REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: 73 P-433/2016-61.
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ani Lovrinov, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja GK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Milanović, odvjetnik iz Umaga, protiv tuženika OK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Valentina Vižintin, odvjetnik iz Zagreba, radi isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave dana 23. siječnja 2025. u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja Ivana Milanovića, odvjetnika i punomoćnice tuženika Valentine Vižintin, odvjetnice, dana 3. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku OK da isplati tužitelju GK iznos od 12.000,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1. veljače 2012. do isplate, kao i da mu naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.201,83 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 3. ožujka 2025. do isplate, po stopi koja se određuje od dospijeća do 31. srpnja 2015. prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, a uvećanoj za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate, za svako polugodište, po stopi koja se određuje uvećanjem referentne kamatne stope odnosno stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 210,50 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1. veljače 2012. do isplate, kao neosnovan.
III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 4.436,78 EUR, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi kako je tuženik tijekom studenog i prosinca 2010., te tijekom studenog i prosinca 2011. preuzeo od tužitelja tartufe u ukupnoj vrijednosti od 12.000,00 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a. Tartufe isporučene tijekom 2010. trebao je platiti do kraja siječnja 2011., a one isporučene 2011. do kraja siječnja 2012. Tužitelj ga je u više navrata pozivao na plaćanje i tuženik mu je obećavao isplatu, ali ju nije izvršio pa tužitelj predlaže da sud naloži tuženiku da mu isplati 12.210,50 EUR (=92.000,00 kn) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1. veljače 2012. do isplate, uz naknadu troškova parničnog postupka.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev. Ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Tuženik kao fizička osoba nikada nije bio u poslovnom odnosu sa tužiteljem. Tuženik kao vlasnik obrta " [obrt]", [adresa] i tužitelj jesu u jednom periodu odlučili pokrenuti neki poslovni projekt, ali tuženik kao fizička osoba nikad nije poslovao s tužiteljem. Poriče da bi mu dugovao utuženi iznos, ističe i prigovor zastare te predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, uz naknadu parničnog troška tuženiku.
3. Tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid u izvadak iz obrtnog registra za obrt " [obrt]" (list 12 spisa), avionske karte (list 66-69), dozvole za sakupljanje tartufa (list 77-81, 83), potvrdu o završenom stručnom osposobljavanju za komercijalnog sakupljača podzemnih gljiva od 3.6.2011. (list 82 spisa), dopis Hrvatskih šuma d.d. od 14.2.2022. (list 97 spisa), saslušani su svjedoci LK (list 30 spisa), AK (list 31 spisa), HK (list 31-32 spisa), tužitelj (list 71-73 spisa), tuženik (list 73 spisa), provedeno je poljoprivredno vještačenje po stalnom sudskom vještaku Tomislavu Vitkoviću, dipl. ing. (list 110-118, 124-133 spisa) te je saslušan vještak Tomislav Vitković (list 149-150 spisa).
4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP), ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev pretežito osnovan.
5. Među parničnim strankama sporna je pasivna legitimacija tuženika, osnova i visina tužbenog zahtjeva te da li je tražbina tužitelja zastarjela.
6. Iz iskaza svjedoka LK, brata tužitelja, proizlazi da poznaje i tuženika te mu je poznato da je tužitelj prodavao tartufe tuženiku. To zna jer je u više navrata vozio tužitelja k tuženiku kako bi mu prodao tartufe. Isto se odvijalo u studenome i prosincu 2010., misli da ga je vozio i u prosincu 2011., kao i u nekim drugim navratima kada je prodavao tuženiku tartufe. Ne zna točno koju količinu tartufa je koji puta tužitelj prodao tuženiku, no misli da je u prosincu 2011. prodao istome 3 kilograma, a prije je znao nekada 1 kilogram do 2 kilograma prodati. Tartufi koje spominje spadaju u vrstu bijelih tartufa. Predmetni tartufi svi su bili iz I. klase, te su isti bili namijenjeni američkom tržištu. Bili su veličine od 2 dekagrama pa na više, bili su lijepi, okruglog izgleda, odnosno oblika, bili su svi zdravi. Predmetne tartufe tužitelj je ubrao pretežito u Motovunskoj šumi te u njezinoj okolici. Ne zna po kojoj cijeni je tužitelj prodao tartufe tuženiku, no u 2010. cijena im je bila negdje između 1.000,00 EUR do 2.000,00 EUR, s time da napominje da njihova cijena varira iz dana u dan. Ovakva cijena bila je i u 2011. U prosincu 2011. tužitelj je predao supruzi tuženika punu torbu tartufa ispred Lidla u [adresa], dok je u 2010. tartufe tužitelj ostavio u tuženikovoj kući, tj. vidio je da je tužitelj ušao u tuženikovu kuću sa određenom količinom, no ne zna kojom te da je nakon nekog vremena izašao iz tuženikove kuće bez tih tartufa. I prije spornog vremena tuženik je znao kupovati tartufe od tužitelja, te je čak dolazio k njima u kuću radi kupnje istih. Glede sporne kupoprodaje, tužitelj s tuženikom nije imao zaključen nikada pisani ugovor, dok što se tiče ranije kupoprodaje, postojao je pisani ugovor, no istog nikada nije vidio. Iz priče tužitelja zna da je plaćanje spornih tartufa trebalo uslijediti nekih 50-60 dana od isporuke istih tuženiku, kao i da mu tuženik nije platio ništa za ovu isporuku iz prosinca 2011., dok za 2010. isto tako iz priče tužitelja zna da mu jedan dio nije plaćen. Ne zna kako su stranke dogovorile u kojoj valuti da se vrši isplata, te nikada nije bio prisutan niti jednoj isplati kupoprodajne cijene. Zna da je gospođa koja je bila u [adresa] supruga tuženika jer mu je tako tužitelj rekao. Joker tartufi su inače tartufi koji su težine od 10 dekagrama i više i isti se skuplje plaćaju, te je u spornom kupoprodajama bilo i takvih tartufa, a to zna jer ih je vidio doma. Njegov brat se bavi sakupljanjem tartufa preko 20 godina, no ne zna da li ima što registrirano glede toga, odnosno kakvu dozvolu za bavljenjem istim. Tartufi što ih je tužitelj predao u prosincu 2011. supruzi tuženika su tartufi koje je on nabrao zajedno sa svojim prijateljima, s time da je tužitelj te svoje prijatelje isplatio za tartufe koje je dobio od njih i nosio u spornoj pošiljci, a to zna iz priče tužitelja. Poznaje tuženika, kao što je već ranije rekao bio je kod njih kod kuće. Tužitelj mu je prije ove primopredaje u prosincu 2011. pričao da mu je tuženik još nešto dužan za raniju kupoprodaju tartufa, no ne zna o kojem iznosu se radilo.
7. Iz iskaza svjedoka AK proizlazi da je dugogodišnji prijatelj s tužiteljem, a tuženika poznaje od 2006. jer mu je tada prodavao tartufe. U 2006. tartufe mu je prodavao i tužitelj, te im je obojici za prodane tartufe ostao dužan. Iz priče tužitelja zna da je tužitelj tuženiku prodao tartufe i u 2010. i u 2011., s time da je on tužitelju za te kupoprodaje dao svoje tartufe i to u 2010. u više navrata, a u 2011. u jednom navratu, no ne zna točno koju količinu te je njemu tužitelj za tako dane tartufe isplatio dogovorenu cijenu. U 2010. cijena tartufa je bila oko 1.000,00 EUR po kilogramu, a u 2011. oko 2.000,00 EUR po kilogramu. Ove tartufe što je za tu kupoprodaju dao tužitelju u 2010. i 2011. su bili bijeli tartufi I. klase, od 2 dekagrama na više i isti su bili lijepi, bili su cijeli i neoštećeni, tj. nisu bili udareni, pojedeni. Kada je donosio svoje tartufe tužitelju, kod tužitelja je vidio sve lijepe tartufe I. klase, jedino ne zna da li su tako svaki puta ti tartufi koje je ubrao tužitelj ili mu ih je donio netko od prijatelja. Inače tužitelj je često išao brati tartufe s njim i još jednim prijateljem jer nije imao vozačku dozvolu, pa je onda kad je s njima brao vidio kakve je tartufe ubrao. U spornom razdoblju nije vidio kakve je i koje tartufe tužitelj prodavao tuženiku. Ne zna koju cijenu je tužitelj dogovorio s tuženikom u spornom razdoblju, no iz priče tužitelja zna da je ista bila bolja nego od drugih otkupljivača, a isto tako ne zna kako su dogovorili način isporuke i plaćanja. Ni jednoj isporuci tartufa od strane tužitelja tuženiku nije bio prisutan, te ne zna kada je, kome i u kojoj količini tartufe tužitelj predao, već samo ono što je čuo iz priče tužitelja. Tartufe koje je dao tužitelju ubrao je na području Motovunske šume, te nešto na svojim privatnim teretnima. Tartufima se bavi više od 20 godina. Riječ Joker u tartufima znači "ekstra klasa" – tartufi preko 10 dekagrama. Među tartufima koje je u spornom razdoblju dao tužitelju, bilo je i tartufa G, no zbog proteka vremena ne sjeća se više u kojoj količini. Tužitelj se nalaženjem tartufa bavi duže nego on i ima potrebnu dozvolu za branjem istih, a inače dozvolu daje Ministarstvo i Šumarije. U blizini njihovog mjesta stanovanja ima otkupljivača, no u [adresa] su isključivo odlučili ići zato što im je tuženik obećavao da će im bolje platiti za tartufe.
8. Iz iskaza svjedoka HK proizlazi da poznaje obje parnične stranke i to tužitelja već više godina, a tuženika je upoznao 2010. Osobno ga je vidio kada su bili na piću i kada je s tužiteljem vozio neke tartufe u Gračišće radi predaje tih tartufa tuženiku. U 2010. i 2011. zna da je tužitelj prodavao tartufe tuženiku te je znao zajedno sa tužiteljem brati tartufe i tako je u jedno 2 navrata u predmetnom razdoblju vozio s tužiteljem te tartufe na prodaju kod tuženika. Inače, radilo se o tartufima I. klase, bijelim tartufima, težine preko 2 dekagrama, te Joker tartufima koji su težini preko 10 dekagrama, isti su bili lijepi, zdravi i kvalitetni i prodavali su se po najskupljoj cijeni. U predmetno vrijeme tužitelj je sa svojim tartufima te tartufima od prijatelja znao tuženiku prodati i njegove tartufe jer su se plaćali po boljoj cijeni. Tartufe koje je dao tužitelju ga je tužitelj isplatio. Kada je u 2 navrata išao sa tužiteljem da isti proda ove tartufe tuženiku, tada je i osobno vidio da je tužitelj predao te tartufe tuženiku. Ne zna o kojim količinama tartufa se radilo, no zna da je u svakom navratu bilo par kilograma, odnosno 2-3 kg tartufa i da je uvijek bilo dosta Joker tartufa. Ne zna pod kojim su uvjetima tužitelj i tuženik dogovorili kupoprodaju, tj. ne zna po kojoj cijeni i kada bi trebalo uslijediti plaćanje, no na onom piću koje je spomenuo da je bio sa tužiteljem i tuženikom, tuženik je obećavao platiti i stare dugove i za ovu novu kupoprodaju. Inače, u 2010. cijena tartufa za kilogram kretala se oko 1.000,00 EUR, a u 2011. oko 2.000,00 EUR za kilogram. Njemu nije poznato da bi išta od spornih kupoprodaja bilo plaćeno, time da ove kupoprodaje gdje je on bio prisutan zna da nisu plaćene zato što kad su bili na piću je tuženik obećavao da će platiti iste. Poznato mu je da tužitelj ima dozvolu za branje tartufa. Na piću koje je već spomenuo su bili u [adresa] i to u kafiću koji se nalazi u [adresa] odmah na desno u sklopu benzinske postaje OMV-a. Kod ove dvije predaje što je bio prisutan, tuženik je pogledao tartufe koje mu je tužitelj donio i bio je s njima zadovoljan. Cijene na tržištu formiraju se ovisno o potražnji, sezoni i samom dogovoru stranaka. Njemu je tužitelj platio za njegove tartufe, ali ne sjeća se više točnog iznosa, nisu svaki dan ubrali jednake količine.
9. Iz iskaza tužitelja proizlazio da je bio prijatelj sa tuženikom i on je od njega kupovao tartufe. Nekad ih je on slao u Ameriku, a nekad ih je i sam odnosio i bili su veliki prijatelji, sve dok nije došlo do problema s novcima. On bi njemu uvijek dao tartufe, a on bi mu platio naknadno što inače nije običaj kod kupnja tartufa. Imao je u njega povjerenje da će mu platiti, ali mu nije platio za tartufe koje mu je isporučio 2010. i 2011. On je tuženiku 2010. predao oko 6 kg tartufa, a 2011. oko 3 kg. Cijena tartufa u 2010. je iznosila 1.000,00 EUR/kg jer je bila kišovita godina i bilo je više tartufa, dok je cijena 2011. bila oko 2.000 EUR/kg jer je bila sušna godina i količina tartufa je bila puno manja. Napominje da mu je 2010. dao više tartufa od ovih 6 kg koje je spomenuo ali mu je te tartufe platio, a nije mu platio tih 6 kg. Također napominje da se radi o bijelim tartufima prve klase što znači da su veći od 2 dkg. Ima komercijalnu dozvolu za branje tartufa i polagao je ispit u Ministarstvu, ne sjeća se više u kojem, došli su u Buje i tamo je položio ispit. Kada beru u Motovunskoj šumi moraju imati dozvolu od Hrvatskih šuma koja se ishodi svake godine, a kada beru na privatnim terenima tada im dozvola nije potrebna. To nisu bili samo njegovi tartufi već i tartufi njegovih prijatelja, koje je on njima uredno platio. Dozvolu za branju tartufa je imao 2010. i 2011. Temeljem te dozvole smije u razdoblju od 15.09. do 31.01. sljedeće godine sakupljati bijele i crne tartufe. Prema sadašnjom zakonu je to razdoblje od 01.09. do 31.12. Nije otkupljivao od svojih poznanika tartufe nego je u njihovo ime iste predao tuženiku, a kako tuženik nije njemu platio onda je vrijednost tartufa sam nadoknadio, a o čemu su već iskazivali saslušani svjedoci. Tartufe je izvagao kod kuće i još jedanput pred tuženikom prije nego što ih je predao. Tuženiku je 2010. tartufe predavao 3-4 puta, a 2011. jedanput i predao ih je supruzi tuženika jer je tuženik tada bio u Americi, a njegova supruga ih je odnijela u Zagreb da ih pošalje u Ameriku. Vodio je evidenciju koliko mora prijateljima dati novce za tartufe koje je predao tuženiku, a nije tražio da mu tuženik potpiše priznanice jer mu je vjerovao i smatrao je da su prijatelji i da to nije potrebno. Kada se tuženik vratio iz Amerike negdje u proljeće 2012. došao je kod njega pa mu je tad ponudio da mu plati barem dio duga, a da će mu ostalo oprostiti. 2010. mu je čak tuženik potpisao neke papire, ali ih više ne posjeduje jer nije mislio da mu neće htjeti platiti. Od nekoliko prijatelja je preuzeo tartufe kako bi ih predao tuženiku, a to su AK, HK, ŠK, VK, RK. To je jedan krug prijatelja koji su mu vjerovali da će im nadoknaditi vrijednost tih tartufa. Cijena tartufa je tijekom sezone varijabilna, znači kada je tražio iznos od 1.000,00 EUR/kg tada je nekad cijena bila 800,00 EUR, a nekad 1.200,00 EUR/kg, a ja nije tražio u lipu iznos nego prosječnu cijenu.
10. Iz iskaza tuženika proizlazi da je imao registrirani obrt za trgovinu tartufima. U to vrijeme Ministarstvo zaštite okoliša je vodilo registar poslovnih subjekata koji su imali pravo na rad s tartufima. On je morao svaki mjesec podnijeti izvještaj od koga je kupio robu sa potpisom te osobe i gdje ju je poslao i na temelju tih podataka je Ministarstvo izdavalo izvozne dozvole sljedeću godinu. Tko nije predao izvješće od koga je kupio i koliko tartufa nije mogao ishoditi tu dozvolu. Istina je da su tužitelj i on bili prijatelji i radili skupa ali u razdoblju prije, dok 2010. i 2011. nije od tužitelja preuzeo tartufe. 2011. nije niti poslovao niti je bio u Hrvatskoj, već je bio u Americi. Za svaku isporuku tartufu iz Republike Hrvatske morala je postojati pisana dokumentacija, roba se carinila nakon fitosanitarnog pregleda i dobivala je izvoznu deklaraciju i tek onda se mogla poslati u Ameriku gdje je također prolazila njihov carinski postupak. Tužitelj prema dozvoli koju ima smije prikupljati do pola kg tartufa na dan, a za sve količine preko tog iznosa bi morao voditi posebnu evidenciju. Cijena tartufa se mijenja u tjednim intervalima i nikada nije ista tijekom cijele sezone. On je vodio poslovnu dokumentaciju o količinama tartufa koje je preuzimao od sakupljača. Kada je ranije surađivao sa tužiteljem svi tartufi koje je preuzeo od njega su izvezeni u Ameriku. Nalazio se i kontaktirao sa tužiteljem u proljeće 2012. kada se vratio iz Amerike i tada su razgovarali o budućoj mogućoj suradnji. Nema saznanja o tome da li njegova supruga od tužitelja preuzela tartufe u prosincu 2011. na parkiralištu Plodine ili Lidla u [adresa]. Kada su se našli u proljeće 2012. razgovarali su o načinu kako bi ubuduće mogli surađivati.
11. Sud vjeruje iskazima tužitelja te svjedoka LK, AK i HK jer su isti iskazivali logično, životno, uvjerljivo i međusobno suglasno i njihovi iskazi obiluju detaljima s kojima čine jednu smislenu cjelinu. Svi su suglasno iskazivali da je tužitelj u utuženom razdoblju u nekoliko navrata tuženiku predao bijele tartufe I. klase, među kojima je bilo i G, a da je tuženik iste obećao platiti. Također su suglasno iskazivali da se cijena tartufa u 2010. kretala oko 1.000,00 EUR/kg, a 2011. oko 2.000,00 EUR/kg. Sud ne vjeruje iskazu tuženika da nije u spornom razdoblju od tužitelja preuzeo tartufe jer je navedeni iskaz neuvjerljiv, neživotan i suprotan iskazima svjedoka LK, AK i HK te tužitelja kojima sud vjeruje te sud smatra da je navedeni iskaz tužitelja isključivo usmjeren ka poboljšanju njegove procesne pozicije u ovom parničnom postupku.
12. Budući je sud iz iskaza svjedoka LK, AK i HK te tužitelja utvrdio da je tužitelj u utuženom razdoblju u nekoliko navrata tuženiku predao bijele tartufe I. klase, među kojima je bilo i G to je istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije tuženika neosnovan.
13. Među strankama je temeljem čl. 376. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZOO) bio sklopljen ugovor o kupoprodaji tartufa kojim se tužitelj obvezao tuženiku predati tartufe, a tuženik za iste platiti ugovorenu cijenu. Pritom je tijekom studenog i prosinca 2010. bilo nekoliko uzastopnih isporuka koje je tuženik djelomično platio, a nije platio 6 kg isporučenih tartufa koje je obećao platiti u roku od 60 dana, dok je u prosincu 2011. preuzeo 3 kg tartufa (koje je za njega preuzela supruga) i koje također nije platio naknadno, a kako su stranke bile ugovorile u smislu čl. 440. st. 1. ZOO-a.
14. U odnosu na prigovore tuženika da tužitelj nije imao dozvole za branje tartufa pa da posljedično tome nije niti ovlašten naplatiti njihovu prodaju ističe se da je tužitelj dostavio dozvole za sakupljanje tartufa za 1998., 1999., 2001. i 2017. godinu, kao i potvrdu o završenom stručnom osposobljavanju za komercijalnog sakupljača podzemnih gljiva od 3.6.2011. iz čega proizlazi da se isti doista godinama bavi sakupljanjem tartufa. Međutim iz dopisa Hrvatskih šuma d.o.o. od 14.2.2022. proizlazi da tužitelj za studeni i prosinac 2010. i 2011. nije imao izdanu dozvolu za sakupljanje gljiva. Navedena okolnost eventualno povlači tužiteljevu prekršajnu odgovornost ako je tartufe sakupljao na području kojima upravljaju Hrvatske šume d.o.o., što ne znači da iste nije bio ovlašten sakupljati i na privatnim terenima uz dozvolu vlasnika tih terena, no to ne oslobađa tuženika odgovornosti za isplatu cijene preuzetih tartufa koje mu je tužitelj predao, a među kojima su bili i tartufi sakupljeni od drugih sakupljača, a kojima je tužitelj nadoknadio vrijednost tartufa. U odnosu na navode tuženika da se radi o kaznenom djelu nedozvoljene trgovine ističe se da trgovina tartufima nije zabranjena, niti je to bila sukladno tada važećem Pravilniku o zaštiti gljiva ("Narodne novine" br. 34/02) te su sakupljači ovlašteni tartufe dalje plasirati na tržištu.
15. Iz nalaza i mišljenja poljoprivrednog vještaka Tomislava Vitkovića, dipl. ing. proizlazi da je bijeli tartuf je najcjenjenija, najrjeđa i najskuplja gljiva u svijetu. Sezona traje od rujna do kraja siječnja. Nepravilnog je oblika, a miris je specifičan i intenzivan, podsjeća na plin metana ili na fermentirani sir ili suhu pokošenu travu. Boja je svijetlosmeđa, oker do nježno zelena, a ovisi od biljne vrste sa kojom je u simbiozi, najčešće su to hrast, topola, lipa, grab ili divlji lješnjak. Unutrašnji dio prošaran je venama koje mu daju mramorast izgled i varira od bijele do svijetlo smeđe i zagasito crvene boje. Raste ukopan u laporasto ilovastim tlima kao simbiont raznih listopadnih drveća na dubini od 5 do 30 cm. Bijelog tartufa ima u različitim veličinama. Od sitnih grumena od 1 do 2 g, preko tzv. Jockera (10 dkg i više) do kapitalaca koji teže i oko 1 kg, no takvih ima u vrlo malim količinama. Tartuf je vrsta gljive koja raste u simbiozi sa stablom domaćinom, kojem omogućava unos fosfora, dok stablo pruža šećere koji omogućuju rast tartufa. Prosječna veličina tartufa iznosi između 2.5 i 11 cm. Glavne karakteristike koje utječu na razlikovanje između tartufa su vrsta tla, vrste drveća s kojima tartuf ima simbiozu i različitost područja u kojima tartuf raste (klimatska obilježja). U Hrvatskoj poznato nalazište bijelih tartufa je Istra. Tartufi se klasiraju u tri klase: ekstra klasa – superiorne kvalitete, pravilnog okruglog oblika, bez oštećenja ili sa vrlo malim oštećenjima koji ne narušavaju izgled i kvalitetu, 1. klasa – tartufi su nepravilnog oblika, sa oštećenjima koja ne narušavaju izgled i kvalitetu tartufa i bez površinskih nagnječenja, 2. klasa - svi tartufi koji ne zadovoljavaju prethodno navedene kriterije, dozvoljena su oštećenja u obliku, boji i dozvoljena su nagnječenja. Minimalnim zahtjevima moraju udovoljavati sve tri klase i svi moraju biti čvrsti, zdravi, čisti, bez oštećenja od mraza i truleži. Podatak iz javnih glasila iz 2011. (tekst Internet portala forum tm od 14. listopada 2011.) glasi; "Zigante kao najveći i najpoznatiji hrvatski tartufarski imperij otkupljuje i od malih registriranih tartufara (iako ima dvjestotinjak 'svojih' tartufara s kojima izravno radi, te od drugih proizvođača, a otkupna cijena kreće im se od 1.000 EUR (za drugu klasu) do 2.000 EUR (za prvu i ekstra klasu). Značajna odstupanja u cijenama tartufa zabilježena su samo 2002. i 2017. godine zbog, za tartufe izuzetno nepovoljnih vremenskih uvjeta. Mišljenja je da značajnog odstupanja u otkupnoj cijeni između 2010. i 2011. godine nije bilo, što potvrđuju i indeksi potrošačkih cijena za oba tražena perioda (studeni i prosinac 2010. i studeni i prosinac 2011.).
16. Saslušan na ročištu radi očitovanja na prigovore tuženika vještak je iskazao da u cijelosti ostaje kod svog nalaza i mišljenja. U odnosu na podnesak tuženika od 12.2.2024. slaže se da u tekstualnom dijelu elaborata postoje podaci koji su općenite prirode i odnose se na opće metodologije vještačenja. Što se tiče najvažnijeg prigovora i stavke, a tiče se jedinične cijene tartufa očituje se da je telefonski kontaktirao Zigante d.o.o. ali isti zbog poslovne tajne ne daje podatke o otkupnim cijenama i svom poslovanju. Osim navedenog jedini službeni podatak koji je dostupan je zapravo Cjenik nedrvnih šumskih proizvoda i korištenja šume i šumskog zemljišta izdan od strane Hrvatskih šuma gdje se u čl. 7. navodi cijena na nalazištu za bijeli tartuf u iznosu od 21,44 EUR/kg, odnosno za sve ostale vrste tartufa po cijeni od 5,31 EUR/kg. Pravu cijenu koja se plaćala na tržištu bilo bi moguće utvrditi knjigovodstvenim vještačenjem poslovnih knjiga subjekata koji su otkupljivali tartufe u tom razdoblju, a koji su poslovna tajna. To smatra iz razloga što temeljem Pravilnika ulazni troškovi za sakupljanje tartufa iznose kako slijedi: godišnja dozvola 150,50 EUR, za komercijalne svrhe izdaje se isključivo godišnje odobrenje za svakog pojedinog sakupljača, naknada za odobrenje po sakupljaču iznosi 180,50 EUR (od 1-3 sakupljača, a nešto niže naknade su za više sakupljača) i ovisno o količini nađenih tartufa sakupljač plaća Hrvatskim šumama naknadu iz čl. 7. Pravilnika. To se sve odnosi na troškove sakupljača, a koju će cijenu postići na tržištu ovisi o vegetacijskoj sezoni i samim kretanjima na tržištu. Pogrešno su u pisanom nalazu i mišljenju navedeni NNC standardi te se isti ne odnose na cijenu tartufa. Vještak je za urbano šumarstvo koje se odnosi na rast stabala u urbanim uvjetima, a kao što je već naveo u svom nalazu i mišljenju tartuf je gljiva koja raste u simbiozi sa stablom i radi se o šumarskom proizvodu. Ne može se više sjetiti o kojem se internetskom forumu radilo, isto se odnosi i na oscilaciju cijena tartufa kroz godine jer ista dostupna kroz službene glasnike ili statističke podatke. S agronomskog aspekta na cijenu tartufa na tržištu utječe dostupna količina i kvaliteta samog tartufa. Indirektni razvoj tartufa je vezan uz stanje tla i stanje stabala i korijena jer se radi o simbiotskom odnosu. Nepovoljni uvjeti za šumsko drveće i tartufe su vremenske nepogode (suša, poplava, tuča) ili pak biološki štetnici i sl.
17. Ovaj sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Tomislava Vitkovića, dipl. ing. i to stoga što smatra da je isti dan stručno i obrazloženo, u skladu sa pravilima struke i agronomske znanosti, sve temeljem uvida u priloženu dokumentaciju, a svojim usmenim očitovanjem vještak je u cijelosti detaljno i obrazloženo otklonio prigovore tuženika.
18. Temeljem odredbe čl. 223. st. 1. ZPP-a ako sud utvrdi da stranci pripada pravo na naknadu štete, na novčanu svotu ili na zamjenjive stvari, ali se visina svote odnosno količina stvari ne može utvrditi ili bi se mogla utvrditi samo s nerazmjernim teškoćama, sud će o tome odlučiti prema slobodnoj ocjeni.
19. Iz nalaza i mišljenja poljoprivrednog vještaka proizlazi da bi pravu cijenu tartufa koja se plaćala na tržištu bilo moguće utvrditi knjigovodstvenim vještačenjem poslovnih knjiga subjekata koji su otkupljivali tartufe u tom razdoblju, a koji su poslovna tajna, dakle s nerazmjernim teškoćama pa je sud temeljem čl. 223. st. 1. ZPP-a, a uzimajući u obzir nalaz i mišljenje vještaka koji je naveo da je cijena tartufa 2010. i 2011. bila jednaka i iznosila 2.000,00 EUR/kg za tartufe I. klase, kao i iskaze tužitelja i svjedoka da se cijena tartufa u 2010. kretala oko 1.000,00 EUR/kg, a 2011. oko 2.000,00 EUR/kg te da se uvijek radilo o bijelim tartufima ekstra i I. klase utvrdio da bi cijena isporučenih tartufa u 2010. od 6 kg iznosila 6.000,00 EUR, a cijena 3 kg tartufa isporučenih u 2011. 6.000,00 EUR.
20. Što se tiče istaknutog prigovora zastare tuženika temeljem čl. 225. ZOO-a tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare. Budući se obveza tuženika za isplatu kupoprodajne cijene odnosi na tartufe predane u studenom i prosincu 2010. te prosincu 2011. koje je tužitelju obećao platiti naknadno, prema navodima tužbe do kraja siječnja 2011. odnosno kraja siječnja 2012., a što je suglasno i iskazu svjedoka LK koji je naveo da je plaćanje obećano za 50-60 dana, a tužba u ovom predmetu je podnesena 18. siječnja 2016. to je neosnovan istaknuti prigovor zastare jer je tužba od 18. siječnja 2016. podnesena unutar roka od pet godina propisanog čl. 225. ZOO-a.
21. Budući tužitelj tužbom potražuje iznos od 12.210,50 EUR, to mu je temeljem čl. 9. i čl. 438. ZOO-a dosuđen iznos od 12.000,00 EUR, dok je u preostalom iznosu od 210,50 EUR tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.
22. Zakonske zatezne kamate su dosuđene sukladno čl. 2. st. 1. ZPP-a od 1. veljače 2012. za cjelokupno dosuđeni iznos od 12.000,00 EUR po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZPP-a.
23. Ostali priloženi dokazi nisu posebno cijenjeni jer isti nisu odlučni za rješavanje u ovoj pravnoj stvari.
24. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP-a.
25. Tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku u skladu s dostavljenim troškovnikom te prema vrijednosti predmeta spora (12.210,50 EUR), a prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23, u daljnjem tekstu: OT), i to temeljem tbr. 52/3 OT koja propisuje da kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Tužitelju je priznat trošak za sastav tužbe 100 bodova (tbr. 7/1), za sastav obrazloženog podneska od 18.10.2016. po 100 bodova (tbr. 8/1), za pristup na ročišta 3.10.2017., 16.2.2021., 25.1.2022. i 23.1.2025. po 100 bodova te za pristup na ročišta 4.10.2016. i 2.3.2017. zatraženih 50 bodova (tbr. 9/1) odnosno sveukupno 700 bodova što pomnoženo s vrijednošću 1 boda od 2,00 EUR sukladno važećoj OT iznosi 1.400,00 EUR te što uvećano za 25% na ime PDV-a iznosi 1.750,00 EUR. Tužitelju je priznat trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 168,50 EUR i na presudu u iznosu od 84,25 EUR, trošak poljoprivrednog vještačenja u iznosu od 199,08 EUR, tako da je tužitelju sveukupno priznat parnični trošak u iznosu od 2.201,83 EUR. Na tako utvrđen iznos parničnog troška tužitelju su dosuđene zakonske zatezne kamate tekuće od presuđenja pa do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, a u skladu s odredbom čl. 151. st. 3. ZPP-a.
26. Zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka je odbijen jer isti nije uspio u sporu.
27. Utuženi iznosi preračunati su u službenu valutu euro temeljem čl. 14. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" br. 57/22 i 88/22).
28. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 3. ožujka 2025.
Sutkinja:
Ana Lovrinov
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu pismeno u četiri (4) istovjetna primjerka u roku od petnaest (15) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP-a).
DNA:
1. tužitelju po pun. uz rješenje o pristojbi na presudu - 168,56 EUR
2. tuženiku po pun.
