REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Pr-145/2020-63

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Puli-Pola, po sutkinji Ani Brgles Keser, u pravnoj stvari tužitelja TK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Radivoj Mačešić-Biscuoli, odvjetnik u Puli, protiv tuženika OPĆA BOLNICA PULA - OSPEDALE GENERALE DI POLA, Pula, Zagrebačka 30, OIB: 16089706543, kojeg zastupa punomoćnica Tea Tončić, odvjetnica u Puli, radi isplate, nakon glavne rasprave zaključene 16. siječnja 2025. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja ZK i punomoćnice tuženika Tee Tončić, 3. ožujka 2025. objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku OPĆA BOLNICA PULA - OSPEDALE GENERALE DI POLA, OIB:16089706543, da tužitelju TK, OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati bruto iznos razlike plaće od 3.336,24 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:

-na iznos od 94,35 eura od 15.01.2014.g. do isplate,

-na iznos od 51,57 eura od 15.02.2014.g. do isplate,

-na iznos od 44,48 eura od 15.03.2014.g. do isplate,

-na iznos od 56,48 eura od 15.04.2014.g. do isplate,

-na iznos od 223,16 eura od 15.05.2014.g. do isplate,

-na iznos od 353,22 eura od 15.06.2014.g. do isplate,

-na iznos od 197,74 eura od 15.07.2014.g. do isplate,

-na iznos od 98,99 eura od 15.08.2014.g. do isplate,

-na iznos od 88,45 eura od 15.09.2014.g. do isplate,

-na iznos od 61,59 eura od 15.10.2014.g. do isplate,

-na iznos od 101,32 eura od 15.11.2014.g. do isplate,

-na iznos od 38,11 eura od 15.12.2014.g. do isplate,

-na iznos od 45,78 eura od 15.01.2015.g. do isplate,

-na iznos od 39,91 eura od 15.02.2015.g. do isplate,

-na iznos od 30,43 eura od 15.03.2015.g. do isplate,

-na iznos od 50,52 eura od 15.04.2015.g. do isplate,

-na iznos od 123,80 eura od 15.05.2015.g. do isplate,

-na iznos od 36,46 eura od 15.06.2015.g. do isplate,

-na iznos od 183,80 eura od 15.07.2015.g. do isplate,

-na iznos od 63,77 eura od 15.08.2015.g. do isplate,

-na iznos od 85,61 eura od 15.09.2015.g. do isplate,

-na iznos od 25,00 eura od 15.10.2015.g. do isplate,

-na iznos od 34,80 eura od 15.11.2015.g. do isplate,

-na iznos od 136,82 eura od 15.12.2015.g. do isplate,

-na iznos od 33,35 eura od 15.01.2016.g. do isplate,

-na iznos od 48,77 eura od 15.02.2016.g. do isplate,

-na iznos od 12,15 eura od 15.03.2016.g. do isplate,

-na iznos od 33,29 eura od 15.04.2016.g. do isplate,

-na iznos od 35,65 eura od 15.05.2016.g. do isplate,

-na iznos od 23,30 eura od 15.06.2016.g. do isplate,

-na iznos od 23,30 eura od 15.07.2016.g. do isplate,

-na iznos od 30,84 eura od 15.08.2016.g. do isplate,

-na iznos od 31,55 eura od 15.09.2016.g. do isplate,

-na iznos od 40,26 eura od 15.10.2016.g. do isplate,

-na iznos od 36,62 eura od 15.11.2016.g. do isplate,

-na iznos od 11,65 eura od 15.12.2016.g. do isplate,

-na iznos od 28,99 eura od 15.01.2017.g. do isplate,

-na iznos od 35,12 eura od 15.02.2017.g. do isplate,

-na iznos od 41,18 eura od 15.03.2017.g. do isplate,

-na iznos od 11,37 eura od 15.04.2017.g. do isplate,

-na iznos od 26,26 eura od 15.05.2017.g. do isplate,

-na iznos od 11,42 eura od 15.06.2017.g. do isplate,

-na iznos od 23,88 eura od 15.07.2017.g. do isplate,

-na iznos od 37,52 eura od 15.08.2017.g. do isplate,

-na iznos od 37,02 eura od 15.09.2017.g. do isplate,

-na iznos od 38,27 eura od 15.10.2017.g. do isplate,

-na iznos od 24,35 eura od 15.11.2017.g. do isplate,

-na iznos od 37,26 eura od 15.12.2017.g. do isplate,

-na iznos od 36,93 eura od 15.01.2018.g. do isplate,

-na iznos od 16,57 eura od 15.02.2018.g. do isplate,

-na iznos od 54,65 eura od 15.03.2018.g. do isplate,

-na iznos od 26,06 eura od 15.04.2018.g. do isplate,

-na iznos od 14,35 eura od 15.05.2018.g. do isplate,

-na iznos od 31,92 eura od 15.06.2018.g. do isplate,

-na iznos od 39,21 eura od 15.07.2018.g. do isplate,

-na iznos od 39,74 eura od 15.08.2018.g. do isplate,

-na iznos od 35,52 eura od 15.09.2018.g. do isplate,

-na iznos od 61,76 eura od 15.10.2018.g. do isplate,

do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena (NN 35/05), od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom navedenom pojedinom bruto iznosu.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem potražuje isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto plaći za svaki pojedini iznos iz točke I izreke presude;

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da su, u preostalom dijelu tužbe tužitelja, povučene.

II. Nalaže se tuženiku OPĆA BOLNICA PULA - OSPEDALE GENERALE DI POLA, OIB:16089706543, da tužitelju TK, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak isplatom iznosa od 2.953,16 eura u roku od 15 dana.

III. Odbija se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troškova.

IV. Odbija se u cijelosti zahtjev tuženika za naknadu troškova.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je između tužitelja kao radnika i tuženika kao poslodavca sklopljen 8. kolovoza 2014. ugovor o radu na neodređeno vrijeme kojim je izmijenjen dotadašnji ugovor o radu za rad na radnom mjestu radiološkog inženjera (prvostupnika) u Odjelu za radiološku dijagnostiku. Tužitelj zbog prirode radnog mjesta na kojem radi, ostvaruje pravo na povećanu plaću zbog otežanih uvjeta rada, a zbog rada u procesu dijagnostike pripada mu i dodatno uvećanje plaće. Unatrag prethodnih pet godina tuženik je kao poslodavac pogrešno obračunavao i isplaćivao tužitelju plaću po osnovu uvećanja na plaću za otežane uvjete rada na sate prekovremenog rada te uvećanja plaće za dodatak za odgovornost za život i zdravlje pacijenata. Razlika u plaći koja se potražuje u ovom postupku nastala je budući je tuženik prije navedene dodatke obračunavao i isplaćivao samo na period redovnog rada, dok se za sate prekovremenog rada dodaci ne isplaćuju. Tužitelj smatra da mu je tuženik po navedenom osnovu mjesečno isplaćivao umanjenu plaću za 500,00 kuna koji će konačno uskladiti po primitku nalaza i mišljenja vještaka za financije. Cijeneći navedeno proizlazi da je tuženik za razdoblje od 1. rujna 2013. do 1. listopada 2018. tužitelju manje isplatio plaću u iznosu od 30.000,00 kuna (60 mjeseci x 500,00 kuna). Na temelju navedenog, tužitelj predlaže da sud nakon provedenog dokaznog postupka naloži tuženiku plaćanje predmetnog iznosa zajedno sa zateznim kamatama i troškovima postupka.

1.1. Tužitelj je tijekom postupka specificirao tužbeni zahtjev na način da potražuje manji iznos od onog iz obje tužbe, stoga takva specifikacija predstavlja djelomično povlačenje tužbe. S obzirom da se tuženik o djelomičnom povlačenju nije posebno izjasnio, ima se sukladno odredbi članka 193. stavka 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP), smatrati da je na povlačenje pristao pa je sud odlučio kao u točki I izreke rješenja.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava sve navode iz tužbe, protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Tuženik prije svega ističe prigovor na sastav i sadržaj tužbe i tužbenog zahtjeva jer su neodređeni, činjenice na koje se poziva tužitelj su paušalne i nema niti jednog dokaza niti drugih podataka na kojima bi se te činjenice mogle utvrditi. Tužitelj uz tužbu nije dostavio niti jedan relevantan dokaz kojim bi potkrijepio svoje tvrdnje pa je takva tužba neuredna i nema uvjeta za postupanje po istoj. Tužitelj je uredno zaprimio sve platne liste te je mogao i trebao postaviti određeni tužbeni zahtjev, a ne paušalno tvrditi da bi tuženik nepravilno obračunavao plaću bez ijednog konkretnog dokaza. Stoga predlaže da se tužba odbaci. Tuženik smatra kako nije točno da se tužitelju ne bi isplaćivali prekovremeni sati s eventualnim uvećanjima te opreza radi ističe i prigovor zastare potraživanja. Tuženik kao javna ustanova u obvezi je primjenjivati važeće propise koji reguliraju obračun i isplatu plaće i naknade plaće i drugih materijalnih davanja svojim radnicima, a osobito važeći Zakon o radu, Zakon o plaćama u javnim službama, važeći Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama, Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja te u pojedinim situacijama i Odluke Vlade Republike Hrvatske o isplati plaće, materijalnih prava i drugih naknada. Tužitelju su ako je radio prekovremeno, prekovremeni sati obračunati i isplaćeni temeljem važećih kolektivnih ugovora i Zakona o radu, kao i svi dodaci na plaću pa nije jasno na čemu tužitelj temelji svoj zaključak da mu je tuženik netočno obračunao i isplatio plaću. Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Ujedno, ako je tužitelj radio subotom, nedjeljom ili blagdanom, tuženik mu je isplatio uvećanu plaću i za sve tako odrađene sate. Tuženik je isplaćivao plaću tužitelju temeljem dostavljenih evidencija prisutnosti na radu, svi sati iz evidencije ubacuju se u program COP (Centralni obračun podataka) koji je uveden u obaveznu primjenu lipnju/srpnju 2014. te tuženik nema mogućnosti korekcije predmetnog programa. Predmetni program koriste sve javne ustanove i državna tijela te ukoliko postoji greška u programu za obračun plaća, tada navedeno nije greška tuženika, nego Republike Hrvatske koja je naručila program i naložila njegovu primjenu u svim javnim tijelima Republike Hrvatske upravo da bi postojao jedinstveni sustav obračuna plaća i predlaže istu obavijestiti o otpočetoj parnici. Tuženik još jednom ističe da su navodi tužitelja paušalni i neodređeni i nejasno je na temelju kojih je to činjenica tužitelj zaključio da mu tuženik nije isplatio opisane dodatke, kada nije niti u posjedu platnih lista, niti bilo kakvog drugog dokaza na temelju kojeg bi mogao dokazati svoje tvrdnje. Predlaže da sud prvenstveno odbaci tužbu odnosno da, ako provede prvostupanjski postupak, tužbeni zahtjev odbije u cijelosti uz obvezu naknade parničnog troška.

3. Nakon provedenog prvostupanjskog postupka donesena je presuda kojom je gotovo u cijelosti prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja posl.br.Pr-281/2018-34 od 27. siječnja 2020. koja je, međutim, ukinuta rješenjem Županijskog suda u Splitu posl.br Gž R- 372/2020-2 od 13. srpnja 2020. (list 313 do 316 spisa) s uputom prvostupanjskom sudu da u ponovljenom postupku ponovno raspravi navode i prigovore tuženika, a osobito prigovor zastare.

4. Tužitelj je, i prije donošenja prvostupanjske presude u ovom predmetu, 16. rujna 2019. podnio novu tužbu protiv tuženika radi isplate manje obračunate plaće tužitelju za isto utuženo razdoblje koju inicijalno u prvoj tužbi nije potraživao, a koja je u ovom predmetu obračunata u nalazu i mišljenju vještaka financijske struke, sve iz razloga jer je u to vrijeme na snazi bio Zakon o parničnom postupku koji nije dopuštao preinaku tužbenog zahtjeva u stadiju glavne rasprave. Povodom te tužbe formiran je spis posl.br. Pr-302/19 te je ovosudnim rješenjem od 21. prosinca 2020. određeno da će se taj spis posl.br.Pr-302/2019 spojiti ovome spisu posl.br.Pr-145/20 (ranije Pr-281/18) radi zajedničkog raspravljanja i odlučivanja te da će se nastavili voditi pod zajedničkim poslovnim brojem Pr-145/2020, s obzirom da je riječ o činjenično i pravno istovjetnim postupcima između istih stranaka te se odnose na isto vremensko razdoblje.

5. U dokaznom postupku pročitan je Ugovor o radu, rješenje o plaći, Odluka o COP-u, evidencija radnog vremena za tužitelja, platne liste tužitelja, nalaz i mišljenje vještakinje Zorice Unukić, usmeno izlaganje nalaza i mišljenja, dopis poreznoj, dopuna nalaza i mišljenja, druga dopuna nalaza i mišljenja, iskazi svjedokinja FK i PK kao i sva druga dokumentacija priležeća spisu.

5.1. Ističe se, međutim, da personalne dokaze sud nije posebno cijenio jer isti nisu bili potrebni za utvrđenje relevantnih, a spornih činjenica u ovom predmetu.

6. Tužbeni zahtjev tužitelja osnovan je u cijelosti.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće u ukupnom iznosu od 3.336,24 eura (list 415 do 416 spisa) za utuženo razdoblje od 1. prosinca 2013. (dospijeće u siječnja 2014.) do zaključno s 30. rujna 2018. (dospijeće u listopadu 2018.). Tužitelj predmetni iznos potražuje po osnovi neisplaćenih prekovremenih sati, neisplaćenih dodataka na plaćene prekovremene sate te na ime razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora u utuženom razdoblju.

8. Pritom, između parničnih stranaka nije sporno:

- da je tužitelj u utuženom razdoblju bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu radiološkog inženjera u Odjelu za radiološku dijagnostiku,

- da je tužitelj, ovisno o potrebama posla, u utuženom razdoblju ostvario određeni broj prekovremenih sati, o čemu tuženik vodi evidenciju koja je dostavljena u spis;

- da tužitelj ostvaruje pravo na dodatak na plaću za otežane uvjete rada i iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, kao i na ostale dodatke određene Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja.

9. Sporno je i valja utvrditi:

- obračunava li tuženik ispravno plaću tužitelju, posebno u situacijama kada tužitelj radi na državni praznik ili blagdan koji "pada" u vrijeme radnog tjedna (od ponedjeljka do petka) i, sukladno tome, obračunava li ispravno prekovremeni rad tužitelja,

- pripadaju li tužitelju za vrijeme prekovremenog rada dodaci na plaću po osnovi odgovornosti za život i zdravlje ljudi i otežanih uvjeta rada, koje tuženik nesporno isplaćuje tužitelju na sate odrađene u redovnom radu,

- je li tužitelju pravilno obračunata i isplaćena u cijelosti naknada za godišnji odmor u utuženom razdoblju nastavno na prethodne dvije točke,

- je li tuženik pasivno legitimiran u ovoj parnici uzimajući u obzir da tuženik svoje postupanje opravdava obvezama koje mu je nametnula država i to obračunavanja plaća u sustav COP (Centralni obračun podataka),

- je li tražbina tužitelja zastarjela.

10. Navodeći da ne postoji odgovornost tuženika jer plaće isplaćuje na temelju podataka iz sustava COP koji koriste ustanove za obračun plaća u državi, tuženik zapravo ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Točno je da se plaće u javnim službama isplaćuju iz državnog proračuna i da ih tuženik ne obračunava sam, već to čini preko sustava Centralnog obračuna plaća pa do promjene podataka ne može doći automatizmom. Međutim, tuženik je kao poslodavac tužitelja dužan ispuniti svoje obveze i odgovoran je u slučaju njihovog neispunjenja. Time je otklonjen prigovor tuženika o promašenoj pasivnoj legitimaciji.

10.1. Iako je isprva Republici Hrvatskoj dopušteno miješanje u ovoj parnici na strani tuženika, naknadno je sama Republika Hrvatska odustala od sudjelovanja u istoj.

11. U utuženom razdoblju u primjeni je bio Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj: 143/13. i 96/15.; dalje u tekstu: KU/13), koji je bio na snazi do 1. ožujka 2018., od kojeg se dana primjenjuje Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj: 29/18., 16/19., 35/19., 78/19. i 92/19.; dalje u tekstu: KU/18).

12. U odnosu na dio zahtjeva za isplatu po osnovi neisplaćenih prekovremenih sati, u tijeku postupka nametnulo se pitanje je li tuženik pri obračunavanju mjesečnog fonda radnih sati, a posljedično tome i broja prekovremenih sati, pravilno primijenio odredbe članka 51. stavka 10. KU/13, odnosno članka 49. stavka 10. KU/18, a posljedično tome je li pravilno obračunala broj prekovremenih sati tužitelja.

12.1. Odredbom članka 51. stavka 10. KU/13 odnosno odredbom članka 49. st. stavka KU/18 određeno je da redovni mjesečni fond radnih sati čine sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna, a mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s 8 sati.

12.2. Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati.

12.3. Odredbu članka 51. stavka 10. KU/13 je Zajedničko povjerenstvo za tumačenje Kolektivnog ugovora dva puta tumačilo.

12.4. Na 23. sjednici održanoj 1. srpnja 2015. članovi povjerenstva donijeli su Zaključak broj 148 koji glasi: "Sukladno Kolektivnom ugovoru, mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez blagdana, subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Svi sati odrađeni iznad te satnice predstavljaju prekovremeni rad. U skladu ustavnog izjednačavanja prava radnika prema Zakonu o blagdanima i neradnim danima, kada blagdan pada u radni dan svaki radnik odrađuje manji broj sati. Poslodavac ne može radnika koji u zdravstvu radi u smjenama ili u turnusu zaduživati s većim brojem sati od radnika s 40-satnim radnim tjednom. Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira radi li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćen. Primjerice, s obzirom da u listopadu 2015. jedan blagdan pada u radni dan mjesečni fond radnih sati za taj mjesec iznosi 168 sati za sve je radnike isti neovisno u kojim oblicima rada oni rade (od ponedjeljka do petka, u smjeni, turnusu i dr.). Svaki sat rada koji radnik odradi iznad 168 sati predstavlja prekovremeni rad i treba biti plaćen."

12.5. Nastavno, Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/13 na sjednici od 21. prosinca 2015. donijelo je Zaključak 153. koji glasi: "Sukladno Kolektivnom ugovoru redovni mjesečni fond radnih sati su sati koji radnik odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-tnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira radi li se samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćeno. Sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa evidentiraju se kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu. Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Radnik koji radi u dane blagdana, neradnih dana utvrđenim zakonom i na dan Uskrsa ima pravo na plaću uvećanu za 150% prema stvarno odrađenim satima. Svi radnici, bez obzira na oblik rada, koji ne rade na dan blagdana, neradni dan utvrđen zakonom i na dan Uskrsa, a koji pada u radni dan, imaju pravo na naknadu plaće. Ovim zaključkom stavljaju se izvan snage Zaključci broj 21, 48 i 148."

12.6. Odredbom članka 19. stavka 6. KU/13 propisano je da su tumačenja povjerenstva obvezna, da se dostavljaju podnositelju upita te svim ustanovama na koje se odnose, a imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu. Iz navedenog proizlazi da je sud u primjeni KU/13 vezan tumačenjima Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU/13. Pritom nije isključena mogućnost da sud, prema općim odredbama obveznog prava, otkloni primjenu inače obvezujućeg tumačenja, ali kao sastavnog dijela kolektivnog ugovora (iz razloga što je tumačenje nemoralno, pretjerano strogo ili slično).

12.7. Ovaj sud ne nalazi da bi obzirom na opće odredbe obveznog prava trebalo otkloniti primjenu navedenih tumačenja kao sastavnog dijela KU/13 (tako i Rev 28/2021 od 17. svibnja 2022.).

12.8. Prema stavu ovoga suda, kojeg u konačnici prihvaća i tužitelj (s obzirom da je tužbeni zahtjev specificirao prihvativši taj obračun), Zaključak broj 153 u bitnom se razlikuje od Zaključka broj 148 (koji je Zaključkom broj 153 stavljen izvan snage) u tome što redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i 8 sati, dok je prema ranijem Zaključku broj 148 redovni mjesečni fond radnih sati činio umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i 8 sati. Zaključak broj 153 o tumačenju odredbe članka 51. stavka 10. KU/13 nije stavljen izvan snage.

12.9. Nadalje, Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/13 na 30. sjednici donijelo je Zaključak broj 169 koji glasi: "Zaključci Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu Kolektivnog ugovora, a izmijenjeni Zaključci Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana donošenja te izmjene".

12.10. Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja stupio je na snagu 1. prosinca 2013. te se tumačenje odredbe članka 51. stavka 10. KU/13 donesene po Povjerenstvu pod brojem 148, a prema kojem mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i 8 sati, primjenjuje od njegova stupanja na snagu. Budući da je tumačenje broj 148 izmijenjeno i stavljeno izvan snage tumačenjem broj 153 dana 21. prosinca 2015., a prema kojem tumačenju redovni mjesečni fond radnih sati bi činio umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) i 8 sati, od dana izmjene tumačenja, dakle od 21. prosinca 2015. primjenjuje se to novo tumačenje.

12.11. S obzirom na obvezujući karakter tumačenja Kolektivnog ugovora po Zajedničkom povjerenstvu za tumačenje Kolektivnog ugovora, koji predstavlja sastavni dio Kolektivnog ugovora (čl. 19. st. 6. KU/13), pri utvrđenju je li tuženik pravilno obračunao mjesečni fond radnih sati, a posljedično tome i broj prekovremenih sati tužiteljice, valjalo je po stavu ovoga suda uzeti u obzir tumačenje iz Zaključka broj 153, s obzirom da je navedeni Zaključak bio na snazi u utuženom razdoblju, dok je Zaključak broj 148 u prosincu 2015. stavljen izvan snage.

12.12. Odredbom čl. 52. KU/13 određeno je da se sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa, evidentiraju kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu. Ovisno o tome jesu li stvarno odrađeni radni sati odrađeni kroz rad u turnusima, smjenskom radu i na blagdan ili neradni dan i dr., ti sati uvećavaju se u postotcima navedenim u članka 51. KU/13. Ako tako obračunati mjesečni fond odrađenih sati prelazi redoviti mjesečni fond sati (koji je jednak za sve radnike), tek tada ti sati predstavljaju prekovremeni rad u smislu odredbe članka 51. stavka 9. KU/13.

13. Glede dodataka na plaću po osnovi odgovornosti za život i zdravlje ljudi te otežanih uvjeta rada, a koje tužitelj potražuje u odnosu na sate odrađene u prekovremenom radu, valja ukazati sljedeće.

13.1. Odredbom članka 47. KU/13 (odnosno istovjetnom odredbom čl. 45. KU/18) propisano je da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća. Odredbom članka 51. stavka 1. KU/13 (te istovjetnom odredbom članka 49. stavka 1. KU/18) propisana su uvećanja plaće, između ostalog i za prekovremeni rad 50%, s tim da se navedeno uvećanje obračunava na osnovnu plaću.

13.2. Sukladno članku 57. stavku 1. KU/13 (te sadržajno istovjetnom članku 55. stavku 1. KU/18) radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću. Osnovna plaća uvećat će se radnicima na radnim mjestima i poslovima navedenim u Popisu radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo na dodatak (koji popis je sastavni dio KU/13 i KU/18), a u kojem je, između ostalog, navedeno i radno mjesto tužitelja, što tuženica ne spori. Iz navedenog proizlazi da tužitelju, s obzirom na njegovo radno mjesto, u skladu s odredbom članka 57. KU/13, odnosno članka 55. KU/18, pripada pravo na uvećanje osnovne plaće s osnova posebnih uvjeta rada, u postotku utvrđenom u nalazu i mišljenju.

13.3. Nadalje, odredbom članka 59. KU/13 propisano je da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 12% od osnovne plaće. Odredbom članka 59.a KU/13 (koja se primjenjuje od 1. listopada 2015. odnosno od stupanja na snagu Dodatka I Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja od 4. kolovoza 2015.) određeno je da iznimno od članka 59. KU/13, zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće. Sadržajno istovjetne odredbe, ali uz različite postotke povećanja (16% za doktore medicine, a 8% za ostale zdravstvene radnike), sadržane su u člancima 57. i 58. KU/18.

13.4. Tumačenjem citiranih odredaba nameće se stav da tužitelj, kada mu kolektivni ugovor daje istodobno pravo na isplatu više različitih dodataka, ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka zajedno s dodatkom za prekovremeni rad. Naime, isplata dodatka za prekovremeni rad ne isključuje pravo tužitelja na isplatu dodataka po ostalim utuženim osnovama, budući da tužitelj i kada radi prekovremeno, također radi u svojstvu radnika koji radi u otežanim uvjetima rada u smislu članka 57. KU/13 (članka 55. KU/18) te u svojstvu radnika s iznimnom odgovornosti za život i zdravlje ljudi u smislu članka 59. KU/13 (članka 57. KU/18).

13.5. Osim toga, niti iz jedne odredbe Kolektivnog ugovora ne proizlazi da radniku uvećanje plaće pripada samo za ostvarenu redovnu satnicu, odnosno da se uvećanja plaće po osnovi otežanih uvjeta rada, odgovornosti za život i zdravlje ljudi te po osnovi vjernosti službi (radnog staža) međusobno isključuju i ne odnose na prekovremeni rad. Naime, između redovnog i prekovremenog rada nema kvalitativne razlike jer u oba slučaja tužitelj obavlja jednake poslove i radne zadatke, što tuženik u tijeku postupka nije ni sporio. Dakle, sva ta prava/dodaci koji uvećavaju osnovu plaću ne mijenjaju se ovisno o tome radi li tužitelj u redovnom ili prekovremenom radu, a dodaci se prema članku 51. KU/13 međusobno ne isključuju.

13.6. U vezi toga valja istaknuti da je na osmoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 9. prosinca 2019. zauzeto pravno shvaćanje prema kojem zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13 i 96/15) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada i za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene prekovremenim radom. Stoga je neosnovan prigovor tuženice da se navedeni dodaci isplaćuju tek od travnja 2020., a iz istog razloga nije u tom smislu naložena pisana dopuna nalaza i mišljenja.

13.7. Proizlazi, dakle, da tužitelj osnovano potražuje isplatu po osnovi dodataka za otežane uvjete rada te iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi na osnovnu plaću, na sate odrađene u prekovremenom radu.

14. Posljedično svemu navedeno, tužitelju je manje obračunata i isplaćena naknada za godišnji odmor. Naime, odredbom članka 36. stavka 2. KU/13 i članka 34. stavka 2. KU/18 propisano je da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije. Odredbom čl. 59. st. 1. TKU/12 i čl. 58. st. 1. TKU/17 propisano je da ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje. Kako je utvrđeno da je tuženik tužitelju u utuženom razdoblju pogrešno obračunavao plaću i istu isplaćivao u umanjenom iznosu, došlo je i do pogrešnog obračuna naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora.

15. Radi utvrđenja spornih činjenica i visine tužbenog zahtjeva provedeno je financijsko vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji Zorici Unukić.

15.1. Stalna sudska vještakinja Zorica Unukić sačinila je nalaz i mišljenje (list 228 do 252 spisa) te je izračunala da bi tužitelj, da je vođena evidencija sati rada na način da je vršen obračun prekovremenih sati s uvećanjem bruto satnice za dodatke, primio veću bruto plaću za prekovremeni rad u iznosu od 30.179,21 kuna, za godišnji odmor u iznosu od 11.335,80 kuna, za rad blagdanom/praznikom iznos od 2.550,78 kuna, za rad subotom 1.870,44 kuna, za rad nedjeljom 2.489,47 kuna te za rad noću 7.600,25 kuna odnosno ukupno 56.025,95 kuna. Usmeno saslušana vještakinja u svom je iskazu objasnila metode koje je koristila pri sačinjavanju obračuna.

15.2. Nakon toga je vještakinja sačinila pisanu dopunu nalaza i mišljenja od kolovoza 2021. (list 359 spisa) kojom je ispravila određene nepravilnosti obračunate u temeljnom nalazu i navela da je analizom dostavljenih evidencija rada utvrđeno da tužitelj nije koristio dane blagdana od ponedjeljka do petka za dane odmora.

15.3. Potom je sud (nakon ukinute odluke) odredio novu (drugu) dopunu kojom je naloženo vještakinji da sačini obračune izričitom primjenom oba Zaključka i 148 i 153. (sukladno stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz odluke Rev-281/21 od 27. travnja 2021.). Uvidom u drugu pisanu dopunu nalaza i mišljenja od 10. svibnja 2024. u kojoj je vještakinja izvršila obračune primjenom Zaključaka 148 i 153 izričito kako su stipulirani, utvrđeno je da je vještakinja obračunala da je tužitelju isplaćena manja plaća za 456,58 eura na ime prekovremenog rada, za 1.904,85 eura na ime neisplaćenih dodataka na prekovremeni rad i za 974,81 eura na ime razlike naknade za godišnji odmor odnosno ukupno 3.336,24 eura (list 396 spisa).

15.4. Sud je nalaz i mišljenje vještakinje prihvatio u cijelosti, cijeneći ga stručnim, objektivnim, izrađenim u skladu sa zadaćom suda i pravilima struke. Pri tom se napominje da niti stranke nisu imale daljnje primjedbe ili prigovore na matematičke obračune vještakinje. Kako je to već obrazloženo u točki 13. obrazloženja, odbijen je prijedlog tuženika za dopunu nalaza vezano za stav o obračunavanju dodataka na sate odrađene u prekovremenom radu.

16. Sud je prihvatio (drugu) pisanu dopunu nalaza i mišljenja 10. svibnja 2024. u kojoj su obračuni sačinjeni primjenom Zaključka broj 148 do 20. prosinca 2015., a potom primjenom Zaključka broj 153, sukladno kojoj je i tužitelj specificirao tužbeni zahtjev.

17. Slijedom svega navedenog, tužbeni zahtjev tužitelja specificiran podneskom od 24. srpnja 2024. (list 415 do 416 spisa) u većem je dijelu prihvaćen te je naloženo tuženiku da tužitelju, na ime manje obračunate plaće u razdoblju od 1. prosinca 2013. (dospijeće u siječnju 2014.) do zaključno 1. rujna 2018. (dospijeće u listopadu 2018.) po osnovi neisplaćenih prekovremenih sata i neisplaćenih dodataka na sate odrađene u prekovremenom radu te manje isplaćene naknade za godišnji odmor, isplati ukupan iznos od 3.336,24 eura.

18. Odluka o zateznim kamatama temelji se na članku 29. Zakona o obveznim odnosima.

19. Prema odredbi članka 433.a stavka 1. ZPP-a kad radnik utužuje novčane tražbine po osnovi radnog odnosa koje se utvrđuju u bruto iznosu, dužan ih je utužiti u tom iznosu, što je tužitelj i učinio konačno uređenim tužbenim zahtjevom.

20. Odbijen je dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na zatezne kamate tekuće na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak koji su sadržani u dosuđenoj bruto razlici plaće, jer prema Zakonu o porezu na dohodak obveza uplate poreza na dohodak i prireza na porez na dohodak dospijeva tek prilikom isplate pojedinog mjesečnog iznosa plaće radniku pa tuženik nije došao u zakašnjenje s ispunjenjem te novčane obveze (pravni stav zauzet u Presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr 717/16-2 od 6. rujna 2017.).

21. Konačno, nije osnovan tuženikov prigovor zastare. Sukladno odredbi članka 139. Zakona o radu/14 potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina. S obzirom na to da najstarije potraživanje iz specificiranog tužbenog zahtjeva predstavlja razliku plaće za prosinac 2013. s dospijećem 15. siječnja 2014., a tužba je podnesena 17. listopada 2018., proizlazi da od dospijeća najstarije tražbine (15. siječnja 2014.) do podnošenja tužbe nije protekao petogodišnji zastarni rok.

22. Odluka o parničnom trošku temelji se na članku 154. stavku 5. i članka 155. ZPP- a i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23, dalje - Tarifa), s obzirom da tužitelj nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva (kamate na porez i prirez), a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi.

21.1. Tužitelj je zastupan po punomoćniku odvjetniku pa mu se priznaje trošak od po 100 bodova za sastav tužbe (Tbr.7.1. Tarife), podnesaka od 26. studenog 2018., 5. travnja 2019., 16. rujna 2019. i 24. srpnja 2024. (Tbr.8.1. Tarife) te za zastupanje na ročištima 21. siječnja 2019., 21. ožujka 2019., 8. siječnja 2020., 20. listopada 2020. i 16. siječnja 2024. (Tbr.9.1. Tarife). Za sastav podneska od 30. rujna 2019. tužitelju se priznaje 50 bodova (Tbr.8.3. Tarife).

21.2. Tužitelju je priznata nagrada od ukupno 1050 bodova što sukladno vrijednosti boda od 2,00 eura (Tbr.54. Tarife) uz pripadajući PDV (Tbr.46. Tarife) iznosi 2.625,00 eura. Tom iznosu valja pridodati trošak uplaćenog i utrošenog predujma za provedbu vještačenja u cijelosti u iznosu od 328,16 eura (2.472,50 kuna) koji je bio nužan za ovaj postupak. Ostatak neutrošenog predujma tužitelju će biti vraćen. Stoga je tuženiku naloženo da tužitelju naknadi parnični trošak u ukupnom iznosu od 2.953,16 eura.

22. Odbijen je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za priznanje troškova postupka kao neosnovan. Podnesak od 15. siječnja 2019. nije dostavljen pravovremeno s obzirom na održano ročište 21. siječnja 2019., trošak kojeg je tužitelju priznat. Podnesak od 25. siječnja 2019. nije bio potreban jer je u prilog istog samo dostavljena uplatnica, a sud je odredio samo dostavu dokaza o plaćanju stoga popratni podnesak nije bio nužan. Tužitelju se ne priznaju troškovi radnji obavljenih u spojenom predmetu posl.br.Pr- 302/2019, s obzirom da u konačnici u ovom predmetu tužitelj zahtijeva isplatu iznosa manjeg od onog kojeg je zahtijevao u "prvoj" tužbi pa se ukazuje da podnošenje nove tužbe nije bilo opravdano.

23. Posljedično predmetnoj odluci o trošku, u cijelosti je odbijen zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška, kao neosnovan.

U Puli 3. ožujka 2025.

Sutkinja

Ana Brgles Keser

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, u tri istovjetna primjera, u roku od petnaest (15) dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po pun.

2. Tuženiku po pun.

3. Porezna uprava, Ispostava Pula – po pravomoćnosti (čl.433.a st.2. ZPP-a)