudsko psihijatrijski nalaz i mišljenje za pokojnog AG (list 91-108 spisa), zdravstveni karton za pokojnog AG (list 140-142 spisa),i dopunu sudsko psihijatrijskog nalaza i mišljenja (list 145-150 spisa). Također je u dokaznom postupku saslušao tužitelja LG i tuženicu ĆG u svojstvu parničnih stranaka, saslušao je svjedoke BG, FG, ĐG, LGFZ, CG i vještaka Vlatku Kovač.

4.1. Sud u dokaznom postupku nije proveo dokaze saslušanjem svjedoka IG, ZG, ŽG, OG i SG jer je tužitelj po punomoćniku na glavnoj raspravi održanoj 21. siječnja 2025. naveo da odustaje od dokaznih prijedloga za saslušanjem svih svjedoka o čijem saslušanju sud nije donio odluku. Sud je također na glavnoj raspravi 21. siječnja 2025. rješenjem odbio dokazni prijedlog tužitelja za saslušanjem svjedoka ŠG budući da je isti maloljetan te se njegovim saslušanjem ne bi utvrdilo drugačije činjenično stanje.

4.2. Također, sud je na glavnoj raspravi 21. siječnja 2025. odbio dokazni prijedlog tuženika za provođenjem novog psihijatrijskog vještačenja kao nepotreban i odugovlačeći

5. Cijeneći sve provedene dokaze sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje u tekstu ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

6. Predmet spora je deklaratorni zahtjev tužitelja kojim traži da sud utvrdi kako je ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen 10. veljače 2023. između tuženice kao davateljice uzdržavanja i sada pok. oca parničnih stranaka AG, u svojstvu primatelja uzdržavanja ništetan.

7. Nesporno je između parničnih stranaka da je pok. otac parničnih stranaka AG s tuženicom MG zaključio Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 10. veljače 2023., solemniziran kod javnog bilježnika VG iz [adresa], , a što jasno proizlazi i iz pročitanog ugovora o doživotnom uzdržavanju od 10. veljače 2023., te navedenu činjenicu nitko nije učinio spornom.

7.1. Nadalje je nesporno da je pok. AG doživio moždani udar u studenom 2022., da je na bolničkom liječenju bolnici u [adresa] bio do 19. siječnja 2023., kada je otpušten na kućnu njegu i da je dana **.**.2023. preminuo.

8. Sporno je među strankama je li predmetni ugovor o doživotnom uzdržavanju ništetan.

9. Tužitelj saslušan u svojstvu parnične stranke u svom iskazu naveo je da je njegov pokojni otac AG **.**.2022. doživio moždani udar, pao u kanal, da ga je o tome telefonom obavijestio bratić CG nakon čega je odmah pozvao hitnu pomoć koja je oca odvela u bolnicu a i on je zajedno sa ŠG, sinom tuženice, otišao u bolnicu, te je posjećivao je oca u bolnici svaki dan. Napomenuo je da nije mogao naći očevu zdravstvenu iskaznicu prilikom odvođenja u bolnicu pa je platio izlazak hitne pomoći i njegov boravak u bolnici prvoga dana, nakon čega je otišao u Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje napraviti mu novu zdravstvenu iskaznicu te dopunsko osiguranje, a dok je njegov otac boravio u bolnici, on je brinuo o životinjama koje on posjedovao, a tuženica nije ni jednom došla u posjete pokojnom ocu dok je bio u bolnici, što su mu rekli doktori u bolnici. Tužitelj je naveo da je s pok. AG živio sin tuženice ŠG koji je u trenutku smrti njegovog oca imao 14,15 godina radi čega je tužitelj odmah kontaktirao Centar za socijalni rad i policiju kako bi se poduzele odgovarajuće mjere odnosno donijela odluka o tome gdje će to dijete živjeti jer ne može ostati sam u kući budući da je maloljetan, a i zato što je njegov otac u kući imao i oružje i veću svotu novaca. Poznato mu je da ŠG jedno vrijeme živio kod tuženice, koja ga je istjerala iz kuće u lipnju 2023. od kada je otišao živjeti kod svog oca u [adresa]. Tužitelj je naveo da je njegov otac prije moždanog udara bio dobrog zdravstvenog stanja te je dolazio kod njega svaki drugi, treći dan, a nakon što je otpušten kući iz bolnice nije bio u dobrom zdravstvenom stanju, bilo mu je sve gore i gore te nije bio sposoban ni za što, nije bio svjestan da je živ. Naveo je dalje da je otac pušten iz bolnice 19. siječnja 2023. te je dogovor bio da se o njemu brinu i on i tuženica, no ona i ŠG ga nisu puštali u kuću kod oca pa bih on čekao da ŠG ode u školu kako bi došao do oca. Kada bi dolazio u kuću svog pokojnog oca kapija bi uvijek bila zaključana odnosno zavezana lancem, pa bi morao preskakati ogradu kako bi ušao u kuću i vidio oca, zatekao bi oca samog, ŠG koji je tada još živio s njim imao je svoje školske obveze a prema njegovom saznanju tuženica se nije brinula o pokojnom ocu, dolazila je dva puta tjedno sa patronažnom sestrom ili s doktorom. Navodi i da je njegov otac tamo bio kao u kavezu, nitko mu nije mogao prići. Tužitelj dalje tvrdi da kada su tuženica i njezin suprug vidjeli da će njegov otac umrijeti, napravili su taj ugovor o uzdržavanju kod javnog bilježnika, što je on saznao od bratića CG te se tome začudio jer njegov otac nije ni znao za sebe, a kamoli da je bio sposoban sklapati takav ugovor. Čuo je da se ŠG po selu hvalio da mu je djed AG sve ostavio, a na kraju ništa nije pripalo njemu već je tuženica sve to ugovorila na svoje ime. Nakon smrti oca primijetio je da je ogromna svota novca koju je njegov otac imao te njegovo zlato odnosno 10 malih i 8 velikih zlatnih dukata nestalo iz kuće, a njegova sestra je odmah po smrti oca prodala bikove koje je otac imao. Napomenuo je da se tuženica 2021. godine udala za EG i da od tada nije dolazila kod njihovog pokojnog oca te da je njihov pokojni otac rekao tuženici da više nikada ne dođe kod njega ako se uda za EG. Napomenuo je da je njegov pokojni otac bio pozvan u svatove kod tuženice, no da nije bio, a da u tim svatovima nije bio ni sin tuženice ŠG. Pojasnio je da je prilikom posjeta ocu nakon njegovog otpuštanja iz bolnice primijetio da je pokojni otac kopnio, da je bio sve lošije i da nije bio sposoban komunicirati, da nije reagirao kada bi mu se obraćao, samo je spavao i da nije mogao s njim voditi bilo kakve suvisle razgovore. Napomenuo je da je tuženica živjela u istoj kući s pokojnim ocem tijekom 5 godina prije nego što se udala za EG i da za sve to vrijeme ona i njihov otac nisu komunicirali. Otac bi mu uvijek rekao da ne može s njom, da ju ne može istjerati iz kuće, da ne zna što da radi s njima, zapravo ga je ona ucjenjivala sa ŠG pa su zato tako i živjeli zajedno, ali nisu komunicirali. Tužitelj je također naveo da je u narušenim odnosima sa svojom sestrom, ovdje tuženicom, da s istom ne komunicira, da su prije komunicirali, ali da je nakon saznanja za ugovor o doživotnom uzdržavanju koji je ona sklopila s njihovim ocem prestao s njom komunicirati te su u narušenim odnosima.

Naveo je i da je njegov otac otpušten iz bolnice jer su doktori rekli da su učinili sve što su mogli za njega, da su oni pomogli koliko su mogli a da je dalje sve na obitelji da se o njemu brinu. Tužitelj napominje da je nakon toga pokušavao smjestiti oca i u državni dom u za starije u Osijeku, kao i u privatne domove za starije ali je na kraju shvatio da je najbolje da bude kod svoje kuće odnosno da umre kod kuće. Također je naveo da nije mogao za svog pokojnog oca organizirati prehranu i higijenu jer nije mogao pristupiti u kuću odnosno nije imao ključ i pristup mu je bio onemogućen. Zna da je kod pokojnog oca dolazila gerontodomaćica koja je brinula o njemu a ŠG ju je puštao u dvorište, a osim ŠG i gerontodomaćice, kod njegovog oca dva puta tjedno dolazila patronažna sestra, to je bila svekrva tuženice koja se zove HG, a da ga je i posjetio liječnik opće prakse, SG. Tužitelj poznaje UG i BG, a to su bili susjedi koji nisu pričali s njegovim ocem te nema saznanja jesu li ga te osobe posjećivale nakon što je došao kući iz bolnice. Za sebe je naveo da je unatrag 10 godina bio u odličnim odnosima s pokojnim ocem.

10. Tuženica MG je u svom iskazu navela da da je njezin otac otprilike 2 godine prije nego što je doživio moždani udar imao u planu njezinom sinu, svom unuku ostaviti svu svoju imovinu, ali kako je njezin sin ŠG bio maloljetan i kako je njezin otac bio dobrog zdravstvenog stanja ona je rekla da za to ima vremena. No kada se njezin otac nakon moždanog udara koji je pretrpio u studenom 2022. vratio kući iz bolnice 19. siječnja 2023. rekao je da se želi pobrinuti da njegova imovina pripadne njegovom unuku jer se boji da bi mu se nešto moglo dogoditi te da nakon smrti ne želi da tužitelj dobije išta od njega. Iz tog razloga je ona s ocem sklopila ugovor o doživotnom uzdržavanju jer je njezin sin maloljetan, a to je bilo u veljači 2023. godine. Ugovor o doživotnom uzdržavanju napisao je javni bilježnik VG, a do toga je došlo jer je njezin otac po povratku iz bolnice inzistirao na tome. Javni bilježnik ju je pitao je li otac svjestan, priča li, razumije li, na što je ona odgovorila potvrdno te je javni bilježnik došao kod njih kući popričati s njezinim ocem i da je on htio odmah sklopiti taj ugovor, no javni bilježnik je pojasnio da to tako ne ide odmah. Drugi puta kada je došao javni bilježnik VG **.**.2023., bilo je oko podne, te su sklapanju tog ugovora osim bilježnika, nje i njezinog oca, bili nazočni i susjedi UG i BG, kao svjedoci jer je njezin otac inzistirao da oni budu prisutni. Također je navela da je u trenutku sklapanja tog ugovora njezin otac bio svjestan, razumio je što radi, javni bilježnik je pročitao pred svima ugovor i pojasnio, tata se sa svime složio te ga nitko nije silio da potpiše taj ugovor već je to bila njegova želja. Prilikom sklapanja ugovora pitala je oca što s L, na što je njezin otac rekao da za njega nema ništa, da je on svoje prodao. Također je napomenula da joj je po povratku iz bolnice otac ispričao da ga je L posjetio u bolnici s time da je to rekao riječima "bio mi je onaj šerif" te ga je pitao da mu prepiše kuću odnosno imovinu što moj otac nije htio učiniti jer je smatrao da bi L sve prodao i da se ne bi imao gdje vratiti kući iz bolnice.

Navodi da se ona brinula o ocu nakon njegovog povratka iz bolnice, da živi u drugoj ulici i da je dolazila kod njega svaki dan, u više navrata u danu, a o njemu se također brinuo i njezin sin koji je i živio s njim. Tuženica je navela da je i ona živjela s njima sve do svoje udaje u lipnju 2022. kada sam otišla živjeti sa suprugom u drugu ulicu u istom mjestu, a njezin sin je ostao živjeti s djedom. Brigu o pokojnom ocu također je vodio i njezin suprug i susjedi UG i BG, dolazila je i sestra iz kućne njege. Ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen je u toj kući gdje su živjeli njezin sin i otac, jer je njezin otac bio nepokretan, lijeva strana tijela mu je bila oduzeta. Tuženica tvrdi da je njezin otac bio psihički stabilan u vrijeme sklapanja tog ugovora te je mogao sve razumjeti. Napomenula je da je on po povratku iz bolnice cijelo vrijeme bio psihički dobro, da su mogli normalno s njim komunicirati, da je sve razumio, poznavao je sve osobe koje su dolazile, da je imao stoku pa im je objašnjavao kako da se brinu o njoj, imao je neke nakupce pa ga je zanimalo jesu li se čuli s njima. Bio je motiviran da ozdravi, bio je raspoložen te je govorio da će kada otopli ići raditi u polje što je i inače radio s njezinim sinom ŠG. Do zadnjeg trena njezin otac je bio svega svjestan i taj dan kada je umro, ona mu je htjela dati večeru, no on je htio pričekati unuka ŠG da se vrati iz škole i da večera zajedno s njim no na kraju to nije uspio. Navela je da je primijetila da teško diše i pitala ga što mu je, kako da mu pomogne, nije htio da ona pozove sestru iz kućne njege, no kada je ŠG došao kući i vidio da njezin otac teško diše, odlučili su nazvati sestru iz kućne njega koja je došla i vidjela da to nije dobro te rekla da moraju zvati hitnu. Hitna pomoć je odvezla njezinog oca koji je te večeri nažalost preminuo. Navela je da ju je ta smrt iznenadila, da to nije očekivala, da se on trudio da ozdravi, jeo je i pio je lijekove i sam je govorio da želi ozdraviti. Znao je gledati TV, slušati radio te se raspitivao o ŠG, zanimalo ga je jesu li sve poradili

Nadalje je navela da je posjećivala oca dok je bio u bolnici nakon moždanog udara zajedno sa svojim sinom i da je cijeli život bila u dobrim odnosima s ocem, brinula se o njemu i prije i poslije bolesti, organizirala sahranu i snosila troškove. Navela je i da je njezin otac do tog moždanog bio vitalan te nije imao nikakvih zdravstvenih problema, čak nije išao ni kod doktora opće prakse.

Tuženica je dalje navela da već 17 godina nije u dobrim odnosima s tužiteljem, da ne komuniciraju i da je tako i dan danas, a također da njezin pokojni otac i tužitelj nisu bili u dobrim odnosima te pojasnila da su prije 17 godina tužitelj i njegova supruga otišli od kuće, tada je tužitelj od njihovog pok. oca i djeda dobio neku zemlju koju je vrlo brzo prodao što su mu otac i djed jako zamjerili i od tada nisu u dobrim odnosima. Tužitelj je znao posjetiti oca, ali većinom bi došao kod njega tražiti novac, te mu otac ne bi dao novce i tu bi opet došlo do svađe.

Navela je i da se za vrijeme očevog boravka u bolnici o njegovoj stoci brinuo L ali da je do toga došlo tako što je L od njezinog sina ŠG uzeo ključeve i istjerao ga iz dvorišta te mu rekao da on nema što tu raditi pa je ŠG bio kod nje za vrijeme očevog boravka u bolnici, a po povratku njezinog oca kući iz bolnice o stoci su se brinuli ŠG i ona.

Napomenula je i da je L dogovorio u bolnici tatin izlazak i čekao je u kući da sanitet doveze oca, a oni su čekali u kući kod susjeda PG i BG da prođe sanitet pa kada su se svi našli u kući njezinoga, pitala je oca tko će se za njega brinuti, ona i ŠG ili L i njegova žena, na što je njezin otac rekao naravno da ona i ŠG te je L ljutito bacio sve papire iz bolnice na stol i otišao te L nijednom nije došao vidjeti oca od njegova povratka iz bolnice kući sve do smrti. Došao je na sahranu. Tuženica je navela i da su liječnici prilikom otpuštanja iz bolnice rekli da će oporavak oca biti dug i težak, da će dekubitus na trtici dugo zarastati i da bi nakon toga trebao u toplice, rekli su da paze na njega, da mu daju lijekove i da postoji mogućnost novog moždanog udara što se u konačnici i dogodilo.

Nadalje je navela da joj pokojni otac nije zamjerao njoj što je ostala trudna s 19 godina, da mu nije mu bilo drago ali je nju suprug ostavio dok je bila trudna pa se vratila kući kod oca i tamo se čak i porodila. Prije nego što se vratila otac se pomirio s tim da je trudna i znali su se posjećivati. Njezin otac ispočetka nije odobravao vezu sa Slobodanovim ocem, ali se s vremenom pomirio s tim. Također se nije baš slagao s njezinom sadašnjom vezom koju ima sa EG, ali se s tim također pomirio. Dok je živjela u kući s ocem prije nego što je otišla živjeti sa EG, normalno je komunicirala sa svojim ocem. Pojasnila je da je njezin sin ŠG izrazio želju da ostane živjeti s njezinim ocem nakon što je ona otišla živjeti sa EG, jer je bio jako vezan uz njega a i ona nije otišla živjeti daleko te su se viđali i komunicirali svakodnevno. Kada je njezin otac doživio moždani udar HG koja je bila njegova patronažna sestra ga je našla u kanalu gdje je bio pao i ona mu je pružila prvu pomoć, te je zvala hitnu, a to zna jer je ona majka njezinog supruga EG i ona je obavijestila svekra da ju zove i doveze kući kod tate. Tuženica je potom otišla po ŠG u školu i došla kod tate, tamo su čekali hitnu a tamo je bio i L, otac je slabo komunicirao, bio je budan ali šutljiv. Prvih dana u bolnici njezin otac nije bio svjestan, imao je sondu u grlu i nije mogao samostalno disati ni komunicirati. Takvo stanje potrajalo je oko tri tjedna. Otac je u bolnicu otišao 29. studenoga 2022. i došao kući 19. siječnja 2023., ona ga je u bolnici posjećivala svaki 2-3 dan, te ako koji dan nije mogla otići tada bi telefonom nazvala i raspitala se o stanju oca. Navela je da je njezin otac kući došao u ležećem položaju, da mu je lijeva strana tijela bila oduzeta, ali da je bio svjestan, da je pričao malo tiše i sporije ali ga se moglo razumjeti a i on je njih mogao razumjeti, pitao je za susjedu Ć, koja je prethodno umrla, 30. prosinca 2022., a koja mu je bila kao majka te ga ona htjela uzrujati i reći mu da je ona umrla dok je on bio u bolnici. Također je navela da njezin otac nije mogao sjediti samostalno jer je na trtici imao dekubitus te su ga oni morali stavljati u sjedeći položaj kada bi on to zatražio. Također je navela da ne zna točno koje lijekove je njezin otac morao trošiti ali da je sve imala uslikano i brinula se da ih na vrijeme popije te da ih uvijek ima, jeo je kašastu hranu ali juhu nije mogao jesti samostalno.

Također je navela da je od odlaska iz bolnice sanitet dva puta došao po njezinog oca da ga odvede na kontrolu u bolnicu i oba puta je ona išla s njim te bi medicinsku dokumentaciju koju bi otac dobio odnijela ili ona ili HG kod liječnika opće prakse, da njezin otac nije išao kod liječnika opće prakse nakon povratka kući iz bolnice nego je njegov doktor SG dolazio kući da ga pregleda, čak je bio i toga dana kad je njezin tata umro jer je došao pregledati tu ranu na trtici koju je prethodno HG previla. Navela je i da nije bilo promjene u očevoj terapiji, da je stalno pio iste lijekove te da je jednom ili dvaput kupila lijekove koje je prepisao doktor SG.

Nadalje je navela i da je prilikom sklapanja ugovora njezin otac bio u polusjedećem položaju, da isti nije potpisao samostalno jer mu se desna ruka tresla ali to je bilo stanje koje je imao i prije moždanog udara a lijeva ruka mu je bila oduzeta, da je javni bilježnik došao kod njih kući s gotovim ugovorom jer su njezin otac i javni bilježnik prije pričali o tom ugovoru i što treba biti u njemu, da je ona pozvala svjedoka na zahtjev njezinog oca, kada je došao javni bilježnik kod njih kući, da prije sklapanja ugovora nije tražila liječničko mišljenje o sposobnosti oca da sklopi ugovor. Tuženica je navela da je o njezinom sinu ŠG, nakon njezine udaje za EG i odlaska iz kuće brinuo njezin otac, ona, njezin muž EG i njegova majka HG, da ŠG danas živi sa svojim tatom jer ne može živjeti sam u kući gdje je živio prije s njezinim ocem jer ima 16 godina te da razlog zbog kojeg ne živi s njom je zato što mu je dosadno jer nemaju ni bašču ni radionicu na što je navikao kod njezinog oca pa zato živi s tatom u [adresa]. Navela je i da njezin otac nije bio u njezinim svatovima koje je imala sa EG, te da ŠG i njezin pokojni otac nikada nisu dolazili kod tužitelja kući.

11. Svjedok VG, javni bilježnik, u svom iskazu je naveo da je pokojnog AG poznavao godinama, da je kod njega sačinjavao i ugovor o doživotnom uzdržavanju sa svojim ocem, da mu je poznato da je imao moždani, da su se sreli prije nego što je AG doživio moždani udar kod mjenjačnice u [adresa] na staroj tržnici te mu je AG tada rekao da bi došao kod njega, da ima dobrog unuka kojemu bi htio sve ostaviti jer je dobar i vrijedan ali je maloljetan, na što mu je rekao da je još mlad i da ne žuri. Svjedok je nadalje naveo da je jednog dana u njegov ured pristupila Radoslavova kćer koju nije poznavao od ranije i rekla mu da je AG imao moždani i da je u bolnici pa su se dogovorili sačekati s ugovorom dok se njegovo stanje ne poboljša. Radoslavova kćer je došla u njegov ured kada je AG otpušten kući iz bolnice kako bi ga o tome obavijestila, te je on nakon nekoliko dana otišao kod AG kući kada mu je AG rekao da će sklopiti ugovor o doživotnom uzdržavanju s kćerkom. Svjedok je nadalje naveo da je prikupio podatke o imovini tako da je tražio da mu se dostavi popis pokretne imovine, što je MG i učinila, odnosno dostavila mu papire za pokretnine. S obzirom na situaciju zatražio je da sklapanju tog ugovora prisustvuju dva punoljetna svjedoka i da mu dostave osobne iskaznice svjedoka. Svjedoci su bili susjedi koji su često posjećivali AG i on ih je otišao upoznati sa situacijom i njihovim obavezama. Otišao je od AG te sredio papire i vratio se sljedećeg dana te mu je AG ukazao da u ugovoru nedostaje još jedna neregistrirana pokretnina, moguće da se radilo o nekom kamionu, pa se opet morao vratiti u ured i promijeniti papire. Svjedoku je bilo bitno da AG zna što hoće i što neće. Kada se vratio s papirima kod AG, svim nazočnima je ugovor pročitao i pojasnio te je AG sve razumio. Što se tiče potpisa AG je krenuo potpisivati, ali mu se ruka jako tresla, nije imao snage i potpis je bio nečitak, a kako ugovor treba potpisati na svakoj stranici postupio je sukladno zakonu te je AG stavio svoj otisak kažiprsta na sve stranice a svjedok UG je potpisao ugovor za AG a također je potpisao i sebe kao svjedoka. Svjedok je naveo da je s AG normalno uspostavio komunikaciju, da su razgovarali i da ga je AG prepoznao, da je cijeli tekst ugovora pročitan svim nazočnima te je svjedok inzistirao da AG pred svima izjavi je li sadržaj ugovora njegova prava volja na što je AG rekao da je sve razumio i da je to njegova volja. Svjedok se nije mogao očitovati o tome je li AG bio nagovoren ili prisiljen sklopiti taj ugovor, te nije htio uopće ulaziti u njihove međusobne odnose, ali prilikom sklapanja ugovora situacija je bila čista i korektna. Svjedok je naveo i da mu je AG rekao da ono što je ranije on napravio sa svojim roditeljima da želi to isto napraviti sada sa svojom kćerkom. Pojasnio je da je prvotno AG rekao da sve želi ostaviti svome unuku, ali da mu je on pojasnio da ugovor ne može sklopiti s unukom jer je on maloljetan te da to mora učiniti s majkom ili ocem pa je zato dogovoreno da će se ugovor sklopiti sa kćerkom koja je majka tog unuka. Naveo je da se ugovor o uzdržavanju ne može sklopiti s maloljetnom osobom jer maloljetna osoba ne može preuzeti obvezu uzdržavanja pa kako je AG htio napraviti isti ugovor kakav je on imao sa svojim roditeljima tako mu je svjedok savjetovao da takav ugovor može sklopiti s nekim od roditelja tog unuka. Također je naveo da je inzistirao da sklapanju ugovora prisustvuju dva punoljetna svjedoka jer je AG bio u teškom fizičkom stanju te je htio da sve bude odrađeno pravilno ukoliko eventualno dođe do nekog spora s obzirom na druge nasljednike. Naveo je i da je s AG imao komunikaciju, ali da je AG teško govorio. Nije savjetovao strankama ugovora da se provede medicinsko vještačenje kako bi se utvrdila Radoslavova sposobnost za sklapanje pravnoga posla jer iz iskustva zna da ta vještačenja traju dugo, te se bojao da bi se AG nešto moglo dogoditi u međuvremenu zbog njegovog stanja, odnosno bojao se da se njegovo zdravstveno stanje ne pogorša. Naveo je i da je s AG razgovarao o drugim nasljednicima, odnosno da mu je AG spomenuo da ga je u bolnici posjećivao njegov sin koji mu je govorio da njemu ostavi svoju imovinu te da je tada bio u nazočnosti odvjetnika.

12. Iz iskaza svjedoka BG proizlazi da je poznavala pokojnog JG, da su ona i njezin suprug UG bili Radoslavovi susjedi, da su uvijek bili u dobrim odnosima, da je AG prije nego što se razbolio dolazio kod njih kući i znao je pričati da bi svu svoju imovinu ostavio svom unuku ŠG. Kada je došlo do sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju, a to je bilo u veljači 2023. AG je poslao ŠG i ĆG po nju i supruga da budu svjedoci toga ugovora te je ona shvatila da ugovor sklapa s ĆG jer je ŠG maloljetan pa ne može taj ugovor sklopiti. Prvo su dali osobne iskaznice a za nekoliko dana je javni bilježnik došao kod AG te su i mi došli kao svjedoci, javni bilježnik je ugovor pročitao te zna da je AG reagirao jer je primijetio da u ugovoru nije naveden kamion pa je i to javni bilježnik morao otići prepraviti. AG je bio svjestan svega. Kada se javni bilježnik vratio s prepravljenim ugovorom pročitao ga je i AG je sve bilo jasno. Tamo je bila nazočna i MG koja je AG rekla: "Jel ti znaš da imaš i L" na što je AG rekao da je L svoje dobio. AG je počeo potpisivati ugovor ali mu je ruka drhtala pa nije mogao to do kraja potpisati te je njezin suprug PG potpisao umjesto njega a AG je stavio otisak kažiprsta. AG je rekao da je taj ugovor njegova volja. Ugovor se sklapao u kući pokojnog AG i tamo su bili nazočni AG, njegova kći MG, javni bilježnik te njezin suprug i ona. Kada su ona i PG došli kod AG tamo je već bio javni bilježnik i tada im je AG rekao da želi sklopiti taj ugovor da osigura ŠG pa da ga zato sklapa s njegovom majkom jer je ŠG maloljetan. Nakon toga je ugovor pročitan, potpisan i pa su ona i njen suprug otišli kući. AG nije čitao ugovor, ugovor mu je pročitan i on je ugovor pogledao, te ga kao što je i navela nije mogao potpisati pa je stavio otisak kažiprsta, tada je sjedio na bolničkom krevetu koji je bio u toj sobi gdje se ugovor sklapao.

Dodala je da je AG dolazila masirati noge gotovo svaki dan, da je AG znao da ima kremu za masiranje i gdje ona stoji, da je svega bio svjestan te da ju je pitao za susjedu babu Ć, odnosno pitao je gdje je ona jer je očekivao da će ga po povratku iz bolnice ona posjetiti, na što mu je ona rekla da je baba Ć umrla, a AG je to prokomentirao riječima: "Pa da, bila je stara." Navela je i da su ona i njezin suprug PG posjećivali AG gotovo svaki dan nakon što se vratio iz bolnice, da je AG ležao ali da je pričao i da ih je uvijek prepoznao i da je znao reći kako će ići orati. Navela je i da je brigu o AG i njegovoj prehrani vodila njegova kći MG, koja je imala bebu od 6 mjeseci, te da je i ona sama znala skuhati i odnijeti jelo AG. Napominje da je MG imala i supruga i svekrvu i svekra koji su joj pomagali u brizi za AG. Navela je da je AG umro otprilike dva do tri tjedna od sklapanja tog ugovora, da je odnos između pokojnog AG i njegove kćeri ĆG prije sklapanja tog ugovora bio dobar, a da tužitelj L i pokojni AG nisu bili u nikakvim odnosima odnosno nisu bili u dobrim odnosima, L ga nije posjećivao osim kada je nešto trebao, a nije joj poznato je li AG posjećivao L i njegovu obitelj. Posjećivala je AG nakon njegova dolaska iz bolnice tako što bi otvorila vrata i ušla normalno u kuću, nigdje nije bio nikakav lanac i vrata su uvijek bila otključana te je mogao doći tko god želi.

13. Svjedok UG u svome je iskazu naveo da je poznavao pokojnog AG, bili su susjedi i redovito se posjećivali, zvali su se "rođaci", da je time što je bio svjedok i potpisnik ugovora ispunio želju pokojnog AG, a njegova želja je bila da sve što ima ostavi svom unuku ŠG i to je znala čitava [adresa] odnosno svi koji su bili s njim u kontaktu. Naveo je da dolazio brijati AG nakon što se on vratio iz bolnice, te je dolazio svaki dan i uvijek je s njim mogao normalno razgovarati, po potrebi je naložio vatru. Naveo je da bi ŠG prije škole naložio vatru i dao mu terapiju ujutro, a MG bi dolazila kasnije i donosila mu hranu te također naložila vatru ako treba, te je svaki dan dolazila patronažna sestra. Uvijek bi govorio ŠG ili ĆG, tko god bi od njih bio nazočan tamo kad on dolazi "skuhajte rođi kavu". Nadalje je naveo da je javni bilježnik VG je došao kod njega i njegove supruge BG 7. ili 8. veljače 2023., doveli su ga MG i ŠG, a da ga je poslao AG da provjeri hoće li oni biti svjedoci ugovora i tada im je javni bilježnik uzeo osobne iskaznice i rekao da će sutra biti sklapanje ugovora. Kada su sutradan došli pok. AG je rekao da u ugovoru nije naveden "TAM-ić" i čak misli da ni broj ovaca nije bio točan pa su se dogovorili da će se ugovor sklopiti sutradan. Javni bilježnik je pročitao ugovor i AG je razumio sve, javni bilježnik ga je pitao zna li da ima i sina L na što je AG odmahnuo rukom pa ga je potom MG opet pitala je li zna da ima L, na što je AG rekao da je L svoje dobio i prodao. AG nije mogao potpisati ugovor jer mu je desna ruka drhtala, ali to je bilo i od prije njegove bolesti pa je on potpisao ugovor umjesto njega te kao svjedok ugovora. Napominje da je on bio kod AG tog dana kad je AG umro, taman ga je taj dan obrijao. AG mi je rekao da mu doda ogledalo i kada se pogledao u ogledalo rekao: "Rođo baš si me dobro sredio." Napomenuo je ĆG da mu se AG čini loše, te je MG pozvala patronažnu sestru koja je potom zvala hitnu i hitna je došla. On je otišao od AG oko 18,00 sati te napominje da je oko 17,30 sati doktor SG posjetio AG. AG je umro toga dana oko 21,00 sat. Nadalje je naveo da AG i MG nisu pričali, da je ŠG bio veza između njih dvoje, a da je L znao posjetiti AG pa bi AG rekao da je "šerif" bio kod njega jer je on tako zvao L, a da su po njegovom saznanju L i AG bili u dobrim odnosima. Također je naveo da je nakon potpisivanja predmetnog ugovora L prestao razgovarati s njim te napomenuo da u situaciji da on nije potpisao taj ugovor da bi to učinio RG, što je svjedoku rekao KG. Naveo je i da se u kuću AG moglo ući normalno, da se kapija nije zaključavala, da je postojala žica na špagi koja podiže rezu da se otvore vrata a da se kapija zaključavala katancem samo kada je ĆG išao negdje. Koliko mu je poznato od dolaska AG iz bolnice do njegove smrti ta kapija nije se zaključavala lancem i katancem. Svjedok je naveo i da mu je AG rekao da ga je u bolnici posjetio "šerif" (L) s odvjetnikom da potpiše ugovor te napominje da je čuo od ŠG, kada je došao kod AG nakon njegovog povratka iz bolnice da je AG rekao da će ga služiti ŠG i MG. Pokojni AG rekao mu je da je razgovarao s javnim bilježnikom o tome da želi ugovor sklopiti s unukom no da mu je javni bilježnik rekao da je ŠG maloljetan i da takav ugovor ne može sklopiti pa je zato ugovor sklopljen sa Slobodanovom majkom ĆG. Naveo je i da je od Radoslavovog povratka kući iz bolnice liječnik opće prakse jednom došao kod AG kući, a da je AG sanitet nekoliko puta vodio u bolnicu. Naveo je i da je javni bilježnik VG pročitao ugovor i da je svjestan toga što je potpisao umjesto AG te pojašnjava da je AG sklopio ugovor s Radom samo zato što je ŠG bio maloljetan i da nakon što ŠG navrši 18 godina sva Radoslavova imovina treba pripasti ŠG, navodi da je to bila volja i želja AG. Nakon što je javni bilježnik pročitao ugovor on je shvatio da će nakon što ŠG navrši 18 godina sve pripasti njemu.

14. Svjedok HG u svome je iskazu navela da je svekrva tuženice ĆG, da je njezin sin u braku s tuženicom, da joj je poznato da je tuženica sa svojim sinom ŠG živjela s pokojnim AG dok se nije udala za njezinog sina, a da L živi u [adresa]. MG se doselila kod njih nakon udaje za njezinog sina. Navela je da nije imala nikakav kontakt niti odnos s AG, poznato joj je da on nije odobravao što se MG udala za njezinoga sina i odselila od kuće. Inače je zaposlena kao medicinska sestra i u sklopu posla obavlja kućnu njegu. Navela je da ju je jednog dana na povratku s posla nazvala susjeda pokojnog AG i rekla da on leži u kanalu, da su L zvali ali se nije javio, a da ĆG nisu zvali jer je tada imala bebu od 3 mjeseca pa su pretpostavili da ne bi ni mogla doći. Nakon tog poziva ona je došla do mjesta gdje se AG srušio i vidjela ga kako leži u kanalu, odmah je ušla u kuću prvih susjeda, a to su SG i DG, stric i bratić ĆG i L. Poznato joj je da oni nisu bili u dobrom odnosu s AG, ali nju to nije zanimalo nego je samo htjela pomoći AG te je zajedno sa SG otišla u kuću od AG, uzeli su deku, omotali AG u nju i unijeli ga unutra nakon čega je pozvala hitnu pomoć. Sljedeći kontakt s AG bio je kada je on iz bolnice pušten kući te mu je doktor prepisao kućnu njegu pa je ona kao medicinska sestra koja obavlja kućnu njegu išla njemu u posjete i obavljala što je trebalo, primjerice kupanje, previjanje jer je on bio nepokretan. Odlazila je tamo pet puta tjedno. Tada je s njim živio ŠG. Njezina snaha MG je dolazila kod AG kada bi netko od ukućana, pri čemu misli na svoga supruga, sina i sebe, bio kod kuće kako bi mogao pričuvati bebu da ona može otići kod svoga oca. L nije nikada vidjela kod AG u tom periodu kada je obavljala kućnu njegu, niti joj je AG spominjao da L dolazi. Poznato joj je iz priča u selu da L i pokojni AG nisu bili u dobrim odnosima, ali ne zna nikakve detalje. Kada je dolazila u kućne posjete AG je bio nepokretan, imao je na gluteusu dvije rane, rane na petama i laktu što mu je previjala, znali su razgovarati, pitala bi ga kako se osjeća i boli li ga što, može li jesti i on bi uvijek dao odgovor na pitanja, ali malo usporeno. Bio je svjestan te nije pričao nesuvislo. Također mu je pomagala da ga posjednu jer je većinom bio u ležećem položaju, ali to bi trajalo nekoliko minuta i onda bi ga opet polegla. Znala je i vikendom doći pomagati ĆG oko AG ukoliko je bilo potrebno što nije morala u sklopu svoga posla nego je to činila zbog ĆG. Kućnu njegu obavljala je sve do Radoslavove smrti te navodi da je njegovo stanje bilo isto cijelo vrijeme. Napominje da ju je jednom prilikom MG pozvala kada je AG pozlilo pa je tada došla kod AG i zvali su hitnu pomoć, a to je bio dan kada je AG umro. Navela je da kada je dolazila kod AG ni vrata od kuće ni kapija nisu bili zaključani. Kada je vršila kućnu njegu, tamo je bio i ŠG kada nije išao u školu i AG je komunicirao s njim. Znala je vidjeti i susjede A i PG da posjete AG i jednom je uz odobrenje AG pustila u kuću dva muškarca iz Ćelija koje on prepoznao, a koji su ga došli posjetiti, njihovih imena se više ne sjeća. AG je bio svjestan i priseban i prepoznavao je ljude te mogao izraziti svoje želje. Navela je i da ne zna kakvi su odnosi između ĆG i njezinog oca AG bili dok je ona živjela s njim, nego samo zna da nakon što se MG udala za njezinog sina neko vrijeme se AG ljutio na ĆG i nije htio doći ni u svatove. Doktor opće prakse SG dao je nalog za kućnu njegu te je i on dolazio pokojnom AG u kućne posjete kad god je trebalo. Opće zdravstveno stanje pokojnog AG nakon dolaska iz bolnice bilo je teško što se tiče fizičkog stanja, a što se tiče psihičkog stanja pitala je AG je li nekad pio tablete na što je on odgovorio da nije, te da do moždanog udara nije ni išao kod liječnika. Navela je i da je njegovo disanje bilo normalno dok je ležao na leđima, a kada bi ga okrenula na lijevu stranu da ga previje znao se požaliti da mu je u tom položaju teško te bi pitao kad će biti gotovo. Također je navela i da je MG davala terapiju pokojnom AG, da bi znala navečer pripremiti terapiju za sljedeći dan pa bi mu ŠG dao da popije. Nije joj poznato koliko ŠG ima godina sad a koliko je imao tada. Također je navela i da da kad se pacijent pušta na kućnu njegu podrazumijeva se da o njemu netko treba brinuti a u slučaju AG to je bio ŠG koji je živio s njim, MG koja je dolazila svaki dan i ona koja je također dolazila svaki dan. Napominje da što se tiče zdravstvene njege AG je bio u cijelosti pokriven, kao i prehrane. Navela je i da nitko od njezine obitelji nije vodio nikakvu brigu o pokojnom AG prije nego je AG doživio moždani udar.

15. Iz iskaza svjedoka GG proizlazi da poznaje i L i ĆG te je s njima u dobrim odnosima a pokojnog AG je više poznavala iz viđenja. U sklopu projekta "Zaželi" počela je dolaziti kod pokojnog AG pospremiti i počistiti prostor u kojem on živi. Počela je dolaziti u periodu od njegovog povratka kući iz bolnice sve do njegove smrti. Dolazila je tri puta tjedno i ostajala otprilike dva sata. U tom periodu kada je bila kod njega ona bi mu se javila, ali nije sigurna je li ju on prepoznao te dok je obavljala taj posao nije komunicirala s njim nego bi obavila svoje i otišla. Kada bi došla pospremiti, unuk ŠG je bio uglavnom s njim a AG je ležao u krevetu. O odnosu između pokojnog AG i L i ĆG nije joj poznato ništa odnosno ne zna u kakvim su međusobnim odnosima oni bili. Jedino joj je poznato iz priča u selu da MG i pokojni AG nisu bili u dobrim odnosima. Dok je čula isto iz priča da je pokojni AG bio u kontaktu sa sinom L. No za ništa od toga ne može tvrditi je li točno ili ne. Navela je i da misli da pokojni AG nije ni znao zašto je ona dolazila kod njega u kuću, da pokojnog AG nije vidjela nekoliko mjeseci prije nego što je počela dolaziti kod njega, obavljati kućanske poslove te bi se inače kada bi se sreli samo pozdravili, nisu razgovarali. Također je navela i da je i kapija i kuća bila otključana kada bi dolazila kod AG. Misli da je dolazila kod AG dva tjedan jer je on brzo preminuo nakon dolaska iz bolnice. Kada je dolazila kod AG tamo nije viđala L, a da je znala sresti ĆG tamo. Također je navela da je pokojni AG samo ležao i da nije mogla uspostaviti komunikaciju s njim te da joj se pokojni AG nije pokušavao obraćati odnosno uspostaviti kontakt s njom.

16. Iz iskaza svjedoka CG slijedi da je pokojni AG bio njegov stric i živio je pokraj njega te s njim nije bio u dobrim odnosima. Poznato mu je da je L posjećivao pokojnog oca AG, a i da je AG posjećivao L. Znali su se par puta posvađati ali su bili u dobrim odnosima. Što se tiče ĆG, zna da je ona prije živjela s AG, ali da nisu bili tad u dobrim odnosima. Kada se MG odselila jednom prilikom je čuo pokojnog AG da je izjavio da MG dođe po sve svoje stvari i odnese ih i da ga ona ne zanima. Pokojni AG živio je s unukom ŠG i nakon što se vratio iz bolnice viđao je jedino HG da dolazi kod AG jednom do dva puta dnevno i zadrži se oko 15 minuta, dok nije viđao ni ĆG ni L da posjećuju AG. Inače nije posjećivao AG niti s njim komunicirao, jedino je pomogao LGFZ toga dana kada je on pao pa je pomogao da ga unesu u kuću. Poznato mu je da je L posjećivao pokojnog AG dok je bio u bolnici i da se za to vrijeme brinuo o životinjama koje je AG držao a to mu je poznato od L jer mu je L rekao da je posjećivao oca u bolnici, a sam je vidio da se L dolazi brinuti za životinje jer živi pored. Također je naveo i da je je L pomagao pokojnom ocu AG u poljoprivrednim poslovima. Napominje da je AG posjećivao L u [adresa], a to zna jer je on tamo dolazio kod Miloševog šogora pa bi znao vidjeti Radoslavov auto na ćupriji. Napominje da je vidio ĆG samo jednom prilikom kod AG i to kada je kod njega bio i javni bilježnik VG. Naveo je i da nije bio u kući AG 15-20 godina prije toga dana kada je pao i kada je pomogao unijeti ga u kuću.

17. Iz medicinske dokumentacije na ime pokojnog AG te nalaza i mišljenja vještaka psihijatra Vlatke Kovač slijedi da je pokojni AG, zaprimljen u NMB Vukovar 30. studenoga 2023. zbog, dan ranije, naglo nastalog poremećaja svijesti sa slabošću (plegijom) lijevih ekstremiteta te poremećaja govora i artikulacije, da je isto nastalo u sklopu moždanog udara uslijed teškog unutarmoždanog krvarenja u području desne strane mozga (područje bazalnih ganglija, moždanih komora te temporoparijetalnog dijela mozga) te posljedičnim okolnim otokom mozga, da je radi pogoršanja premješten u jedinicu intenzivnog liječenja, da je tijekom hospitalizacije u JIL (04.12. do 24.12.22.) zabilježeno da je je posljednjih dana zanesene svijesti, povremeno somnolentan, na poziv otvara oči i usmjeri pogled prema izvoru podražaja, da je 21. prosinca 2022. konzilijarno pregledan po psihijatru koji navodi da se prilikom pregleda s pacijentom se uspostavi kontakt očima, da se doima da razumije postavljena pitanja, pokuša odgovoriti, ali ne uspijeva izgovoriti, psihomotorno je inhibiran, a u kliničkom statusu se navodi da je pri svijesti, kontakt se uspostavi, ali ne produbljuje zbog otežanog govora, psihomotorno inhibiran, ne doima se pod utjecajem psihotičnih sadržaja, ostale psihičke funkcije nije moguće ispitati. Kod premještaja na odjel neurologije (24.12.2022.) je somnolentan, na poziv otvara oči s latencom, zjenice uske, jednake, ne prati pogledom, ne opaža se devijacija bulbusa ni nistagmus, da je niži lijevi usni kut, da desnu nogu na podražaj povlači, a da su lijevi udovi plegični, da stišče desnu šaku i kratkotrajno flektira desnu ruku u laktu te da ima tremor u mirovanju desne ruke. Nadalje i iz nalaza logopeda od 21. prosinca 2022. slijedi da uspostavlja kontakt koji održava, ali se brzo zamara i uspavan je, da odgovara na poziv vlastitog imena, da se recepcija govora doima urednom, naloge izvršava sukladno trenutnim mogućnostima, na upite odgovara kratko jednom riječju, afonično, da u govornoj ekspresiji dominira afonija koja značajno smanjuje inteligibilitet govora, da na upute odgovora jednom riječju kratko, ali adekvatno. Pokretljivost govornih organa je značajno reducirana, glas ne uspije producirati, disanje je plitko, prima kisik na masku te da se ostali elementi procjene zbog općeg stanja pacijenta ne ispitaju. Nadalje, ponovni pregled logopeda je učinjen 10. siječnja 2023. te iz nalaza slijedi da je bez značajnijih promjena u odnosu na prethodnu procjenu, da je izrazito uspavan, otežano održava kontakt, da za vježbe minimalno surađuje, glas ne producira, na upite odgovara samo mimikom, da logoped u svom nalazu 11.01.2023. navodi da provede rehabilitacijske postupke za glas, artikulaciju i disanje, da je suradljiviji, no i dalje uspavan, pa otežano održava kontakt, za vježbe djelomično surađuje, glas producira na nalog, na upite odgovara govorom (do najviše 3-članog iskaza) povremeno afonično, no uglavnom producira glas koji je slabog intenziteta, da je izvađena NG sonda i da guta kašasti sadržaj samostalno. U nalazu od 12. siječnja 2023. logoped opisuje da se provedu rehabilitacijski postupci za glas, artikulaciju i disanje, danas uspavan, otežano održava kontakt, doima se bezvoljnim, za vježbe djelomično surađuje, glas producira na nalog, na upite odgovara govorom kraćom rečenicom, producira glas koji je slabog intenziteta, danas bez afonije. Zbog ekstrapiramidne simptomatike u terapiju uvedena levodopa sa benzerazidom i antdepresiv fluvoksamin. Postupno se u bolesnika prati kliničko i laboratorijsko poboljšanje, diše na sobnom zraku uz uredne saturacije kisikom, u verbalnom je kontaktu, uglavnom adekvatnom, guta tekućinu i kašastu hranu bez zagrcavanja, ne kašlje, nema sekreta u dišnim putovima, afebrilan je. Kod otpusta (19.01.2023.) bolesnik je pri svijesti u verbalnom kontaktu, naloge slijedi i razumije, nesigurne vremenske orijentacije, orijentiran u prostoru i prema osobama, sniženog raspoloženja, usporen, guta bez poteškoća krutu i tekuću hranu, hrani se uz pomoć druge osobe. Lijevi udovi su u mlohavoj plegiji, na desnoj povišen tonus tipa rigora uz povremeni tremor desne ruke.

Vještak u nalazu i mišljenju dalje navodi da se navedeno tijekom hospitalizacije kompliciralo s razvojem dubokog poremećaja svijesti, akutnim poremećajem disanja te potrebom za mehaničkom ventilacijom (respiratorom) tijekom dvanaest dana, poremećajima mokrenja sa zastojem mokraće, potrebom za urinarnom kateterizacijom uz razvoj upalnih promjena mokraćnog trakta, povišenom tjelesnom temperaturom, kompliciranom upalom pluća, razvojem dekubitalnih rana na trtici i obje pete detektiranim multirezistentnim biološkim agensima. Također su dijagnosticirane i potvrđene bolesti kardiovaskularno sustava, arterijska hipertenzija te permanentna fibrilacije atrija srca. Zbog svega navedenog, multidisciplinarno je liječen po neurologu, anesteziologu-intenzivisti, internisti, infektologu, kirurgu, te je provedeno fizikalno- rehabilitacijsko liječenje te rehabilitacijski postupci za glas, artikulaciju i disanje po logopedu. Tijekom bolničkog liječenja, dolazi do postupne regresije intrakranijskog i plućnog nalaza s djelomičnim poboljšanjem statusa istih, uz zaostalu slabost lijevih ekstremiteta te tremor desne ruke i šake, poteškoće u govoru i artikulaciji, sniženo raspoloženja i usporenost uz postupno demarkiranje dekubitalnih promjena. Slijedom navedenog pokojni AG se, dogovorno s obitelji, 19.01.2023. godine, otpušta na kućno liječenje tijekom kojeg se provodi terapija i njega uz pomoć patronažne službe te su učinjene kontrole i ordinirana terapija po urologu i kirurgu. Nadalje, 27.02.2023. u 20:47 h dovezen je vozilom HMP-a u pratnji liječnice u NMB Vukovar koja navodi do je obitelj zvala hitnu pomoć jer je naglo ostao bez kontakta (uz navod daje jutros bio u kontaktu), te da je postao dispnoičan. Bolesnik pri dolasku bez perifernog venskog puta, intraosealno u tijeku inf. F.0 250 ml i.v., bez kontakta, raširenih i nereaktibilnih zjenica, hipotenzivan sa slabo palpabilnim perifernim pulzacijama, marmorizirane periferije i već agonalnih respiracija. U kliničkom statusu na plućima obostrano bez vlažnih krepitacija, aritmične srčane akcije, bez šumova nad srcem, mekanog trbuha u razini prsnog koša, čujnog rada crijeva. Ekstremiteti su bez tjestastih edema, obostrano previjeni ulkusi; na trtici veći dekubitus. Istog dana u 21 : 19 h nastupa letalni ishod.

Vještak psihijatar zaključuje da pok. AG vrlo vjerojatno s obzirom na svoje psihofizičko zdravlje nije bio sposoban ovjeriti svoj potpis na Ugovoru sklapanje ugovora o doživotnom uzdržavanju ovjerenog po javnom bilježniku VG iz [adresa] dana 10. veljače 2023., da vrlo vjerojatno nije bio u stanju samostalno, bez prisile ili nagovora odlučivati o svojim pravima i obvezama koje je tim Ugovorom preuzeo. Pojašnjava da kod pok. AG zdravstvene posljedice pretrpljenog moždanog udara temeljem medicinske dokumentacije u kojoj je vidljivo iz anamneze, kliničke slike, rezultata dijagnostičke obrade i tijeka liječenja u bolesnika da se radilo o primarno velikom intracerebralnom krvarenju u području bazalnih ganglija desno- irigacijskog područja desne središnje moždane arterije s intraventrikularnim prodorom te SAH-om nastalim uslijed dugogodišnje neregulirane hipertenzije kardiomiopatije. Tijek bolesti je dodatno kompliciran pneumonijom, multiplorezistentnom bakterijom najvjerojatnije uslijed mehaničke ventilacije, uroinfekcijom te razvojem dekubitusa, a što je i uzrokom dugotrajne hospitalizacije. S obzirom na sve navedeno malo je vjerojatno da ju u vremenu od otpusta iz bolnice do smrti bolesnika moglo doći do potpunog oporavka neurološkog deficita.

18. U podnesku od 19. ožujka 2024. tužitelj je naveo da nema primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka, da prema nalazu i mišljenju slijedi da pok. AG s obzirom da svoje psihofizičko zdravlje nije bio sposoban na valjan način sklopiti ugovor o doživotnom uzdržavanju, te ističe da se zdravstveno stanje njegovog oca, nakon otpusta iz bolnice pa do njegove smrti i dalje pogoršavalo, a što se može utvrditi i dodatnim pribavljanjem medicinske dokumentacije od strane njegovog liječnika opće prakse.

19. Vještak Vlatka Kovač ispitana je na glavnoj raspravi 21. ožujka 2024. kojom prilikom je navela da u cijelosti ostaje kod nalaza i mišljenja od 4. ožujka 2024., da se u konkretnom slučaju radi se o jako velikoj ozljedi mozga kod AG, odnosno o intracerebralnom krvarenju desne strane FTP regije i bazalnih ganglija s posljedičnim poremećajima svijesti, orijentiranosti, motorike i verbalizacije koje su se u daljnjem tijeku liječenja tijekom hospitalizacije opteretilo nizom komplikacija od strane respiratorno kardiovaskularnog sustava i razvojem infektivne patologije, da se vještačilo razdoblje hospitalizacije i ranog poslijehospitalnog perioda. Pojasnila je da cerebralno vaskularne bolesti posebice intrakranijalno krvarenje uzrokuje širok raspon patoloških stanja pa tako i psihičke poremećaje u smislu cerebro vaskularne depresije, nesposobnosti izvršnog funkcioniranja, podložnosti sugestibilnosti, gubitka koncentracije, dijelom dezorganiziranog mišljenja uz prirodan strah uvjetovan ovisnošću o drugim osobama. Smatra da činjenica što je liječnik opće prakse posjećivao AG nakon povratka kući ne bi utjecala na nalaz i mišljenje jer je u ovakvoj situaciji nemoguće da bi se stvari mogle promijeniti na bolje te liječnik opće prakse ipak ne može učiniti stručnu psihologijsko-psihijatrijsku procjenu bolesnika, no unatoč tome, a s obzirom na činjenicu da prilikom vještačenja nije raspolagala zdravstvenim kartonom pokojnog AG može sačiniti dopunu nalaza i mišljenja ukoliko sud pribavi zdravstveni karton. Također je navela da s obzirom na dokumentaciju koja je bila predmet vještačenja na dan sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju 10. veljače 2023. pokojni AG vrlo vjerojatno nije bio sposoban dati valjani sud odnosno sklopiti takav ugovor s obzirom na svoje kognitivne kapacitete. Vještak napominje da bi u konkretnom slučaju bilo uputno prije sklapanja takvog ugovora obaviti psihijatrijski pregled što u konkretnom slučaju nije učinjeno. Također je navela da na nalaz i mišljenje ne bi drugačije mogli utjecati iskazi svjedoka odnosno osoba koje su prisustvovale sklapanju tog ugovora budući da osobe ne raspolažu stručnim znanjem niti su njihovi iskazi predmet vještačenja. Navela je i da s obzirom na težinu zdravstvenoga stanja moždani udar čini organske promjene na mozgu koji između ostalog karakterno mijenja ličnost. Nije se mogla očitovati o tome može li osoba koja više od 20 godina poznaje pokojnoga AG procijeniti njegovu sposobnost za sklapanje ugovora. Navela je i da je AG u dogovoru s obitelji pušten kući i da je bio pri svijesti, orijentiran u prostoru i prema osobama, nesigurno vremenski orijentiran, sniženog raspoloženja i usporen što znači da razumije jednostavnije naloge a što ne znači da je u potpunosti kognitivno kapacitiran. Također je navela i da je pokojni AG **.**.2023. vrlo vjerojatno bio sugestibilan, te da je bio ograničenih kognitivnih kapaciteta te da njegovo psihofizičko stanje nije bilo trajno, već je podložno promjenama na bolje ili na gore. Također je navela i da i urinofekt kojem je pokojni NG bio izložen može utjecati na stanje svijesti. Potvrdila je da pokojni AG s obzirom na svoje zdravstveno stanje uzimajući u obzir medicinsku dokumentaciju koja je bila predmet vještačenja u sklopu kojeg su i nalazi specijalista nakon otpuštanja kući vrlo vjerojatno nije mogao shvatiti u potpunosti značenje ugovora o doživotnom uzdržavanju i posljedice istoga. Nije se mogla očitovati o tome jesu li osobe bliske pokojnom AG s obzirom na njegovo stanje mogle zaključiti da bi on mogao u skorijoj budućnosti preminuti. Također je navela i da pokojni AG vrlo vjerojatno nije mogao shvatiti sve podatke koji se odnose na imovinu, obveze i prava koja bi mu pripala temeljem tog ugovora, te s obzirom na zahvaćene regije u mozgu krvarenjem nije mogao vrlo vjerojatno shvatiti toliku količinu teksta koja je predmet ugovora.

Punomoćnik tuženika prigovorio je iskazu vještaka obzirom da vještak ne posjeduje potpunu dokumentaciju, a vještači sposobnost sada pokojne osobe za sklapanje ugovora o doživotnom uzdržavanju. Naime nakon otpuštanja iz bolnice nema dostatne dokumentacije koja bi utvrdila zdravstveno stanje pokojnog AG, te vještakinja a s obzirom i na činjenicu da je isti umro u svom nalazu samo procjenjuje moguće stanje na temelju ranije medicinske dokumentacije. U tom smislu tuženik prije svega smatra kako nije niti moguće vještačiti stanje svijesti odnosno sposobnost za sklapanje osporavanog ugovora u trenutku njegovog sklapanja a posebice i zbog nedostatka medicinske dokumentacije kao i činjenice da je isti umro.

20. U podnesku od 9. travnja 2024. tuženica je u cijelosti osporila nalaz i mišljenje vještaka navodeći da u medicinskoj dokumentaciji nema niti jednog nalaza neurologa i psihologa pa da slijedom toga nije moguće utvrditi neurološko i psihičko stanje pok. AG oko 3 tjedna prije njegove smrti, a kamoli na dan sklapanja spornog ugovora. Tuženica ističe da je pok. AG u dovoljnoj mjeri bio zdrav, da je mogao shvatiti pravne učinke sklapanja ugovora i posljedice istoga, te da je mogao samostalno odlučivati o svojim pravima i obvezama, a što proizlazi iz sadržaja samoga osporavanog Ugovora o doživotnom uzdržavanju čiji je sadržaj ovjeren od strane javnog bilježnika, što znači da je javni bilježnik prije sklapanja pravnog posla morao razgovarati sa strankama ugovora, utvrditi njihovu pravu volju, te poučiti ih o pravima i obvezama kao i pravnim posljedicama sklapanja takvog ugovora i svjedoka sklapanju ugovora PG i BG. Također tvrdi da se vještačenje moralo provesti tek nakon ispitivanja tužene kao parnične stranke i stranke ugovora, javnog bilježnika te svjedoka sklapanju ugovora. Naime, iste osobe su bile istodobno nazočne sklapanju navedenog ugovora, te se jedine mogu jasno i precizno očitovati o okolnostima pod kojima je ugovor sklopljen odnosno o zdravstvenom stanju pok. AG. Dodatno, nalaz i mišljenje vještaka je manjkavo jer u spisu ne postoji medicinska dokumentacija liječnika opće prakse dr. SG kod kojega se pok. AG liječio nakon otpuštanja iz bolnice, kao i izvješća patronažne sestre HG koja je svakodnevno pružala pomoć i njegu pok. AG.

21. Sud je na glavnoj raspravi 21. ožujka 2024. usvojio prijedlog tuženika te pribavio zdravstveni karton pokojnog AG te vještaku Vlatki Kovač naložio dopunu vještačenja na način d au obzir uzme pribavljeni zdravstveni karton.

22. U dopuni nalaza i mišljenja od 10. lipnja 2024. vještak Vlatka Kovač je navela da je iz dostavljene dokumentacije u vidu zdravstvenog kartona Specijalističke ordinacije obiteljske medicine dr. CG u periodu nakon otpusta s hospitalizacije razvidno da nema opisa stanja svijesti niti evaluacije bolesti iz psihijatrijske domene, da je u istoj samo vidljiv opis i terapija somatskih stanja i poremećaja i da stoga nema promjene u odnosu na već ranije napisano mišljenje vještaka.

23. Tužitelj je u podnesku od 4. rujna 2024. naveo da nema primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka, doke j tuženik u podnesku od 16. rujna 2024. i osporio dopunu nalaza i mišljennja vještaka opet navodeći kako ne postoji dokumentacija bitna za psihičko i neurološko stanje unatrag mjesec dana od dana sklapanja osporavanog ugovora, a na temelju koje bi vještak uspio donijeti svoje zaključke.

24. Na ročištu održanom 23. listopada 2024. vještak Vlatka Kovač je navela da u cijelosti ostaje kod nalaza i mišljenja od 4. ožujka 2024. i kod dopune nalaza i mišljenja od 7. lipnja 2024. te ponovila da zdravstveni karton pok. AG nije utjecao na njezin nalaz i mišljenje koji sam ranije sačinila. Navela je i da ne može kategorički tvrditi da pokojni AG definitivno nije bio sposoban sklopiti ovaj ugovor jer ga nije imala prilike pregledati te radi toga ostaje kod nalaza i mišljenja odnosno kod toga da pok. AG vrlo vjerojatno nije bio sposoban sklopiti ovaj ugovor te dodaje da s obzirom na kliničku sliku i iskustvo nije bio u mogućnosti donijeti takvu kompleksnu odluku. Također je pojasnila da navodi iz medicinske dokumentacije "kod otpusta bolesnik je pri svijesti i u verbalnom kontaktu, naloge slijedi i razumije" predstavljaju grubu orijentacijsku procjenu s obzirom da nema opisane skale svijesti niti orijentacije te smatra da je to gruba neurološka procjena koja je sačinjena kako bi se utvrdilo može li bolesnik biti otpušten kući. Također je navela da ne može pričati o procjeni svijesti od strane neurologa jer to nije njezina struka te ne zna koliko oni ulaze u dubinu kod procjene svijesti te se može izjašnjavati samo sa gledišta svoje struke odnosno psihijatrijske i dodaje da neurolozi vjerojatno daju bolju kvantitativnu procjenu svijesti a da je psihijatrijska procjena svijesti kvalitativna. Pored toga je navela i da ne dvoji da pokojni AG nije mogao odgovoriti na osnovna potanja i razumjeti osnovne naloge, ali da su uslijed moždanog udara dominantno zahvaćene i psihičke i fizičke odnosno motoričke regije mozga, da su ljudima lakše vidljive ove motoričke odnosno lakše je procijeniti njegovo fizičko stanje, a da ove psihičke utječu i na pažnju, prosuđivanje, emocije, rješavanje problema, kontrolu impulsa, podložnost sugestibilnosti, a također i prirodni strah uvjetovan ovisnošću o drugim osobama. Pojašnjava da svaka struka procjenjuje uvjete za otpuštanje bolesnika, s obzirom na mogućnost ambulantnog liječenja te je kod AG procjena bila da je moguć nastavak ambulantnog liječenja. Objašnjava da navodi s prošle rasprave o tome da je pokojni AG mogao biti i bolje i lošije znače da je ujutro mogao biti primjerice suvisao i dobro a da mu je do navečer porasla anksioznost, ustrašenost, da su moguće i halucinacije, te da je njegovo stanje bilo nepredvidivo i ne može se pretpostaviti. Dodaje da pokojni AG s obzirom na masivno krvarenje u mozgu nije imao dubinu kognitivnih kapaciteta, nije bio u stanju dubinski u potpunosti rasuđivati.

Punomoćnik tuženika je nakon saslušanja vještaka stavio primjedbu na iskaz vještaka i to u odnosu na pisani nalaz i dopunu istoga i usmeni dio, s obzirom da smatra da se stanje svijesti i mogućnost rasuđivanja i sklapanja pravnog posla vještačene osobe ne može utvrđivati nakon njezine smrti, isključivo na temelju medicinske dokumentacije i to posebno izostanka iste od dva mjeseca a koja medicinska dokumentacija bi bila vezana za neurološko stanje vještačene osobe.

25. Na temelju rezultata dokaznog postupka, cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev osnovan.

26. Ovdje valja naglasiti kako su se odredbe Zakona o obveznim odnosima koje uređuju ugovor o doživotnom uzdržavanju izmijenile donošenjem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 155/23, dalje u tekstu ZIDZOO/23) koji je stupio na snagu 30. prosinca 2023.

Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima u čl. 25. propisuje da se odredbe ovoga Zakona neće primjenjivati na ugovore koji su sklopljeni prije stupanja na snagu ovoga Zakona, osim odredbe članka 1. ovoga Zakona, a kako je predmetni ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen 10. veljače 2023., to se u konkretnom slučaju ne primjenjuju odredbe Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 155/23), nego se primjenjuje Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, dalje u tekstu ZOO).

27. Tako odredba čl. 580. ZOO-a (prije ZIDZOO 155/23) propisuje da Ugovor o doživotnom uzdržavanju mora biti sastavljen u pisanom obliku te ovjeren od suca nadležnog suda ili potvrđen (solemniziran) po javnom bilježniku ili sastavljen u obliku javnobilježničkog akta te da će prilikom ovjere ili sastavljanja ovlaštena osoba ugovarateljima pročitati ugovor i upozoriti ih na njegove posljedice.

28. Prema odredbi članka 322.st.1. ZOO ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

29. Sukladno čl. 327. st. 1. ZOO-a na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba.

30. Glede sposobnosti za sklapanje ugovora fizičkih osoba se odredba čl. 276. st. 1. ZOO-a propisuje da je za sklapanje pravovaljanog ugovora potrebno da ugovaratelj ima poslovnu sposobnost koja se zahtijeva za sklapanje toga ugovora.

31. Prema čl. 187. stavak 1. Zakona o parničnom postupku, tužitelj može u tužbi tražiti da sud samo utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakvog prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost takve isprave. Prema stavku 2. istog članka tužba se može podići kada je to posebnim propisima predviđeno, kad tužitelj ima pravni interes da sud utvrdi postojanje kakvog prava ili pravnog odnosa ili kad tužitelj ima kakav drugi pravni interes za podizanje takve tužbe.

31.1. Po ocjeni suda, radi se o tužbi sukladno čl. 187. ZPP-a, a tužitelj ima pravni interes za podnošenjem takve tužbe jer bi u slučaju osnovanosti tužbenog zahtjeva, stvari navedene u ugovoru o doživotnom uzdržavanju činile ostavinsku imovinu ostavitelja AG, a kojega tužitelj nasljeđuje kao zakonski nasljednik I-nasljednog reda.

32. Dakle, u postupku je bilo potrebno utvrditi je li pokojni AG u vrijeme zaključenja ugovora o doživotnom uzdržavanju sa svojom kćeri imao poslovnu sposobnost, te da li je obzirom na svoje zdravstveno stanje mogao shvatiti značaj i posljedice zaključenja takvog ugovora. Izvedenim dokazima u postupku, cijeneći svaki dokaz pojedinačno i u svojoj ukupnosti utvrđeno je da pokojni AG u vrijeme zaključenja ugovora, dana 10. veljače 2023., obzirom na svoje stanje takvu sposobnost nije imao i nije mogao shvatiti niti značenje niti pravne posljedice ugovora o doživotnom uzdržavanju. Da je tome tako utvrđeno je iz provedenog psihijatrijskog vještačenja te iz medicinske dokumentacije koja je u spisu.

33. Naime, unatoč sukladnim iskazima svjedoka ĆG i VG, te BG i UG u dijelu da je pokojni AG bio svjestan kakav ugovor sklapa, što potpisuje, odnosno što umjesto njega potpisuje svjedok UG, sud je kao vjerodostojan uzeo u obzir nalaz i mišljenje vještaka psihijatrijske struke Vlatke Kovač, dopunu toga nalaza i mišljenja kao i iskaz vještaka dan u dva navrata na glavnim raspravama kod ovoga suda, s obzirom da je vještak psihijatrijske struke jedini stručan i mjerodavan procijeniti sposobnost pokojnog AG za sklapanje ugovora o doživotnom uzdržavanju i razumijevanje količine teksta koja je u istome sadržana te ga ovaj sud u cijelosti prihvaća kao istinit jer je sačinjen sukladno pravilima struke, sukladno nalogu suda i objektivno.

34. Vještakinja zaključuje da pok. AG vrlo vjerojatno s obzirom na svoje psihofizičko zdravlje nije bio sposoban ovjeriti svoj potpis na ugovoru o doživotnom uzdržavanju, da vrlo vjerojatno nije bio u stanju samostalno, bez prisile ili nagovora odlučivati o svojim pravima i obvezama koje je tim Ugovorom preuzeo, da se kod njega radilo o primarno velikom intracerebralnom krvarenju u području bazalnih ganglija desno- irigacijskog područja desne središnje moždane arterije s intraventrikularnim prodorom te SAH-om nastalim uslijed dugogodišnje neregulirane hipertenzije kardiomiopatije, da je tijek bolesti dodatno kompliciran pneumonijom, multiplorezistentnom bakterijom, uroinfekcijom te razvojem dekubitusa, a što je i uzrokom dugotrajne hospitalizacije te je s obzirom na sve navedeno malo vjerojatno da ju u vremenu od otpusta iz bolnice do smrti bolesnika moglo doći do potpunog oporavka neurološkog deficita. Ovakav zaključak vještaka sud u cijelosti prihvaća kao stručan i objektivan.

34.1. Također, je na glavnoj raspravi vještakinja je uspješno otklonila sve primjedbe tuženika navodeći da navodi iz medicinske dokumentacije je bio pri svijesti, orijentiran u prostoru i prema osobama, nesigurno vremenski orijentiran, sniženog raspoloženja i usporen znače da razumije jednostavnije naloge, a što ne znači da je u potpunosti kognitivno kapacitiran. Pojasnila je i da navodi iz otpusnog pisma :"kod otpusta bolesnik je pri svijesti i u verbalnom kontaktu, naloge slijedi i razumije" predstavljaju grubu orijentacijsku procjenu s obzirom da nema opisane skale svijesti niti orijentacije te smatra da je to gruba neurološka procjena koja je sačinjena kako bi se utvrdilo može li bolesnik biti otpušten kući. Također je navela i da je pokojni AG **.**.2023. vrlo vjerojatno bio sugestibilan, te da je bio ograničenih kognitivnih kapaciteta te da njegovo psihofizičko stanje nije bilo trajno, već je podložno promjenama na bolje ili na gore, što je pojasnila na sljedećoj raspravi navodeći da je moguće da je ujutro mogao biti primjerice suvisao i dobro, a da mu je do navečer porasla anksioznost, ustrašenost, da su moguće i halucinacije, te da je njegovo stanje bilo nepredvidivo i ne može se pretpostaviti. Pored toga, pojasnila je i da AG s obzirom na masivno krvarenje u mozgu nije imao dubinu kognitivnih kapaciteta, nije bio u stanju dubinski u potpunosti rasuđivati. Također je navela i da i urinofekt kojem je pokojni NG bio izložen može utjecati na stanje svijesti, da pokojni AG vrlo vjerojatno nije mogao shvatiti sve podatke koji se odnose na imovinu, obveze i prava koja bi mu pripala temeljem tog ugovora, te s obzirom na zahvaćene regije u mozgu krvarenjem nije mogao shvatiti toliku količinu teksta koja je predmet ugovora.

34.2. Također je pojasnila da na njezin nalaz i mišljenje ne bi drugačije utjecali sadržaji iskaza svih saslušanih svjedoka i stranaka budući da je predmet vještačenja medicinska dokumentacija. Pored toga valja istaknuti da je u konkretnoj situaciji nemoguće vještačiti sposobnost neke osobe da sklapa ugovor baš u trenutku sklapanja toga ugovora, ako je ta osoba umrla te je jedini način da se to utvrdi upravo iz medicinske dokumentacije koju će stručna osoba – vještak uzeti u njenoj ukupnosti, te je vještak psihijatar jedini kompetentan dobiti sveobuhvatnu sliku stanja pokojnog AG s obzirom na njegovo zdravstveno stanje u vremenu neposredno pred zaključenje osporavanog ugovora o doživotnom uzdržavanju. Pri tome nije od značaja što u medicinskoj dokumentaciji nema podataka o liječenju pokojnog AG od strane psihijatra pa da se kako to navodi tuženik nije ni moglo provoditi ovakvo vještačenje. Naime, vještakinja Vlatka Kovač je detaljno, logično i stručno izložila do kakvih je sve promjena došlo kod pokojnog AG uslijed posljedica moždanog udara, urinoifekta, dekubitusa , pneumonije i multiplorezistentne bakterije i kako to stanje može utjecati na njegovu sposobnost funkcioniranja i rasuđivanja.

35. Nadalje, iz rezultata dokaznog postupka sud je utvrdio kako tuženica MG i pokojni ČG nisu bili u dobrim odnosima, da nisu komunicirali i da je pokojni AG zamjerao svojoj kćeri njezine životne izbore, uključujući i udaju za sadašnjeg supruga EG, radi čega nije ni bio u njezinim svatovima. Navedeno je potvrđeno iz iskaza tužitelja, same tuženice koja potvrđuje da joj otac nije bio u svatovima, da joj je zamjerao udaju, kao i iz iskaza svjedoka CG koji navodi da je da je MG prije živjela s AG, ali da nisu bili tad u dobrim odnosima, iskaza svjedoka UG koji je naveo da AG i MG nisu pričali, te da je ŠG bio veza između njih dvoje, kao i iz iskaza GG koja navodi da je čula u selu da AG i MG nisu bili u dobrim odnosima, te iskaza svjedoka HG kojoj je poznato da pokojni AG nije odobravao što se MG udala za njezinoga sina i odselila od kuće. Iskaze navedenih svjedoka u tim dijelovima sud prihvaća kao istinite, budući da su sukladni iskazu tužitelja u tom dijelu, te su životni i uvjerljivi. S druge strane, sud ne prihvaća istinitost iskaza tuženice u dijelu u kojem navodi da je cijeli život bila u dobrim odnosima s ocem i brinula se o njemu, upravo iz razloga jer je taj dio iskaza tuženice u suprotnosti s naprijed opisanim iskazima tužitelja i svjedoka koje je sud prihvatio kao istinite.

36.S druge strane, iz provedenog dokaznog postupka sud je uvjerenja da je pokojni LI bio u dobrim odnosima s tužiteljem, što u svojim iskazima potvrđuju svjedoci UG, ĆI i CG, da su se međusobno posjećivali, te da je tužitelj pomagao pokojnom ocu u poljoprivrednim radovima, a što je u svom iskazu potvrdio svjedok CG, koji je prvi susjed pokojnog AG te je kao takav mogao neposredno opaziti navedene činjenice, kao što je potvrdio da je pokojni AG posjećivao tužitelja u njegovoj kući u [adresa]. Iskaze navedenih svjedoka u tim dijelovima sud također prihvaća kao objektivne, istinite i uvjerljive. Pri tome, za ovaj sud nije od važnosti što je pokojni AG svoga sina zvao šerifom, kako to slijedi iz iskaza tuženice i svjedoka UG jer to ne znači nužno da bi takav naziv predstavljao neku lošu osobinu.

37. Također, sud je iz iskaza tužitelja utvrdio kako je posjećivao oca dok je bio u bolnici te kako je dogovorio njegovo puštanje kući s doktorima, koji su naveli da je isti otpušten iz bolnice jer su doktori rekli da su učinili sve što su mogli za njega, da su oni pomogli koliko su mogli a da je dalje sve na obitelji da se o njemu brinu. Tuženica je u svom iskazu također navela kako je tužitelj dogovorio očevo otpuštanje iz bolnice s doktorima. Iz navedenoga slijedi da je zdravstveno stanje pokojnog AG bilo jako loše, čega je tužitelj bio svjestan te je naveo i da kada je došao kod oca nakon njegova povratka iz bolnice da je primijetio da mu je bilo sve gore i gore te nije bio sposoban ni za što. Navedeni iskaz tužitelja u tom dijelu sukladan je provedenom psihijatrijskom vještačenju, kao i iskazu svjedoka GG koja navodi da je stekla dojam kako AG nije ni znao zašto ona dolazi kod njega kući, da je samo ležao i da s njim nije mogla uspostaviti komunikaciju. Sud iskaz svjedokinje GG smatra objektivnim i uvjerljivim jer se radi o osobi koja s parničnim strankama nije ni u kakvom odnosu niti zavadi nego je iznijela ono što je objektivno primijetila.

38. Pored toga, iz iskaza svjedoka HG, UG i BG, javnog bilježnika Vojsilava Ore te same tuženice slijedi da se s pokojnim AG moglo komunicirati, da je govorio usporeno, ali da je razumi. Navedene iskaze u tom dijelu sud također prihvaća, budući da i iz iskaza vještaka slijedi da je pokojni AG mogao odgovoriti na osnovna potanja i razumjeti osnovne naloge, ali da su uslijed moždanog udara dominantno zahvaćene i psihičke i fizičke odnosno motoričke regije mozga, te da su ljudima lakše vidljive ove motoričke odnosno lakše je procijeniti njegovo fizičko stanje, a da ove psihičke utječu i na pažnju, prosuđivanje, emocije, rješavanje problema, kontrolu impulsa, podložnost sugestibilnosti, a također i prirodni strah uvjetovan ovisnošću o drugim osobama, pa slijedom toga, to što je mogao komunicirati, ne znači automatski da je i bio sposoban shvatiti značenje ugovora koji je sklopio, te razumjeti sve što u njemu piše.

38.1. Ovdje također valja nadodati da i iz iskaza javnog bilježnika, tuženice, svjedoka UG i BG slijedi da je volja pokojnog AG bila da sve ostavi svome unuku ŠG koji je i živio s njim, koje dijelove njihovih iskaza sud prihvaća kao istinite i logične. No, za ovaj sud je potpuno nelogično i neživotno da bi pokojni AG svjesno sklopio takav ugovor kojim bi nakon njegove smrti sve pripalo njegovoj kćeri s kojom za života nije bio u dobrim odnosima, te koja je nakon udaje za EG ostavila svoje maloljetno dijete ŠG da živi s djedom, a ona se odselila. Također je ovdje sud imao u vidu i da je tuženica, koja je spornim ugovorom o doživotnom uzdržavanju preuzela obvezu brige o pokojnom ocu, no da je ta briga većinom pala na njezinog maloljetnog sina ŠG koji je imao i školske obveze. Sud smatra neprihvatljivim brigu o teško bolesnoj osobi koja je doživjela moždani udar prepustiti maloljetniku za kojega je također potrebno voditi brigu, a koji je imao obvezu čak i davati terapiju lijekovima pokojnom djedu svakoga jutra, što je za ovaj sud nedopustivo davati maloljetniku uopće pristup lijekovima koje je pokojni AG morao uzimati, a kamoli stvarati mu obvezu da se brine da je djed tu terapiju i popio. Pored toga, nakon smrti AG, ŠG je otišao živjeti s ocem u [adresa], te opet ne živi s majkom pa je za ovaj sud dovedeno u pitanje hoće li tuženica zaista ispoštovati volju svoga pokojnog oca, koja je bila da svu imovinu ostavi unuku ŠG, s obzirom da je nakon njegove smrti sva njegova imovina koja je predmet ugovora postala njezina. Prema tome, za ovaj sud je nelogično da bi AG svjesno sklopio takav ugovor o uzdržavanju jer iz sadržaja istoga ne proizlazi da bi njegova imovina pripala njegovom unuku, s obzirom da se tako što niti ne ugovara u takvoj vrsti ugovora. Ukoliko je volja pokojnog AG bila ostaviti sve unuku, postojala je mogućnost da to učini kroz institut darovanja, što pokojnom AG nitko za života nije savjetovao.

39. Stoga je ovaj sud slijedom svega navedenoga utvrdio kako pokojni AG nije imao poslovnu sposobnost za sklapanje osporavanog ugovora o doživotnom uzdržavanju radi čega je isti ugovor ništetan.

40. Što se tiče drugog razloga za ništetnost, sud smatra kako je tuženica s obzirom na sve navedeno i u postupku utvrđeno, morala biti svjesna lošeg zdravstvenog stanja svoga oca, za kojega su i doktori rekli da bi mogao uslijediti novi moždani udar, što i proizlazi iz njezinoga iskaza, ali je svejedno sklopila ugovor o doživotnom uzdržavanju sa svojim ocem, znajući da postoji velika mogućnost da bi njezin otac mogao umrijeti, te da će sva imovina nakon njegove smrti pripasti njoj, što je svakako protivno moralu društva. Također valjda dodati i da je time svoga brata ovdje tužitelja uskratila od mogućnosti nasljeđivanja svog pokojnog oca, što je evidentno učinila svjesno s obzirom na dugogodišnji loš odnos s tužiteljem.

40.1. Dakle, sud smatra da je tuženica iskoristila zdravstveno stanje pokojnoga oca radi postizanja nerazmjerne imovinske koristi, posebice uzimajući u obzir da je osporavani ugovor bio na snazi samo 17 dana, jer je uslijedila smrt primatelja uzdržavanja. Iako se radi o aleatornom ugovoru kod kojeg nije odlučno to je li netko iz tog ugovora dobio više nego je dao, odnosno postoji li nesrazmjer u davanju primatelja uzdržavanja u odnosu na vrijednost nekretnina i protučinidbe odnosno pruženih usluga tuženice kao davateljice uzdržavanja, sud ponašanje tuženice nalazi nemoralnim jer je mogla savjetovati ocu da imovinu za života daruje unuku, njezinom sinu, što je bila njegova volja, a ne da sklapa s ugovor s ocem od kojeg će najviše koristi imati ona sama, posebice uzimajući u obzir navode tužitelja da je nakon smrti oca primijetio da je ogromna svota novca koju je njegov otac imao te njegovo zlato odnosno 10 malih i 8 velikih zlatnih dukata nestalo iz kuće, i da je tuženica odmah po smrti oca prodala bikove koje je otac imao, a što tuženica ni u jednom trenutku tijekom postupka nije učinila spornim.

42. Cijeneći svaki dokaz pojedinačno te sve dokaze u njihovoj ukupnosti i dovodeći ih u vezu s citiranim zakonskim odredbama proizlazi osnovanost tužbenih navoda tužitelja o tome da je ugovor o doživotnom uzdržavanju ništetan radi čega je sud odlučio kao pod točkom I. izreke ove presude.

43. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st.1. ZPP-a koja propisuje da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci nadoknaditi troškove postupka te na odredbama čl. 155. i čl. 164. ZPP-a.

44. Sud je uzimajući u obzir postavljeni zahtjev, vrijednost predmeta spora u vrijeme poduzimanja pojedine radnje i odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, u daljnjem tekstu Tarifa) kao opravdane troškove tužitelju priznao:

- trošak sastava tužbe u visini od 500 bodova (Tbr. 7. t. 1. Tarife),

- trošak sastava obrazloženih podnesaka od 25. svibnja 2023., 19. ožujka 2023. i 18. travnja 2024. u visini od 500 bodova za svaki podnesak, odnosno ukupno 1500 bodova (Tbr. 8. t. 1. Tarife),

- trošak zastupanja na ročištima 21. prosinca 2023., 21. ožujka 2024., 29. travnja 2024., 23. listopada 2024. i 21. siječnja 2025. u visini od 500 bodova za svako ročište, odnosno sveukupno 2500 bodova (Tbr. 9. t.1. Tarife),

- trošak sastava podnesaka od 8. siječnja 2023., 26. veljače 2023. i 4. rujna 2023. u visini od 25 bodova za svaki podnesak prema Tbr. 8. t. 4. Tarife, odnosno ukupno 75 bodova, jer se radi o ostalim podnescima, a ne obrazloženim podnescima za koje bi tužitelju pripadala veća nagrada kako je to zatraženo u troškovniku, odnosno sveukupno 4575 bodova. Sukladno Tbr. 54. Tarife vrijednost jednog boda je 2,00 eura, što znači da tužitelju pripada nagrada u iznosu od 9.150,00 eura, što uvećano za PDV od 25% odnosno 2.287,50 eura ukupno iznosi 11.437,50 eura.

45.1 Tužitelju je pored navedenoga troška priznat trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 273,23 eura, koji iznos pristojbe je tuženik u ovom predmetu i platio. Također je tužitelju priznat i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 273,23 eura.

45.2. Pored toga sud je tužitelju priznao kao opravdan trošak predujmljenog vještačenja u iznosu od 200,00 eura, dok je u preostalom dijelu u iznosu od 323,12 eura navedeni zahtjev odbijen jer tužitelj do dana objave presude nije podmirio navedeni trošak.

45.3. Sveukupno priznati trošak tužitelja iznosi 12.183,96 eura.

46. Kako tuženik nije uspio u sporu to je njegov zahtjev za naknadu troška postupka u cijelosti odbijen kao neosnovan.

47. Slijedom svega iznijetog, odlučeno je kao u izreci ove presude. U [adresa] 3. ožujka 2025.

Sudac

Marija Knežević Karamijatović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana računajući od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka.

Dostaviti:

1. Tužitelju putem punomoćnika

2. Tuženiku putem punomoćnika