Posl. br. K-847/2017-87

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7,

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Božici Čubranić Petričec kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Julije Abramović kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenice ŠBŠ, zbog kaznenog djela iz čl. 200. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03, 105/04, 84/05, 71/06 – dalje u tekstu: KZ/97), povodom privatne tužbe privatne tužiteljice ŠB od 13. ožujka 2007., nakon održane javne rasprave 27. veljače 2025. u nazočnosti opunomoćenika privatne tužiteljice odvjetnika Nikole Sabljara iz Rijeke, okrivljenice, branitelja BBŠ i zamjenika branitelja Katarine Komazin, odvjetnika iz [adresa], **.**.2025. javno objavivši

p r e s u d i o  j e

I Na temelju čl. 508. st. 5. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 – dalje u tekstu: ZKP/08) u cijelosti se ostavlja na snazi presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj K-298/07 od 14. lipnja 2011. godine potvrđena presudom Županijskog suda u Rijeci posl. br. Kž-706/2011-2 od 6. lipnja 2012. godine.

II Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08 nalaže se okrivljenici UBŠ podmiriti troškove kaznenog postupka i to paušalnu svotu u iznosu od 200,00 eur (dvije stotine eura) te nužne izdatke privatne tužiteljice i nagradu i nužne izdatke opunomoćenika privatne tužiteljice o visini kojih troškova će sud sukladno čl. 148. st. 4. ZKP/08 donijeti posebno rješenje.

Obrazloženje

1. Privatna tužiteljica privatnom tužbom podnesenom sudu dana 13. ožujka 2007. tereti okrivljenicu zbog učina kaznenog djela klevete iz čl. 200. st. 2. KZ/97.

2. Presudom Općinskog suda u Rijeci posl. br. K-298/07 od 14. lipnja 2010. godine okrivljenica je proglašena krivom zbog učina kaznenog djela klevete iz čl. 200. st. 2. KZ/97 te je osuđena na novčanu kaznu u iznosu od 20 (dvadeset) dnevnih dohodaka, što iznosi 3.080,00 kn (tritisućeosamdesetkuna) te je primjenjena uvjetna, osuda kojom je izvršenje izrečene novčane kazne odgođeno za vrijeme od 1 (jedne) godine, slijedom čega se izrečena kazna neće izvršiti ako okrivljena u tom roku ne počini novo kazneno djelo a temeljem čl. 122. st. 4. Zakona o kaznenom postupku, okrivljena je oslobađena plaćanja troškova kaznenog postupka u cijelosti.

3. Presudom Županijskog suda u Rijeci posl. br. Kž-706/2011-2 od 6. lipnja 2012. godine odbijena je žalba okrivljenice i potvrđena je citirana prvostupanjska presuda.

4. Rješenjem Općinskog suda u Rijeci posl. br. Kv-658/16, K-298/07-71 od 6. studenog 2017. pravomoćnim 14. studenog 2017. godine, na temelju čl. 497. st. 3. ZKP-a prihvaćen je prijedlog okrivljenice te je dopuštena obnova kaznenog postupka dovršenog pravomoćnom presudom Općinskog suda u Rijeci posl. br. K-298/07 od 14. lipnja 2011. godine.

5. Pozvana na kaznenu odgovornost okrivljenica je izjavila da se ne smatra krivom za kazneno djelo za koje se tereti privatnom tužbom te je obranu odlučila iznijeti na kraju dokaznog postupka.

6. U tijeku dokaznog postupka na temelju odredbe čl. 431. st. 1. toč. 7. ZKP/08 pročitan je iskaz svjedoka ŠB na zapisniku od 22. svibnja 2022. (list 186-187 spisa) i BB na zapisniku od 18. listopada 2022. godine (list 239- 242 spisa). Pročitana je i materijalna dokumentacija koja prileži spisu i to novinski članak (list 45 spisa) te je izvršen uvid u spis Županijskog suda u Rijeci poslovni broj K-30/07 i iz istog su pročitane izreke presude Županijskog suda u Rijeci K-30/07 od 25. kolovoza 2008. i presude Vrhovnog suda posl. br. Kž-1116/08-7 od 12. svibnja 2009. Na kraju dokaznog postupka pročitan je izvadak iz Kaznene evidencije i okrivljenica je iznijela svoju obranu

6.1. Sud je odbio dokazni prijedlog branitelja okrivljenice da se izvrši uvid u cjelokupni spis Županijskog suda u Rijeci posl. br. K-30/07 i pročita iskaz privatne tužiteljice ŠB dan u tom postupku kao nevažan za predmet inkriminacije u ovom postupku. Također, odbijen je i dokazni prijedlog obrane da se pročitaju novinski članci uloženi u spis predmeta (list 188-213 spisa), zapisnik o zaprimanju kaznene prijave (list 244-246 spisa) te na raspravi 20. veljače 2025. predana u spis predmeta dokumentacija i to uputnica za UB, zapisnik o saslušanju svjedoka ŽB, zapisnik o saslušanju svjedoka ŽBŠ, zapisnik o saslušanju svjedoka ZB, zapisnik o saslušanju svjedoka PB, zapisnik o saslušanju svjedoka NB, službena zabilješka od 21. kolovoza 2006. u vezi obavljenog razgovora sa policijskim službenikom VB, službena zabilješka od 23. kolovoza 2006. u svezi obavijesnog razgovora sa ĆB, službena zabilješka od 21. kolovoza 2006. o obavijesnom razgovoru sa IB, službena zabilješka od 23. kolovoza 2006. o obavijesnom razgovoru sa dr. MB, službena zabilješka od 22. kolovoza 2006. o obavijesnom razgovoru sa ZBŠ, službena zabilješka od 24. kolovoza 2006. o obavijesnom razgovoru sa TB, zapisnik o saslušanju svjedoka dr. LB, zapisnik o saslušanju svjedoka dr. KB, zapisnik o saslušanju svjedoka dr. GB, uputnica za SB i preslike novinskih članaka kao i prijedlog za saslušanjem svjedoka CB, Sine Karli, OB, HB, AB, PBŠ i EB kao nevažni za predmet inkriminacije. Naime, sud je ocijenio da su odbijeni dokazni prijedlozi nevažni za predmet inkriminacije s obzirom na navode iz privatne tužbe odnosno istima se ne mogu utvrditi odlučne činjenice u ovom postupku.

7. Svjedok ŠB (list 186-187 spisa) iskazala je da je to bilo davno, čini joj se 2006. Bila je glavni svjedok u kaznenom postupku koji se zbog primanja mita vodio protiv dr. JB, pokojnog supruga ovdje okrivljene. U tom je postupku svjedočila, a nakon njenog iskaza u novinama „Novi list“ je objavljeno da je stvorila konstrukciju laži, a na temelju otvorenog pisma koje je okrivljena uputila „Novom listu“. Za objavljen članak saznala je prvo preko prijatelja koji živi u [adresa], a koji joj je rekao "da se ne spominje po lijepome". Kasnije su je zvali i drugi prijatelji iz cijele Hrvatske jer se „Novi list“ distribuira po čitavoj zemlji. Oklevetana je da je lažljivica, da je sve izmislila u vezi supruga ovdje okrivljene. To ju je povrijedilo kao čovjeka. Poznata je po sportu jer je igrala rukomet cijeli život po čitavoj Europi. Bila je i na televiziji, a onda se o njoj čitalo kao o lažljivici što je bilo jako ružno i neugodno. U odnosu na činjenicu da je u članku naveden kao svjedok Š. istaknula je kako je bila jedini svjedok koji se tako zvao u kaznenom postupku. Istaknula je i kako su zbog svega napisanoga kasnije dolazili pred njenu kuću novinari zbog čega nije mogla normalno živjeti čak je sa djetetom otišla zbog toga u Istru. Sve je bilo za nju vrlo neugodno. Odjednom su je se svi sjetili i novinari su je, pa čak i sa radija, zvali. Na upit branitelja iskazala je da se i prije objave, a i nakon objave spornog novinskog članka, o njoj pisalo u kontekstu svjedoka u kaznenom postupku protiv JB. Zbog objave spornog članka imala je neugodnih situacija na način da su joj ljudi svašta dobacivali, jedna osoba joj se čak unijela u lice kao da će ju gurnuti po stepenicama. Ne sjeća se je li u rujnu 2006. dala intervju za Nacional.

7.1. Na upit branitelja navela je da se ne sjeća da li je u tom intervju spominjala svog oca. Ne sjeća se da li je u Nacionalu rekla da je JB prepotentan, bahat i arogantan. Ne sjeća se da li je rekla da je pok. JB dokumentaciju njenog oca samo prelistao i ostavio.

7.2. Na upit suda da li se sjeća sadržaja intervjua u Nacionalu oštećena je navela kako se istoga ne sjeća.

7.3.Na upit branitelja okrivljenika privatna tužiteljica odgovarila je da je pok. JB rekao da njen otac mora čekati na operaciju 2-3 mjeseca.

7.4. Zabranjena su kao nevažna pitanja da li je iz dokumentacije oca privatne tužiteljice bilo vidljivo je li u pitanju hitna operacija, kada je privatna tužiteljica imala prvi kontakt sa doktorom JB, kada je otac privatne tužiteljice imao operaciju na Rebru, je li doktor JB od nje tražio mito, kako je otac privatne tužiteljice i na koji način dovezen iz Rijeke u Zagreb kao i razumije li pojam pouzdane svjedokinje.

8. Svjedok BB (list 239-242 spisa) iskazao je da mu je ime okrivljene NBŠ i oštećene ŠB poznato iz afere NBŠ. ŠB je bila osoba koja je prijavila doktora NBŠ, a gđa NBŠ je njegova supruga. Ne sjeća se otvorenog pisma NBŠ upućenog Novom listu. Sjeća se da je nekad bilo govora vezano uz nekakvo otvoreno pismo, ali detalja se ne sjeća, kao ni okolnosti objave članka u Novom listu, a vezano uz otvoreno pismo. Kao novinar puno je pisao o aferi NBŠ, međutim, konkretnog otvorenog pisma se ne sjeća.

8.1. Na upit branitelja svjedok je naveo da je praksa Novog lista kad se dobije otvoreno pismo raznolika. U pravilu urednici odlučuju o objavljivanju istog, ali je moguće da to daju novinaru koji radi na tome da o tome odluči. Ako se pismo neće objavljivati u integralnom obliku, odnosno u potpunosti onako kako je dostavljeno, moguće je da se da novinaru da odluči o tome, odnosno da provjeri prije objave moguće sporne navode iz otvorenog pisma. U pogledu konkretnog otvorenog pisma ne sjeća se kakav je postupak bio. Ne sjeća se da li je ikada kontaktirao NBŠ kao novinar, misli da nije. U svojoj praksi vrlo je često kontaktirao ljude ukoliko su okolnosti iz otvorenog pisma bile takve da je to bilo potrebno. O tome je kao novinar sam odlučivao. U praksi Novog lista nije moguće da je članak netko drugi pisao, a njega potpisao. Njegovi članci nisu bili samo u rubrici crna kronika, već i u drugim rubrikama Novog lista (politika, sport). I nakon što kao novinar da svoju diskrecijsku ocjenu urednik je taj koji konačno odobrava članak.

8.2. Na upit privatnog tužitelja svjedok je naveo da se nije u tekst otvorenog pisma nikada dodavalo nešto drugo, bilo da je riječ o objavi integralnog oblika ili je riječ o izvodu iz istog, ali ako je riječ o komentaru kome je pismo povod, moguće je da novinar nešto i doda u smislu pojašnjenja pojedinih navoda čitateljima. Komentar novinara trebao bi biti jasno razlučen bilo od integralnog teksta otvorenog pisma bilo od njegovog izvoda koji se objavljuje.

8.3. Nakon što mu je predočen na uvid izvornik novinskog članka sa lista 54-1 spisa u kojem je objavljen izvod iz otvorenog pisma, svjedok je naveo da na ovom tekstu nije potpisan pa ne može tvrditi automatski da je to njegov članak, međutim čitajući, po stilu pisanja uvodnog dijela, misli da je. Naime, inače je oprezno pristupao u pisanju, a što je vidljivo i u uvodu ovog članka. Moguće je da se u novinama objavi tekst ispod kojeg autor istog nije potpisan, u slučaju kada se samo pojašnjava nešto što se objavljuje u izvornom obliku koje je pisao netko. Konkretno autor većinskog dijela teksta nepotpisanog članka koji mu je predočen je gđa NBŠ, pa se logično nema na što potpisivati kad taj tekst nije njegov, odnosno u kojem samo nešto pojašnjava. Naime, samo objašnjava čitatelju zašto objavljuju otvoreno pismo, ali ne u cijelosti. U prilog činjenici da je on autor komentara na nepotpisanom dijelu spornog članka, govori i činjenica da je navedeni članak povezan sa člankom čiji je autor odnosno u čijem je on potpisu, a isti se nalaze jedan do drugog odnosno nadovezuju se jedan na drugoga.

8.4. Na upit opunomoćenika privatnog tužitelja svjedok je iskazao da tekst u članku koji stoji pod navodnicima predstavlja dio izvornog oblika otvorenog pisma koje je upućeno Novom listu, a iz samog članka se vidi da otvoreno pismo nije objavljeno u cijelosti, već djelomično i to što je djelomično objavljeno je ono što je pod navodnim znacima.

8.5. Na upit branitelja svjedok je iskazao da tekst ispod slike na kojoj se nalazi okrivljena, a koji glasi "svjedokinja laže"- RB, je tekst koji je nadodan od urednika odnosno urednik potpisuje fotografiju. Teoretski je moguće da novinar daje prijedlog potpisa fotografije, a to urednik u konačnici odobrava. Ovog potpisa konkretno ne sjeća čiji je. S obzirom na iščitani članak, može reći ja bi on fotografiju potpisao jer navedeni tekst ispod slike proizlazi iz teksta otvorenog pisma koje je upućeno Novom listu, a koji je objavljen. Može reći, a s obzirom na svoju dugogodišnju praksu, da je motiv objave spornog članka, odnosno dijela otvorenog pisma, bilo i da se čuje druga strana, odnosno da ne bude sve protiv doktora RB. Ne sjeća se na kojem je jeziku upućeno otvoreno pismo NBŠ. Misli da je došlo na hrvatskom jeziku, ali se ne sjeća. Ne sjeća se da li je imao u ruci otvoreno pismo, morao ga je imati ako ga je komentirao. Ne bi znao je li dobio autorizaciju navedenog pisma, ali vjerojatno je redakcija dobila.

8.6. Na upit okrivljene, svjedok je naveo da je nije nazvao, jer ako je ona uputila pismo, za tim nema potrebe. Oni su kroz objavu spornog članka i to djelomičnom objavom otvorenog pisma, pokušali zaštititi kako okrivljenu, tako i dati priliku obrani doktora NBŠ. Smatrao je da ukoliko bi kontaktirao okrivljenu, da bi to bilo još gore po nju, odnosno još žešće, a što su djelomičnom objavom otvorenog pisma pokušali spriječiti.

8.7. Na upit branitelja, svjedok je naveo da se ne sjeća po čemu je zaključio da je riječ o otvorenom pismu okrivljene, ali pretpostavlja da je riječ o njenom pismu, jer je to iz nečega bilo evidentno, u protivnom ga ne bi objavljivali. Osim toga, navedenu činjenicu nitko nikada nije demantirao.

8.8. Na upit okrivljene, svjedok je naveo da kada su ispod teksta članka potpisane dvije različite osobe, to znači da su oba novinara autori navedenog teksta i da odgovaraju za tekst. Moguće je da tekst piše jedan novinar, a na predmetu rade oba. Kada su članci iz heterogenih izvora, tada radi u suradnji sa nekim od kolega, a ovaj konkretan tekst sam je sam sačinio i na njemu radio.

9. Iz novinskog članka (list 45 spisa) proizlazi da isti nosi naslov "Zašto nisu pozvani olakotni svjedoci?", da je članak objavljen u "Novom listu" dana 23. prosinca 2006. na osnovu otvorenog pisma koje je uputila okrivljenica dok iz sadržaja istog, u dijelu koji je citiran, a na što ukazuju navodni znakovi, proizlazi da se okrivljenica obraća sudu te osvrće na kazneni postupak koji se vodi protiv njenog supruga JB navodeći pritom da je svjedokinja Š. sagradila konstrukciju laži i zbog čega vrijedi kao pouzdana svjedokinja.

10. Uvidom u presudu Županijskog suda u Rijeci poslovni broj K-30/od 25. kolovoza 2008. utvrđeno je da je suprug okrivljenice, JB, proglašen krivim zbog osamnaest kaznenih djela i to deset kaznenih djela iz čl. 347. st. 1. KZ-a, četiri kaznena djela iz čl. 347. st. 2. KZ-a od kojih je jedno, i to kazneno djelo pod toč. 18. optužnice kazneno djelo primanja mita od ŠB radi izvođenja kardiokirurškog operativnog zahvata SB, te četiri kaznena djela iz čl. 347. st. 3. KZ-a, te je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 9 (devet) godina.

11. Uvidom u presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Kž-1116/08- 7 od 12. svibnja 2009. utvrđeno je da je presuda Županijskog suda u Rijeci preinačena na način da je u odnosu na dva kaznena djela donesena odbijajuća presuda,, dok su radnje opisane u toč. 2., 3. te 5. do 18., dakle i radnje primanja mita od ŠB, pravno označene tom presudom kao jedno kazneno djelo iz čl. 347. st. 1. KZ te je okrivljenik JB osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) godina.

12. U svojoj obrani okrivljenica je navela da je ŠB bila ovdje u sobi 12. svibnja 2022. U svom je iskazu tada rekla da je ona ovo pismo uputila nakon što je ona dala svoj iskaz kod suca Tišme 01. rujna 2006. što nije točno iz razloga što je ona pismo poslala 20. prosinca 2006. godine, a to je razlika od 111 dana. Nakon toga ju je njen branitelj pitao da li se može sjetiti intervjua koji je dala u rujnu 2006. godine u Nacionalu, na što je ona odgovorila da se ne može sjetiti na što je branitelj komentirao "da sam ja bio na naslovnici Nacionala ja bih se toga sjećao". Ako je majka s djetetom na naslovnici Nacionala i ne sjeća se toga, ili je u pitanju loše sjećanje ili laže. Kao majka promatrala je sliku na naslovnici Nacionala i primijetila da je majka nasmiješena, a dijete jako ozbiljno. Nakon toga je pogledala fotografiju u članku gdje se ŠB jako samouvjereno držala i nosila križ oko vrata, ona je također katolik i misli da je to okej. To je primijetila s obzirom da su ona i njen pokojni suprug katolici. Nadalje, na fotografiji gdje je prikazana cijela obitelj u Nacionalu, kao majka smatra da je majka iskorištavala dijete da sebe promovira i da se dijete nije htjelo slikati. Ovo govori zato što je to sve bilo pitanje vjerodostojnosti te gospođe. 111 dana analizirala je tu gospođu i razmatrala to. Također nije istina da je njen pokojni suprug rekao riječi koje su citirane u članku u Nacionalu "Čekajte smrt kod kuće, smrt nije teška". Njen je suprug u studenom 2006. izašao iz istražnog zatvora i ona ga je upitala kako su mogli pisati da je on rekao, na što je on odgovorio da on to nikada nije rekao. Kao novinar istražitelj išla je sama tražiti dokaze te sam došla do iskaza svjedoka koje su danas predali u spis. Nije bila zadovoljna sa obavljanjem posla gosp. ĐB i sama je išla angažirati odvjetnika u Zagrebu Branka Šerića. Predali su novom odvjetniku Branku Šeriću ovo što su prikupili od dokumentacije kao i liječničku dokumentaciju pacijenata koji su ispitani kao svjedoci. Po struci je medicinsko tehničarski asistent te je prošla čitavu medicinsku dokumentaciju i istu analizirala i našla je uputnicu za pacijenticu UB na kojoj je pisalo hitno dok na nijednom medicinskom dokumentu koji se ticao SB nije pisalo hitno. Pročitala je otpusno pismo od 28. lipnja 2006. od interne medicine za SB na kojem je pisalo da se opet javi u ambulantu za 4 tjedna, nije nigdje pisalo hitno, na temelju čega je zaključila da nije hitno. Odlučila je napisati to pismo jer je htjela zaštititi svoju djecu. Naime, bio je 26. rujna 2006., to je bio dvadeseti rođendan njene kćerke PBŠ, a bio je i utorak, a utorkom je mogla posjećivati svog supruga u istražnom zatvoru. Od kolovoza pa do rujna uvijek je sama išla posjetiti muža u zatvor, a zbog Izabelinog rođendana razmišljala je da li da i nju povede kako bi joj otac čestitao rođendan. Povela ju je sa sobom i to je bio jako emotivan trenutak. Ona je rekla da to neće nikada zaboraviti jer je tad prvi put oca vidjela da plače. Muž je bio u istražnom zatvoru i teško bolestan te je hitno prevežen u KBC na Odjel kardiologije. Nije to znala ju je nazvao odvjetnik i to joj rekao. Dvoje djece došlo je iz škole i uzela ih je u bolnicu. Četiri dana kasnije Novi list je bez dozvole objavio fotografije njihove djece kako posjećuju oca u bolnici. Iz tog je razloga kao što je ranije rekla uputila otvoreno pismo kako bi zaštitila svoju djecu. To je pismo napisala zato što je boravak njenog muža u bolnici kao pacijenta na KBC-u Sušak rasvijetlilo neke stvari. Kolege su njenom mužu dok je bio pacijent na KBC-u rekle da se ŠB ponašala neurotično, panično pitajući koliko mora platiti za operaciju za SB. Odgovor svih je bio da ne mora ništa platiti. Pitali su se ona i suprug koji je imao tri odvjetnika, zašto nitko te kolege nije uzeo kao svjedoke kod suca Tišme. Pitala se kao čovjek zašto se ta žena tako histerično ponaša prema mom mužu. Onda se sjetila da je gospođa SB 1996. s obzirom da je bila sportašica operirala koljeno u Bjelovaru. Pomislila je da je zbog toga možda imala paniku jer je tamo morala nešto platiti, a i iz razloga što je u medijima izjavila da je rodila dijete sa 6 mjeseci zbog čega je tri mjeseca morala provesti na Kantridi. Smatra da je svoju paniku iz svih tih iskustava projecirala na njenog muža i obitelj.

12.1. Na upit branitelja FB okrivljenica je navela da je DB imala 12 godina, B je imao 13, Izabela 20, a BBŠ 18 u to vrijeme. Članci u novinama ŠB utjecali su na djecu tako da BBŠ i PBŠ koji su bili malo stariji su mogli to bolje procesuirati, a imali su i širok krug prijatelja, dok je za drugo dvoje male djece to bilo jako teško. B je do danas u šoku, otac mu je bio važna figura. Kćerka PBŠ prevela joj je iskaze svjedoka koje su predložili danas pročitati u dokaznom postupku, a iz kojih iskaza je shvatila da je njen suprug nevin. Bez koncila dr. JB nije mogao operirati. Na Trsatu preko svoje prijateljice dr. U saznala je da je tamo dr. Ž te je došla do njega i predstavila mu se kao udovica dr. JB. On je tamo bio sa svojom suprugom i izrazio joj saučešće. Upitala ga je kako je mogao reći gospođi ŠB da je peti stadij bolesti Z odnosno smrt na što joj je on rekao da on to nikada nije rekao. Ne zna kako se osjećala EB, bila je tužna, a ona je bila zaokupljena svojim zdravstvenim problemima. PBŠ je bila u šoku, svi su bili u šoku. Želi u spis predati fotografiju svoje djece koja je objavljena u novinama Novi list kada su posjetili u bolnici svoga oca.

12.2. Na upit branitelja odvj. BBŠ okrivljenica je navela da nije autorizirala otvoreno pismo u formi u kojoj je objavljeno u Novom listu. Pismo je poslala i sudu i Novom listu, ali Novi list ga je preveo sa greškom. Također smatra se diskriminiranom kao žena što je uz to pismo Novi list stavio i njenu fotografiju.

12.3. Na upit suda okrivljenica je iskazala da je vjerovala Novom listu na početku da je vjerodostojno prevedeno njeno pismo, nije mislila da nešto fali. Kada je došlo do obnove ovog kaznenog postupka prvi put je vidjela to otvoreno pismo. 2017. godine odnosno nakon što je obnovljen ovaj kazneni postupak uputila je mail ČB šefu redakcije Novog lista gdje mu je kazala da prvi put to čita i da vidi da je njeno pismo izdvojeno na dijelove te krivo prevedeno. Nije zahtijevala od Novog lista objavu ispravka tog pisma. Nije tužila Novi list zbog pogrešnog prijevoda zbog zastare.

13. Privatnom tužbom okrivljenica se tereti radi počinjenja kaznenog djela iz čl. 200. st. 2. u vezi st. 1. Kaznenog zakona KZ/97. Radi stupanja na snagu novog Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 - u daljnjem tekstu: KZ/11) od 1. siječnja 2013. potrebno je bilo utvrditi da li postoji pravni kontinuitet kaznenog djela klevete - djela opisanog i kažnjivog po čl. 200. st. 2. u vezi st. 1. KZ/97 sa istovrsnim kaznenim djelom klevete iz čl. 149. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11. Sud je stava kako kontinuitet postoji. Za kazneno djelo iz čl. 200. st. 2. KZ/97, koji je bio na snazi u vrijeme izvršenja predmetnog kaznenog djela, propisana je bila novčana kazna, a za kazneno djelo iz čl. 149. st. 2. KZ/11 novčana kazna do petsto dnevnih iznosa. Prema odredbama KZ/97 novčana kazna ne može biti manja od deset dnevnih dohodaka niti veća od tri stotine dnevnih dohodaka, dok KZ/11 propisuje kako novčana kazna ne može biti manja od trideset niti veća od tristo šezdeset dnevnih iznosa, osim, među ostalim, kad je novčana kazna od pet stotina dnevnih iznosa izričito propisana ovim Zakonom. Nadalje, KZ/97 u čl. 203. predviđa razloge za isključenje protupravnosti, među ostalim i za kazneno djelo iz čl. 200. st. 2. istog zakona, dok KZ/11 ne predviđa isključenje protupravnosti za kazneno djelo klevete. S obzirom na koncepciju kaznenog djela klevete iz čl. 149. st. 2. KZ/11 te imajući u vidu prethodno navedeno, odredbe KZ/97 su povoljnije za okrivljenicu što znači da je KZ/97 blaži zakon za okrivljenicu pa ga zato valja primijeniti u i ovom postupku, a sve to u skladu sa čl. 3. KZ/11.

14. Radnja kaznenog djela klevete iz čl. 200. st. 2. KZ/97 jest u iznošenju i prenošenju, a radi se o težem obliku klevete kad je djelo počinjeno putem tiska, radija, televizije, pred više osoba, javnom skupu ili na drugi način zbog čega je kleveta postala pristupačna većem broju soba, a pod većim brojem treba uzeti pet osoba ili više njih. Iznositi znači izjavljivati svoju spoznaju o nečemu, a prenositi znači iznositi tuđe tvrdnje, koje je počinitelj saznao od druge osobe. Sadržaj izjave je nešto neistinito, a „nešto“ podrazumijeva neku činjenicu, činjeničnu tvrdnju, a klevetnička izjava mora biti podobna da bi štetila časti ili ugledu i usmjerena protiv određene osobe ili kolektivne osobe. Počinitelj se može braniti tako da dokaže istinitost tvrdnje ili da dokaže da je imao opravdanog razloga povjerovati u istinitost onoga što je iznosio ili pronosio. Nadalje, sukladno odredbi čl. 203. KZ/97 nema kaznenog djela kad se radi klevetničkom sadržaju iz čl. 200. st. 1. i 2. koji je ostvaren ili učinjen dostupnim drugima u znanstvenom, književnom, umjetničkom djelu ili javnoj informaciji, u obavljanju službene dužnosti, političke ili druge javne ili društvene djelatnosti, ili u novinarskom poslu, ili u obrani nekog prava ili zaštiti opravdanih interesa, osim ako iz načina izražavanja i drugih okolnosti jasno proizlazi da se radi o ponašanju koje je imalo cilj samo škoditi nečijoj časti ili ugledu.

15. Novinski članak od 23. prosinca 2006. doista sadrži inkriminacije koje se okrivljenici stavljaju na teret i te su inkriminacije u članku objavljene u obliku citata uz pojašnjenje da potječu iz otvorenog pisma koje je uputila okrivljenica kao i da se, te zašto, objavljuje samo dio tog otvorenog pisma.

16. U postupku nije bilo sporno da je okrivljenica uputila otvoreno pismo Novom listu te da je na temelju tog otvorenog pisma Novi list objavio članak u kojem su sadržani navodi inkriminirani u ovom kaznenom postupku. Nadalje, nije bilo sporno ni da se otvoreno pismo odnosi na privatnu tužiteljicu koja je, što također nije bilo sporno, bila jedan od svjedoka u kaznenom postupku koji se vodio protiv JB, supruga ovdje okrivljene, i ujedno jedini svjedok imena ŠB sa početnim slovom K prezimena.

17. Okrivljenica se u bitnom brani da povod otvorenom pismu nije bio iskaz privatne tužiteljice dan na sudu već njen intervju u Nacionalu, a kroz koji intervju je ocijenila privatnu tužiteljicu kao nevjerodostojnu osobu s obzirom na njene fotografije i samouvjereno držanje tom prilikom. Tvrdi da je istraživanjem došla do iskaza svjedoka koji su ukazivali na nevinost njenog supruga, a što su joj potvrdili i suprugovi kolege liječnici zbog čega je vjerovala da je njen suprug nevin. Otvoreno pismo je uputila jer je to njima to bio kao tsunami, privatna tužiteljica je davala intervjue i svi su je opsjedali, dok se njoj koja je doma sjedila sa četvero djece, a muž u istražnom zatvoru nitko od medija nije obraćao pa joj je cilj bio izazvati pozornosti kao i da zaštiti svoju djecu. Nije autorizirala otvoreno pismo u formi u kojoj je ono objavljeno u Novom listu, a isto je izdvojeno na dijelove i pogrešno prevedeno, što je utvrdila tek 2017., kada se i obratila Novom listu, iako je prvotno vjerovala da je vjerodostojno prevedeno i da ništa ne fali. Ispravak pogrešnog prijevoda nije tražila, a Novi list nije tužila zbog zastare.

18. Iz obrane okrivljenice razvidno je da ne spori upućivanje otvorenog pismo Novom listu međutim spori autorizaciju istog u obliku u kojem je ono objavljeno u Novom listu odnosno ukazuje da je njeno pismo izdvojeno na dijelove te pogrešno prevedeno, a što je saznala naknadno nakon više godina od njegove objave, kao i motiv slanja tog pisma tvrdeći da upućivanje istog nije bilo usmjereno na klevetanje privatne tužiteljice.

19. Privatna tužiteljica je u bitnom navela da je do objave sadržaja otvorenog pisma u Novom listu došlo nakon što je dala svoj iskaz kao svjedok u kaznenom postupku koji se zbog primanja mita vodio protiv supruga okrivljenice, a za članak je saznala preko prijatelja koji živi u [adresa], a kasnije su je zvali i drugi prijatelji iz cijele Hrvatske. Oklevetana je da je lažljivica, da je sve izmislila, što ju je povrijedilo kao čovjeka. Poznata je po sportu jer je igrala rukomet cijeli život po čitavoj Europi, bila je i na televiziji, a onda se o njoj čitalo kao o lažljivici što je bilo jako ružno i neugodno. Zbog napisanoga su pred njenu kuću dolazili novinari zbog čega nije mogla normalno živjeti, sve je bilo za nju vrlo neugodno, odjednom su je se svi sjetili i novinari su je, pa čak i sa radija, zvali. Zbog objave spornog članka imala je neugodnih situacija na način da su joj ljudi svašta dobacivali, jedna osoba joj se čak unijela u lice kao da će ju gurnuti po stepenicama.

20. Na raspravi ispitan svjedok BB u bitnom je naveo da se ne sjeća detalja otvorenog pisma kao ni okolnosti objave članka u Novom listu tim povodom, a po predočenju izvornika novinskog članka, iako članak nije potpisan, po stilu pisanja uvodnog dijela, misli da je riječ o njegovom članku. Kako je autor većinskog dijela teksta gđa JB, nije se imao na što potpisivati kad taj tekst nije njegov, samo objašnjava čitatelju zašto objavljuju otvoreno pismo, ali ne u cijelosti. Tekst u članku koji stoji pod navodnicima predstavlja dio izvornog oblika otvorenog pisma koje je upućeno Novom listu, a iz samog članka se vidi da otvoreno pismo nije objavljeno u cijelosti, već djelomično i to što je djelomično objavljeno je ono što je pod navodnim znacima. Ne sjeća se na kojem je jeziku upućeno otvoreno pismo, misli da je došlo na hrvatskom jeziku, ali se ne sjeća. Ne sjeća se da li je imao u ruci otvoreno pismo, morao ga je imati ako ga je komentirao.

21. Sud u cijelosti prihvaća iskaz privatne tužiteljice kao vjerodostojan s obzirom da sud ne nalazi razlog zašto bi neistinito iskazivala. Sam sadržaj inkriminiranih tvrdnji proizlazi iz objavljenog novinskog članka, a privatna tužiteljica je, po mišljenju suda, uvjerljivo i životno iskazala kako je objava članka odnosno sadržaj istog utjecao na nju i iz kojih razloga.

22. Također, sud prihvaća i iskaz svjedoka BB kao životan i uvjerljiv, također ne nalazeći razlog zašto bi ovaj svjedok, kao potpuno nezainteresirana osoba za ishod ovog kaznenog postupka, neistinito iskazivao. Sud prihvaća da se svjedok uslijed proteka vremena konkretnih okolnosti objave članka koji sadrži inkriminirane tvrdnje više ne sjeća. Svjedok je također, kao dugogodišnji novinar Novog lista, dao pojašnjenja vezano uz praksu Novog lista kod objave članaka pa i konkretnog članka nakon što mu je predočen, a koje argumente i zaključke sud u potpunosti prihvaća kao uvjerljive i logične.

23. Okrivljenica ne spori da je otvoreno pismo Novom listu uputila jer je privatna tužiteljica davala intervjue i svi su je opsjedali, dok se njoj koja je doma sjedila sa četvero djece, a muž u istražnom zatvoru, nitko od medija nije obraćao pa joj je cilj bio izazvati pozornosti što se i dogodilo.

24. Analizirajući obranu okrivljenice i uspoređujući je sa rezultatima provedenog dokaznog postupka, sve navedeno upućuje na zaključak da okrivljenica ničime nije potkrijepila istinitost svojih tvrdnji koje je iznijela u predmetnom tekstu upućenom u obliku otvorenog pisma Novom listu. Naime, privatna je tužiteljica kao svjedok dala svoj iskaz u kaznenom postupku i taj je postupak pravomoćno okončan na osnovi njenog iskaza osuđujućom presudom za supruga okrivljenice. Nadalje, sama okolnost što je okrivljenica supruga okrivljenika iz tog kaznenog postupka nije dostatna za njenu tvrdnju da je imala opravdan interes povjerovati u istinitost svojih tvrdnji koje je iznijela. Naime, s obzirom na svoje godine i životno iskustvo, znala je da je riječ o kaznenom, dakle sudskom postupku, koji bez obzira na njeno osobno uvjerenje o nevinosti supruga, može biti okončan i suprotno s obzirom da je bilo svjedoka koji su teretili njenog supruga, i da je ocjena istinitosti iskaza svjedoka u tom kaznenom postupku isključivo na sudu koji u tom smislu jedini može iskaz svjedoka ocijeniti vjerodostojnim ili nevjerodostojnim.

25. Okrivljenica sudu nije dokazala niti da je to učinila u obrani svog prava ili zaštite opravdanog interesa jer se u okolnostima vođenja kaznenog postupka gdje je privatna tužiteljica svjedok koji tereti njenog supruga, s obzirom na način odnosno kontekst izražavanja, vidi da je cilj okrivljenice bio da u tom smislu diskreditira privatnu tužiteljicu kao svjedoka imputirajući da ona neistinito odnosno lažno svjedoči protiv njenog supruga. Naime, da je za cilj okrivljenica imala dosta obraniti neko svoje pravo odnosno interes kako tvrdi vlastite obitelji, mogla je to učiniti na neki drugi način i time u javnosti ukazati na postojanje i druge strane priče međutim činjenice koje je iznijela i sam ton otvorenog pisma ne upućuju na to već upravo na diskreditiranje privatne tužiteljice s obzirom da je bila svjedok koji je teretio njenog supruga. Slanjem otvorenog pisma okrivljenica želi da ga Novi list zaprimi i objavi, a sve u cilju da tvrdnje u njemu sadržane budu iznesene putem tiska i postanu dostupne većem broju ljudi iako zna da je kazneni postupak u tijeku i vjerodostojnost iskaza svjedoka još nije ocijenjena od strane suda.

26. S obzirom ukupnost svih ovih okolnosti sud je zaključka kako u inkriminiranom postupanju okrivljenice nema elemenata koji isključuju protupravnost u smislu odredbe čl. 203. KZ/97 jer iz načina izražavanja te razloga zašto se uopće odlučuje na javno iznošenje i objavu svojih tvrdnji, a za koje je sud utvrdio da nisu istinite, okrivljenica je po stavu suda imala jedino za cilj naškoditi časti i ugledu privatne tužiteljice i grubo zadirati i omalovažiti njenu osobnost, a objavom predmetnih inkriminacija, prema iskazu privatne tužiteljice to i dogodilo.

27. Dakle, inkriminacije koje se stavljaju na teret okrivljenici, nisu istinite tvrdnje, a činjenica da je kao supruga okrivljenika u tom postupku vjerovala u njegovu nevinost nije dostatan razlog koji bi predstavljao opravdan razlog da je imala razloga povjerovati u istinitost svojih tvrdnji tim više što put kojim je došlo do objave tih inkriminacija, a to je izravno slanje pisma Novom listu, činjenica da se u otvorenom pismu okrivljenica obraća sudu koji tek treba ocijeniti iskaz privatne tužiteljice kao svjedoka u tom postupku, ukazuju na jasnu namjeru okrivljenice da privatnu tužiteljicu moralno diskreditira i omalovaži prikazujući je kako lažno svjedoči.

28. Označavanje privatne tužiteljice kao svjedoka koji lažno svjedoči i koji je nepouzdan, podobne su da naškode časti i ugledu. Privatna tužiteljica iskazala je i da su naškodile njenoj časti i ugledu jer se u javnosti, u kojoj je zbog sporta otprije poznata, dovela u pitanje njena vjerodostojnost kao osobe. Iako nije bilo sporno da je privatna tužiteljica bila sportašica i kao takva medijski eksponirana od ranije, inkriminacije iz privatne tužbe, ni na koji način nemaju doticaja s prirodom njena zanimanja zbog kojeg je bila medijski eksponirana pa te inkriminacije ne predstavljaju nešto što bi privatna tužiteljica u tom smislu bila dužna trpjeti.

29. Inkriminirane izjave doista predstavljaju činjenične tvrdnje o privatnoj tužiteljici čije iznošenje putem tiska, s obzirom na njihovu neistinitost te podobnost da škode nečijoj časti i ugledu, predstavljaju ostvarenje elemenata bića kaznenog djela klevete iz članka 200. st. 2. Kaznenog zakona/97.

30. Dakle, po mišljenju suda u postupanju okrivljenice ostvarena su sva obilježja kaznenog djela protiv časti i ugleda- klevete, a koje joj se stavljaju na teret privatnom tužbom. Dakle, imajući u vidu oblik krivnje, sud je uvjerenja da je okrivljenica kazneno djelo počinila s namjerom jer je bila svjesna da iznosi u tom trenutku neistinite tvrdnje koje mogu štetiti časti i ugledu osobe privatne tužiteljice te je htjela takvo počinjenje. Kako je okrivljenica predmetno kazneno djelo počinila s namjerom, te kako je u vrijeme počinjenja djela bila ubrojiva, a ubrojivost okrivljenice tijekom postupka ničime nije dovedena u pitanje, tako je okrivljenica kriva za počinjenje predmetnog kaznenog djela.

31. Stranke nisu dostavile sudu otvoreno pismo koje je okrivljenica uputila Novom listu, a Novi list zbog proteka vremena više istim ne raspolaže pa nije moguće utvrditi na kojem je jeziku upućeno. Sud ne prihvaća kao vjerodostojnu obranu okrivljenice da je tek 2017. godine saznala da je Novi list njeno otvoreno pismo djelomično objavio i pogrešno preveo smatrajući da time želi od sebe otkloniti kaznenu odgovornost za učin ovog kaznenog djela tim više što okrivljenica prema vlastitom navodu nije tražila od Novog lista objavu ispravka navodno pogrešno prevedenog otvorenog pisma što nije životno i logično s obzirom da je znala da se ovaj kazneni postupak vodi upravo zbog objave tog otvorenog pisma. Osim toga neživotno je da bi Novi list pogrešno preveo njeno pismo u smislu da bi prijevod u potpunosti odstupao od sadržaja otvorenog pisma koje je uputila, a zašto je otvoreno pismo objavljeno djelomično, navedeno je u samom objavljenom članku u dijelu koje se odnosi na pojašnjenje otvorenog pisma. Nadalje, izravnim slanjem otvorenog pisma Novom listu okrivljenica je htjela njegovu objavu u tisku, a djelomična objava otvorenog pisma u izvornom obliku, što je vidljivo iz navodnih znakova u tekstu članka unutar koji se nalazi, nije zahtijevala autorizaciju s obzirom da je riječ o objavi izvorno dostavljenog teksta upućenog od same autorice. Također irelevantno je, ali se zbog navoda obrane sud se na to osvrće, kada je otvoreno pismo upućeno Novom listu, da li nakon iskaza privatne tužiteljice pred sudom ili ne, s obzirom da nema dvojbe da se otvoreno pismo odnosi na sudski postupak i ulogu privatne tužiteljice kao svjedoka u tom postupku.

32. Slijedom navedenog, kako u obnovljenom postupku nije utvrđeno činjenično stanje drugačije od onog utvrđenog u pravomoćno dovršenom postupku čija je obnova dopuštena, valjalo je temeljem čl. 508. st. 5. ZKP/08 u odnosu na okrivljenicu u cijelosti ostaviti na snazi presudu Općinskog suda u Rijeci poslovni broj K-298/07 od 14. lipnja 2011. godine potvrđenu presudom Županijskog suda u Rijeci posl. br. Kž-706/2011-2 od 6. lipnja 2012. godine.

33. Kako je okrivljenica proglašena krivom, dužna je temeljem čl. 148. st. 1 ZKP/08 nadoknaditi troškove obnovljenog kaznenog postupka, i to paušalnu svotu odmjerenu s obzirom na njezine imovinske prilike, složenost i trajanje izvida i kaznenog postupka, te trošak za privatnu tužiteljicu i njezinog opunomoćenika, o visini kojih troškova će sud donijeti posebno rješenje sukladno čl. 148. st. 4. ZKP/08.

U Rijeci, 3. ožujka 2025.

SUDAC:

Božica Čubranić Petričec

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude žalba se može podnijeti u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste.

Žalba se podnosi u 3 (tri) istovjetna primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Županijski sud u Rijeci.

DNA:

-priv. tužiteljica P

-opun. priv. tužiteljice N, odvj. iz [adresa] uz zapisnike

-okr. V

-branitelj V uz zapisnike

-kal. 30 dana