REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] C 5

Poslovni broj: Us I-1335/2024-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji toga suda Danici Vučinić, uz sudjelovanje sudske zapisničarke Sanje Misirača, u upravnom sporu tužitelja CE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po opunomoćenicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Vukić & partneri u Rijeci, Nikole Tesle 9/V-VI, protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Katančićeva 5, OIB: 18683136487, radi utvrđivanja i naplate trošarine na duhanske prerađevine-sitno rezani duhan, 3. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II- 471-01/22-01/170, URBROJ: 513-04-24-3 od 12. srpnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovoga spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Zagreb, KLASA: UP/I-415-02/21-18/924, URBROJ: 513-02-3005/52-22-7 od 19. travnja 2022., obvezani su trošarinski obveznici KE iz [adresa] i CE iz [adresa] na solidarno plaćanje trošarine u iznosu od 86.860,00 kn, na trošarinsku osnovicu od 101,00 kg sitno rezanog duhana, bez duhanskih markica Ministarstva financija, koju su nezakonito posjedovali 6. listopada 2021., kao i pripadajuće kamate u iznosu od 2.465,37 kn, te daljnje kamate (na glavnicu duga) za razdoblje od dana donošenja osporenog rješenja do dana plaćanja trošarine, te je utvrđeno da ukoliko obveznici ne izvrše uplatu, da će se naplata izvršiti prisilnim putem u ovršnom postupku.

2. Tuženik je rješenjem KLASA: UP/II-471-01/22-01/170, URBROJ: 513-04-22-3 od 12. srpnja 2024., odbio žalbu tužitelja kao neosnovanu.

3. Tužitelj je ovom Sudu pravodobno podnio tužbu kojem osporava zakonitost rješenja tuženika te u bitnome navodi da su prilikom donošenja pobijanog rješenja povrijeđena osnovna načela upravnog postupka pa da je u tom smislu povrijeđeno načelo zakonitosti, načelo utvrđivanja materijalne istine, načelo slobodne ocjene dokaza, a k tome činjenično stanje je nepotpuno i neispravno utvrđeno te da je na takvo pogrešno činjenično stanje neispravno primijenjeno materijalno pravo, da je prilikom donošenja pobijanog rješenja tuženik postupao na suviše formalan način te da je takvim pretjeranim formalizmom protivno zakonu povrijedio prava tužitelja. Pritom ističe i kako je tuženik, unatoč činjenici da je člankom 121. ZUOP-a propisano da drugostupanjsko tijelo rješenje o žalbi mora donijeti i dostaviti najkasnije u roku od 60 dana od dana predaje uredne žalbe, pobijano rješenje donio po proteku čak 26 mjeseci od predaje žalbe, i to tek nakon zaprimanja požurnice tužitelja, a samo pobijano rješenje da ne sadrži očitovanja na konkretne, argumentirane i životne navode tužitelja nego se isto sastoji u ponavljanju navoda iz prvostupanjskog rješenja uz potpuno neuvažavanje navoda žalbe. Navodi kako tužitelj nije i ne može biti utvrđen trošarinskim obveznikom u smislu odredbe navedenog članka 6. stavak 2. točke 4. Zakona o trošarinama, te navodi da je na uobičajeni način kako to i inače čini, a što je potvrdio i njegov poslodavac Autotrans d. d., dana 6. listopada 2021. zaprimio nepraćene pošiljke (3 paketa i 2 torbe) te za iste izdao fiskalizirane račune i naljepnice te naplatio prijevoz sukladno izdanom računu. Pritom ističe kako je djelatnik društva Autotrans d. d. već 27 godina tijekom kojih da je uredno izvršavao sve svoje radne obveze, ni na koji način ne postupajući protivno uputi poslodavca i prisilnim propisima i koji je dobro upoznat s uobičajenim načinom postupanja i ustaljenom praksom u izvršavanju radnih zadataka. Navodi da je predmetne pošiljke, kao i drugi nepraćeni paket (koverta), sukladno istoj proceduri, u Crikvenici predao njemu nepoznatoj osobi, sve sukladno stalnoj praksi postupanja. Tuženik i prvostupanjsko tijelo da izvode konstrukciju o navodnoj odgovornosti tužitelja tvrdeći da isti nije postupao sukladno Općim uvjetima prijevoza društva Autotrans d. d. jer da nije dostavio dokumentaciju koja bi mogla potvrditi pravilnost postupanja prilikom prijevoza sporne prtljage, odnosno da na dokumentima nisu upisani podaci o identitetu pošiljatelja i primatelja te da isti nije utvrdio sadržaj pošiljke pa se iz toga izvodi (neosnovan) zaključak o nezakonitom postupanju tužitelja te se s tim u svezi temeljem članka 6. stavka 2. točke 4. Zakona o trošarinama tužitelja neosnovano utvrđuje obveznikom. Tužitelj da nije znao niti da je morao znati da je bilo kakvo postupanje u kojem bi isti sudjelovao nezakonito, odnosno da isti na bilo koji način postupa nezakonito, te stoga isti da ne može u smislu navedenog članka biti utvrđen obveznikom plaćanja trošarine. Pritom osobito ukazuje na odredbu članka 37. stavak 4. Općih uvjeta prijevoza društva Autotrans d. d., a sukladno kojima se postojanje ugovora o prijevozu nepraćene prtljage može dokazati prtljažnicom ili računom za nepraćenu prtljagu. Budući da je u konkretnom slučaju nesporno da je tužitelj izdao račun za spornu pošiljku da je razvidno kako je isti postupio u skladu s navedenim Općim uvjetima. Da u postupanju tužitelja nema nezakonitosti, odnosno da tužitelj nije znao niti morao znati da bi njegovo postupanje bilo nezakonito s osnove Zakona o trošarinama, da je razvidno i iz očitovanja poslodavca tužitelja, društva Autotrans d. d. od 28. ožujka 2022. Obzirom na navedeno očitovanje, sve i da su u postupanju tužitelja postojale okolnosti propuštanja postupanja sukladno Općim uvjetima društva Autotrans d. d., a što da nije bio slučaj, navedeno da ne bi moglo biti osnov utvrđenja da je tužitelj u konkretnom slučaju postupao znajući, odnosno da je prema okolnostima slučaja morao znati da je takvo postupanje nezakonito, slijedom čega nema zakonske osnove da se istoga utvrdi obveznikom temeljem članka 6. stavka 2. točke 4. Zakona o trošarinama, te da nije ni životno ni logično da bi tužitelj, da je doista znao ili prema okolnostima slučaja morao znati da je primio, odnosno da autobusom društva Autotrans d. d. prevozi pošiljku koja sadrži sitno rezani duhan, bez duhanskih markica Ministarstva financija RH, primivši poziv policije iskrcao robu na zahtjev primatelja. No upravo budući da isti nikako nije bio upoznat s okolnostima slučaja, niti da je u konkretnom slučaju postojala bilo kakva indikacija da se radi o prijevozu nedopuštenih stvari, da je u cijelosti postupio kao i kod svakog drugog prijevoza nepraćene prtljage te izašao u susret osobi primatelju nepraćenog paketa. Da je tome tako, proizlazi i iz činjenice da je primatelj paketa tužitelja radi preuzimanja paketa kontaktirao na način da je prethodno kontaktirao CALL centar društva Autotrans d. d. radi pribave njegovog kontakta. Da je postojao bilo kakav dogovor između tužitelja i preuzimatelja pošiljke ili bilo koje druge osobe involvirane u nedopušteno posjedovanje, odnosno transport spornih paketa sitno rezanog duhana, isti da bi svakako imali barem njegov telefonski kontakt, a ne ga neposredno prije preuzimanja nepraćene pošiljke pribavljali putem CALL centra društva Autotrans d. d. Tužitelj da je tuženiku ukazao na sve prednje iznesene odlučne činjenice, međutim tuženik da je iste propustio na valjan način cijeniti te da je u pobijanom rješenju paušalno utvrdio da su žalbeni navodi bez utjecaja na drugačije rješavanje upravne stvari, čime da je došlo do povrede članka 8. i 9. ZOUP-a i predlaže da se poništi rješenje tuženika.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako u cijelosti ostaje kod obrazloženja osporavanog rješenja i predlaže da se tužba odbije kao neosnovana.

5. U sporu je provedena rasprava na ročištu održanom 24. veljače 2025. u prisutnosti zamjenice opunomoćenika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, čime je strankama, u smislu odredbe članka 6. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, u nastavku teksta: ZUS), omogućeno da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane, te o svim činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje predmetnog spora.

6. Zamjenica opunomoćenika tužitelja je ustrajala kod svih navoda iz tužbe i tužbenog zahtjeva, te dodatno ističe da ima saznanja da je protiv KE vođen kazneni postupak te da je donesena presuda, te predlaže da se pribave podaci od Općinskog suda u Rijeci o tom predmetu, nadalje ističe da je tužitelj izdao račun što se smatra ugovorom, a kako on to već radi više od 27 godina, radi prijevoza nepraćene prtljage. Nadalje navodi da je cijeli postupak vođen zbog pretjeranog formalizma, a osim toga protiv tužitelja nije vođen nikakav pa ni kazneni postupak, te predlaže izvršiti uvid u kazneni spisu Općinskog suda u Rijeci.

7. U cilju ocjene zakonitosti osporavanog rješenja tuženika Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje te uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta ovog upravnog spora. Sud je odbio u sporu provesti predložene dokaze, ocijenivši iste suvišnim za rješavanje ovoga spora kraj činjenica koje su u ovom sporu nesporne, te činjenica koje su utvrđene uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnoga postupka i ovoga upravnog spora, a što će se u nastavku obrazložiti.

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Iz spisa predmeta upravnog postupka proizlazi da je Područni carinski ured Zagreb zaprimio podnesak Službe za mobilne jedinice Rijeka od 15. studenog 2021., kojim je po službenoj dužnosti pokrenut postupak naknadne naplate trošarine na sitno rezani duhan od trošarinskog obveznika KE. Carinski službenici su 6. listopada 2021. zamijetili su na autobusnoj stanici koja se nalazi na izlazu iz Crikvenice prema Novom Vinodolskom, zaustavljen autobus reg. oznake [registarska oznaka], iza kojeg je bilo zaustavljeno osobno marke vw golf, registarskih oznaka [registarska oznaka]. Tom prilikom je carinski službenik zamijetio da vozač autobusa iz prtljažnog prostora autobusa iskrcava kartonske kutije i torbe, a tom prilikom je autobusom upravljao ovdje tužitelj, a osobnim vozilom ĐE, dok je suvozač bio KE, koji se tom prilikom i izjasnio da je vlasnik 3 kartonske kutije i dvije torbe koje je neposredno prije iz autobusa iskrcao tužitelj. Nakon otvaranja kutija i torba utvrđeno je da se u istima nalazio sitno rezani duhan koji nije bio označen duhanskim markicama Ministarstva financija Republike Hrvatske. Izvršenim vaganjem u službenim prostorijama, utvrđeno je da se u kutijama i torbama naliko ukupno 101,00 kilogram sitno rezanog duhana bez duhanskih markica Ministarstva financija Republike Hrvatskc, o čemu je i sastavljen Zapisnik o obavljenom očevidu od 6. listopada 2021., koji Zapisnik je KE potpisao bez prigovora. U službene prostorije je 12. listopada 2021. pozvan i CE, vozač autobusa, koji je tom prilikom dao izjavu da nije bio upoznat sa sadržajem kutija i torbi, navedeno na str. 3-4 prvostupanjskog rješenja.

10. Tom prilikom se i trgovačko društvo Autotrans d. d., sa sjedištem u [adresa], očitovalo na predmetni slučaj podneskom od 24. ožujka 2022. u kojem navodi da je nesporno da je tužitelj zaposlen na poslovima vozača autobusa u navedenoj pravnoj osobi, te da je isti 6. listopada 2021. na autobusnom kolodvoru u Zagrebu, primio na prijevoz tri kartonske kutije i dvije torbe, sukladno Općim uvjetima prijevoza od 5. srpnja 2021. Obzirom da na odredištu nitko nije preuzeo pakete, tužitelj da se po primitku telefonskog poziva od strane primatelja paketa zaustavio na prvoj slijedećoj autobusnoj stanici i iskrcao pakete. Dalje se poziva na odredbe članka 37., 38. i 39. Općih uvjeta prijevoza, te navodi da je vozno osoblje ovlašteno odbiti primitak prtljage u slučaju da putnik ili pošiljatelj odbija reći njezin sadržaj, a da društvo Autotrans d. d. ne zna kako se u sporno slučaju odvijala komunikacija između radnika Društva i pošiljatelja paketa, te zaključuje da je tužitelj postupio u skladu s Općim uvjetima prijevoza.

11. Odredbom članka 6. stavak 2. točka 4. Zakona o trošarinama ("Narodne novine" broj: 106/18, 121/19, dalje: ZOT), propisano je da je obveznik plaćanja trošarine svaka osoba koja nezakonito postupa u primjeni ovoga Zakona, kao i osoba koja sudjeluje u nezakonitom postupanju a znala je ili je prema okolnostima slučaja morala znati da je takvo postupanje nezakonito. Stavkom 6. istog članke je propisano da ako je više osoba odgovorno za plaćanje trošarine, za plaćanje odgovaraju solidarno.

12. Odredbom članka 12. stavak 1. i 2. ZOT-a, propisano je da obveza obračunavanja i plaćanja trošarine nastaje i kada se utvrdi: 1. nezakonito postupanje s predmetima oporezivanja, 2. da su trošarinski proizvodi nezakonito pušteni u potrošnju na teritoriju Republike Hrvatske te 3. da su trošarinski proizvodi otpremljeni ili korišteni od strane oslobođenog korisnika u svrhe za koje nije dobio odobrenje. U smislu ovoga Zakona nezakonito postupanje je proizvodnja, prerada, skladištenje, primanje, otpremanje, uvoz, unos, prijevoz, uporaba, prodaja, kupnja ili posjedovanje predmeta oporezivanja na koje sukladno odredbama ovoga Zakona nije obračunana i plaćena trošarina ili na koje trošarina nije obračunana i plaćena u cijelosti, kao i svaka druga zlouporaba prava u kretanju ili raspolaganju s predmetima oporezivanja. Nezakonitim postupanjem smatra se i svako postupanje koje je odredbama ovoga Zakona posebno propisano da se smatra nezakonitim. Smatra se da je s predmetima oporezivanja nezakonito postupano ako osoba koja postupa s predmetima oporezivanja ne može dokazati pravilnost stjecanja, posjedovanja i svakog drugog činjeničnog ili pravnog raspolaganja, a iz okolnosti slučaja proizlazi da je s predmetima oporezivanja nezakonito postupano.

13. Odredbom članka 13. stavak 1. ZOT-a, propisano je da ako drukčije nije propisano ovim Zakonom, iznos trošarine za predmete oporezivanja utvrđuje se prema propisima za određivanje visine trošarine koji su važili na dan nastanka trošarinskog duga.

14. Odredbom članka 82. stavak 1. ZOT-a, propisano je da se duhanskim prerađevinama smatraju: cigarete, cigare, cigarilosi i duhan za pušenje (sitno rezani duhan za savijanje cigareta i ostali duhan za pušenje).

15. Odredbom članka 86. stavak 1. točka 1. ZOT-a, propisano je da se u smislu ovoga Zakona duhanom za pušenje (sitno rezani duhan za savijanje cigareta i ostali duhan za pušenje) smatra i duhan koji je rezan ili na drugi način usitnjen, svinut ili prešan u blokove i prikladan za pušenje bez daljnje industrijske obrade

16. Odredbom članka 88. ZOT-a, propisano je da je trošarinska osnovica na cigare i cigarilose 1000 komada. Trošarinska osnovica na sitno rezani duhan za savijanje cigareta i na ostali duhan za pušenje je jedan kilogram netotežine. Vlada Republike Hrvatske uredbom određuje visine trošarina na duhanske prerađevine iz ovoga članka.

17. Odredbom članka 90. ZOT-a, propisano je da duhanske prerađevine koje su proizvedene u Republici Hrvatskoj i kada se puštaju u potrošnju na teritoriju Republike Hrvatske moraju biti označene duhanskim markicama Ministarstva financija, koje uz tekst »Republika Hrvatska - Ministarstvo financija« moraju imati naznačenu slovnu oznaku predmeta oporezivanja i broj markice (stavak 1.). Duhanske prerađevine koje se uvoze moraju biti označene duhanskim markicama Ministarstva financija u trenutku kada se provodi carinski postupak puštanja robe u slobodan promet na teritoriju Republike Hrvatske, koje uz tekst »Republika Hrvatska - Ministarstvo financija« moraju imati naznačenu slovnu oznaku predmeta oporezivanja i broj markice (stavak 4.).

Duhanske prerađevine koje nisu označene duhanskim markicama Ministarstva financija smatraju se proizvodima na koje nije obračunana i plaćena trošarina te se njihovo puštanje u potrošnju, kupnja i posjedovanje smatraju protuzakonitima (stavak 11.).

18. Odredbom članka 37. Općih uvjeta prijevoza trgovačkog društva Autotrans d. d. od 5. srpnja 2021. (dalje: Opći uvjeti), propisano je da u skladu sa raspoloživim prostorom u prtljažniku vozila prijevoznik može uzeti na prijevoz nepraćenu prtljagu (stavak 1.). Nepraćena prtljaga su stvari koje ne prati putnik u vozilu, a koje prijevoznik preuzima na prijevoz uz izdavanje vozne karte-prtljažnice za nepraćenu prtljagu i isporučuje na ugovorenom odredištu naznačenom na prtljažnici (stavak 2.). Ugovorom o prijevozu nepraćene prtljage prijevoznik se obvezuje da će preuzetu prtljagu prevesti do ugovorenog odredišta i uručiti je primatelju ili po njemu opunomoćenoj osobi (uz predočenje punomoći od primatelja). Na prtljažnici za nepraćenu prtljagu se upisuje relacija i ime i prezime te adresa pošiljatelja i primatelja. Preuzimanje nepraćene prtljage na prijevoz vozno osoblje potvrđuje izdavanjem računa koji se uručuje pošiljatelju kada se vrši i naplata usluge, dok prilikom predaje prtljage primatelj svojim potpisom potvrđuje primitak pošiljke na primjeru prtljažnice koju posjeduje vozno osoblje (stavak 3.). Postojanje ugovora o prijevozu nepraćene prtljage može se dokazivati prtljažnicom ili računom za nepraćenu prtljagu (stavak 4.).

19. Odredbom članka 38. Općih uvjeta je propisano da je pošiljatelj nepraćene prtljage obvezan voznom osoblju dati informaciju o sadržaju nepraćene prtljage (stavak 1.). Prijevoznik ne odgovara za krivu informaciju u vezi sadržaja nepraćene prtljage (stavak 2.). Vozno osoblje ovlašteno je odbiti primitak prtljage u slučaju da putnik ili pošiljatelj odbija reći njezin sadržaj (stavak 3.).

20. Odredbom članka 39. Općih uvjeta je propisano da uz stvari navedene u članku 35. stavak 2. ovih Opći uvjeta, kao nepraćenu prtljagu da se neće primati, između ostalog, duha i duhanske proizvode, te da prijevoznik u međunarodnom prijevozu i prijevozu unutar EU ne uzima na prijevoz nepraćenu prtljagu.

21. Iz svega naprijed navedenog proizlazi da tužitelj ipak nije postupio u skladu sa Općim uvjetima prijevoza jer u spisu nema dokaza da je za nepraćenu prtljagu izdana prtljažnica iz koje bi bilo vidljivo relacija nepraćene robe, ime i prezime te adresa pošiljatelja i primatelja robe, niti je to vidljivo na izdanom računu. Iz samog iskaza tužitelja, a što je vidljivo iz službene bilješke od 12. listopada 2021. i očitovanja tužitelja od 16. veljače 2022., ne proizlazi da je isti prilikom preuzimanja nepraćene prtljage utvrdio identitet pošiljatelja i primatelja pošiljke, već je isti isporučio prtljagu njemu nepoznatim osobama koja su ga prethodno kontaktirala telefonom i na lokaciji koja nije ugovorena kao lokacija isporuke. Iako je Općim uvjetima propisano da je pošiljatelj nepraćene prtljage obvezan voznom osoblju dati informaciju o sadržaju nepraćene prtljage, isto tako je propisano da je vozno osoblje ovlašteno odbiti primitak prtljage u slučaju da putnik ili pošiljatelj odbija reći njezin sadržaj. Iz svega proizlazi da pošiljatelj nije rekao tužitelju koji je sadržaj pošiljke, niti je tužitelj sam pitao koji je sadržaj pošiljke, što bi bilo sasvim logično i u skladu sa Općim uvjetima jer bi u tom slučaju tužitelj bio ovlašten odbiti prtljagu u slučaju da mu pošiljatelj ne kaže koji je sadržaj pošiljke, kao što bi to bio dužan učiniti i da mu je pošiljatelj otkrio sadržaj pošiljke.

22. Iz prethodno navedenih utvrđenja i citiranih zakonskih odredbi proizlazi da je osporavano rješenje pravilno zakonito doneseno, te da je osnovano prvostupanjskim rješenjem tužitelju kao trošarinskom obvezniku, utvrđena solidarna obveza za plaćanje dužne trošarine.

23. Slijedom navedenog Sud cijeni da je u provedenom postupku činjenično stanje pravilno utvrđeno i da su pravilno primijenjene relevantne odredbe propisa, te da su osporena rješenja zakonita.

24. Stoga, valjalo je, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev, odnosno presuditi kao u izreci presude.

25. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 147. stavak 1. ZUS-a, kojim je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi svoje troškove, ako zakonom nije drukčije propisano, radi čega je zahtjev za naknadom troška, valjalo odbiti iz razloga jer je tužiteljev zahtjev odbijen, pa je slijedom navedenog riješeno kao u izreci pod točkom 2. izreke.

U Rijeci 3. ožujka 2025.

S u t k i nj a

Danica Vučinić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članka 126. stavak 6. ZUS-a).

Dostaviti:

- opunomoćenicima tužitelja, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Vukić & partneri u Rijeci, Nikole Tesle 9/V-VI

- tuženiku Ministarstvu financija, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5