Republika Hrvatska

Općinski sud u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: P-135/2023-59

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Koprivnici po sutkinji Marijani Jurenec kao sucu pojedincu u pravnoj stvari prvotužiteljice ZE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i drugotužitelja EE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], oboje zastupani po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog ureda Tušek & Tursan iz Varaždina, protiv tuženika Eos Matrix d.o.o., OIB: 76674680107, Horvatova 82, Zagreb, zastupanog po punomoćniku OE, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon provedene glavne javne rasprave zaključene dana 17. siječnja 2025. u prisutnosti II. tužitelja, punomoćnika tužitelja odvjetnika Marka Tušeka i punomoćnika tuženika, na ročištu radi objave i uručenja presude, na temelju odredbi čl. 335. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje u tekstu ZPP), 3. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Proglašava se nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Varaždinu broj Ovr-1224/2017 od 11. prosinca 2017. na nekretnini tužitelja ZE i AE, i to na nekretnini čkbr. [katastarska čestica], [adresa], površine 471 m2, upisana u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Varaždinu u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (ranije zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]) i to u dijelu kojim se nalaže ovrha s osnova zakonske zatezne kamate tekuće na glavnicu u iznosu od 71.654,49 eura (539.880,76 kn) od 1. studenog 2017. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena te s osnova dospjele redovne kamate u iznosu od 817,60 eura (6.160,21 kn).

II. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja koji glasi:

"Proglašava se nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Varaždinu broj Ovr-1224/2017 od 11. prosinca 2017. na nekretnini tužitelja ZE i AE, i to na nekretnini čkbr. [katastarska čestica], [adresa], površine 471 m2, upisana u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Varaždinu u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (ranije zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]) i to u dijelu kojim se nalaže ovrha s osnova dospjele redovne kamate u iznosu od 14.868,30 eura (112.025,13 kn) i s osnova dospjelih zateznih kamata u iznosu od 11.655,35 eura (87.817,22 kn) te s osnova troškova ovršnog postupka."

III. Odbija se u cijelosti zahtjev tužitelja da im tuženik naknadi troškove postupka u iznosu od 2.842,76 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude 3. ožujka 2025. do isplate, po stopi određenoj člankom 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima te svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

r i j e š i o  j e

Odbija se zahtjev punomoćnika tužitelja odvjetnika Marka Tušeka iz Varaždina za naknadu troškova delegacije u cijelosti u iznosu od ukupno 414,60 eura.

Obrazloženje

1. Tužitelji su 1. travnja 2020. podnijeli tužbu protiv tuženika radi proglašenja nedopuštenom ovrhe određene Rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Varaždinu, broj Ovr-1224/2017 od 11. prosinca 2017. .

1.1. U tužbi tužitelji navode da su Zaključkom Općinskog suda u Varaždinu broj Ovr- 1224/2017 od 10. ožujka 2020. upućeni u roku od 15 dana od dana dostave Zaključka pokrenuti parnicu radi proglašenja nedopuštenom ovrhe koju je pokrenuo tuženik protiv tužitelja kao ovršenika, a ovrha je određena citiranim Rješenjem o ovrsi.

1.2. Tužitelji smatraju da je predmetna ovrha nezakonita i nedopuštena iz razloga navedenih od strane tužitelja u žalbi protiv citiranog Rješenja o ovrsi.

1.3. Navodi se da je predmetnu ovrhu pokrenulo društvo J&T banka d.d. [adresa] kao ovrhovoditelj temeljem ovršnog prijedloga, a tijekom ovršnog postupka je banka potraživanje prenijela na ovdje tuženika i to temeljem Ugovora o prijenosu zaključenog 29. studenog 2018. između J&T banke i društva Eos Matrix u svezi čega je donijeto rješenje Općinskog suda u Varaždinu broj Ovr-1224/2017 od 3. siječnja 2019. kojim je utvrđeno da na mjesto ovrhovoditelja umjesto J&T banke stupa Eos Matrix d.o.o..

1.4. U tužbi se navodi da iz ovršnog prijedloga proizlazi da je ovrha pokrenuta temeljem ovršnih isprava i to Ugovora o dugoročnom kreditu broj 5040460-15481 (novi broj 70200000770) od 16. srpnja 2007. OV-10615/07 te Aneksa 1. Ugovoru o dugoročnom kreditu broj 70200000770 od 21. ožujka 2011. OV-2871/11, a radi podmirenja tražbine ovrhovoditelja kako ju je istaknuo u ovršnom prijedlogu, a koja na ime glavnice iznosi 539.880,76 kn, na ime dospjele kamate iznosi 134.547,75 kn te na ime zateznih kamata iznosi 87.817,22 kn, dakle navodno potraživanje prema ovršnom prijedlogu iznosilo bi ukupno 762.245,73 kn.

1.5. Tužitelji navode da je korisnik kredita i dužnik po osnovi predmetnog Ugovora o kreditu KE kao vlasnik obrta [obrt]" dok su tužitelji isključivo založni dužnici koji su za otplatu kredita jamčili svojom obiteljskom kućom na koju je upisano založno pravo i na kojoj se provodi ovrha.

1.6. Tužitelji navode da je **.**.2018. KE platio ovrhovoditelju iznos od ukupno 103.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja s tim da je KE da bi zaštitio tužitelje prodao svoju nekretninu u [adresa] da namiri Banku po osnovi predmetne ovrhe te su se KE i AE, ovdje II. tužitelj, dogovorili s tadašnjim ovrhovoditeljem J&T bankom da će dužnik na ime zatvaranja obveza po osnovi kojih se vodi ovrha prodati svoju nekretninu, a cijena će se isplatiti direktno J&T banci te je u tom smislu sklopljen 21. veljače 2018. trostrani Ugovor o kupoprodaji nekretnine između FE kao prodavatelja, ŠE kao kupca i tadašnjeg ovrhovoditelja kao fiducijarnog vjerovnika, a prema čl. 6. citiranog Ugovora dogovoreno je da se isplata cjelokupne kupoprodajne cijene u iznosu od 103.000,00 eura umjesto dužniku isplati direktno tadašnjem ovrhovoditelju J&T banci te je ŠE **.**.2018. za korist dužnika isplatio J&T banci iznos od 103.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan isplate, a što je iznosilo 765.290,00 kn.

1.7. Tužitelji navode da je, protivno načelu savjesnosti i poštenja, novi ovrhovoditelj Eos Matrix d.o.o. nastavio s provođenjem ovrhe u cijelosti pa su tužitelji podnijeli žalbu nakon proteka roka protiv rješenja o ovrsi.

1.8. Navodi se da je J&T banka priznala da joj je navedenim iznosom podmirena u cijelosti glavnica i dio kamate po osnovi ovršne isprave - Ugovora o kreditu 70200000770 po kojoj se vodi ovrha protiv tužitelja, no tvrdila je da je imala potraživanje prema dužniku FE i po osnovi drugog kredita po kojem se ne vodi ovrha i to po osnovi Ugovora o dugoročnom kreditu 7020005477 iz 2011. koji je zaključen između FE i J&T banke 21. ožujka 2011. te si je Banka primljenom uplatom od 103.000,00 eura zatvarala i navodno potraživanje prema dužniku po tom ugovoru o kreditu, suprotno dogovoru FE i II. tužitelja s bankom.

1.9. Tužitelji navode da je ovršni sud Rješenjem broj Ovr-1224/17 od 10. ožujka 2020. obustavio predmetnu ovrhu u odnosu na cjelokupnu glavnicu i dio kamate u iznosu od 16.362,32 kn, ali je nastavio voditi ovrhu radi naplate navodnog potraživanja za koje su tužitelji upućeni u parnicu i to s osnova zakonske zatezne kamate tekuće na glavnicu u iznosu od 539.880,76 kn od 1. studenog 2017. do isplate, s osnova dospjele redovne kamate u iznosu od 118.185,43 kn i s osnova dospjelih zateznih kamata u iznosu od 87.817,22 kn.

1.10. Tužitelji navode da je nesporna činjenica koja je priznata u podnescima ovrhovoditelja iz ovršnog postupka da glavnice nema i da je novom ovrhovoditelju prenijeto isključivo potraživanje po osnovi navodnih kamata. Stoga, tužitelji smatraju da predmetnu ovrhu treba obustaviti sukladno čl. 80.b. Ovršnog zakona (koja je bila na snazi u vrijeme podizanja ovrhe), a kojim je propisano da će sud odbiti prijedlog za ovrhu na nekretnini ako glavnica tražbine radi čijeg se namirenja traži ovrha ne prelazi iznos od 20.000,00 kn.

1.11. Tužitelji navode da je potraživanje tuženika nezakonito s obzirom na visinu i to iz razloga: raniji ovrhovoditelj je protivno zakonu obračunavao kamatu na kamatu, raniji ovrhovoditelj je protivno zakonu Aneksom 1. Ugovora o kreditu uglavničio kamatu i na isto zatražio kamatu, raniji ovrhovoditelj je protivno zakonu jednostrano mijenjao kamatnu stopu, raniji ovrhovoditelj je uplate dužnika nezakonito zatvarao u svojim poslovnim knjigama na koji je način teretio dužnika i tužitelje za nepripadajuće iznose.

1.12. Tužitelji navode da je u ovršnom prijedlogu raniji ovrhovoditelj istaknuo da je otkazao kredit 10. listopada 2016., a prema čl. 9. Aneksa 1. Banka je zbog kašnjenja dužnika u otplati još 2011. imala pravo zahtijevati cjelokupno ispunjenje obveza pa je od tog trenutka počela teći zastara sukladno čl. 215. ZOO.

1.13. Tužitelji su na ročištu glavne rasprave 17. siječnja 2025. novčane iznose koji su u tužbi bili iskazani u kunama iskazali i u protuvrijednosti eura s obzirom na uvođenje eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije od 7,53450 kn za 1 eur.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se je u cijelosti protivio tužbi i tužbenom zahtjevu.

2.1. Tuženik navodi da sukladno čl. 55. st. 3. Ovršnog zakona tužba kojom se pokreće parnica radi proglašenja ovrhe nedopuštenom može biti utemeljena samo na razlozima koje je ovršenik istaknuo u žalbi u povodu koje je upućen na parnicu. Tuženik navodi da su tužitelji upućeni na parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz razloga propisanih odredbom čl. 50. st. 1. točka 9. i 11. Ovršnog zakona.

2.2. Tuženik ističe da je rješenjem Općinskog suda u Varaždinu br. Ovr-1224/2017- 48 od 10. ožujka 2020. odlučeno o prijedlogu ovdje tužitelja kao ovršenika za odgodu ovrhe, o žalbi nakon proteka roka i o prijedlogu za obustavu ovrhe te je utvrđeno da nisu ispunjeni uvjeti za odgodu ovrhe na prijedlog ovršenika propisani čl. 65. st. 1. Ovršnog zakona, s tim da je sud prilikom odlučivanja uzeo u obzir odredbe čl. 77. st. 1. i 2. Ovršnog zakona te je utvrdio da nema mjesta primjeni odredbi Ovršnog zakona o pravičnoj ravnoteži između interesa ovršenika i ovrhovoditelja jer su ovršenici dobrovoljnim pravnim poslom dopustili zasnivanje založnog prava na nekretnini koja je predmet ovršnog postupka te su dopustili da ovrhovoditelj temeljem ovršne isprave neposredno traži ovrhu na predmetnoj nekretnini i ne postoje uvjeti potrebni za primjenu odredbe čl. 80.b. Ovršnog zakona. Tuženik navodi da je sud citiranim rješenjem djelomično prihvatio žalbu nakon proteka roka te je obustavio ovrhu za iznose za koje se ovrhovoditelj složio da su zatvoreni uplatom ovršenika, a u preostalom dijelu je zaključkom uputio ovršenike na pokretanje parnice.

2.3. Tuženik navodi da dugovanje radi čije naplate se vodi ovršni postupak i dalje postoji. Navodi da je tuženik kao cesionar 29. studenog 2018. sklopio s J&T bankom d.d. kao cedentom Ugovor o prijenosu, solemniziran od strane javnog bilježnika, kojim su na tuženika prenesena sva prava, potraživanja i koristi koja proizlaze iz Ugovora o dugoročnom kreditu 70200007700 od 16. srpnja 2007., a navedeni Ugovor predstavlja ovršnu ispravu temeljem koje je pokrenut ovršni postupak radi podmirenja tražbine cedenta, odnosno sada tuženika te iz Ugovora o prijenosu proizlazi da je na dan 26. rujna 2019. ukupno dugovanje po predmetnom Ugovoru o kreditu iznosilo 225.035,67 kn i to redovna kamata u iznosu od 118.185,34 kn i zatezna kamata u iznosu od 103.836,84 kn.

2.4. Tuženik navodi da se je u ovršnom postupku J&T banka očitovala o stanju dugovanja podnescima od 11. listopada 2018. i 12. studenog 2018. te navela da su nakon uplate na koju se tužitelji pozivaju u tužbi (odnosi se na uplatu od 23. veljače 2018.) zatvorene glavnice po dvije partije po kojima dužnik KE ima otvorena dospjela dugovanja, a ostali su nepodmireni iznosi koji se odnose na redovnu i zateznu kamatu te ostale troškove.

2.5. Tuženik navodi da iz izvatka iz poslovnih knjiga proizlazi da dugovanje po Ugovoru o dugoročnom kreditu 70200007700 na dan 2. srpnja 2020. iznosi ukupno 225.430,00 kn i to redovna kamata 118.185,34 kn, zatezna kamata u iznosu od 104.231,17 kn i ostali troškovi u iznosu od 3.013,49 kn.

2.6. Tuženik navodi da je prigovor zastare neutemeljen jer je Ugovor o kreditu otkazan i postao ovršan s danom 19. listopada 2016., a riječ je o tražbini koja je utvrđena javnobilježničkim aktom pa se primjenjuje čl. 233. Zakona o obveznim odnosima kojim je propisan desetogodišnji zastarni rok, a s obzirom da je javnobilježnički akt ovršan s danom 19. listopada 2016. zastara je počela teći sljedeći dan, a prekinuta je podnošenjem ovršnog prijedloga u postupku koji je u tijeku.

3. Tužitelji u podnesku od 6. srpnja 2021. i tijekom postupka tvrde da je s prednikom tuženika postojao dogovor da se plaćenim iznosom od 103.000,00 eura prvenstveno zatvori potraživanje iz Ugovora o kreditu broj 70200007700.

4. Tuženik u podnesku od 5. studenog 2021. i tijekom postupka tvrdi da ne postoji sporazum o redosljedu uračunavanja nesporne uplate od 103.000,00 eura.

5. Između stranaka je sporno je li tražbina tuženika radi čijeg se namirenja vodi ovrha u predmetu Općinskog suda u Varaždinu broj Ovr-1224/2017 podmirena nakon pokretanja ovršnog postupka odnosno je li uplatom izvršenom u korist J&T banke d.d. (kao prednika ovdje tuženika u svojstvu ovrhovoditelja) dana 23. veljače 2018. u iznosu od 103.000,00 eura (koja je uplata nesporno izvršena po osnovi Ugovora o kupoprodaji nekretnine sklopljenog 21. veljače 2018. između FE kao vlasnika odjavljenog obrta [obrt] "Šturm" iz [adresa], zastupanog po EE na temelju specijalne punomoći, kao prodavatelja, ŠE kao kupca i J&T banka, prije VABA d.d. banka Varaždin, kao fiducijarnog i založnog vjerovnika) u cijelosti podmirena tražbina iz ovršne isprave - Ugovora o dugoročnom kreditu broj 5040460-15481 (novi broj 70200000770) od 16. srpnja 2007. OV-10615/07 te Aneksa 1. Ugovoru o dugoročnom kreditu broj 70200000770 od 21. ožujka 2011. OV-2871/11, na temelju kojih je određena ovrha Rješenje o ovrsi Općinskog suda u Varaždinu broj Ovr-1224/17-4 od 11. prosinca 2017. kako to tvrde tužitelji ili je navedenim iznosom od 103.000,00 eura podmirivana i tražbina J&T banke d.d. po Ugovoru o kreditu broj 7020005477 od 21. ožujka 2011. i djelomice tražbina J&T banke d.d. po Ugovoru o dugoročnom kreditu broj 5040460-15481 (novi broj 7020000770) od 16. srpnja 2007. i to bez sporazuma o redosljedu uračunavanja nesporne uplate kako to tvrdi tuženik. Također, sporna je činjenica je li nastupila zastara predmetne tražbine radi čijeg se namirenja vodi ovršni postupak.

6. Prema odredbi čl. 155. st. 3. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17) tužbu kojom pokreće parnicu na koju je upućen, ovršenik može utemeljiti samo na razlozima koje je istaknuo u žalbi u povodu koje je upućen na parnicu.

7. Radi utvrđenja spornih činjenica tijekom dokaznog postupka saslušani su tužitelj AE i svjedok KE, pročitan je spis Općinskog suda u Varaždinu broj Ovr-1224/2017, pročitane su priložene isprave: Rješenje i zaključak Općinskog suda u Varaždinu broj Ovr-1224/2017-48 od 10. ožujka 2020. (str. 20-31), Ugovor o prijenosu sklopljen 29. studenog 2018. između J&T banka d.d. [adresa] kao cedenta i Eos Matrix d.o.o. Zagreb kao cesonara (str. 32-34), izvod iz poslovnih knjiga o stanju duga partije 7020000770 na dan 26. rujna 2018. (str. 35-36), uvid u prilog (str. 37-38), izvod iz poslovnih knjiga na dan 2. srpnja 2020. (str. 39), izvršen je uvid u prilog tužitelja (str. 44-73), izvod iz poslovnih knjiga na dan 4. studenoga 2021. (str. 8-10), uvid u prilog (str. 81), pismo namjere od 6. lipnja 2018. (str. 82), uvid u priloge (str. 83-86), zamolba za izdavanje pisma namjere od 23. travnja 2018. (str. 87-88), provedeno je knjigovodstveno-financijsko vještačenje po vještaku Nataliji Jambrečić te je pročitan nalaz i mišljenje financijskog vještaka od 21. studenog 2022. (str. 128- 135) i dopuna nalaza i mišljenja vještaka od 18. listopada 2023. (str. 169-177), saslušan je vještak Natalija Jambrečić na ročištu glavne rasprave 25. listopada 2023. (str 179), pročitana je II. dopuna nalaza i mišljenja vještaka Natalije Jambrečić od 17. listopada 2024. (str. 197-207), očitovanje vještaka od 6. studenog 2024. (str. 216- 218), očitovanje vještaka od 26. studenog 2024. (str. 222-224), očitovanje vještaka od 16. prosinca 2024. (str. 227-230), vještak je nastavno usmeno saslušan na ročištu glavne rasprave 17. siječnja 2025. (str. 233-234).

8. Na temelju kritičke analize svih provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a presuđeno je kao u izreci.

9. Sud je u ovom postupku utvrđivao činjenice koje su stranke iznijele i izvodio dokaze koje su stranke predložile, primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 7. i čl. 219. ZPP-a.

10. Čitanjem spisa predmeta Općinskog suda u Varaždinu broj Ovr-1224/2017 utvrđeno je da su Zaključkom tog suda od 10. ožujka 2020. u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Eos Matrix d.o.o. Zagreb protiv ovršenika ZE i EE, radi namirenja novčane tražbine ovrhovoditelja, ovršenici povodom žalbe protiv Rješenja o ovrsi broj Ovr-1224/17-4 od 11. prosinca 2017., kojim je radi namirenja novčane tražbine ovrhovoditelja određena ovrha na nekretninama ovršenika upisanim u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o [katastarska općina] (u osnivanju) kčbr. [katastarska čestica], upućeni na parnicu radi proglašenja ovrhe određene Rješenjem o ovrsi broj Ovr-1224/2017-4 od 11. prosinca 2017. nedopuštenom, jer je tražbina s osnova zakonske zatezne kamate tekuće na glavnicu u iznosu od 539.880,76 kn od 1. studenog 2017. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, s osnova dospjele redovne kamate u iznosu od 118.185,43 kn, s osnova dospjelih zateznih kamata u iznosu od 87.817,22 kn i s osnova troškova ovršnog postupka, prestala na temelju činjenice koja je nastala nakon potvrđivanja javnobilježničke isprave, odnosno iz razloga propisanog čl. 50. st. 1. točka 9. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17), te jer je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom, odnosno iz razloga propisanog čl. 50. st. 1. toč. 11. Ovršnog zakona.

11. Citirano Rješenje o ovrsi Općinskog suda u Varaždinu broj Ovr-1224/17-4 od 11. prosinca 2017. donijeto je na prijedlog ovrhovoditelja J&T banka d.d. [adresa] od 7. studenog 2017. na temelju ovršne isprave – Ugovora o dugoročnom kreditu broj 5040460-15481 (novi broj 7020000770) od 16. srpnja 2007. solemniziranog kod javnog bilježnika Bojane Štimac pod brojem OV-10615/07 dana 16. srpnja 2007., koji je postao ovršan 19. listopada 2016., i na temelju Aneksa 1. Ugovoru o dugoročnom kreditu broj 7020000770 od 21. ožujka 2011. solemniziranog kod javnog bilježnika pod brojem OV-2871/11 od 21. ožujka 2011., koji je postao ovršan 19. listopada 2016., i to radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja koja: na ime dospjele glavnice iznosi 539.880,76 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 1. studenog 2017. do isplate, na ime dospjele redovne kamate iznosi 134.574,75 kn i na ime dospjelih zateznih kamata iznosi 87.817,22 kn, kao i radi naplate dosadašnjih troškova ovršnog postupka u iznosu prema odluci suda i daljnjih troškova ovršnog postupka. Citiranim rješenjem o ovrsi ovrhovoditelju je dosuđen trošak ovršnog postupka u iznosu od 5.020,00 kn. Rješenje o ovrsi postalo je pravomoćno 27. prosinca 2017. godine.

12. U navedenom ovršnom postupku ovršenici su 24. rujna 2018. podnijeli žalbu nakon proteka roka, pozivom na odredbu čl. 53. Ovršnog zakona, kojom u cijelosti pobijaju citirano Rješenje o ovrsi zbog pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te bitne povrede odredaba postupka, a s pozivom na odredbe čl. 50. st. 1. toč. 7., 9. i 11. Ovršnog zakona. U žalbi navode da je tražbina ovrhovoditelja radi čije se naplate vodi ovršni postupak prestala nakon pravomoćnosti pobijanog Rješenja o ovrsi pa tu okolnost ovršenici nisu mogli ranije istaknuti. U žalbi se navodi da je tijekom ovršnog postupka **.**.2018. KE, dužnik po Ugovoru o kreditu s Aneksom 1., platio ovrhovoditelju iznos od ukupno 103.000,00 eura u protuvrijednosti kuna prema srednjem tečaju HNB na dan plaćanja odnosno podmirio je iznos od 765.290,00 kn, što premašuje utuženi iznos. Također, ovršenici su u žalbi istaknuli prigovor zastare.

13. Općinski sud u Varaždinu je Rješenjem i zaključkom broj Ovr-1224/2017-48 od 10. ožujka 2020. djelomično prihvatio žalbu nakon proteka roka i obustavio ovrhu određenu Rješenjem o ovrsi tog suda broj Ovr-1224/2017-4 od 11. prosinca 2017. za iznos od 539.880,76 kn s osnova glavnice i za iznos od 16.362,32 kn s osnova dospjele redovne kamate. Istom odlukom odbijen je prijedlog ovršenika za obustavu ovrhe određene citiranim Rješenjem o ovrsi u dijelu u kojem ovršenici predlažu obustaviti ovrhu radi namirenja zakonske zatezne kamate tekuće na glavnicu u iznosu od 539.880,76 kn od 1. studenog 2017. do isplate, radi namirenja dospjele redovne kamate u iznosu od 118.185,43 kn, radi namirenja dospjelih zateznih kamata u iznosu od 87.817,22 kn i radi naplate troškova ovršnog postupka. Citirano rješenje je povodom žalbe ovršenika potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Splitu broj Gž Ovr-351/20-2 od 7. srpnja 2020. godine.

14. Rješenjem Općinskog suda u Varaždinu broj Ovr-1224/2017-38 od 3. siječnja 2019. utvrđeno je da u navedenoj ovršnoj stvari na mjesto ovrhovoditelja stupa Eos Matrix d.o.o. Zagreb umjesto ovrhovoditelja J&T banka d.d. [adresa].

15. Prijedlogu za ovrhu u predmetu Ovr-1224/2017 je priložen Ugovor o dugoročnom kreditu partija broj 5040460-15481, reg. br. ug. 3373/07 od 16. srpnja 2007. sklopljen između kreditora VABA d.d. banka Varaždin i korisnika kredita [obrt]" vl. KE te sudužnika FE, EE i ZE te založnih dužnika, solemniziran kod javnog bilježnika Bojane Štimac pod brojem OV-10615/07 od 16. srpnja 2007., kojim je korisniku kredita odobren dugoročni kredit u iznosu od 680.000,00 kn, čl. 2. Ugovora ugovorena je kamatna stopa od 8,90% koja je promjenjiva, a čl. 5. ugovoreno je da se kredit otplaćuje u 120 jednakih mjesečnih anuiteta i rok otplate je 10 godina. Uvidom u priložene isprave utvrđeno je da je citirani Ugovor postao ovršan 19. listopada 2016..

16. Također je uz prijedlog za ovrhu priložen Aneks 1. Ugovoru o dugoročnom kreditu broj 3373/07 (novi broj 7020000770) od 21. ožujka 2011. solemniziran kod javnog bilježnika pod brojem OV-2871/11 od 21. ožujka 2011., sklopljen između kreditora VABA d.d. banka Varaždin i korisnika kredita FE kao vlasnika obrta [obrt]" te sudužnika i založnih dužnika FE, EE i ZE, koji je postao ovršan 19. listopada 2016., a iz navedenog proizlazi da stranke suglasno ugovaraju da ukupni iznos dugovanja od 595.456,93 kn čini novu glavnicu kredita te ugovaraju moratorij otplate cjelokupnog dugovanja u trajanju od 6 mjeseci, produljuju rok vraćanja kredita i ujedno mijenjaju kamatnu stopu, a čl. 2. je ugovoreno da se kredit koristi uz kamatnu stopu od 10,00% godišnje, promjenjivu, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama ili odlukom nadležnog tijela Banke.

17. Iz sadržaja priloženih isprava proizlazi da je VABA banka otkazala predmetni Ugovor o kreditu 11. listopada 2016. i pozvala u roku od 8 dana podmiriti dugovanje po Ugovoru o kreditu koje na dan 11. listopada 2016. iznosi: na ime nedospjele glavnice 371.113,38 kn, na ime dospjele glavnice 168.767,38 kn, na ime dospjele redovne kamate 134.547,75 kn i na ime dospjele zatezne kamate 32.831,36 kn, s tim da otkazni rok iznosi 8 dana od dana predaje preporučene pošiljke pošti, a i z povratnice proizlazi da je predana 11. listopada 2016. i uručena FE **.**.2016..

18. Prema izvodu iz poslovnih knjiga o stanju duga po kreditu broj 7020000770 na dan 21. studenog 2017. J&T banke proizlazi sa na navedeni dan stanje duga iznosi ukupno 762.245,73 kn, a od toga dospjela glavnica 539.880,76 kn, dospjele redovne kamate 134.547,75 kn, dospjele zatezne kamate 87.817,22 kn.

19. J&T banka d.d. kao ovrhovoditelj se je u navedenom ovršnom postupku očitovala na žalbu ovršenika na način da žalbu predlaže odbiti. Navodi da je nesporno nekretnina upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] prodana za iznos od 103.000,00 eura, no prodaja nekretnine nije zatvorila potraživanja ovrhovoditelja u cijelosti već je smanjila potraživanja za navedeni iznos. Navodi da preostalo dugovanje nakon uplate koje navodi ovršenik iznosi 225.035,67 kn o čemu dostavlja iznos iz poslovnih knjiga o stanju duga partije 7020000770 na dan 26. rujna 2018. Također u podnesku od 9. studenog 2018. ovrhovoditelj navodi da je stanje duga po kreditu prije uplate od 103.000,00 eura iznosilo 781.278,00 kn na dan 25. veljače 2018., a nakon uplate na dan 26. veljače 2018. iznosilo je 225.180,70 kn. Navodi da je ovrhovoditelj ukupnom uplatom dobivenom iz dobrovoljne prodaje nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] zatvorio glavnice po partiji kredita 7020000770 i dugovanje po kreditu 7020005477 temeljem kojeg je iznos duga na dan 25. veljače 2018. iznosio 295.688,95 kn a na dan 26. veljače 2018. iznosio je 91.998,06 kn.

20. Čitanjem Ugovora o kupoprodaji nekretnine sklopljenog 21. veljače 2018. između FE kao vlasnika odjavljenog obrta [obrt]" iz [adresa], zastupanog po EE na temelju specijalne punomoći, kao prodavatelja, ŠE kao kupca i J&T banka d.d. (prije VABA d.d. banka Varaždin) kao fiducijarnog i založnog vjerovnika proizlazi da je prodavatelj samovlasnik nekretnine kčbr. [katastarska čestica] Optujska ulica, dvorište i kuća ukupne površine 527 m2 i kčbr. [katastarska čestica], oranica u Optujskoj ulici, površine 563 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te ugovorne strane suglasno konstatiraju da je nekretnina predana u fiducijarno vlasništvo J&T banke kao fiducijarnog vjerovnika uz zabilježbu da je prijenos s imena prodavatelja na vjerovnika izvršen radi osiguranja tražbine vjerovnika, a nekretnina je opterećena hipotekom i zabilježbom u korist Vaba d.d. banka Varaždin te kupac kupuje u cijelosti navedenu nekretninu, a J&T banka d.d. iskazuje svoju suglasnost na zaključenje kupoprodaje. Iz čl. 6. predmetnog Ugovora proizlazi da stranke ugovaraju kupoprodajnu cijenu za nekretninu u iznosu od ukupno 103.000,00 eura u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja te suglasno ugovaraju da će kupac cijenu isplatiti u cijelosti direktno na račun vjerovnika J&T banke d.d. najkasnije do 28. veljače 2018.. Prema članku 8. Ugovora vjerovnik se obvezuje odmah nakon što primi kupoprodajnu cijenu povući u cijelosti prijedlog za prodaju nekretnine koja je predmet tog Ugovora putem javnog bilježnika, a koji je predan javnom bilježniku u [adresa] i u svezi čega se kod istog vodi postupak pod brojem OU-115/2017. Banka se je predmetnim Ugovorom obvezala na izdavanje brisovnog očitovanja za nekretninu u [adresa] koja je predmet Ugovora.

20.1.Iz predmetnog Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 21. veljače 2018. proizlazi da je nekretnina koja je predmet tog Ugovora prenijeta u fiducijarno vlasništvo J&T banke kao fiducijarnog vjerovnika i temeljem Ugovora o okvirnom korištenju kreditno- garancijskih proizvoda banke i osiguranju novčane tražbine sa sporazumom o osiguranju tražbine prijenosom prava vlasništva na nekretnini od 30.11.2009. zabilježeno je da je prijenos prava vlasništva obavljen radi osiguranja tražbine u iznosu od 750.000,00 kn s kamatama i sporednim potraživanjima te da je opterećena hipotekom temeljem Ugovora o dugoročnom kreditu od 22. veljače 2008. u iznosu od 80.000,00 kn s kamatama, naknadama i troškovima u korist Vaba d.d. banka Varaždin.

21. Tužitelj AE u iskazu tvrdi da je po predmetnom Ugovoru o dugoročnom kreditu broj 3373/07 od 16. srpnja 2007. i Aneksu 1. Ugovoru sve plaćeno, s tim da je dug plaćen u cijelosti prije pokretanja ovršnog postupka. Taj dio tužiteljevog iskaza nije uvjerljiv, jer bi u tom slučaju izvjesno tužitelji podnijeli pravovremenu žalbu po primitku Rješenja o ovsi. Tužitelj navodi da je nakon pokretanja sada sporne ovrhe ŠE direktno na račun Banke uplatio još 103.000,00 eura, što je otprilike novčani iznos za koji je J&T banka d.d. kao ovrhovoditelj pokrenula ovrhu protiv tužitelja u predmetu Općinskog suda u Varaždinu broj Ovr-1224/2017.. Tužitelj navodi da ga je KE opunomoćio da ga zastupa vezano uz kupoprodaju nekretnine koja je predmet Ugovora o kupoprodaji nekretnine sklopljenog 21. veljače 2018. . Sud je ocijenio neuvjerljivim iskaz tužitelja da su se ugovorne strane Ugovora o kupoprodaji nekretnine sklopljenog 21. veljače 2018. suglasile da će se novčanim iznosom kupoprodajne cijene koji će kupac isplatiti direktno na račun Banke u cijelosti podmiriti iznos za koji je pokrenuta predmetna ovrha. Naime, tužitelj navodi da je to dogovoreno sa službenikom banke, no činjenica je da iako to nije navedeno u Ugovoru i tuženik je navedenu tvrdnju osporavao i prije zaključenja prethodnog postupka, tužitelji nisu predložili saslušanje djelatnika banke u svojstvu svjedoka te postojanje navodnog dogovora nisu dokazali niti jednom ispravom.

22. Svjedok KE, sin tužitelja, navodi da je između ugovornih stranaka Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 21. veljače 2018. ugovoreno da će kupac ŠE cijenu isplatiti direktno na račun J&T banke d.d. te je uplatu i izvršio u dogovorenom roku. Svjedok koji je nesporno bio vlasnik obrta [obrt]", a koji je kao korisnik kredita sklopio naprijed citirani Ugovor o dugoročnom kreditu s Vaba d.d. 16. srpnja 2007., navodi da je kao vlasnik obrta nekoliko godina plaćao ugovorene mjesečne obroke i to počevši od 2007. godine, ali je u iskazu naveo da se ne može očitovati koliko je ukupno plaćeno banci prije nego je pokrenut ovršni postupak protiv ovdje tužitelja, a nakon čijeg pokretanja je nesporno na račun banke ŠE uplatio kupoprodajnu cijenu iz Ugovora od 21. veljače 2018. . Svjedok navodi da nije dobio nikakvu potvrdu o načinu zatvaranja kredita iz 2007. niti je prije pokretanja ovrhe od Banke zatražio podatak o stanju duga po predmetnom Ugovoru o kreditu, a prema njegovom saznanju postojao je samo usmeni dogovor da će se kredit zatvoriti uplatom od 103.000,00 eura na račun banke od strane SE te ga nakon te uplate nitko iz banke nije obavijestio je li predmetni kredit zatvoren niti mu je o tome dostavljena kakva isprava. Iz iskaza svjedoka FE proizlazi da nema neposrednih saznanja o navodnom usmenom dogovoru da će se novčanim iznosom koji će kupac isplatiti direktno na račun Banke u cijelosti podmiriti iznos za koji je pokrenuta predmetna ovrha.

23. U smislu odredbe čl. 219. ZPP-a na tužiteljima je teret dokazivanja da je Banka kao vjerovnik i ovrhovoditelj sklopila sporazum s dužnikom da se uplatom iznosa od 103.000,00 eura s osnova kupovnine isplaćene na temelju Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 21. veljače 2018. podmiruje prvenstveno potraživanje vjerovnika po ovršnoj ispravi Ugovora o dugoročnom kreditu broj 5040460-15481 (novi broj 7020000770) od 16. srpnja 2007..

24. Prema ocjeni suda tužitelji tijekom postupka nisu dokazali tvrdnje da je postojao dogovor s Bankom da se prodajom nekretnine u [adresa] (kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]) i uplatom kupovnine u iznosu od 103.000,00 eura (po osnovi Ugovora o kupoprodaji nekretnine sklopljenog 21. veljače 2018.) na račun Banke najprije zatvori potraživanje po Ugovoru o kreditu broj 7020000770.

24.1.Na temelju kritičke analize svih provedenih dokaza, analize priloženih isprava, iskaza tužitelja i svjedoka, sud je utvrdio da tužitelji nisu dokazali postojanje navodnog dogovora te su u navedenom dijelu neuvjerljivi iskazi tužitelja i svjedoka FE. Činjenica je da u Ugovoru o kupoprodaji nekretnine sklopljenog 21. veljače 2018. ne postoji ugovorna odredba kojom bi se utvrđivao redosljed namirenja tražbina Banke prema dužniku iz isplaćene kupoprodajne cijene, te takav dogovor ne proizlazi ni iz jedne priložene isprave, a tužitelji nisu predložili pribavu takve isprave niti su predložili da se radi utvrđenja te sporne činjenice sasluša odgovorna osoba banke. Iz čl. 6. Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 21. veljače 2018. proizlazi da je ugovoreno da cijenu od 103.000,00 eura u protuvrijednosti kuna prema srednjem tečaju HNB na dan plaćanja kupac isplaćuje direktno na račun vjerovnika J&T banka d.d. ali nije navedeno radi zatvaranja koje tražbine niti se broj računa odnosno poziva na broj koji je naveden u Ugovoru može dovesti u vezu s predmetnim Ugovorom o dugoročnom kreditu broj 5040460-15481 (novi broj 70200000770) od 16. srpnja 2007. OV-10615/07 odnosno Aneksom 1. Ugovoru o dugoročnom kreditu broj 70200000770 od 21. ožujka 2011. OV-2871/11.

24.2. Također, iz priložene mail korespondencije proizlazi da je u travnju 2018. (dakle, nakon uplate iznosa od 103.000,00 eura) KE po punomoćniku tražio od Banke način na koji bi se mogao riješiti ostatak dugovanja odnosno da se otpišu zatezne kamate te se u zamolbi navodi da je iznosom kupoprodajne cijene od 103.000,00 eura u protuvrijednosti kuna zatvoren najveći dio obveze FE, a prema evidenciji banke preostalo je još za otplatiti 22.750,00 na ime redovnih kamata i određeni iznos (oko 20.000,00 eur) zakonskih zateznih kamata. Iz navedenog proizlazi da dužnik KE kao ni ovdje tužitelji nisu tražili da se uplatom iznosa od 103.000,00 eura tražbina banke podmiruje na način da se prvo zatvaraju kamate.

24.3.Iz provedenih dokaza proizlazi da tužitelji nisu dokazali da je između vjerovnika i dužnika dogovoren redosljed ispunjenja niti da je dužnik odredio red uračunavanja u smislu odredbe čl. 171. Zakona o obveznim odnosima, kako to tužitelji tvrde u ovom postupku.

25. Radi utvrđenja relevantnih činjenica, tijekom postupka je provedeno knjigovodstveno-financijsko vještačenje po vještaku Nataliji Jambrečić koja je dostavila pisani nalaz i mišljenje, dopune i očitovanja te je saslušana na ročištima glavne rasprave.

26. Zadatak vještaku prvo je bilo utvrditi visinu potraživanja na koje bi tuženik imao pravo po osnovi Ugovora o dugoročnom kreditu broj 5040460-15481 (novi broj 7020000770) od 16. srpnja 2007. imajući u vidu i Ugovor o dugoročnom kreditu broj 7020005477 od 21. ožujka 2011. odnosno postoji li potraživanje tuženika po ovršnoj ispravi - Ugovoru o dugoročnom kreditu broj 5040460-15481 (novi broj 7020000770) od 16. srpnja 2007. te u kojem iznosu sukladno zakonitom obračunavanju kamata i čl. 171. i 172. Zakona o obveznim odnosima i to: ako između stranaka nije bilo dogovora o tome da se iznosom od 103.000,00 eura prvenstveno treba zatvoriti potraživanje po navedenoj ovršnoj ispravi te u slučaju dogovora stranaka da se iznosom od 103.000,00 eura prvenstveno zatvara potraživanje po navedenoj ovršnoj ispravi.

27. Iz nalaza vještaka proizlazi da je Ugovorom o kreditu broj 7020000770 od 16. srpnja 2007. J&T banka d.d. odobrila FE vlasniku obrta [obrt]" kredit u iznosu od 680.000,00 kn, a Aneksom 1. Ugovora je odobren moratorij od 6 mjeseci, a zbog neredovite otplate kredita Ugovor je otkazan s danom 11. listopada 2016. te je učinjen u cijelosti dospjelim.

27.1. Na temelju nalaza vještaka i sadržaja priloženih isprava proizlazi da prema izvodu iz poslovnih knjiga tuženika stanje duga po osnovi Ugovora broj 7020000770 na dan 21. studenog 2017. iznosi 762.245,73 kn, i to: dospjela glavnica 539.880,76 kn, dospjela redovna kamata 134.547,75 kn, dospjela zatezna kamata 87.817,22 kn i ostali troškovi 0,00 kn, odnosno ukupno 762.245,73 kn.

28. Nadalje, iz nalaza vještaka proizlazi da je Ugovorom o kreditu broj 7020005477 od J&T banka d.d. odobrila KE vlasniku obrta [obrt]" kredit u iznosu od 29.700,00 eura, a zbog neredovite otplate kredita Ugovor je otkazan s danom 26. veljače 2018. te je učinjen u cijelosti dospjelim.

29. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je na dan 23. veljače 2018. srednji tečaj eura iz tečajne liste HNB iznosio 7,437808 kn za 1 euro što znači da je protuvrijednost u kunama za 103.000,00 eura iznosila 766.094,22 kn.

30. Prema nalazu vještaka Banka je uplatom iznosa od 103.000,00 eura zatvarala svoja potraživanja po Ugovoru o kreditu broj 7020000770, Ugovoru o kreditu broj 7020005477 i dio potraživanja koji nije mogao biti identificiran iz dokumentacije spisa.

30.1. Vještak je u tabeli 2.-4. pisanog nalaza od 21. studenog 2022. dao prikaz potraživanja Banke prije uplate od 103.000,00 eura i nakon uplate navedenog iznosa te je specificirano što je točno Banka zatvorila.

31. Iz sadržaja priloženih isprava i nalaza vještaka proizlazi da je J&T banka d.d. na novog vjerovnika Eos Matrix d.o.o. prenijela potraživanja po Ugovorima broj 7020000770 i 7020005477, a preneseno stanje na dan 29. studenog 2018. iznosilo je ukupno 316.977,46 kn prema ugovorima, kako je to prikazano u pisanom nalazu vještaka.

32. Vještak u nalazu i mišljenju navodi da ako između stranaka nije bilo dogovora o tome da se iznosom od 103.000,00 eura prvenstveno treba zatvoriti potraživanje po ovršnoj ispravi – Ugovoru o kreditu broj 7020000770 uplatom iznosa od 766.094,22 kn zatvorile bi se: po oba ugovora u cijelosti zatezne kamate u iznosu od 127.201,97 kn i u cijelosti redovne kamate u iznosu od 187.161,07 kn i djelomično dospjela glavnica po Ugovoru broj 7020000770 u iznosu od 451.731,18 kn, a po tom ugovoru ostao bi dug od 88.149,58 kn koji se u cijelosti odnosi na glavnicu potraživanja.

33. Nadalje, vještak navodi da pod pretpostavkom da je bio dogovor da se uplatom od 103.000,00 eura prvenstveno zatvara Ugovor broj 7020000770, uplatom od 766.094,22 kn zatvorile bi se: sve obveze po osnovi ugovora broj 7020000770 u iznosu od 762.245,73 kn (zatezna kamata, redovna kamata, glavnica – u cijelosti) i djelomično zatezna kamata po Ugovoru broj 7020005477 u iznosu od 3.848,49 kn. Navedeni izračun je na bazi promjenjive kamatne stope.

34. U dopuni nalaza od 18. listopada 2023. (str. 169-177) odgovarajući na pitanje tužitelja vještak je izvršio izračun na bazi kamatne stope od 8,9 % (fiksno), no sud smatra da nema osnova da se tražbina obračunava na temelju fiksne kamatne stope.

34.1. Tužitelji u tužbi tvrde da je raniji ovrhovoditelj protivno zakonu jednostrano mijenjao kamatnu stopu, no taj žalbeni razlog protiv rješenja o ovrsi tužitelji su mogli iznijeti samo u pravovremeno podnijetoj žalbi protiv rješenja o ovrsi u smislu odredbe čl. 53. st. 1. Ovršnog zakona. Činjenica je da predmetna ovršna isprava na temelju koje se provodi ovrha nije niti djelomice ukinuta, preinačena, poništena ni stavljena izvan snage odnosno nije utvrđeno da je bez učinka. Nije bilo osnova da se u ovom postupku tražbina tuženika kao ovrhovoditelja utvrđuje na temelju fiksne kamatne stope od 8,90 %.

35. Sud je proveo i dopunsko vještačenje po vještaku Nataliji Jambrečić jer smatra da je isto bilo potrebno provesti zbog različitog reda uračunavanja koji je primijenio ovrhovoditelj i ovršni sud - Općinski sud u Varaždinu u predmetu broj Ovr-1224/2017 u odnosu na red uračunavanja koji je prema nalogu Općinskog suda u Varaždinu u ovom postupku izvršio vještak Natalija Jambrečić u nalazu i mišljenju od 21. studenoga 2022. i dopuni od 18. listopada 2023..

35.1.Budući da je u ovom postupku Općinski sud u Varaždinu (broj predmeta P- 150/2020) na ročištu 8. studenoga 2021. i u rješenju od 26. rujna 2022. odredio financijsko vještačenje na okolnost visine potraživanja na koje bi tuženik imao pravo po osnovi Ugovora o dugoročnom kreditu broj 5040460-15481 (novi broj 7020000770) od 16. srpnja 2007., imajući u vidu i Ugovor o dugoročnom kreditu broj 7020005477 od 21. ožujka 2011., odnosno postoji li potraživanje tuženika po ovršnoj ispravi - Ugovoru o dugoročnom kreditu broj 5040460-15481 (novi broj 7020000770) od 16. srpnja 2007. i u kojem iznosu, sukladno obračunavanju kamata i odredbama čl. 171. i čl. 172. Zakona o obveznim odnosima, te je vještak red uračunavanja izvršio na temelju postavljenog zadatka na način da je prvo izvršeno zatvaranje zatezne kamate, potom redovne kamate i zatim glavnice, a kao ovršni sud Općinski sud u Varaždinu je Rješenjem i zaključkom broj Ovr-1224/2017-48 od 10. ožujka 2020. obustavio ovrhu određenu Rješenjem o ovrsi tog suda broj Ovr-1224/2017-4 od 11. prosinca 2017. za iznos od 539.880,76 kn s osnova glavnice i za iznos od 16.362,32 kn s osnova dospjele redovne kamate, nakon što je ovrhovoditelj naveo da su predmetnom uplatom od 103.000,00 eura zatvorene glavnice po partiji 7020000770 (predmetna ovršna isprava) i 7020005477, tako da ukupni dug prema ovršeniku iz predmetne ovršne isprave na dan 26. veljače 2018. iznosi 225.180,70 kn, od čega se iznos od 118.185,43 kn odnosi na redovnu kamatu, iznos od 103.836,80 kn na zateznu kamatu i iznos od 3.159,49 kn na troškove, dopunsko vještačenje je određeno na okolnost utvrđenja tražbine tuženika ako bi red uračunavanja bio takav da se je navedenom uplatom prvo zatvarala glavnica, a zatim redovna kamata, zatezna kamata i potom troškovi, i to: u varijanti ako između stranaka nije bilo dogovora o tome da se iznosom od 103.000,00 eura prvenstveno zatvara potraživanje po navedenoj ovršnoj ispravi te u varijanti postojanja dogovora stranaka da se iznosom od 103.000,00 eura prvenstveno zatvara potraživanje po navedenoj ovršnoj ispravi.

36. Iz II. dopune nalaza vještaka Natalije Jambrečić od 17. listopada 2024. (str.197- 207) proizlazi u odnosu na kredit po partiji 7020000770 pod pretpostavkom da nije bilo dogovora da se prvo namiruje kredit po navedenoj partiji i da se taj kredit obračuna po promjenjivim kamatnim stopama uplatom od 766.094,22 kn (preračunato 103.000,00 eura) zatvorile bi se: ukupno dospjela glavnica u iznosu od 71.654,49 eura i dospjela redovna kamata u iznosu od 2.989,26 eura, a preostali dug iznosio bi 26.523,65 eura, a sastojao bi se od: preostalog dijela dospjele redovne kamate u iznosu od 14.868,30 eura i dospjele zatezne kamate u iznosu od 11.655,35 eura. U tom slučaju bi dug po kreditu partije 7020005477 preostao u iznosu od 12.210,24 eur: dospjela glavnica u iznosu od 0,00 eura, dospjela redovna kamata u iznosu od 6.982,99 eura i dospjele zatezne kamate u iznosu od 5.227,25 eura.

37. Vještak u II. dopuni nalaza od 17. listopada 2024. navodi da pod pretpostavkom da je bilo dogovora i da se kredit po partiji 7020000770 obračuna po promjenjivim kamatnim stopama uplatom od 766.094,22 kn (preračunato 103.000,00 eura) tražbina tuženika po kreditu po partiji 7020000770 bila bi naplaćena, a preostao bi dug po kreditu partije 7020005477 u iznosu od 38.733,88 eur: dospjela glavnica u iznosu od 26.523,64 eura, dospjela redovna kamata u iznosu od 6.982,99 eura i dospjele zatezne kamate u iznosu od 5.227,25 eura.

38. Vještak je i u II. dopuni nalaza izvršio i izračun na bazi kamatne stope od 8,9 % (fiksno), no, kako je to već obrazloženo, sud smatra da nema osnova da se tražbina obračunava na temelju fiksne kamatne stope.

39. U usmenom obrazloženju pisanih nalaza vještak je na ročištu glavne rasprave 17. siječnja 2025. navela da je struktura duga u prvom nalazu i u drugoj dopuni nalaza različita. U prvom nalazu cjelokupno iskazani dug odnosi se isključivo na glavnice kredita po partijama 7020000770 i 7020005477. U drugoj dopuni nalaza cjelokupni iskazani dug odnosi se na dospjelu redovnu kamatu i dospjelu zateznu kamatu po gore navedene dvije partije. Vještak navodi da, gledajući isključivo iznose eventualnog dugovanja tužitelja u odnosu na ovršnu ispravu odnosno kredit 7020000770 po osnovnom nalazu i prvoj dopuni nalaza s jedne strane te iznos eventualnog dugovanja po drugoj dopuni nalaza, u obje varijante izračuna ukupan dug je isti, a struktura duga različita. Iz nalaza vještaka proizlazi da je izračun iz druge dopune nalaza povoljniji za tužitelje i to iz razloga što više ne postoji glavnica na koju bi se mogla obračunavati daljnja kamata i iskazani dug je konačan, odnosno ne postoji osnova da se on povećava.

40. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Natalije Jambrečić, kao objektivan i u skladu s pravilima struke, jasan i neproturječan.

41. Kako je to naprijed obrazloženo, tužitelji nisu dokazali tvrdnje da je postojao dogovor da se prodajom kuće u [adresa] iznosom kupoprodajne cijene od 103.000,00 eura najprije zatvori potraživanje po Ugovoru o kreditu broj 7020000770.

42. S obzirom da je i vještačenjem utvrđeno da je povoljnije za dužnika što je uplatama prvo zatvarana glavnica u odnosu da se prvo namiruje kamata te da iz prepiske dužnika s Bankom nakon uplate iznosa od 103.000,00 eura proizlazi da je dužnik pristao upravo na takvo zatvaranje obveza, jer navodi da je ostao dug s osnova redovne kamate i zakonske zatezne kamate i predlaže način rješavanja ostatka duga, sud nije prihvatio prigovor koji su tužitelji iznijeli da se ovrhovoditelj nije pridržavao pravila o uračunavaju iz čl. 172. Zakona o obveznim odnosima, te je prihvatio da se zatvaranje uplata vrši na način kako je to navedeno u ovršnom postupku, s obzirom da je u ovršnom postupku obustavljena ovrha za glavnicu u cijelosti u iznosu od 539.880,76 kn i za iznos od 16.362,32 kn s osnova dospjele redovne kamate. Neosnovano bi bilo nakon što je već isti iznos uračunat u podmirenje obveze s osnova glavnice i dospjele redovne kamate za koji je iznos sud ovrhu već pravomoćno obustavio, sada isti plaćeni iznos uračunavati na drugi način odnosno za podmirenje tražbine za koju je ovrha još u tijeku.

43. Sud je prihvatio II. dopunu nalaza vještaka Natalije Jambrečić od 17. listopada 2024. (str.197-207) iz koje proizlazi u odnosu na kredit po partiji 7020000770, u situaciji kad je sud utvrdio da nije bilo dogovora da se prvo podmiruje kredit po partiji 7020005477 i da nema osnova da se taj kredit obračunava po fiksnoj kamatnoj stopi, da je uplatom od 766.094,22 kn (preračunato 103.000,00 eura) zatvoreno: ukupno dospjela glavnica u iznosu od 71.654,49 eura i dospjela redovna kamata u iznosu od 2.989,26 eura, a preostali dug iznosi 26.523,65 eura, a sastoji se od: preostalog dijela dospjele redovne kamate u iznosu od 14.868,30 eura i dospjele zatezne kamate u iznosu od 11.655,35 eura, iz čega proizlazi da je u tom dijelu ovrha dopuštena.

44. Iz obrazloženih razloga, proglašena je nedopuštenom ovrha u preostalom utuženom dijelu odnosno radi namirenja tražbina s osnova zakonske zatezne kamate tekuće na glavnicu u iznosu od 71.654,49 eura (539.880,76 kn) od 1. studenog 2017. do isplate i dospjele redovne kamate u iznosu od 817,60 eura te je presuđeno kao u točki I. izreke ove presude.

45. Tužitelji su u ovom postupku kao i u žalbi protiv rješenja o ovrsi istaknuli prigovor zastare.

46.Sud je utvrdio da je neosnovan tužiteljev prigovor zastare.

46.1.Ugovor o kreditu 7020000770 je otkazan i postao ovršan s danom 19. listopada 2016., a tražbina je utvrđena javnobilježničkim aktom pa se u konkretnom slučaju primjenjuje čl. 233. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18,126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje ZOO) kojom je propisan desetogodišnji zastarni rok, a s obzirom da je javnobilježnički akt ovršan s danom 19. listopada 2016. zastara je počela teći sljedeći dan, a primjenom odredbe čl. 241. ZOO-a prekinuta je podnošenjem ovršnog prijedloga u navedenom ovršnom postupku koji je u tijeku.

46.2.Sud smatra da s obzirom da su tužitelji kao ovršenici istaknuli prigovor zastare tek u žalbi koju su podnijeli nakon pravomoćnosti rješenja o ovrsi, a taj su razlog mogli istaknuti već u roku za žalbu protiv toga rješenja, nije ni bilo osnova da se ovršenike upućuje na parnicu zbog razloga iz čl. 50. st. 1. točka 11. Ovršnog zakona.

47. Na temelju analize svih provedenih dokaza sud je utvrdio da tužitelji nisu dokazali da je tražbina tuženika kao ovrhovoditelja prestala i u preostalom utuženom dijelu.

47.1.Stoga je odbijen zahtjev tužitelja radi proglašenja nedopuštenom ovrhe s osnova dospjele redovne kamate u iznosu od 14.868,30 eura (112.025,13 kn) i s osnova dospjelih zateznih kamata u iznosu od 11.655,35 eura (87.817,22 kn) jer je na temelju naprijed navedenog nalaza vještaka utvrđeno da preostali dug iznosi 26.523,65 eura, a sastoj se od: preostalog dijela dospjele redovne kamate u iznosu od 14.868,30 eura i dospjele zatezne kamate u iznosu od 11.655,35 eura, a također proizlazi da uplatom nisu podmireni troškovi ovršnog postupka. Stoga je ovrha u tom dijelu dopuštena pa je presuđeno kao u točki II. izreke ove presude.

48. Tužitelji su zatražili naknadu parničnih troškova.

49. Parnični troškovi tužitelja utvrđeni su u iznosu od 2.430,26 eura, prema priloženom troškovniku (str. 236-237) i primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23, dalje: Tarifa), a obuhvaćaju nagradu punomoćniku odvjetniku tužitelja, uvećano za 10% po Tbr. 40, za sastav tužbe u iznosu od 220,00 eura (Tbr. 7. točka 1.), za zastupanje na ročištima 8. studenog 2021., 25. listopada 2023. i 17. siječnja 2025. u iznosu od 220,00 eura za svako ročište (Tbr. 9. točka 1.), za sastav podnesaka od 6. srpnja 2021. (očitovanje na navode iz odgovora na tužbu), 9. siječnja 2023. i 25. studenog 2024. (očitovanje na nalaz vještaka) u iznosu od 220,00 eura za svaki podnesak (Tbr. 8. točka 1.), PDV u ukupnom iznosu od 385,00 eura (Tbr. 46.), predujam za vještačenje u iznosu od 199,08 i 200,00 eura, sudsku pristojbu na tužbu i presudu u iznosu od ukupno 106,18 eura.

49.1. Primjenom odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a sud tužiteljima nije priznao trošak podneska od 6. srpnja 2022., jer su sve činjenice i dokaze tužitelji trebali iznijeti do zaključenja prethodnog postupka pa taj podnesak nije bio nužan, kao niti trošak pristupa na ročište radi objave odluke jer punomoćnik tužitelja na isto nije pristupio.

50. Sud je o troškovima postupka odlučio na temelju odredbe čl. 154. st. 2. i st. 3. ZPP-a.

50.1. Sud je ocijenio da su stranke uspjele u postupku s približno jednakim dijelovima cijeneći činjenicu da je tuženik osporavao osnov i visinu tužbe tako da je uspjeh tužitelja u postupku 50 % i uspjeh tuženika 50 %. Kad se od ukupnog uspjeha tužitelja oduzme postotak u kojem je tuženik uspio u postupku dolazi se do 0,00 % pa kad se navedeno pomnoži s iznosom troškova tužitelja od 2.430,26 eura, dolazi se do iznosa od 0,00 eura. Stoga je sud o troškovima postupka odlučio kao u točki III. izreke presude.

51. Punomoćnik tužitelja je zatražio trošak s osnova delegacije nadležnosti i to: putni trošak za pristup na ročište 25.10.2023. u iznosu od 57,30 eura i 17.1.2023. u iznosu od 57,30 eura te trošak izbivanja iz pisarnice po tri sata za ročište 25.10.2023. u iznosu od 150,00 eura i 17.1.2023. u iznosu od 150,00 eura, odnosno ukupno 414,60 eura.

52. Tužitelji su podnijeli predmetnu tužbu stvarno i mjesno nadležnom Općinskom sudu u Varaždinu, a predmet je delegiran ovom sudu rješenjem predsjednika Županijskog suda u Varaždinu od 18. siječnja 2023. godine.

53. Prema odredbi čl. 11. Zakona o sudovima ("Narodne novine", broj 28/13, 33/152, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19, 130/20, 21/22, 60/22, 16/23) i to st. 2. predsjednik zajedničkog neposrednog višeg suda odredit će rješenjem koji se predmeti ustupaju na suđenje drugom stvarno i mjesno nadležnom sudu, a prema st. 4. citiranog članka u slučaju st. 2. tog članka strankama i njihovim punomoćnicima pripada pravo na naknadu troškova javnog prijevoza, a odvjetnicima pripada pravo na naknadu troškova javnog prijevoza i pravo na naknadu troškova za izbivanje iz pisarnice za vrijeme putovanja određeni Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ako putovanje do drugog suda i natrag do mjesta ureda traje duže od tri sata, a prema st. 5. naknada troškova iz st. 4. tog članka isplatit će se na teret državnog proračuna u dijelu u kojem su ti troškovi veći od onih koje bi stranke imale da se postupak vodi pred mjesno nadležnim sudom.

54. Sud je odbio zahtjev punomoćnika tužitelja za naknadu troškova delegacije. Naime, punomoćnik tužitelja nije dostavio niti jednu putnu kartu za trošak javnog prijevoza niti je punomoćnik tužitelja dokazao da je izbivanje iz pisarnice za vrijeme putovanja trajalo dulje od tri sata.

54.1.Prema troškovniku punomoćnik tužitelja traži putni trošak na relaciji Vž-Kc-Vž i to 100 km x 0,57 eura za pristup na svako ročište te trošak izbivanja iz pisarnice za svako ročište na temelju tri sata.

54.2.Činjenica je da prijevoz automobilom na relaciji [adresa] za koju sam tužitelj navodi da je udaljenost od 100,00 km traje manje od tri sata.

54.3.Troškovi delegacije propisani su samo u slučaju korištenja javnog prijevoza, na koji način bi punomoćnik adekvatno dokazao i vrijeme izbivanja iz pisarnice radi dolazaka na zakazana ročišta, a punomoćnik tužitelja nije dostavio putnu kartu za trošak javnog prijevoza ni dokaz o cijeni putne karte na navedenoj relaciji.

55. Iz obrazloženih razloga riješeno je kao u izreci rješenja.

Koprivnica, 3. ožujka 2025.

Sutkinja

Marijana Jurenec

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u roku od 15 dana, od dana dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 9., 10. i 11. ZPP-a).

Dostaviti:

1. Odvjetnik Marko Tušek, Varaždin

2. Eos Matrix d.o.o., Horvatova 82, Zagreb