Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: K-62/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sucu Zvonimiru Biškupu kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Sanjice Zmaić, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog SG, u povodu optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu broj: KO-DO-10/2025-1 od 23. siječnja 2025., zbog kaznenog djela iz čl. 311. st. 2. u vezi sa st. 1. Kaznenog zakona (Narodne novine, broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – ispravak, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24), nakon javne rasprave održane 3. ožujka 2025. u prisutnosti predstavnika Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu UG, okrivljenog SG i njegove braniteljice Ksenije Borček-Ptiček, odvjetnice u Varaždinu, istog dana objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Okrivljeni SG, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin S i RG, rođene U, rođen **.**.1992. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, SSS, vozač, zaposlen u "MBB montage" u Švedskoj, srednjeg imovnog statusa, s mjesečnim primanjima od 1.000,00 do 1.500,00 eura, ne posjeduje nekretnine niti pokretnine, neoženjen, bez djece, ne vodi se drugi kazneni postupak, osuđivan:

- presudom Općinskog suda u Varaždinu broj: K-478/2019 od 09. siječnja 2020. zbog kaznenog djela prisile prema službenoj osobi iz čl. 314. st. 2. u vezi sa st. 1. Kaznenog zakona, na djelomično uvjetnu kaznu zatvora – bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 6 mjeseci te uvjetnu kazna zatvora u trajanju od 7 mjeseci uz rok kušnje u trajanju od 2 godine, time da je bezuvjetni dio izrečene kazne zatvora izdržan 19. travnja 2020.,

- presudom Županijskog suda u Varaždinu broj: K-10/2019-82 od 24. studenog 2020., zbog kaznenog djela izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz čl. 227. st. 4. Kaznenog zakona, na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 3 godine i 6 mjeseci, uz sigurnosnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom u trajanju od 4 godine,

- presudom Skaraborgs tingsrätt Målenhet 2 (Švedska), B3930/24 od 01. listopada 2024., pravomoćnom 22. listopada 2024. - čl. . ECRIS - 4 § 1 st trafikbrottslagen (1951:649) - vožnja pod utjecajem alkohola ili narkotika, te čl. . ECRIS - 3 § 1 st 1 men trafikbrottslagen (1951:649) - vožnja bez vozačke dozvole ili tijekom zabrane vožnje na novčanu kaznu

k r i v  j e

što je dana 06. siječnja 2025., oko 21,10 sati, u Koretincu, kod kućnog broja 91, upravljao osobnim automobilom registracijski oznaka VŽ 834PZ, i to pod utjecajem alkohola s koncentracijom od najmanje 2,16 g/kg, iako je znao da je presudom Županijskog suda u Varaždinu broj K-10/2019-82 od 24. studenog 2020., koja je postala pravomoćna i izvršna 22. prosinca 2020., osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri godine i šest mjeseci te da mu je ujedno na temelju članka 72. Kaznenog zakona izrečena sigurnosna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom u trajanju četiri godine duljem od izrečene kazne zatvora, a koja sigurnosna mjera je upisana u evidenciju Ministarstva unutarnjih poslova s početkom od 22. prosinca 2020. i trajanjem do 21. lipnja 2028.,

dakle, kršio sigurnosnu mjeru koja mu je određena pravomoćnom presudom

čime je počinio kazneno djelo protiv pravosuđa - neizvršavanje sudske odluke, opisano po čl. 311. st. 2. u vezi sa st. 1. Kaznenog zakona (Narodne novine, broj:

125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – ispravak, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – u daljnjem tekstu: KZ/11), a kažnjivo po čl. 311. st. 2. KZ/11.

II. Na temelju čl. 311. st. 2. KZ/11 okrivljeni SG se

o s u đ u j e

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 6 (ŠEST) MJESECI

III. Na temelju čl. 54. KZ/11 okrivljenom SG se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme oduzimanja slobode, i to počevši od uhićenja 6. siječnja 2025. u 21,50 sati pa nadalje.

IV. Na temelju čl. 148. st. 6. ZKP/08 okrivljeni SG dužan je naknaditi trošak kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 u iznosu od 200,00 (dvjesto) eura u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude, dok se u preostalom dijelu oslobađa obveze naknade troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. -5. ZKP/08 te nagrade i nužnih izdataka postavljene braniteljice.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu (u daljnjem tekstu: ODO u Varaždinu) podiglo je pred ovim sudom protiv okrivljenika u uvodu navedenu optužnicu, zbog kaznenog djela protiv pravosuđa - neizvršavanje sudske odluke, opisano po čl. 311. st. 2. u vezi sa st. 1., a kažnjivo po čl. 311. st. 2. KZ/11.

2. Pozvan da se očituje o osnovanosti optužnog akta, okrivljenik je izjavio da se smatra krivim za kazneno djelo za koje ga se tereti optužnicom.

3. Ispitan, sukladno navedenom očitovanju, na početku dokaznog postupka, okrivljeni SG iskazao je da priznaje da je počinio kazneno djelo onako kako mu se stavlja na teret činjeničnim opisom optužnice.

3.1. Navedenom je dodao da je mislio da mu je istekla ta sigurnosna mjera odnosno zabrana upravljanja motornim vozilom, dok je dalje odgovorio da je dobio i pročitao presudu Županijskog suda kojom mu je ista bila određena, kao i da je bio na izdržavanju kazne zatvora po navedenoj presudi Županijskog suda u Varaždinu i to do 5. travnja 2023. Nadalje, na pitanje braniteljice da li se od trenutka prestanka izdržavanja kazne zatvora do trenutka do kada je mislio da mu mjera traje pridržavao iste, odgovorio je da jest, kao i da je mislio da mu mjera traje do 24. ili do 21. prosinca 2024. Žao mu je zbog svega što se dogodilo i radi toga se kaje te se odlučio da će se, kada izađe iz zatvora, pridržavati ove sigurnosne mjere s obzirom da je ista još uvijek na snazi. Svemu navedenom dodao je da živi s roditeljima, majka je nezaposlena te žive od očeve mirovine koja iznosi oko 500,00 do 600,00 eura, a on im pomaže, čemu je dodao da su i njegovi roditelji smatrali da sigurnosna mjera više nije na snazi, zbog čega mu je otac i dao auto kritične zgode, dok on svoje vozilo nema. Konačno, kada mu je predočeno da iz presude Županijskog suda u Varaždinu proizlazi da mu je sigurnosna mjera izrečena u trajanju koje je 4 godine dulje od izrečene kazne zatvora te je upitan zbog čega je shvatio da ona ističe 4 godine od pravomoćnosti presude, odgovorio je da je u zatvoru pričao s drugim zatvorenicima i da je na temelju razgovora s njima donio ovakav zaključak.

3.2. Prilikom ispitivanja u svojstvu osumnjičenika i prilikom prvog ispitivanja okrivljenik se branio šutnjom.

4. U dokaznom postupku, uz ispitivanje okrivljenika na raspravi, kojom prilikom su uz suglasnost stranaka reproducirane snimke njegova ispitivanja u svojstvu osumnjičenika i prvog ispitivanja na ODO u Varaždinu, pročitana je, uz suglasnost stranaka, dokumentacija u spisu, i to: službena zabilješka o postupanju policijskih službenika PU varaždinske, PP Ivanec od 7. siječnja 2025. (stranica 15) i službena zabilješka od 7. siječnja 2025. (stranica 25), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu serijskog broja [serijski broj] za okrivljenika SG od 6. siječnja 2025. (stranica 16), presuda Županijskog suda u Varaždinu broj 15 K-10/2019-82 od 24. studenog 2020. (stranice 24 do 36), zapisnik o ispitivanju svjedoka ČG od 15. siječnja 2025., a na kraju dokaznog postupka pročitani su izvatci iz prekršajne i kaznene evidencije za okrivljenika.

4.1. Nakon provedenog dokaznog postupka prisutni su izjavili da nemaju prijedloga za dopunu dokaznog postupka niti primjedbe na provedeni dokazni postupak.

5. U ovom postupku nije bilo sporno da je okrivljeni SG u inkriminirano vrijeme 6. siječnja 2025. zaustavljen po policijskim službenicima u vožnji osobnog automobila pod utjecajem alkohola u koncentraciji od najmanje 2,16 g/kg, kao ni da mu je presudom Županijskog suda u Varaždinu broj: K-10/2019-82 od 24. studenog 2020., koja je postala pravomoćna i izvršna 22. prosinca 2020., uz osudu na kaznu zatvora u trajanju od tri godine i šest mjeseci, na temelju čl. 72. Kaznenog zakona izrečena sigurnosna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom u trajanju četiri godine duljem od izrečene kazne zatvora, a koja sigurnosna mjera je upisana u evidenciju Ministarstva unutarnjih poslova s početkom od 22. prosinca 2020. i trajanjem do 21. lipnja 2028., dakle da je navedena sigurnosna mjera u to vrijeme bila na snazi. Okrivljenik je, s druge strane, navodio da je krivo shvatio početak tijeka roka ove sigurnosne mjere odnosno da je djelo počinio u neznanju odnosno zabludi.

6. Analizom i ocjenom provedenih dokaza, svakog pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima, sukladno odredbi čl. 450. st. 2. ZKP/08, ovaj sud je nedvojbeno utvrdio da je okrivljenik počinio kazneno djelo za koje je optužen.

7. Iz službene zabilješke o postupanju policijskih službenika PP Ivanec od 7. siječnja 2025. proizlazi da su policijski službenici u inkriminirano vrijeme u Koretincu, kod kućnog broja 91, zaustavili osobni automobil kojim je upravljao okrivljenik, nakon čega je provjerom u IS MUP-a utvrđeno da je okrivljeniku od strane Županijskog suda u Varaždinu izrečena sigurnosna mjera zabrane upravljanja osobnim automobilom s početkom 22. prosinca 2020. i trajanjem do 21. lipnja 2028., a ujedno da je alkotestiranjem utvrđeno da je okrivljenik bio pod utjecajem alkohola.

7.1. Iz službene zabilješke PP Ivanec od 7. siječnja 2025. sastavljene na okolnosti izvršenog uvida u evidenciju sigurnosnih mjera proizlazi da je predmetna sigurnosna mjera unesena u Informacijski sustav MUP-a RH na temelju presude Županijskog suda u Varaždinu broj: K-10/2019-82 od 24. studenog 2020., po pravomoćnosti i izvršnosti iste, te traje od 22. prosinca 2020. do 21. lipnja 2028.

7.2. Iz presude Županijskog suda u Varaždinu broj: K-10/2019-82 od 24. studenog 2020., koja je postala pravomoćna i izvršna 22. prosinca 2020., proizlazi da je okrivljenik zbog počinjenog kaznenog djela izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz čl. 227. st. 4. u vezi sa st. 1. Kaznenog zakona osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri godine i šest mjeseci te mu je ujedno, na temelju čl. 72. Kaznenog zakona, izrečena sigurnosna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom u trajanju koje je četiri godine dulje od izrečene kazne zatvora.

7.3. Iz zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu proizlazi da je okrivljeniku inkriminirane zgode (ispitivanje započelo u 21,10 sati, a obavljeno u 21,24 sati) izmjerena koncentracija alkohola od 2,16 g/kg (ista predstavlja vrijednost koja je dobivena umanjenjem za granicu dopuštene pogreške mjerenja).

7.4. Iz iskaza svjedoka ČG, policijskog službenika koji je sudjelovao u predmetnom postupanju, koji je u dokaznom postupku pročitan uz suglasnost stranaka koje nisu tražile njegovo neposredno ispitivanje, proizlazi da je okrivljenik zaustavljen u prometu iz razloga što je vozilom krivudao od jednog do drugog ruba ceste te je, nakon što su istog zaustavili, utvrđeno da je u odnosu na njega evidentirana sigurnosna mjera zabrane upravljanja vozilima. Također, s obzirom da je isti djelovao kao da je u alkoholiziranom stanju, izvršeno je njegovo alkotestiranje i utvrđeno da je pod utjecajem alkohola u koncentraciji od 2,16 g/kg.

8. Iz prednje navedene materijalne dokumentacije, koju stranke nisu osporavale i čija vjerodostojnost nije ni na koji način dovedena u pitanje niti je upitna, kao i iz iskaza svjedoka ČG koji je potvrđen tom dokumentacijom i također ničime nije doveden u sumnju te ga sud prihvaća kao jasnog, logičnog i vjerodostojnog, pri čemu ima u vidu i da se radi o nepristranom svjedoku koji saznanja crpi na temelju obavljene službene dužnosti, kao i djelomično iz obrane samog okrivljenika koji nije osporavao da je inkriminirane zgode upravljao pod vozilom pod utjecajem alkohola i bio zaustavljen od strane policijskih službenika, koju u tom dijelu prihvaća, sud utvrđuje da je, kako mu je stavljeno na teret optužnim aktom, okrivljenik kritičnog dana, upravljajući osobnim vozilom pod utjecajem alkohola, bio zaustavljen od strane policijskih službenika koju su potom utvrdili da je u to vrijeme u odnosu na okrivljenika bila na snazi sigurnosna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom na temelju ranije navedene kaznene presude Županijskog suda u Varaždinu.

8.1. Okrivljenik s druge strane u svojoj obrani navodi da je mislio da mu je navedena sigurnosna mjera istekla, pri čemu je, kada mu je predočeno da iz presude proizlazi da mu je sigurnosna mjera izrečena u trajanju koje je 4 godine dulje od izrečene kazne zatvora te je upitan zbog čega je onda shvatio da ona ističe 4 godine od pravomoćnosti presude, odgovorio da je u zatvoru pričao s drugim zatvorenicima i da je na temelju razgovora s njima donio ovakav zaključak. Obranu okrivljenika u tom smislu sud ne prihvaća, ocjenjujući da s obzirom na sve okolnosti okrivljenik nije bio u zabludi, već da je znao da je pod opterećenjem ranije mu izrečene sigurnosne mjere.

8.2. Naime, iz presude Županijskog suda u Varaždinu broj: K-10/2019-82 od 24. studenog 2020., jasno je vidljivo da je okrivljeni SG osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri godine i šest mjeseci, a isto tako jasno je i precizno navedeno da mu se, na temelju čl. 72. st. 1. i 3. Kaznenog zakona, izriče sigurnosna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom u trajanju koje je četiri godine dulje od izrečene kazne zatvora. Iz obrazloženja te presude proizlazi i argumentacija suda za takvu odluku koja je u tom dijelu i dodatno ponovljena.

8.3. Izričaj navedene presude u dijelu odluke o kazni i predmetnoj sigurnosnoj mjeri bio je, ponavlja se, u potpunosti jasan, razumljiv, nedvosmislen i neproturječan (a u obrazloženju presude ponovljen i argumentiran – i to u dva navrata), sa sasvim jasno i precizno određenim rokom trajanja mjere. Kada se promotri odredba čl. 72. KZ/11, daljnji je zaključak da se ta presuda pritom u potpunosti zasniva na zakonu.

8.4. Imajući u vidu da je okrivljenik, prethodno priznavši da je počinio kazneno djelo, ali uz opasku da je mislio da mu je sigurnosna mjera istekla, na postavljeno pitanje odgovorio da je presudu Županijskog suda u Varaždinu dobio i pročitao, kao i da je na izdržavanju kazne zatvora po toj presudi bio do 5. travnja 2023., zaključak je ovog suda da nema govora o postojanju zablude kod okrivljenika odnosno o njegovu neznanju za činjenicu da mu je ta sigurnosna mjera četiri godine dulja od izrečene kazne zatvora. Okrivljenik je punoljetna i poslovno sposobna osoba koja je s presudom nesporno bila upoznata, a imajući u vidu težinu te presude u smislu okrivljeniku izrečenih sankcija i mjera, kao i težinu i posljedice kaznenog djela zbog kojih mu je ta presuda izrečena, treba očekivati da je okrivljenik, koji je zbog tog djela izdržavao i kaznu zatvora, bio dužan s posebnom pomnjom proučiti i shvatiti presudu te akceptirati njezine zahtjeve i posljedice po njega, a ne postupiti benevolentno i nezainteresirano. Zbog svega navedenog ne može se prihvatiti teza obrane da okrivljenik nije znao da mu je sigurnosna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom – koja mu je, opet se ponavlja, bila krajnje jasno i nedvosmisleno određena – tempore criminis bila na snazi, pa mu takvi neuvjerljivi navodi ne mogu poslužiti kao opravdanje inkriminiranog postupanja, već naprotiv sud ocjenjuje da je te zgode okrivljenik postupao s namjerom. Pritom valja dodati i da iz izvatka iz kaznene evidencije, kojeg je sud pročitao na kraju dokaznog postupka, proizlazi da je okrivljenik u Švedskoj, odlukom od 1. listopada 2024., pravomoćnom 22. listopada 2024., dakle tek nešto prije predmetnog događaja, kažnjen između ostalog zbog vožnje bez vozačke dozvole ili tijekom zabrane vožnje, tako da i navedena činjenica demantira obranu okrivljenika o neznanju za aktualnost i važenje sigurnosne mjere.

9. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, analizom i ocjenom obrane okrivljenika te provedenih dokaza, i to svakog pojedinačno, kao i u vezi s ostalim dokazima, sud je nedvojbeno utvrdio da je okrivljenik kršio sigurnosnu mjeru koja mu je određena pravomoćnom presudom i time ostvario sva objektivna obilježja kaznenog djela opisanog po čl. 311. st. 2. u vezi sa st. 1., a kažnjivog po čl. 311. st. 2. KZ/11. Okrivljenik je pritom postupao s namjerom, bio je ubrojiv, svjestan protupravnosti (ranije su dani razlozi za zaključak o nepostojanju zablude), a za njegovo postupanje ne postoje ispričavajući razlozi, pa su slijedom svega navedenog ostvarena sva objektivna i subjektivna obilježja predmetnog kaznenog djela te je zbog počinjenog kaznenog djela proglašen krivim.

10. Pri izboru vrste i mjere kazne sud je, sukladno čl. 47. KZ/11, pošao od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja propisane u čl. 41. istog Zakona, te uzeo u obzir sve okolnosti koje utječu da kazna bude lakša ili teža.

11. Okrivljeniku je otegotnom cijenjena okolnost da je, kako proizlazi iz najnovijeg izvatka iz kaznene evidencije (stranice 126-127), do sada dva puta pravomoćno osuđivan na zatvorske kazne, i to presudom Općinskog suda u Varaždinu broj: K- 478/2019 od 9. siječnja 2020. zbog kaznenog djela prisile prema službenoj osobi iz čl. 314. st. 2. u vezi sa st. 1. KZ/11 te presudom Županijskog suda u Varaždinu broj: K- 10/2019-82 od 24. studenog 2020., zbog kaznenog djela izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz čl. 227. st. 4. u vezi sa st. 1. KZ/11, potonje na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 3 godine i 6 mjeseci. Osim toga, proizlazi da je okrivljenik i u Švedskoj, gdje radi, odlukom pravomoćnom 22. listopada 2024. kažnjen novčanom kaznom zbog vožnje bez vozačke dozvole ili tijekom zabrane vožnje te vožnje pod utjecajem alkohola, stoga se nameće zaključak da je okrivljenik sklon protupravnom ponašanju u prometu pod utjecajem alkohola (sve osude, pa i predmetna, odnose se na djela počinjena pod utjecajem alkohola) prilikom upravljanja motornim vozilima. Također, otegotnu okolnost predstavlja i činjenica da je kritične zgode, osim što je vozio kada mu je to bilo zabranjeno, vozilom upravljao pod značajnim utjecajem alkohola.

11.1. S druge strane, olakotnim valja cijeniti njegovo priznanje kaznenog djela, čime je pridonio bržem i ekonomičnijem okončanju postupka, te izraženo žaljenje i kajanje, kao i činjenicu, koja proizlazi iz njegova iskaza, da radeći u Švedskoj pripomaže uzdržavanju umirovljenih odnosno nezaposlenih roditelja s kojima inače živi. Olakotnim je okrivljeniku cijenjen i korektan odnos na sudu te prekršajna nekažnjavanost, vidljiva iz izvatka iz prekršajne evidencije (stranica 124).

11.2. Imajući u vidu sve navedene okolnosti, kao i da je zakonski minimum zapriječene kazne zatvora za predmetno kazneno djelo tri mjeseca, a maksimum dvije godine, ovaj sud nalazi da je u konkretnom slučaju okrivljenika potrebno osuditi na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci. Kod okrivljenika, kako je ranije obrazloženo, predmetni događaj ne predstavlja izolirani incident, već njegova kaznena evidencija ukazuje da se radi o osobi koja je već činila kaznena djela i zbog toga izdržavala i zatvorske kazne, a nedavno bila kažnjena i novčanom kaznom. Očito je da do sada izricane sankcije nisu u dovoljnoj mjeri utjecale na okrivljenika kako bi svoje ponašanje uskladio s pozitivnim propisima i društvenim normama. S obzirom na opisani prijašnji život okrivljenika te sve ostale utvrđene olakotne i otegotne okolnosti, ocjena je suda da će se upravo takvom kaznom, koja je još uvijek bliže donjoj mjeri propisane za ovo kazneno djelo, osim specijalne postići i generalna prevencija, te da će upravo odmjerena kazna utjecati na okrivljenika na način da shvati pogibeljnost svojeg postupanja te da ga odvrati od budućeg činjenja kaznena djela, ali i na sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja, a naposljetku okrivljeniku omogućiti ponovno uključivanje u društvo.

11.3. Uvjetna ili djelomična uvjetna osuda po stavu ovog suda ne bi bila primjerena jer se s obzirom na sve utvrđene okolnosti ne može razborito zaključiti da okrivljenik, kao počinitelj predmetnog kaznenog djela, neće bez izvršenja cijele kazne ubuduće činiti kaznena djela (čl. 56. st. 2. i čl. 57. st. 1. KZ/11), imajući pritom u vidu posebice njegovu ličnost, prijašnji život i raniju osuđivanost, koje sve okolnosti potkrepljuju stav o nužnosti izvršenja kazne zatvora koja je, ponavlja se, i dalje određena bliže zakonskom minimumu za počinjeno kazneno djelo.

12. Na temelju čl. 54. KZ/11 okrivljenom SG se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme oduzimanja slobode, i to počevši od uhićenja 6. siječnja 2025. u 21,50 sati pa nadalje.

13. Na temelju čl. 148. st. 6. ZKP/08 odlučeno je da je okrivljeni SG dužan naknaditi trošak kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 u iznosu od 200,00 (dvjesto) eura u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude, koji se odnosi na paušalnu svotu, sve imajući u vidu njegova mjesečna primanja i obiteljske prilike te složenost i trajanje postupka, smatrajući da plaćanjem ovog iznosa troškova neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje, dok se u preostalom dijelu oslobađa obveze naknade troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. -5. ZKP/08 te nagrade i nužnih izdataka postavljene braniteljice, imajući u vidu da se trenutno nalazi u istražnom zatvoru i aktualno nije u mogućnosti ostvarivati prihode.

U Varaždinu 3. ožujka 2025.

Sudac

Zvonimir Biškup

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi ovom sudu u pisanom obliku u dovoljnom broju primjeraka za protivnu stranku te za sud, a o žalbi odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

1. Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu, na broj: KO-DO-10/2025

2. Okrivljeni SG, putem uprave Zatvora u Varaždinu

3. Braniteljica okrivljenika Ksenija Borček-Ptiček, odvjetnica u Varaždinu