Poslovni broj P-1221/2023

Republika Hrvatska

Općinski sud u Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, po sutkinji tog suda Marijani Milković Cosmai, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, Antuna Mihanovića 3, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnik ĐA, djelatnik tužitelja, protiv tuženika ATLANTSKA PLOVIDBA d.d., OIB: 61063868086, Ulica dr. Ante Starčevića 24, Dubrovnik, kojeg zastupa punomoćnica ĐAĐ, djelatnica tuženika, radi naknade štete, nakon održane glavne javne rasprave zaključene 23. siječnja 2025. u nazočnosti punomoćnika stranaka, dana 3. ožujka 2025. javno je objavio i

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

”Dužan je tuženik isplatiti tužitelju iznos od 13.984,17 kuna = 1856,02 EUR sa zakonskim kamatama, računajući od 11.11.2022. pa nadalje prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena sve do isplate sve to u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, kao i da mu se u istom roku podmire svi parnični troškovi.“

Obrazloženje

1. U tužbi podnesenoj dana 2. siječnja 2023. tužitelj navodi da vrši isplatu invalidske mirovine svojemu osiguraniku ŠA, rođenom **.**.1960. Navodi se da je tuženik odgovoran za stvarnu štetu koju Zavod trpi isplatom invalidske mirovine, jer je do ozljede osiguranika došlo uslijed odgovornosti štetnika odnosno propusta poduzimanja mjera zaštite na radu. Odgovornost tuženika tužitelj temelji na odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju i Pomorskog zakonika. Ističe se i da je tuženiku prije podnošenja tužbe upućen odštetni zahtjev, no da je tuženik otklonio svoju odgovornost pozivajući se na to da nije poslodavac osiguranika.

2. U odgovoru na tužbu od 10. veljače 2023., tuženik se protivi svim tužbenim navodima, prvenstveno ističući kako tuženik nije bio poslodavac tužiteljevog osiguranika u vrijeme nastanka štetnog događaja, kao i da ne postoji nikakva valjana pravna osnova temeljem koje bi tužitelj mogao od tuženika potraživati naknadu za štetu nastalu isplatom invalidske mirovine. Uz to, tuženik ističe da tužitelj u tužbi nije dostavio niti jedan dokaz iz kojeg bi proizlazilo da je do ozljede osiguranika ŠA došlo zbog propusta poduzimanja mjera zaštite na radu, kao i da nije uopće dokazana uzročno-posljedična veza između nastanka invalidnosti i propusta poduzimanja mjera zaštite na radu.

3. Radi donošenja odluke u ovoj pravnoj stvari, sud je izvršio uvid u sve isprave koje prileže spisu, a naročito u izvod HZMO (list spisa 3), obrazac s općenitim opisom radnog mjesta (list spisa 4-5), otpusna pisma (list spisa 6-12), nalaz Zavoda za vještačenje od 28. rujna 2021. (list spisa 13), Mišljenje vještaka – revizora (list spisa 14-17), nalaz i mišljenje o radnoj sposobnosti (list spisa 18-19), odštetni zahtjev (list spisa 20-22), rješenje HZMO od 16. prosinca 2021. (list spisa 23 – 28), drugostupanjsko rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 26. travnja 2021. (list spisa 29-34), nalaz, mišljenje i ocjena HZMO (list spisa 35 -37), dokumentacija (list spisa 38 -41), upitnik (42 - 44), presuda i rješenje UsI-2154/21 od 14. ožujka 2022. (list spisa 52-58, te 63-69).

4. Među strankama je u ovom postupku nesporno da tužitelj svojem osiguraniku ŠA isplaćuje invalidsku mirovinu, nesporno je (postalo tijekom postupka) da tuženik ATLANTSKA PLOVIDBA d.d. nije bio u trenutku štetnog događaja poslodavac oštećenika (tužiteljevog osiguranika) ŠA, a nesporno je i to da je tuženik ATLANTSKA PLOVIDBA d.d. u trenutku nastanka štetnog događaja dana 17. srpnja 2019. djelovala u svojstvu pomorskog agenta (zapisnik od 23. siječnja 2025.). Sporno je, pak, je li tuženik u ovoj pravnoj stvari pasivno legitimiran za naknadu nastale štete tužitelju (isplatom invalidske mirovine), kao i postoji li uzročno-posljedična veza između nastanka invalidnosti, odnosno, tjelesne ozljede osiguranika ŠA i propusta da se osigura zaštita na radu.

5. Predmet ovog postupka je regresni zahtjev tužitelja za naknadu iznosa od 1.856,02 EUR, a koji je iznos od strane tužitelja isplaćen osiguraniku ŠA u razdoblju od 28. rujna 2021. do 21. listopada 2022. na ime invalidske mirovine (60% od ukupno isplaćenog iznosa, na ime ozljede na radu), a koji je zahtjev usmjeren protiv tuženika kao štetnika, odnosno, osobe odgovorne za nastanak ozljede na radu počinjene propustom poduzimanja mjera zaštite na radu.

5.1. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Odredbom članka 161. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine (157/2013, 151/2014, 33/2015, 93/2015, 120/2016, 18/2018, 62/2018, 115/2018, 1 02/2019, 84/2021, 119/2022 ), propisano je da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i ako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju (stavak 1.), da naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ovoga Zakona, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja: novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, neovisno o činjenici naknadnog ispunjenja uvjeta na prijevremenu starosnu ili starosnu mirovinu, novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na obiteljsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata obiteljske mirovine bez obzira na to bi li umrli osiguranik, da je živ, ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu, novčana davanja na osnovi priznatog prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja, troškove profesionalne rehabilitacije, kao i novčane naknade u vezi s korištenjem tog prava (stavak 2.), kao i da zahtjevom za naknadu štete Zavod može obuhvatiti ukupnu svotu štete (kapitaliziranu štetu) ili svotu stvarne štete prema isplatama (pojedinih davanja) koja se odnosi na određeno razdoblje (npr. kalendarska godina). Stavkom 4. tog članka propisano je da kada se šteta sastoji u obvezi Zavoda na trajna novčana davanja, taj se iznos štete može zahtijevati i u ukupnom iznosu (kapitalizirana šteta), a izračunava se prema visini priznate mirovine ili drugog davanja i tablicama aktuarske matematike koje donosi Zavod po prethodno pribavljenom mišljenju ministarstva nadležnog za financije. Zavod može zahtijevati plaćanje naknade štete u ukupnom iznosu i neposredno od društva za osiguranje.

6.1. Odredbom članka 162. Zakona o mirovinskom osiguranju propisano je da Zavod ima pravo na naknadu štete od osobe koja je prouzročila smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti, tjelesno oštećenje ili smrt osigurane osobe (stavak 1.), ako je štetu iz stavka 1. ovoga članka uzrokovao radnik na radu ili u vezi s radom, odgovaraju poslodavac i radnik solidarno (stavak 2.), za štetu iz stavka 1. ovoga članka odgovara poslodavac ako je šteta nastala zbog toga što nisu provedene mjere zaštite na radu, odnosno mjere za zaštitu građana (stavak 3.), da korisnik prava iz mirovinskog osiguranja dužan je na zahtjev Zavoda dostaviti podatke o okolnostima nastanka ozljede koja je uzrokovala smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti i tjelesno oštećenje ili smrt osiguranika na kojima se temelje davanja Zavoda (stavak 4.).

6.2. Odredbom članka 145. Pomorskog zakonika (NN 181/2004, 76/2007, 146/2008, 61/2011, 56/2013, 26/2015, 17/2019) propisano je da za štetu nastalu zbog tjelesne ozljede ili smrti člana posade ili zbog narušenja zdravlja koju član posade pretrpi na radu ili u svezi s radom na brodu, odgovara brodar ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje (stavak 1.), da za štetu iz stavka 1. ovoga članka nastalu od opasne stvari ili opasne djelatnosti, kao i za takvu štetu koju član posade pretrpi na radu ili u vezi s radom na brodu zbog nepostojanja uvjeta za siguran rad, brodar odgovara prema općim propisima o odgovornosti za štetu od opasne stvari ili opasne djelatnosti (stavak 2.), te da za štete iz stavka 1. i 2. ovoga članka solidarno odgovaraju vlasnik broda, brodar, poslovođa, kompanija i poslodavac (stavak 3.).

6.3. Brodar je, prema odredbama Pomorskog zakonika, fizička ili pravna osoba koja je kao posjednik broda nositelj plovidbenog pothvata, s tim što se pretpostavlja, dok se ne dokaže protivno, da je brodar osoba koja je u upisnik brodova upisana kao vlasnik broda (članak 5. točka 6. Pomorskog zakonika).

6.4. Kompanija jest fizička ili pravna osoba, koja je preuzela odgovornost za upravljanje brodom od vlasnika broda i koja je preuzimanjem takve odgovornosti preuzela ovlasti i odgovornosti sukladno Međunarodnom pravilniku o upravljanju sigurnošću (ISM Pravilnik), ili je preuzela odgovornost od vlasnika za upravljanje brodicom ili jahtom, koja se koristi u gospodarske svrhe, sukladno odredbama Tehničkih pravila (članak 5. točka 16. Pomorskog zakonika).

6.5. Poslovođa broda jest fizička ili pravna osoba koja upravlja poslovanjem i/ili tehničkim održavanjem broda i/ili popunjavanjem broda posadom (članak 5. točka 33. Pomorskog zakonika).

7. Analizom isprava u spisu, sud je utvrdio da je osiguranik tužitelja ŠA, dana 17. srpnja 2019., obavljajući poslove kormilara na m/b Dubrava, doživio nesreću, u kojoj je smrtno stradalo dvoje članova posade tog broda, a on je bio izložen toksičnom učinku plinova, dimova i pare (akutno trovanje), slijedom čega je liječen u Brazilu, a potom otpušten iz bolnice. Razvidno je i iz priložene medicinske dokumentacije da je njegovo liječenje nastavljeno i u Republici Hrvatskoj, da je nedugo nakon nesreće imao akutni srčani infarkt, kao i niz raznih zdravstvenih tegoba. Iz priloženog je mišljenja vještaka – revizora (list spisa 14) vidljivo da je nakon opisanog trovanja osiguranik tužitelja ŠA razvio i psihičke tegobe u smislu akutne reakcije na stres i depresije.

7.1. Iz rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Klasa: UP/I-141-02/21- 01/03015054266 od 16. prosinca 2021. (list spisa 23-28), proizlazi da je osiguraniku ŠA, kod kojeg je zbog ozljede na radu 60% i bolesti 40% nastao djelomični gubitak radne sposobnosti, priznato pravo na invalidsku mirovinu, zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti u svoti od 1.095,69 kn mjesečno.

7.2. Iz presude Upravnog suda u Splitu od 14. ožujka 2022., poslovni broj UsI-2154/21 (list spisa 52-58), proizlazi da je sud poništio rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Klasa: UP/II-502-03/21-01/83, utvrdivši, pritom, da tuženik ATLANTSKA PLOVIDBA d.d. nije u trenutku nastanka štetnog događaja od 17. srpnja 2019. bila poslodavac ŠA, osiguranika tužitelja.

8. U ovom postupku tužitelj temelji odgovornost tuženika na odredbi članka 161. i 162. Zakona o mirovinskom osiguranju (u tužbi se, vjerojatno omaškom, navodi članak 164. Zakona, koji se odnosi na naknadu štete u slučajevima iz članka 161. ovoga Zakona i izravno od društva za osiguranje kod kojega su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu), kao i na odredbi članka 145. Pomorskog zakonika.

8.1. Odgovornost tuženika temeljem Zakona o mirovinskom osiguranju tužitelj temelji na tvrdnji da je njihov osiguranik stradao jer na njegovom radnom mjestu (kormilar na m/b Dubrava) nisu bile provedene mjere zaštite na radu (odredba članka 162. stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju). Smatra da je upravo propust tuženika, kao poslodavca, da takve mjere provede, doveo do ozljede njihovog osiguranika. Obveza provođenja mjera zaštite na radu nesporno je obveza poslodavca, prema odredbi gore citiranog članka 162. Zakona o mirovinskom osiguranju. Sporno je bilo među strankama, tijekom ovog spora, to je li tuženik ATLANTSKA PLOVIDBA d.d. poslodavac osiguranika tužitelja ŠA koji je stradao na brodu Dubrava. Predmetna se činjenica izrijekom navodi kao sporna činjenica među strankama (plan upravljanja postupkom, list spisa 91). Međutim, iz spisa, naročito presude Upravnog suda u Splitu (list spisa 52-58) od 14. ožujka 2022., proizlazi da ATLANTSKA PLOVIDBA d.d. nije bila poslodavac ŠA na dan 17. srpnja 2019., već da je to bila Atlantic Conbulk Maritime Corporation, Monrovia, Liberia. Naposljetku, na glavnoj raspravi od dana 23. siječnja 2025., stranke čine nespornim činjenicu da tuženik, ATLANTSKA PLOVIDBA d.d., nije u trenutku štetnog događaja, dana 17. srpnja 2019., bio poslodavac oštećenika ŠA (list spisa 99). Stoga, kako je nesporno da tuženik nije poslodavac osiguranika, pa samim time ni odgovoran s te osnove za provođenje mjera zaštite na radu u trenutku nastanka štetnog događaja, tako nije niti pasivno legitimiran po predmetnoj osnovi za naknadu stvarne štete tužitelju (regresno) koji osiguraniku ŠA nesporno isplaćuje invalidsku mirovinu (60% po osnovi ozljede na radu).

8.2. Druga osnova na koju se tužitelj poziva i na kojoj temelji odgovornost tuženika je odredba članka 145. Pomorskog zakonika koja propisuje da za štetu nastalu zbog tjelesne ozljede ili smrti člana posade ili zbog narušenja zdravlja koju član posade pretrpi na radu ili u svezi s radom na brodu, odgovara brodar ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje (stavak 1.) kao i da za štetu iz stavka 1. ovoga članka nastalu od opasne stvari ili opasne djelatnosti, kao i za takvu štetu koju član posade pretrpi na radu ili u vezi s radom na brodu zbog nepostojanja uvjeta za siguran rad, brodar odgovara prema općim propisima o odgovornosti za štetu od opasne stvari ili opasne djelatnosti (stavak 2.) te da za navedene štete iz stavka 1. i stavka 2. solidarno odgovaraju vlasnik broda, brodar, poslovođa, kompanija i poslodavac (stavak 3.)

8.3. Ukoliko tužitelj odgovornost tuženika temelji na predmetnoj odredbi, utoliko je bio dužan u ovom postupku dokazati da je ATLANTSKA PLOVIDBA d.d. u trenutku nastanka štetnog događaja na dan 17. srpnja 2019. bila ili vlasnik broda, ili brodar, ili poslovođa, ili kompanija, ili poslodavac. Međutim, tužitelj nije dokazao niti jednu od navedenih funkcija društva ATLANTSKA PLOVIDBA d.d. niti je tijekom postupka predložio dokaze na tu okolnost.

8.4. Iz gore navedene presude Upravnog suda u Splitu, UsI-2154/21 od 14. ožujka 2022., razvidno je da je kao vlasnik broda upisan ATLANT DOLPHIN SHIPPING CORPORATION (isprava od 14. srpnja 2015.), a kasnije AP SHIPPING COMPANY LIMITED, Valetta, Malta (isprava od 22. kolovoza 2019.). Iz presude proizlazi da je u rubrici poslodavac, iako sada više nije sporno da to nije bila ATLANTSKA PLOVIDBA d.d., naveden Atlantic Conbulk Maritime Corporation, Liberia. U ovom spisu nije priložen predmetni Ugovor o radu pomorca od 25. ožujka 2019. koji se u obrazloženju navedene presude spominje, no razvidno je da je u tom ugovoru ŠA naveden kao pomorac i Atlantic Conbulk Maritime Corporation kao poslodavac, te da je upravo u tom Ugovoru tuženik naveden kao pomorski agent ("acting as Agents", list spisa 56). Dakle, osim što očigledno nije vlasnik broda niti poslodavac, iz priloženih isprava i predloženih i izvedenih dokaza nije razvidno ni to da bi ATLANTSKA PLOVIDBA d.d. bila brodar, kompanija ili poslovođa, niti tužitelj takvo što uopće ističe, a kamoli dokazuje.

8.5. Međutim, tužitelj tvrdi da je u trenutku nastanka štetnog događaja od dana 19. srpnja 2019. tuženik - društvo ATLANTSKA PLOVIDBA d.d. djelovala u svojstvu pomorskog agenta, a koju činjenicu tuženik ne osporava. Dapače, upravo tu činjenicu stranke na glavnoj raspravi od 23. siječnja 2025. čine nespornom. Činjenicu da je tuženik djelovao u svojstvu pomorskog agenta tužitelj smatra odlučnom u smislu odgovornosti za nastalu štetu, odnosno, smatra kako je upravo tuženik kao pomorski agent odgovoran za ozljedu na radu svog osiguranika koja je temelj invalidnosti (u omjeru od 60%), pa samim time i pasivno legitimiran za ovo regresno potraživanje. No, Pomorski zakonik nije propisao da bi pomorski agent odgovarao za štetu koju član posade pretrpi na radu ili u svezi s radom. Odredbom je članka 675. Pomorskog zakonika propisano koji su to agencijski poslovi (primjerice, poslovi koji se odnose na plovidbu, brodove i njihovo iskorištavanje, na posadu, a posebice na prihvaćanje i otpremanje brodova, posredovanje pri sklapanju ugovora o iskorištavanju brodova, kupoprodaji, gradnji, preinaci i popravku brodova, osiguranju brodova, opskrbi zalihama, briga o putnicima i posadi), dok je odredbom članka 676. stavka 1. Pomorskog zakonika propisano da se Ugovorom o pomorskoj agenciji na temelju opće punomoći pomorski agent obvezuje u ime i za račun nalogodavca obavljati sve poslove ili sve poslove određene vrste iz njegove djelatnosti.

8.6. Stoga, bez obzira o kojim je poslovima riječ, pomorski agent uvijek nastupa u ime i za račun nalogodavca. Agent nije stranka pravnog posla kojeg sklapa, nego je to uvijek osoba u čije ime i za čiji račun nastupa. Ovo neovisno o tome o kojem je poslu riječ. Ako posreduje pri popunjavanju članova posade broda, onda to čini u ime osobe koja mu je takav nalog dala, a ne u svoje ime. Za štetu nastalu zbog ozljede člana posade, prema gore citiranoj odredbi članka 145. stavka 3. Pomorskog zakonika, odgovaraju solidarno vlasnik broda, brodar, poslovođa, kompanija i poslodavac, ali navedena odredba ne predviđa da za štetu odgovara pomorski agent, a to je i logično jer pomorski agent nastupa samo u ime svog nalogodavatelja (tako doslovno, u istovjetnoj pravnoj i činjeničnoj situaciji Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev-4840/2019 od 29. rujna 2021.)

8.7. Tužitelj nije dokazao (pa čak niti iznosio tvrdnju) da je u trenutku nastanka štetnog događaja ATLANTSKA PLOVIDBA d.d. djelovala i u jednom drugom svojstvu osim u svojstvu pomorskog agenta (osim tvrdnje da je bila u svojstvu poslodavca, od koje je tvrdnje naposlijetku odustao), a niti je dokazivao da se ATLANTSKA PLOVIDBA d.d.. predstavljala i u jednom drugom svojstvu osim isključivo u svojstvu agenta, što proizlazi iz priložene presude Upravnog suda u Splitu od 14. ožujka 2022. (list spisa 52-58, kao i 63- 69) koja je donesena upravo u odnosu na stranke iz ovog postupka (samo u obrnutim procesnim ulogama) i u kojoj se jasno navodi da je u Ugovoru o radu pomorca od 25. ožujka 2019., koji je ugovor taj sud pregledao, tuženik naveden kao agent ("acting as agent"). Kako nije dokazano da je tuženik u trenutku nastanka štetnog događaja bio vlasnik broda, poslodavac, kompanija, brodar ili poslovođa, tako tuženik kao agent ne odgovara za štetu nastalu zbog tjelesne ozljede člana posade, nastale na radu ili u svezi s radom.

9. Pritom valja reći da je sud izveo sve predložene dokaze, osim pribave spisa Trgovačkog suda u Splitu, Stalne službe u Dubrovniku, poslovni broj P-69/2017, a sve iz razloga jer je uvid u navedeni spis predložen kao sudska praksa, a ne radi se o spisu u kojem su stranke iste stranke kao ovdje ili o spisu koji je vezan za ovaj predmetni spis (izjava tužitelja na pripremnom ročištu, list spisa 90).

10. Imajući u vidu da tuženik nije pasivno legitimiran, sud nije ulazio u daljnje ispitivanje postoji li uzročno-posljedična veza između nastale invalidnosti i propusta poduzimanja mjera zaštite na radu, jer takvo što nije odlučno kraj gore iznesenih utvrđenja i promašene pasivne legitimacije.

11. Slijedom svega iznesenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Dubrovniku, 3. ožujka 2025.

S u d a c

Marijana Milković Cosmai

Uputa o pravnom lijeku:

1. Stranci koja je pristupila na ročište za objavu, rok za žalbu teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke ovom sudu za sud drugog stupnja.

2. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu je uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke ovom sudu za sud drugog stupnja.

3. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu nije uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka presude. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke ovom sudu za sud drugog stupnja.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, osim zbog povrede iz čl. 354. st.2. toč. 3. Zakona o parničnog postupku. Žalba u kojoj su izneseni razlozi zbog kojih se ona ne može podnijeti bit će odbačena kao nedopuštena. U postupu u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ne odgađa ovrhu, osim ako sud koji donosi presudu, iznimno, po službenoj dužnosti, obrazloženim rješenjem, odredi drukčije.

DNA:

1. Tužitelju

2. Tuženiku