REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI - POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola

Poslovni broj Gž-1372/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Alenke Paus, predsjednice vijeća, Ive Kancijanić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Dolores Peruško, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Antun Zanetti, odvjetnik u Puli, protiv tuženog EL, vlasnika obrta „[obrt]“, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Luka Šumberac, odvjetnik u Puli, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Labinu poslovni broj Pn-147/19-83 od 28. srpnja 2023., u sjednici održanoj 3. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se prihvaćaju i djelomično odbijaju žalbe tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Labinu poslovni broj Pn-147/19- 83 od 28. srpnja 2023. te se navedena presuda:

- preinačuje u točkama I. i III. izreke tako da glase:

„I. Nalaže se tuženiku EL isplatiti tužitelju CL novčani iznos od 132,72 eura sa zateznim kamatama koje teku od 19. listopada 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na sve posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana, dok se u preostalom iznosu od 4.341,88 eura zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

III. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.“ ,

- potvrđuje u točkama II. i IV. izreke.

II. Nalaže se tužitelju CL naknaditi tuženiku EL troškove žalbenog postupka u iznosu od 201,07 eura sa zateznim kamatama koje teku od 3. ožujka 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana, dok se u preostalom iznosu od 201,07 eura odbija tuženikov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka.

III. Odbija se u cijelosti tužiteljev zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvoga stupnja naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju novčani iznos od 4.474,60 eura / 33.713,87 kuna sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate, u roku od 15 dana (točka I. izreke), dok je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 10.759,12 eura / 81.064,61 kuna sa zateznim kamatama od dospijeća do isplate te za isplatu preostalih zateznih kamata iznad onih dosuđenih točkom I. izreke presude (točka II. izreke). Tužitelju je naloženo naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.386,23 eura / 17.979,08 kuna sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate, u roku od 15 dana (točka III. izreke), a u preostalom su dijelu odbijeni zahtjevi stranaka za naknadu troškova parničnog postupka (točka IV. izreke).

2. Pravovremenim i dopuštenim žalbama navedenu presudu pobijaju obje parnične stranke.

2.1. Tužitelj žalbom pobija odbijajući dio presude te odluku o troškovima postupka zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Prigovara da je sud propustio utvrditi da tuženik ni njegov djelatnik nisu tužitelja, osim pismeno, niti usmeno upozorili da bi brod trebalo ograničeno koristiti, jer da na brodu nešto nije dovršeno. Osporava zaključak o tužiteljevom doprinosu nastanku štete na brodu zbog toga što ML, koji je upravljao brodom, nije ugasio motor prilikom prvog paljenja signalne crvene lampice, jer da utvrđenje i zaključak vještaka Gorana Husinca s time u vezi nije pouzdan budući da nema dokaza o (ne)ispravnosti zvučnog i svjetlosnog alarma, da vještak nije dao objašnjenje ni zašto rad motora i glazba na brodu ne bi prigušila eventualno aktiviranje alarma, a da je sud propustio utvrditi i da je vještak konstatirao kako je za trenutak havarije „bitna i kvaliteta motornog ulja i kvaliteta antifriza“. S time u vezi da je pogrešno ocijenjen iskaz svjedoka voditelja brodice ML i njegove supruge, kao putnice na brodu u trenutku havarije, čime da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u svezi s člankom 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP). Odbijanjem prijedloga da se sasluša sudskog vještaka Marinka Iskru, koji je vještačio u postupku osiguranja dokaza, da je tužitelj onemogućen dokazivati visinu štete u vrijeme zaključenja glavne rasprave, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 6. i članka 260. stavka 1. u vezi s člankom 354. stavkom 1. ZPP-a, a i činjenično stanje da je pogrešno i nepotpuno utvrđeno. S obzirom na to da je visina štete utvrđena prema cijenama rada i materijala kada je vještak Marinko Iskra izrađivao svoj nalaz i mišljenje, smatra da mu zatezne kamate pripadaju od 3. listopada 2021. Osporava zaključak prvostupanjskog suda da nije dokazao tražbinu u iznosu od 14.857,00 kuna i 4.300,00 kuna, koje novčane svote da je isplatio tuženiku po predračunu za rad koji je bio toliko nekvalitetan da je prouzročio havariju motora broda, a o tome da je prvostupanjski sud preuranjeno zaključio kada nije saslušao vještaka Marinka Iskru. Osporava i zaključak prvostupanjskog suda da nije dokazao da je platio račune servisa SPR d.o.o. na iznos od 18.091,59 kuna i 29.367,22 kuna / 3.915,63 eura, a smatra da bi mu ove iznose trebalo naknaditi i pod uvjetom da ih nije platio, jer se radi o teretu koji ga čeka. Osim toga, prvostupanjski sud da je prije pogrešnog utvrđenja da plaćanje nije izvršeno trebao postupiti po njegovim prijedlozima iz pripremnog podneska od 30. lipnja 2014. u kome je tužitelj predložio pribaviti dokaze o izvršenim plaćanjima. Smatra da je pristup suda prvog stupnja pogrešan, jer tužitelj nije dokazao ni da je platio popravak motora, a sud mu je ipak dosudio taj iznos jer je šteta postojala. Ističe da doprinos nastanku štete od 30% ne proizlazi niti iz jednog nalaza i mišljenja, već je utemeljen na slobodnoj, ali ničim obrazloženoj ocjeni suda, čime je počinjena i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a te članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 8. ZPP-a. Predlaže ukinuti presudu u pobijanom dijelu te vratiti na ponovljeno raspravljanje i odlučivanje, a podredno preinačiti presudu i udovolji tužbenom zahtjevu u cijelosti te naloži tuženiku da mu naknadi prouzročene parnične troškove, uključujući i trošak žalbe.

2.2. Tuženik žalbom pobija točke I. i IV. izreke presude zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi da mu je pobijanom presudom povrijeđeno pravo na pošteno suđenje zajamčeno člankom 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ – Međunarodni ugovori broj 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10. i 13/17., dalje: Konvencija za zaštitu ljudskih prava). Ističe da je sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a. Prigovara što je sud visinu štete utemeljio na nalazu i mišljenju vještaka Marinka Iskre, koji je svoj nalaz i mišljenje sastavio u nekontradiktornom izvanparničnom postupku osiguranja dokaza bez prisutnosti tuženika, iako je sud proveo novo vještačenje po stalnom sudskom vještaku Goranu Husincu. Smatra da je tužitelju arbitrarno i bez dokaza dosuđena naknada štete za sanaciju brodskog motora, budući da nije dokazao da je popravak platio, a kako je sud s time u vezi postupio protivno uputi drugostupanjskog suda da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 377. stavkom 2. ZPP-a. Time da je prvostupanjski sud počinio i apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 4. ZPP-a. Dosudom naknade štete, a bez da se sud uvjerio da je tužitelju nastala kakva šteta, da je povrijeđeno pravo tužitelja na obrazloženu presudu, zabrana arbitrarnog postupanja i pravo na pravnu sigurnost, a da je nepravilno primijenjeno i pravilo o teretu dokazivanja iz članka 221.a u vezi s člankom 7. stavkom 1. ZPP-a. Tuženik osporava materijalnopravnu osnovanost pravnog shvaćanja prvostupanjskog suda da tužitelju nije smio predati brod, bez obzira što je tužitelj na tome inzistirao, bez pisanog upozorenja da nisu ugrađeni svi potrebni dijelovi. Navodi da je tužitelju bilo poznato da u brod nisu ugrađeni svi potrebni dijelovi te da nije osposobljen za putovanje na dulje relacije. Kada bi se teoretski utvrdila ikakva odgovornost tuženika za štetu, smatra da bi se mogla kretati najviše do iznosa od 1.000,00 kuna, koliko bi prema nalazu i mišljenju vještaka Gorana Husinca iznosila šteta da je ML na vrijeme ugasio motor. Ističe i da je sud zanemario da je na visinu štete utjecala i činjenica što je nakon štetnog događaja brod vožen od Zadra do [adresa], umjesto da je otegljen. Predlaže preinačiti pobijanu presudu i odbiti u cijelosti tužbeni zahtjev te naložiti tužitelju da mu naknadi cjelokupne parnične troškove sa zateznim kamatama, a potražuje i troškove žalbe sa zateznim kamatama od donošenja odluke.

3. Sa žalbama je postupljeno prema odredbi članka 359. stavka 1. ZPP-a.

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5. Žalba tužitelja nije osnovana protiv odluke o glavnoj stvari, a osnovana je protiv odluke o troškovima postupka, dok je žalba tuženika djelomično osnovana protiv odluke o glavnoj stvari.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao (tadašnjeg) vlasnika brodice - glisera Bayliner Ciera 2855 ST, registarske oznake [registarska oznaka], s ugrađenim motorom Mercruiser, OF562027, 176 kW, za naknadu štete koja mu je uslijed havarije brodice (brodskog motora) nastala 21. lipnja 2012. na predjelu Dugi otok-Veli rat, zbog propusta tuženika u obavljanju radova pri servisiranju tog plovila.

7. Spis je drugi put u žalbenom odlučivanju, nakon što je prethodna presuda ukinuta zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja uslijed pogrešne primjene materijalnog prava te je predmet vraćen na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu pred drugim sucem pojedincem.

8. Presuda je ispitana u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na zakonom propisane bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, prema članku 365. stavku 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14.), koja odredba se u ovom postupku primjenjuje na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 70/19.) i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

9. U prvostupanjskom postupku nije počinjena bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, na koju upućuju žalbeni navodi obiju stranaka, jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Sud prvog stupnja obrazložio je zašto tužitelja smatra odgovornim za nastanak štete u omjeru od 30% pa nije ostvaren ovaj žalbeni razlog, a u preostalom je dijelu prigovor u odnosu na utvrđeni doprinos tužitelja vlastitoj šteti ocijenjen kroz ostale žalbene razloge.

10. Time što je sud prvog stupnja odluku o visini štete utemeljio na nalazu i mišljenju vještaka Marinka Iskre iz postupka osiguranja dokaza o kojem tuženik nije bio pravovremeno obaviješten, a vještak nije saslušan u postupku pred prvostupanjskim sudom, postupljeno je protivno odredbi članka 260. stavka 1. ZPP-a, ali ta činjenica nije od utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijane presude, jer je sud prvog stupnja novim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Goranu Husincu (koji dokaz je izveden prema odredbama ZPP-a) utvrdio sve odlučne činjenice za presuđenje. Iz istog razloga, time što vještak Marinko Iskra nije saslušan pred parničnim sudom stranke nisu onemogućene u raspravljanju pa nije počinjena bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP-a. Tužitelj se neosnovano poziva na ovu povredu, jer da mu je time što vještak Marinko Iskra nije saslušan onemogućeno dokazivati visinu štete prema cijenama u vrijeme zaključenja glavne rasprave budući da tijekom prvostupanjskog postupka nije određeno ni predlagao izvesti dokaz vještačenjem (dopunom vještačenja) na tu okolnost već to prvi put ističe u žalbi. Osim toga, vještačenjem utvrđena visina štete koja se sastoji u ukupnoj visini troškova popravka oštećenja na brodskom motoru nije niti odlučna za presuđenje s obzirom na ostale okolnosti konkretnog slučaja.

11. Nemaju uporišta žalbene tvrdnje tuženika da je odluka utemeljena na nedopuštenim raspolaganjima stranaka pa da bi time bila počinjena bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točke 4. ZPP-a.

12. Time što sud prvog stupnja nije prihvatio određena (pravna) shvaćanja iskazana u ranijoj drugostupanjskoj ukidnoj odluci nije počinjena bitna povreda iz članka 377. stavka 2. u vezi s člankom 354. stavkom 1. ZPP-a, jer iako je dužan izvesti sve parnične radnje i raspraviti sva sporna pitanja na koja je upozorio drugostupanjski sud u svom rješenju, prvostupanjski sud nije vezan pravnim shvaćanjima županijskog suda.

13. Neosnovano tužitelj prigovara počinjenju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 8. u vezi s člankom 354. stavkom 1. ZPP-a u odnosu na ocjenu iskaza svjedoka ML i CLM, jer je sud prvog stupnja za svoju ocjenu dao logično obrazloženje i potkrijepio je rezultatima vještačenja sudskog vještaka Gorana Husinca, čiji nalaz i mišljenje je u cijelosti prihvatio.

14. Prvostupanjski sud je na temelju nespornih činjenica te činjenica utvrđenih ocjenom izvedenih dokaza u postupku utvrdio:

- da je tužitelj 8. ožujka 2012. od prodavatelja AL kupio rabljeni gliser registarske oznake [registarska oznaka], s ugrađenim motorom Mercruiser, OF562027, 176 kW, koji je bio na suhome više godina prije nego što ga je tužitelj kupio,

- da je tužitelj od tuženika, s kojim je stupio u kontakt preko prodavatelja glisera, naručio servis kako bi gliser osposobio za vožnju, a taj je servis obavio i sve je s tužiteljem dogovarao tuženikov tadašnji radnik, svjedok ŽL, koji je i ranije obavljao neke radove na istom plovilu te mu je bilo poznato da je plovilo bilo duže vrijeme u garaži; ovaj svjedok sačinio je radni nalog od 14. travnja 2012. u kome je specificirao radove koje je na brodici potrebno izvesti (list 4),

- da je 9. svibnja 2012. na ime tužitelja izdan radni nalog (list 114) o materijalu potrebnom za popravak glisera na iznos 13.022,00 kuna, a tuženik je na ime tužitelja ispostavio račun broj 28 od 1. lipnja 2012. na iznos 13.002,50 kuna (list 46), koji se odnosi na materijal koji je ugrađen u plovilo tužitelja,

- da su u predračunu na ime tužitelja od 9. svibnja 2012. (list 5) na iznos od 4.300,00 kuna navedeni izvedeni radovi na popravku i poliranju glisera,

- da je tužitelj 28. svibnja 2012. uplatio tuženiku 1.683,00 eura (list 175-176),

- da je u radnom nalogu od 14. travnja 2012. pod rednim brojem 8, navedeno da je potrebno ugraditi filtar ulja, a pod rednim brojem 10 remeni, što nije sadržano u popisu izvršenih radova od 9. svibnja 2012. ni računu od 1. lipnja 2012.,

- da tuženik prilikom servisiranja broda tužitelja nije promijenio filtar ulja, remene i motorinu brisača, s obzirom na to da je navedene dijelove, po tvrdnji tuženika i servisera ČL, trebalo čekati iz inozemstva dulje od mjesec dana, a tužitelj je brodicu preuzeo u takvom stanju,

- da je brodica nakon servisa spuštena u Rapcu i dovezena u luku u Puli,

- da je tužitelj brodicu posudio prijatelju ZL radi odlaska na bračno putovanje, kome se 21. lipnja 2012. dogodio štetni događaj na predjelu Dugi otok - Veliki rat, kada je došlo do otkazivanja rada motora.

15. Na temelju iskaza svjedoka ĆL, dugogodišnjeg sudskog vještaka kojeg je tužitelj angažirao da neposredno po havariji utvrdi razloge havarije, i na temelju nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Gorana Husinca, kojega je prihvatio kao stručnog i objektivnog, sud prvog stupnja utvrdio je da je uzrok štete na motoru pucanje remena pumpe morske vode, koji su bili stari i dotrajali, a nisu zamijenjeni, uslijed čega je došlo do pregrijavanja motora, jer je motor izgubio protok vode za hlađenje.

16. Zaključak o odgovornosti tuženika za nastanak štetnog događaja sud prvog stupnja temelji na utvrđenju da je tužitelju predao brodicu koja nije u potpunosti servisirana (nije promijenjen filtar ulja, remeni i motorina brisača niti su promijenjene obujmice) jer ga je ovaj forsirao na predaju brodice, a da ga pritom nije pismeno upozorio da određeni dijelovi nisu ugrađeni, uslijed čega da je neodlučno je li serviser usmeno upozorio tužitelja da se kreće samo po pulskom akvatoriju zbog neugrađenih dijelova ili zbog općenite obavijesti (da se utvrdi kako će brod reagirati nakon spuštanja u more), a da činjenica što iz računa jasno proizlazi koji dijelovi nisu ugrađeni ne oslobađa tuženika odgovornosti za nepotpuni servis na brodici.

17. Sud prvog stupnja je na temelju nalaza i mišljenja sudskog vještaka Gorana Husinca utvrdio da predmetni gliser ima pokazivač temperature motora, da je pregrijavanje bilo vidljivo na instrumentalnoj ploči gdje je kazaljka „otišla u crveno“, da kada se pojavi prvi dim, odnosno nastane pucanje remena, temperatura antifriza iznosi 92 stupnja, da je pucanje remena glasno i može se čuti ako gliser nije u glisiranju, da se 30 sekundi do minute nakon toga pri temperaturi antifriza od 98 stupnjeva na instrument ploči pali crvena signalna lampica i uključuje zvučni alarm koji je izrazito glasnog, prodornog zvuka kao upozorenje na pregrijavanje, a da kada temperatura pređe 107 stupnjeva i antifriz „ne može više izdržati“ nego dolazi do njegovog kuhanja nastaje velika šteta, dok su prije toga sve štete minorne, oko 1.000,00 kuna, pa da se u vremenskom razdoblju od paljenja signalne lampice pri temperaturi antifriza od 98 stupnjeva do prelaska temperature od 107 stupnjeva velika šteta može izbjeći. Na temelju toga nalaza prvostupanjski sud zaključuje da svjedok ML nije pravovremeno zaustavio brod, s obzirom na to da se signalna lampica pali na 98 stupnjeva, dok je ML zaustavio brod na temperaturi preko 107 stupnjeva, iako je kao profesionalac tu radnju mogao pravovremeno poduzeti, a zbog čega je nastala velika šteta, dok bi u protivnom šteta bila daleko manja, pa zaključuje da je tuženik odgovoran za predmetni štetni događaj u omjeru od 70%, a tužitelj u omjeru od 30%.

18. Nakon što je djelomično povukao tužbu za naknadu štete u iznosu od 17.400,00 kuna za tegljenje broda do Zadra, jer je utvrđeno da je taj iznos naplatio od osiguranja, tužitelj je u ovom postupku zahtijevao naknadu štete:

- za radove i materijal po predračunima koji da nisu bili izvršeni - 14.857,00 kuna sa zateznim kamatama od 14. travnja 2012. te 4.300,00 kuna sa zateznim kamatama od 9. svibnja 2012.,

- za radove koji su bili potrebni za utvrđenje predmetne štete prema računu servisera SPR d.o.o. od 17. listopada 2012. iznos od 18.091,59 kuna sa zateznim kamatama od 17. listopada 2012.,

- za smještaj broda na suhom, u postupku osiguranja dokaza, prema ponudi SPR d.o.o. iznos od 29.367,22 kuna / 3.915,63 eura sa zateznim kamatama od 17. listopada 2012. te

- za radove i materijal koji su bili potrebni za sanaciju posljedica pucanja remena na motoru prema ponudi servisera SPR d.o.o. od 3. listopada 2012. iznos od 48.162,67 kuna sa zateznim kamatama od 3. listopada 2012.

18.1. Pobijanom presudom je djelomično prihvaćen tužbeni zahtjev za naknadu štete koja se sastoji u radovima i materijalu koji su potrebni za sanaciju štete na motoru, a koja je utvrđena na temelju nalaza i mišljenja vještaka Marinka Iskre iz postupka osiguranja dokaza broj R1-347/12 i ponude SPR d.o.o. u iznosu od 48.162,67 kuna, što umanjeno za utvrđeni tužiteljev doprinos od 30% daje dosuđenih 33.713,87 kuna / 4.474,60 eura.

18.2. Na taj iznos tužitelju su dosuđene zatezne kamate od presuđenja, jer nije dokazao da je štetu popravio i kada ju je popravio.

18.3. U preostalom iznosu od 81.064,61 kuna / 10.759,12 eura tužbeni zahtjev je odbijen, jer tužitelj nije dokazao da mu je nastala šteta.

19. Iz provedenog postupka proizlazi nespornim da je među strankama sklopljen ugovor o djelu u smislu članka 590. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje: ZOO), kojim je definirano da je to ugovor kojim se izvođač obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu. Obveza tuženika kao izvođača, u smislu članka 597. stavka 1. ZOO-a, bila je obaviti servis brodice na način da se predmetna brodica osposobi za plovidbu. Prema članku 596. stavku 3. ZOO-a izvođač je dužan upozoriti naručitelja na nedostatke u njegovu nalogu te na druge okolnosti za koje je znao ili je morao znati, koje mogu biti značajne za naručeno djelo ili za njegovo izvršenje na vrijeme, inače će odgovarati za štetu.

20. Iz izvedenih dokaza proizlazi da je servis predmetnog plovila svakako trebao obuhvatiti zamjenu remena, jer bez toga brodica nije bila osposobljena za sigurnu plovidbu. Stoga, kada je nesporno da u predmetnu brodicu novi remeni nisu bili ugrađeni, obveza je servisera bila upozoriti tužitelja da brodica bez zamijenjenih remena nije osposobljena za sigurnu plovidbu.

20.1. Prvostupanjski sud propušta dati ocjenu je li takvo upozorenje tužitelju dano, jer polazi od pogrešnog materijalnopravnog shvaćanja da je ono trebalo biti dano u pisanom obliku ne navodeći pritom iz kojeg bi propisa proizlazila takva obveza servisera (tuženika). Stoga se nesporni izostanak pisanog upozorenja može uzeti u obzir samo u kontekstu pravila o teretu dokazivanja.

20.2. Iz obrazloženja pobijane odluke proizlazi da sud ovu činjenicu na temelju izvedenih dokaza nije mogao utvrditi s izvjesnošću, jer su ključni sudionici (svjedok ŽL i tužitelj) iskazivali onako kako je za njih povoljnije, dok je iskaz svjedoka AL ocijenjen neistinitim i očito pristranim budući da je u dva iskaza koja je dao tijekom postupka iskazivao drugačije, a prvostupanjski sud ocjenjuje da je zbog spora s tužiteljem (jer mu tužitelj nije u potpunosti isplatio cijenu za brod) svojim iskazom htio pogodovati tuženiku.

20.3. Svjedok ŽL je u svome prvom iskazu (27. travnja 2015.), prije ukidnog rješenja, iskazao da tužitelja nije obavijestio o važnosti radova koji na plovilu nisu izvedeni i mogućim posljedicama, a upozorenje da plovi samo pulskim akvatorijem i da ne ide na duže vožnje da daje uvijek kada se radi o plovilu koje je u dužem razdoblju ili cijelu zimu bilo na suhom. U dopunskom iskazu (4. ožujka 2020.) svjedok je iskazao da je tužitelju rekao da se ne udaljava iz pulskog akvatorija iz razloga što nisu promijenjeni svi dijelovi, ali da se ne sjeća je li tužitelju naveo razloge upozorenja da se ne udaljava iz pulskog akvatorija. I svjedok AL, prodavatelj brodice, je u prvom iskazu (14. travnja 2016.) izričito naveo da tužitelj prilikom predaje brodice nije bio upozoren kako koristiti brod jer je sve bilo ispravno odnosno da nije bio upozoren da nešto nije zamijenjeno ili da se neki dijelovi još čekaju, da bi u ponovljenom saslušanju nakon ukidne odluke (17. siječnja 2020.) iskazivao sasvim drugačije - da je tuženik tužitelja upozorio da uopće ne smije upravljati brodicom dok se ne zamijene remeni. Svjedok ŠL, prodavateljev sin, i u ponovljenom iskazu navodi da nije čuo za dano upozorenje iako je bio prisutan prilikom primopredaje brodice tužitelju. Tužitelj tijekom čitavog postupka konzistentno iskazuje da je tuženiku povjerio brodicu radi servisa kako bi bila osposobljena za plovidbu, dakle u ispravnom stanju, i negira da bi bio upozoren na izostanak određenih bitnih dijelova radi kojih brodica nije sigurna za plovidbu. U ponovljenom postupku nije pribavljen niti podatak o narudžbi neugrađenih dijelova od tvrtke Seraphilus d.o.o. Zagreb, jer se to društvo očitovalo da navedenim podacima više ne raspolaže.

20.4. U takvim okolnostima, s obzirom na očito nedosljedne iskaze svjedoka AL te činjenicu da ni sam svjedok ŽL ne tvrdi da je tužitelja upozorio na moguće posljedice vožnje s nepromijenjenim remenima, ovaj sud zaključuje da tuženik, na kome je bio teret dokazivanja, tijekom postupka nije dokazao da je tužitelj upozoren na nedostatke u njegovom nalogu za predaju brodice koja je tuženiku bila povjerena na servis prije nego što su na njoj zamijenjeni remeni, a što je bila pretpostavka za sigurnost plovidbe.

21. Slijedom navedenoga, obveza je tuženika naknaditi tužitelju štetu koju mu je prouzročio povredom ugovorne obveze, na temelju članka 342. stavka 2. i članka 346. ZOO-a.

22. Sud prvog stupnja dao je valjano obrazloženje za zaključak da je pretežiti dio predmetne štete na brodskom motoru posljedica nepravovremenog gašenja motora odmah nakon paljenja signalne lampice i zvučnog signala, do čega prema prihvaćenom nalazu i mišljenju sudskog vještaka Gorana Husinca dolazi pri temperaturi antifriza od 98 stupnjeva, dok šteta kakva je nastala na predmetnom motoru nastaje tek nakon nekoliko minuta pri temperaturi od 107 stupnjeva.

22.1. Po redovnom tijeku stvari signalni sustav na brodici mora biti ispravan, a tužitelj nije predlagao izvođenje dokaza o protivnom. Neosnovano žalitelj prigovara da sud nije cijenio navod vještaka da je za trenutak havarije bitna kvaliteta motornog ulja i antifriza kada tijekom prvostupanjskog postupka nije ni pokušao dokazati da je motorno ulje ili antifriz bio takve kvalitete da je uzrokovalo drugačiji vremenski slijed pojedinih radnji u pogledu aktiviranja sigurnosnog sustava prije havarije motora.

22.2. Tužitelj neosnovano sugerira da bi glisiranje ili glazba na brodu mogla prigušiti zvuk alarma kada iz nalaza i mišljenja vještaka Gorana Husinca proizlazi da bi glazba mogla prigušiti zvuk pucanja remena, ali ne i alarma, što je i jedino logično, jer u protivnom alarm kojega bi mogla prigušiti glazba na brodu ne bi imao svrhu, a glazba koja je toliko glasna da prigušuje zvuk alarma mogla bi upućivati jedino na zaključak o neodgovarajućem upravljanju brodicom.

23. Međutim, s obzirom na takav nalaz i mišljenje sudskog vještaka Gorana Husinca pogrešna je odluka prvostupanjskog suda o utvrđenom omjeru odgovornosti za predmetnu štetu od 30% na strani tužitelja i 70% na strani tuženika. Budući da iz mišljenja sudskog vještaka Gorana Husinca proizlazi da bi šteta u slučaju pravovremenog gašenja motora nakon uključenja signalne lampice i zvučnog signala iznosila najviše 1.000,00 kuna (132,72 eura), prvostupanjski sud nije imao valjano uporište za odluku o tužiteljevom doprinosu po slobodnoj ocjeni, već valja zaključiti da je sva šteta koja premašuje 132,72 eura posljedica nepravovremenog gašenja motora nakon uključenja signalne lampice i zvučnog signala, a za koju štetu ne odgovara tuženik. Neodlučni su stoga daljnji žalbeni navodi tuženika da je uzrok predmetnoj šteti i vožnja brodice od Zadra do [adresa] unatoč činjenici što je brodicu s tako oslabljenim motorom, koji je prema iskazu svjedoka ML tek „sklepan“, trebalo tegliti do [adresa] (gdje će se popravljati), a ne voziti, s obzirom na to da je svjedok ĆL utvrdio da motor i nakon što je popravljen u Zadru slabo radi i da se pregrijava te da troši rashladnu tekućinu.

24. Pravilno je sud prvog stupnja odbio tužbeni zahtjev za naknadu štete u iznosu od 14.857,00 kuna i 4.300,00 kuna s pripadajućim zateznim kamatama, a koji iznosi se u stvari odnose na vraćanje navodno plaćene naknade za radove koji nisu (pravilno) izvršeni. Sud prvog stupnja je utvrdio da je tužitelj tuženiku isplatio (jedino) iznos od 1.683,00 eura putem banke prema računu od 1. lipnja 2012., a tužitelj nije tvrdio pa ni dokazao da bilo što iz toga računa nije izvršeno odnosno zamijenjeno. Iz priloženog spisa poslovni broj R1-347/2012 jasno proizlazi da taj plaćeni račun nije bio predmet razmatranja u postupku osiguranja dokaza.

24.1. Sud je dao valjano obrazloženje zašto ne prihvaća tvrdnju tužitelja da je iznos od 4.300,00 kuna platio na ruke, koje utvrđenje temelji na prihvaćenim iskazima svjedoka ČL, ŠL i HL. Ova utvrđenja žalbenim navodima nisu dovedena u sumnju.

25. Pravilna je i odluka o odbijanju tužiteljevog zahtjeva za naknadu štete u iznosu od 18.091,59 kuna za radove koji su bili potrebni za utvrđenje štete te u iznosu od 29.367,22 kuna / 3.915,63 eura za smještaj broda na suhom zbog utvrđenja uzroka i visine štete u postupku osiguranja dokaza prema računu i ponudi SPR d.o.o. Jedini relevantan dokaz te štete bio bi onaj o izvršenom plaćanju tih računa. Tužitelj u žalbi neosnovano izjednačava tretman ovih (neizravnih) vidova štete sa štetom na samoj stvari (brodici odnosno brodskom motoru). Šteta je, prema članku 1046. ZOO-a umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Tužitelj stoga ima pravo na naknadu štete na brodici odnosno brodskom motoru neovisno o tome je li štetu popravio. Međutim, ako tužitelj račun društva SPR d.o.o. nije platio, onda s time u vezi nije niti pretrpio štetu, jer nije došlo do umanjenja njegove imovine.

25.1. Na računu društva SPR d.o.o. broj 6000701-600071 od 17. listopada 2012. na iznos od 18.091,59 kuna nema nikakve naznake o izvršenom plaćanju, a za uslugu na iznos od 3.915,63 eura (koja uključuje održavanje plovila u hangaru u trajanju od šest mjeseci, dvije operacije dizalice te transport plovila u halu i do obale) nije ni izdan račun već isključivo ponuda broj MV-414 od 17. listopada 2012.

25.2. Sud prvog stupnja je postupio po dokaznom prijedlogu tužitelja te je dopisom od 4. srpnja 2014. zatražio podatke o plaćanjima po navedenom računu i ponudi, ali su dostave za navedeno društvo u pet navrata (list 75, 78, 79, 80 dva puta), kroz razdoblje od više mjeseci (rujan 2014. - veljače 2015.), bile neuspješne pa je upitno je li navedeno društvo uopće nastavilo s poslovanjem, a tužitelj u vezi s time nije isticao daljnje prijedloge, iako je očekivano i logično da upravo on posjeduje dokaz o uplati značajnih novčanih svota kao što su one iz predmetnog računa i ponude. Ponudu je svakako trebao pratiti i račun kao svojevrsni dokaz da je usluga izvršena, u kojem bi slučaju tek trebalo ocijeniti i opravdanost izvršene usluge.

25.3. Osim toga, otklanjanje štete koja bi (jedino) nastala da je pravovremeno postupljeno po signalnoj lampici i zvučnom signalu i ugašen predmetni motor nesumnjivo ne bi ni zahtijevalo prezentirane usluge društva SPR d.o.o. za utvrđenje štete i smještaj brodice pa je i iz navedenog razloga zahtjev tužitelja s time u vezi neosnovan.

26. Odluku o visini štete potrebnoj za sanaciju posljedica pucanja remena na motoru u iznosu od 48.162,67 kuna sud prvog stupnja je utemeljio na nalazu i mišljenju vještaka Marinka Iskre, koji se pak o tome očitovao na temelju ponude društva SPR d.o.o. od 3. listopada 2012. Prema nalazu i mišljenju vještaka Gorana Husinca radi se o uobičajenom načinu utvrđivanja štete na plovilima (prikupljanje ponuda od lokalnih servisera), a vještak je prihvatio tako utvrđeni iznos potreban za otklanjanje štete. Pritom je iz nalaza i mišljenja vještaka Gorana Husinca jasno da se utvrđeni iznos štete od 85.411,00 kuna odnosi na iznos iz predračuna tuženika te računa i ponuda servisera SPR d.o.o. koje je u postupku osiguranja dokaza poslovni broj R1-347/2012 analizirao sudski vještak Marinko Iskra.

26.1. Tužitelj je u svome prvom iskazu danom tijekom postupka (7. ožujka 2016.) naveo da brodicu nije popravio, da bi u drugom iskazu (3. srpnja 2017.) naveo da ju je popravio i međuvremenu prodao pa je moguće da je brodica odnosno brodski motor popravljen tijekom postupka. To sud tijekom postupka nije uspio utvrditi s izvjesnošću prvenstveno zbog tužiteljeve nesuradljivosti, neprimjerene njegovoj procesnoj ulozi oštećenika koji u parnici zahtijeva naknadu štete. Sud prvog stupnja je na temelju uvjerenja/očitovanja nadležnih ispostava Lučke kapetanije i ugovora o kupoprodaji utvrdio da je predmetna brodica i dalje u prometu i da je u međuvremenu promijenila više vlasnika, iako je propustio utvrditi da je, nakon što je tužitelj 27. listopada 2015. prodao brodicu JL (svjedoku saslušanom u postupku), na brodici očito zamijenjen sporni motor Mercruiser OF562027 176 kW, jer je JL **.**.2016. prodao predmetnu brodicu s ugrađenim (drugim) motorom Mercriuser D 254 broj motora [broj motora] 162 kW.

26.2. Tužitelju stoga pripada naknada štete na predmetnoj brodici u visini koja je u neposrednoj vezi s propustom u servisiranju brodice odnosno obavještavanjem tužitelja o posljedicama činjenice da nisu ugrađeni pojedini dijelovi koje je trebalo zamijeniti u iznosu od 132,72 eura, dok za razliku koja je nastala uslijed neodgovarajuće (nepravovremene) reakcije na pucanje remena odgovara sam tužitelj.

27. Budući da tužitelj nije dokazao da je štetu popravio (i kada), zatezne kamate pripadaju mu od presuđenja (zaključenja glavne rasprave).

28. Iz navedenih razloga, djelomičnim prihvaćanjem tuženikove žalbe, preinačena je pobijana presuda u dosuđujućem dijelu točke I. izreke na način da je odbijen tužbeni zahtjev za iznos koji premašuje 132,72 eura, dok je istovremeno odbijena tužiteljeva žalba protiv odbijajućeg dijela presude i u tom je dijelu presuda potvrđena, na temelju odredaba članaka 373. i 368. stavka 1. ZPP-a.

29. Sud prvog stupnja je odluku o troškovima postupka donio na temelju odredbe članka 154. stavka 2. ZPP-a te je utvrdio da je tužitelj u odnosu na osnovu tužbenog zahtjeva uspio u omjeru od 70%, a u odnosu na visinu 7,44 % pa da njegov prosječni uspjeh iznosi 38,72%, a tuženikov 61,28% i da je stoga tužitelj tuženiku dužan naknaditi 22,56% troškova postupka.

29.1. Tužitelj je u ovom postupku dokazao osnovu tuženikove odgovornosti odnosno činjenicu da je postupio protivno ugovornoj obvezi iz ugovora o djelu i da mu je time prouzročio štetu, a o osnovi odgovornosti se raspravljalo tijekom cijelog postupka. Međutim, po visini je tužitelj uspio tek s neznatnim dijelom svoga zahtjeva pa proizlazi zaključak da su stranke u sporu podjednako uspjele. Stoga je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka na temelju članka 154. stavka 4. ZPP-a. Pritom je uzeto u obzir da je tužitelj imao i troškove vještačenja (u ovom postupku i postupku osiguranja dokaza) koja su provođena i radi utvrđenja osnovanosti osnove tužbenog zahtjeva (utvrđenja uzroka štete), ali su ti troškovi kompenzirani činjenicom što njegov konačni kvantitativni uspjeh spada u najniži rang predviđen Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22.), za raspon vrijednosti od 1,00 do 2.500,00 kuna za koji je predviđena (puna) nagrada od 25 bodova po radnji, dok po visini njegov tužbeni zahtjev ulazi u raspon vrijednosti od 100.000,01 do 250.000,00 kuna, za koji je predviđena nagrada od 250 bodova po radnji, na temelju koje su stranke i podnijele troškovnike pa je postavljanjem takvog tužbenog zahtjeva tužitelj tuženiku prouzročio veće troškove postupka u odnosu na one koji bi proizlazili iz prihvaćenog dijela tužbenog zahtjeva. Ovakvom je odlukom, po ocjeni ovog suda, ostvaren razuman odnos razmjernosti između primjene odgovarajućih odredaba ZPP-a o podmirenju troškova postupka ovisno o uspjehu u sporu i legitimnog cilja koji se time želi postići u vidu pravilnog djelovanja pravosudnog sustava i zaštite prava drugih kroz odvraćanje od neutemeljenih parnica i preuveličanih troškova, u duhu prava na pristup sudu, kao aspekta prava na pošteno suđenje zajamčenoga člankom 29. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10. i 5/14.) i člankom 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava.

30. Tuženiku je priznat trošak žalbenog postupka za sastavljanje žalbe u iznosu od 310,94 eura te za sudsku pristojbu za žalbu u iznosu od 91,20 eura, što ukupno iznosi 402,14 eura, a prema tuženikovom (ne)uspjehu s osporavanjem osnove i pretežitim uspjehom s osporavanjem visine tužbenog zahtjeva pripada mu 50% toga iznosa ili 201,07 eura. Na taj iznos tuženiku pripadaju zatezne kamate od donošenja odluke prema članku 151. stavku 3. ZPP-a. Za preostalih 201,07 eura je zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka odbijen kao neosnovan (članak 166. stavak 2. ZPP-a).

31. Tužitelj nije uspio sa žalbom protiv odluke o glavnoj stvari pa je njegov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka u cijelosti odbijen kao neosnovan (članak 166. stavak 1., članak 35. ZPP-a).

U Puli 3. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Alenka Paus