REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj Gž Ovr-86/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Puli-Pola, po sutkinji Kristini Pavičić-Sirotić, u pravnoj stvari predlagateljice osiguranja Republike Hrvatske, OIB 52634238587, koju zastupa zakonski zastupnik Općinsko državno odvjetništvo u Zadru, protiv protivnice osiguranja PJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi osiguranja novčane tražbine prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini, odlučujući o žalbi treće osobe ŽJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Bojan Grahek, odvjetnik u Kutini, izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Zadru poslovni broj Ovr-2662/2012 od 16. listopada 2024., dana 3. ožujka 2025.,
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba treće osobe ŽJ te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj Ovr-2662/2012 od 16. listopada 2024.
Obrazloženje
1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem odbačen je prigovor treće osobe ŽJ od 20. svibnja 2019., kao nedopušten.
2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedeno rješenje pobija treća osoba ŽJ, iz razloga pogrešne primjene odredbi Ovršnog zakona na štetu treće osobe. Također, da je sud povrijedio Ustavom i Konvencijom zaštićeno pravo građanina na pristup sudu. U osnovnom ističe da je sud u predmetnom slučaju pogrešno postupio kada ja donio predmetno rješenje uz obrazloženje da treća osoba može podnijeti prigovor do dovršetka ovršnog postupka, a da je postupak osiguranja dovršen rješenjem o određivanju uknjižbe prisilnog založnog prava od 1. listopada 2012. pa da je prigovor valjalo odbaciti kao nedopušten. Tvrdi da je prigovor treće osobe je dopušten (jer mu Ovršni zakon daje pravo na prigovor) i pravovremen (jer i dalje postoje pravni učinci rješenja o osiguranju), da se taj prigovor može raspraviti sukladno članku 59. stavku 5. Ovršnog zakona na način da se prigovor dostavi predlagatelju osiguranja i protivniku osiguranja na očitovanje, a potom da sud ovisno o očitovanju predlagatelja osiguranja postupi sukladno članku 60. Ovršnog zakona, imajući u vidu da je treća osoba dokazala svoje pravo javno ovjerovljenom privatnom ispravom.
Obzirom na navedeno, predlaže da sud drugoga stupnja njegovu žalbu uvaži, predmetno rješenje ukine i predmet vratiti sudu prvoga stupnja na ponovan postupak.
3. Žalba treće osobe ŽJ nije osnovana.
4. Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tome, dodatno po službenoj dužnosti na bitne povrede odredbi ovršnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava temeljem odredbe članka 365. stavak 2. u vezi odredbe članka 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011.-pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - dalje: ZPP) sve u vezi odredbe članka 21. stavak 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022. i 6/2024. - dalje: OZ), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijano rješenje pravilno i zakonito, te da nisu osnovani žalbeni razlozi navedeni u žalbi a ni oni na koje se pazi po službenoj dužnosti.
5. Iz stanja predmeta koji je ovome sudu dostavljen na nadležno postupanje proizlazi činjenično stanje i to:
- da je predlagatelj kod suda prvoga stupnja podnio prijedlog za prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini koja u cijelosti u vlasništvu protivnice osiguranja i to dijelu k. č. br. [katastarska čestica] etažno vlasništvo (E-6), upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], apartman na prvom katu koji se sastoji od dnevnog boravka s kuhinjom površine 25,57 m[2] , sobe površine 6,67 m , sobe površine 6,67 m , sobe površine 9,86 m[2] , kupaonice površine 4,05 m , hodnika površine 3,87 m i natkrivene terase površine 9,08 m[2] , sveukupno 64,68 m , a sve to radi osiguranja njegove novčane tražbine u iznosu od 508.667,17 kuna s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, koja je utvrđena temeljem ovršnih isprava i to tri ovršna rješenja Porezne uprave, Područnog ureda Split od 25. studenoga 2008., od 26. studenoga 2009. i od 17. lipnja 2005;
- da je postupajući po prijedlogu predlagatelja osiguranja sud prvoga stupnja odredio predloženo osiguranje prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini protivnice osiguranja sve to rješenjem o osiguranju koje je donijeto 1. listopada 2012. (str. 14 do 16 spisa), koje rješenje je po pravomoćnosti provedeno je u zemljišnim knjigama rješenjem donesenim pod poslovnim brojem Z-11487/2012 dana 9. listopada 2012.;
- da je 20. svibnja 2019. kod suda prvoga stupnja zaprimljen prigovor treće osobe ŽJ (str. 26 do 27 spisa) kojim ističe da je on stvarni vlasnik dijela nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] etažno vlasništvo (E-6), upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], apartman na prvom katu koji se sastoji od dnevnog boravka s kuhinjom površine 25,57 m[2] , sobe površine 6,67 m , sobe površine 6,67 m , sobe površine 9,86 m[2] , kupaonice površine 4,05 m , hodnika površine 3,87 m i natkrivene terase površine 9,08 m[2] , sveukupno 64,68 m , koje je stekao temeljem Ugovora o kupoprodaji od 29. lipnja 2006., dakle prije nego što je upisano založno pravo na tom dijelu nekretnine, što je predlagatelj osiguranja znao u trenutku podnošenja prijedloga - jer je nadležna Porezna uprava sudjelovala u postupku razreza poreza i donijela porezno rješenje 19. listopada 2007. , pa obzirom da ta nekretnina u vrijeme donošenja rješenja o osiguranju nije bila vlasništvo protivnice osiguranja – ŽJ je svoje pravo vlasništva na toj nekretnini upisao rješenjem nadležnog zemljišnoknjižnog odjela donesenim pod poslovnim brojem Z-9429/2013 od 19. srpnja 2013., podnosi prigovor te predlaže donošenje rješenja kojim će ga se uputiti u parnicu (članak 60. OZ) radi utvrđenja da je nedopušteno predmetno osiguranje uknjižbom založnog prava.
5.1. Postupajući po prijedlogu treće osobe, sud prvoga stupnja predmetnim rješenjem isti je odbacio kao nedopušten, uz obrazloženje u osnovnom da sukladno odredbi članka 59. stavak 4. OZ treća osoba može podnijeti prigovor do dovršetka ovršnog postupka, dok je odredbom članka 290. stavak 1. OZ propisano da se na osiguranje tražbine na odgovarajuću način primjenjuju odredbe Ovršnog zakona o ovrsi radi ostvarenja tražbine, pa kako je ŽJ svoj prigovor treće osobe podnio nakon dovršetka postupka osiguranja, koji postupak je dovršen rješenjem o određivanju uknjižbe prisilnog založnog prava od 1. listopada 2012., to je njegov prigovor nedopušten.
6. Takav zaključak suda prvoga stupnja kao pravilan i zakonit prihvaća i ovaj sud drugoga stupnja, a isti žalbenim navodima treće osobe nije doveden u pitanje.
7. Naime, sukladno odredbi članka 59. stavak 4. OZ treća osoba može podnijeti prigovor do dovršetka ovršnog postupka. Podnošenje prigovora ne sprječava provedbu ovrhe i ostvarenje ovrhovoditeljeve tražbine.
7.1. Odredbom članka 73. stavak 1. OZ propisano je da se postupak ovrhe (osiguranja) smatra dovršenim pravomoćnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju ovršnoga prijedloga (prijedloga za osiguranje), provedbom ovršne radnje kojom se ovrha (osiguranje) dovršava ili obustavom ovrhe. Stavkom 2 istog članka propisano je da će dovršenje ovrhe provedbom posljednje ovršne radnje sud utvrditi rješenjem.
7.2. Sukladno odredbi članka 290. stavak 1. OZ na osiguranje tražbine prema tom dijelu Zakona na odgovarajući se način primjenjuju odredbe toga Zakona o ovrsi radi ostvarenja tražbine.
8. Dakle, polazeći od sadržaja navedenih zakonski odredbi, valja zaključiti da se u postupku osiguranja novčane tražbine prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini provodi jedino ovršna radnja uknjižbe založnog prava u zemljišnim knjigama, koja je u ovom predmetu i provedena.
8.1. Stoga, kako je rješenje o osiguranju pravomoćno, te kako je provedena posljednja ovršna radnja, i po stavu ovoga suda drugoga stupnja prigovor treće osobe koji je podnesen nakon pravomoćnosti rješenja o osiguranju i nakon provedbe posljednje ovršne radnje je nepravovremen pa samim tim i nedopušten, a kako je to pravilno utvrdio sud prvoga stupnja. Pritom se naglašava, da okolnost što nije donijeto rješenje o dovršetku postupka osiguranja, nije od utjecaja na pravilnosti i zakonitost predmetnog rješenja, obzirom je takvo rješenje deklaratorne naravi obzirom da sud samo utvrđuje dovršetak postupka do kojeg je došlo prije donošenja rješenje i neovisno o njemu.
8.2. U odnosu na žalbene navode žalitelja valja reći, da nije sporno da se na postupak osiguranja na odgovarajući način primjenjuju odredbe OZ o ovrsi radi ostvarivanja tražbine, što znači i odredbe članka 55. do 57. OZ koje se odnose na prigovor treće osobe protiv rješenja o osiguranju, međutim kako je to već prethodno rečeno, prigovor treće osobe je nepravovremen jer je postupak osiguranja dovršen upisom založnog prava u zemljišnoj knjizi a sve to temeljem pravomoćnog rješenja o osiguranju.
8.3. Donošenjem predmetnog rješenja nije povrijeđeno žaliteljeva Ustavom i Konvencijom zaštićeno pravo građanina na pristup sudu.
9. Stoga, kako je prvostupanjski sud na navedeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo i kako pri tome nije počinio ni one bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju odredbe članka 380. stavka 2. ZPP u vezi odredbe članka 21. stavka 1. OZ, žalbu žalitelja odbiti kao neosnovanu i odlučit kao u izreci.
U Puli-Pola 3. ožujka 2025.
Sutkinja:
Kristina Pavičić-Sirotić
