REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-1171/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu pojedincu Aleksandri Gumzej, u pravnoj stvari tužitelja Lovačko društvo ”Fazan” iz Pakraca, Prekopakra, Matkovac 100, OIB: 43755918276, kojeg zastupa punomoćnik Luka Kurjan, odvjetnik u Zagrebu, Ulica kralja Držislava 4 protiv tuženika EUROHERC osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnica Lidija Klepo, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri, radi naknade štete u iznosu od 1.962,85 EUR, nakon održane glavne rasprave zaključene 13. veljače 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 3. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

" I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.962,85 eura zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi propisanoj odredbom članka 29. Zakona o obveznim odnosima, tekućom od dana podnošenja tužbe pa do isplate u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 500,00 EUR, u roku od 15 (petnaest) dana.

III. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka na ime pristojbe po odluci suda.

IV. Odbija se u cijelosti kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadom troškova ovog parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi u bitnome da je temeljem police osiguranja broj [broj police osiguranja], sklopljene između tuženika kao osiguravatelja i Ministarstva poljoprivrede Republike Hrvatske kao ugovaratelja stupio u položaj osiguranika, tj. isti je kod osiguravatelja u razdoblju od 1. lipnja 2021. pa do 31. svibnja 2022. bio osiguran navedenom policom osiguranja radi građanskopravne izvanugovorne odgovornosti za štetu od divljači zbog smrti, ozljede tijela ili narušavanja zdravlja te oštećenja ili uništenja stvari treće osobe koja je nastala uslijed naleta motornog, priključnog ili željezničkog vozila na divljač ili uslijed naleta divljači na motorno, priključno ili željezničko vozilo. Sukladno gore navedenoj polici osiguranja, osiguravatelj, ovdje tuženik je bio u obvezi u slučaju ostvarenja osiguranog slučaja, i na temelju presude tužitelju isplatiti osigurninu kao i troškove sudskog postupka. Dana 13. lipnja 2021. u 21,00 sati, na cesti L41013-Batinjani (L41005)-Prekopakra (Ž 4098), općina Pakrac, pred vozilo reg. Oznake [registarska oznaka], kojim je upravljao UG, s područja lovišta tužitelja istrčala je srneća divljač i udarila u vozilo, čime je vozilu nastala imovinska šteta. Trgovački sud u Osijeku je 12. rujna 2023. donio presudu zbog ogluhe pod poslovnim brojem P-178/2023 u predmetu radi naknade štete te je ovdje tužitelj, tamo tuženik isplatio osiguranju oštećenika iznos od 1.962,85 EUR s osnova naknade štete. Tužitelj i osiguravatelj oštećenog su tokom cijelog postupka pravodobno i u cijelosti obavještavali tuženika o svim okolnostima i činjenicama utvrđenim povodom štetnog tj. osiguranog slučaja. S obzirom da je tužitelj kod tuženika u navedenom periodu bio osiguran policom osiguranja br. [broj police osiguranja], i to za osigurani slučaj koji je nastao, tužitelj ističe da se više puta obratio tuženiku u postupku mirnog rješenja radi isplate, tj. pozvao ga je da u postupku mirnog rješenja podmiri iznos od 1.962,85 EUR i da pristupi postupku mirenja, a što je tuženik odbio bez navođenja razloga za svoju odluku pa je sukladno navedenom tužitelj primoran na pokretanje predmetnog postupka. Slijedom svega navedenog, tužitelj predlaže donošenje presude kao u izreci.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Posebice ističe kako se prema vrijednosti predmeta spora postupak ima voditi po pravilima o sporovima male vrijednosti pa je tužitelj već u tužbi bio dužan iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoj zahtjev i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje navedenih činjenica. Teret dokaza svih pretpostavki odgovornosti za štetu je na tužitelju, s tim da je isti sa sigurnošću dužan dokazati sve pretpostavke odgovornosti za štetu, budući se ne radi o općepoznatoj činjenici sukladno odredbi čl. 221. st. 4. ZPP-a. Stoga kako tužitelj nije predložio sve dokaze potrebne za utvrđivanje svih činjenica na kojima temelji svoj zahtjev, a prekludiran je u iznošenju novih dokaza, to tuženik predlaže primjenom pravila o teretu dokazivanja odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, uz naknadu troškova postupka tuženiku. Naime, u predmetnoj pravnoj stvari, uvidom u dostavljenu presudu Trgovačkog suda u Osijeku, posl.br. P-178/2023 od 12. rujna 2023. proizlazi da je u tom postupku pokrenutom povodom tužbe ondje tužitelja Croatia osiguranje d.d. protiv tuženika LD Fazan-ovdje tužitelja, donesena presuda zbog ogluhe, a ne presuda kojom bi sud utvrdio pravno osnovanim tužbeni zahtjev ondje tužitelja po provedenom dokaznom postupku. Kako tužitelj nije obavijestio tuženika o toj parnici, nije zasnovan nikakav intervencijski efekt, niti je tužitelj u toj parnici poduzeo bilo kakvu parničnu radnju, pa tuženik ne može biti ni u kojem slučaju obvezan, samom činjenicom postojanja police osiguranja, regresnu isplatu tužitelju iznosa isplaćenih Croatia osiguranju d.d. od strane ovdje tužitelja temeljem donesene presude zbog ogluhe Trgovačkog suda u Osijeku. Ovakvim ponašanjem je tužitelj postupio i suprotno svojim obvezama kao osiguranika jer je bio dužan dostaviti osiguratelju, ovdje tuženiku, sudski poziv odnosno tužbu i sve spise i podneske u svezi sa štetni događajem i zahtjevom za naknadu štete ( čl. 16. t.6 Uvjeta tuženika dostavljenih uz tužbu), a svakako, sukladno čl. 16. t.5 Uvjeta tužiteljevo, ovakvo konkludentno priznanje odgovornosti nedavanjem odgovora na tužbu u postupku pred Trgovačkim sudom u Osijeku, ne povlači nikakvu obvezu tuženika za naknadu tako nastale štete. Slijedom navedenog tuženik u cijelosti osporava činjenične navode tužbe poglavito one koje se odnose na navode kako je tužitelj pravodobno i u cijelosti obavještavao tuženika o svim okolnostima i činjenicama utvrđenim povodom predmetnog štetnog događaja, obzirom su isti navodi neistiniti jer tužitelj nikad nije, a što je bio dužan prema Uvjetima, obavijestio tuženika o zaprimanju tužbe pred Trgovačkim sudom u Osijeku. Kako predmetna presuda Trgovačkog suda u Osijeku ni na koji način ne obvezuje tuženika u ovoj parnici, to je tužitelj u ovoj parnici bio dužan već u tužbi iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoj zahtjev i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje tih činjenica, no isti to nije učinio. Stoga tuženik ponavlja kako osporava u cijelosti osnovanost i visinu tužbe i postavljenog tužbenog zahtjeva, aktivnu i pasivnu legitimaciju, nastanak štetnog događaja, odgovornost tuženika, uzročno posljedičnu vezu, kao i utuženi tijek kamata. Podredno, tuženik ističe kako ovdje tužitelj uopće ne bi bio odgovoran naknaditi, odnosno isplatiti utuženi iznos Croatia osiguranju d.d. da je aktivno sudjelovao u parnici pred Trgovačkim sudom u Osijeku i osporio tužbu i tužbeni zahtjev i iznio odgovarajuće prigovore i predložio potrebite dokaze. S tim u vezi, tuženik, a što je tužitelj trebao napraviti i u postupku pred Trgovačkim sudom u Osijeku, osporava pasivnu legitimaciju i odgovornost za štetu i iz razloga što predmetna šteta na vozilu osiguranika Croatia osiguranje d.d. nije nastala zbog provođenja lova od strane lovoovlaštenika pa stoga temeljem odredbe čl. 80. st. 6. st. 2. Zakona o lovstvu ne postoji odgovornost tuženika za naknadu štete . Tuženik posebice ističe prigovor promašene pasivne legitimacije i jer je do štete došlo na javnoj cesti, odnosno izvan područja lovišta tj. na nelovnoj površini, gdje nije dopušteno provođenje lova, pa se ne radi o šteti za koju odgovaraju lovoovlaštenici i davatelji prava lova sukladno Zakonu o lovstvu, a posebice ne tuženik, a sve imajući u vidu odredbu čl. 11. st. 2. Zakona o lovstvu. Nadalje, pozivajući se na odredbu čl. 83. st. 1. istog Zakona, tuženik ukazuje da se javna cesta ne smatra lovištem. Stoga tuženik ističe kako se na predmetni događaj ima primijeniti odredba čl. 50. st. 1. Zakona o cestama koji u čl. 50. st. 1. propisuje da se za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara se po osnovi krivnje. Slijedom navedenog, tuženik ističe prigovor isključive krivnje treće osobe odnosno one pravne osobe koja upravlja cestom na kojoj se dogodio predmetni štetni događaj. Imajući na umu sve izneseno tuženik ukazuje kako je očita u potpunosti promašena pasivna legitimacija tuženika u predmetnoj pravnoj stvari te ne postoji odgovornost tuženika za isplatu utuženog iznosa. Ujedno tuženik osporava i zatraženi tijek zateznih kamata, jer je tuženik u obvezi je isplatiti štetu tek donošenjem prvostupanjske presude u slučaju osnovanosti tužbenog zahtjeva, budući prije toga nije bila utvrđena njegova obveza, niti je bila poznata visina iznosa kojeg je potrebno platiti, a koji je utvrđen tek donošenjem prvostupanjske presude, pa radi toga niti zatezne kamate nisu mogle početi teći prije nego što je takva njegova obveza utvrđena donošenjem prvostupanjske presude.

3. U daljnjem tijeku postupka tužitelj je u bitnome ostao kod navoda iznesenih u tužbi, dok u odnosu na sadržaj odgovora na tužbu ističe da je pogrešno tuženikovo tumačenje kada isti navodi da ga tužitelj nije obavještavao o predmetnom štetnom događaju. Naime, činjenica da je tuženik obaviješten proizlazi iz dopisa upućenih tuženiku od strane tužitelja kao i iz dopisa kojima tuženik od tužitelja pokušava doznati informacije koje se tiču štetnog događaja, odnosno osiguranog slučaja. Nadalje, tuženik pogrešno tumači odredbe Uvjeta tuženika, tj. pogrešno tumači odredbe čl. 16.

5. Uvjeta jer iz navedeno odredbe proizlazi da: „Priznanje odgovornosti osiguranika ne povlači obvezu osiguravatelja za nadoknadu štete, osim ako se prema činjeničnom stanju nije moglo odbiti priznanje, nagodba, odnosno isplata, a da se time učini nepravda.“ Također, i u odnosu na čl. 16. 10. Uvjeta, tužitelj ističe kako se odredba: „Ukoliko se osiguranik ne pridržava obveze iz ovog članka snosit će štetne posljedice, osim ako bi one nastale i da se pridržavao obveza.“, mora tumačiti u korist tužitelja, s obzirom je nesporno nastao osigurani slučaj. S obzirom da se član tužitelja osobno uvjerio u činjenicu da se dogodio nalet osobnog vozila na divljač, čiju strvinu je zbrinuo upravo tužitelj te da osoba koja gospodari lovnim područjem odgovara po načelu objektivne krivnje, nesporno je nastala šteta, tj. osigurani slučaju prilikom čijeg ostvarenja je tuženik bio dužan podmiriti iznos nastale štete. Tužitelj ukazuje i kao iz potvrde PU Pakrac ne proizlazi da bi osiguranik Croatia osiguranja d.d. počinio kakav prekršaj zbog kojeg je došlo do udara u divljač, a niti je kod istog utvrđena ikakva razina alkohola. S obzirom da je jednini očevidac upravo osiguranik, utvrđenje činjenice da bi isti eventualno vozio nepropisno brzo se ukazuje kao nemogućom, tj. nesporno je utvrđeno da je osiguranik Croatia osiguranja d.d. vozio sukladno propisima. Također se navodi kako je predsjednik tužitelja i neposredno obavještavao voditelja tuženikove podružnice u Pakracu o svim činjenicama vezanim za štetni događaj, no iako predmetni nalet osobnog vozila osiguranika Croatia osiguranja d.d. nije općepoznata činjenica, kao općepoznata činjenica se ukazuje poslovna praksa tuženika, a ta je da na sve načine izbjegava isplatu osiguranine pa tako i iznošenjem neistinitih navoda. Tužitelj nadalje ističe kako su u potpunosti neistiniti navodi tuženika da lovoovlaštenik odgovara za štetu samo ako se u trenutku nastanka štete provodio lov. S obzirom da je tužitelj već više puta svjedočio naletu divljači na vozila na predmetnom prometnom pravcu te da je i Ministarstvo poljoprivrede uvidjelo kako bi lovoovlaštenici bili obeshrabreni za održavanje lovnih područja zbog učestalih naleta divljači na vozila, ugovorena je predmetna polica osiguranja te je tužitelj pregledom lica mjesta utvrdio da je odgovoran za nastalu štetu. Do samog postupka pred Trgovačkim sudom u Osijeku je došlo isključivo iz razloga što tuženik nije želio isplatiti iznos nastale štete, a čime je za tužitelja nastala i daljnja šteta u vidu snošenja sudskih troškova i kamata. Nadalje, prema recentnoj sudskoj praksi, lovoovlaštenik se može osloboditi krivnje za štetni događaj samo ako je od osobe koja upravlja javnom cestom zatražio postavljanje znaka, no i u tim slučajevima je sudska praksa je neujednačena. U svakom slučaju oštećenik uvijek može potraživati isplatu štete u cijelosti od lovoovlaštenika ili osobe koja upravlja cestama, a lovoovlaštenik bi evenutualno imao pravo na potraživanje pola iznosa od pravne osobe koja upravlja javnom cestom. S obzirom da je tužitelj bio osiguran kod tuženika upravo za ovakav slučaj, svi navodi tuženika se ukazuju kao paušalni i nepodobni za raspravljanje.

4. U daljnjem tijeku postupka stranke su ostale kod početnih navoda.

5. Tijekom postupka sud je izvršio uvid te pročitao sadržaj isprava koje prileže spisu i to: dopis tužitelja od 28. lipnja 2022. (list 4. spisa), dopis Croatia osiguranja d.d. od 2. svibnja 2022. (list 5. spisa), dopis tužitelja od 02. svibnja 2023. (list 6. spisa), dopis tuženika od 2. svibnja 2023. (list 7. spisa), tužba Croatia osiguranja d.d. od 16. svibnja 2023., poziv tuženiku za podnošenje odgovora na tužbu Trgovačkog suda u Osijeku od 12. srpnja 2023. (list 8. i 10. spisa), opomena pred tužbu od 20. travnja 2023. (list 9. spisa), pregled otvorenih stavaka obveznika plaćanja (list 11. spisa), dopis Croatia osiguranja d.d. od 2. svibnja 2022. (list 12. spisa), potvrda PU Požeško Slavonske, PP Pakrac od 13. lipnja 2021. (list 13. – 14. spisa), Polica osiguranja od automobilske odgovornosti br. 012108148868 (list 15. spisa), prijava štete i odštetni zahtjev iz osiguranja automobilskog kaska od 14. lipnja 2021. (list 16. i 29. spisa), Uvjeti za osiguranje automobilskog kaska društva CROATIA OSIGURANJE d.d. (list 17. – 18. i 20. – 21. spisa), izvod po transakcijskom računu od 19. svibnja 2023. (list 22. spisa), tužba CROATIA OSIGURANJA d.d. (list 19., 23. i 27. spisa), Oznake štete:

21-AK-16168/2021 (list 24. i 26. spisa), preslika vozačke dozvole (list 25. spisa), Zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu od 13. lipnja 2021. (list 28. spisa), preslika prometne dozvole (list 30. – 31. spisa), pregled plaćanja šteta od 14. srpnja 2021. (list 32. spisa), fotografije štete (list 33. i 38. spisa), izjava o prijeboju broj 3590/2021. (list 34. spisa), Polica osiguranja EUROHERC, broj:

804271894 (list 35. i 39. spisa), račun broj 73/VP2/1 od 7. srpnja 2021. (list 36. spisa), izvod po transakcijskom računu od 25. rujna 2023. (list 37. spisa), Uvjeti za osiguranje izvanugovorne odgovornosti društva EUROHERC osiguranje d.d. (list 40. - 48. spisa), informacije za klijenta ili ugovaratelja osiguranja društva EUROHERC osiguranje d.d. (list 49. spisa), pregled preuzetin/neplaćenih šteta (list 50. spisa), Zapisnik o šteti na divljači od 13. lipnja 2021. (list 51. spisa), izvod po transakcijskom računu (list 52. spisa), detalji prometa računa (list 53. spisa) i pisani iskaz svjedoka i odgovorne osobe tužitelja (list 79. – 82. spisa).

6. Na pripremnom ročištu održanom 13. veljače 2025., na kojem je zaključen prethodni postupak te je temeljem odredbe čl. 461. a st. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 96/08 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08 – ispr., 57/11, 148/11 – proč. tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje u tekstu: ZPP) održana glavna rasprava te na kojem je ročištu glavna rasprava zaključena (čl. 304. ZPP-a), sud je odbio dokazne prijedloge tužitelja za saslušanjem svjedoka te odgovorne osobe tužitelja temeljem odredbe čl. 292. st. 4. ZPP-a jer je iste ocijenio protivnim načelu ekonomičnosti i svrsishodnosti sadržanom u odredbi čl. 10. st. 1. ZPP-a.

7. Izvedene dokaze sud je cijenio svakog zasebno i sve dokaze zajedno u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a te je na temelju rezultata provedenog postupka utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan u cijelosti.

8. Predmet ovog spora je tužiteljev zahtjev radi isplate iznosa koji je tužitelj isplatio društvu CROATIA OSIGURANJE d.d. temeljem presude zbog ogluhe poslovni broj P- 178/2023 koju je 12. rujna 2023. donio Trgovački sud u Osijeku u predmetu tužitelja CROATIA OSIGURANJE d.d. protiv ovdje tužitelja kao tuženika koji se vodio radi naknade štete nastale na vozilu osiguranika društva CROATIA OSIGURANJE d.d. povodom štetnog događaja koji se dogodio 13. lipnja 2021. kada je pred vozilo osiguranika tog društva istrčala srneća divljač i udarila ga, čime je na vozilu nastala imovinska šteta te predmetnom tužbom društvo CROATIA OSIGURANJE d.d. regresno od ovdje tužitelja (tamo tuženika) potražuje iznos nastale štete za popravak osobnog vozila.

9. Valja naglasiti kako iz sadržaja odgovora na tužbu proizlazi da tuženik ne osporava da je između njega kao osiguratelja i Ministarstva poljoprivrede kao ugovaratelja te ovdje tužitelja kao osiguranika u vrijeme nastanka predmetne nezgode bila sklopljena Polica osiguranja od odgovornosti broj: 804271894 (list 35. i 39. spisa).

10. Između stranaka su sporne aktivna i pasivna legitimacija, nastanak predmetnog štetnog događaja, osnova i visina utuženog potraživanja te utuženi tijek zakonskih zateznih kamata.

11. Odredbom čl. 921. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje: ZOO) propisano je da se ugovorom o osiguranju osiguratelj obvezuje ugovaratelju osiguranja isplatiti osiguraniku ili korisniku osiguranja osigurninu ako nastane osigurani slučaj, a ugovaratelj osiguranja se obvezuje osiguratelju platiti premiju osiguranja, dok je odredbom čl. 922. st. 1. ZOO-a propisano da je osigurani slučaj događaj prouzročen osiguranim rizikom.

12. Nadalje, odredba čl. 16. Uvjeta za osiguranje izvanugovorne odgovornosti društva EUROHERC osiguranje d.d. (list 40. - 48. spisa), a koji Uvjeti čine sastavni dio Police osiguranja broj: [broj police osiguranja] (list 35. i 39. spisa), uređuje obveze osiguranika nakon nastanka osiguranog slučaja te je tako t. 5. određeno da priznanje odgovornosti osiguranika ne povlači obvezu osiguratelja za nadoknadu štete. Osiguranik nije ovlašten da se bez prethodne suglasnosti osiguratelja izjašnjava o zahtjevu za naknadu štete, a osobito da ga prizna potpuno ili djelomično, da se o zahtjevu za naknadu štete nagodi, kao ni da izvrši isplatu, osim ako se prema činjeničnom stanju nije moglo odbiti priznanje, nagodba odnosno isplata, a da se time ne učini očigledna nepravda. Ako je osiguranik u zabludi smatrao da postoji njegova odgovornost ili da su ispravno utvrđene činjenice, to ga neće opravdati. Nadalje, t. 6. čl. 16. propisano je da ako oštećeni podnese tužbu za naknadu štete protiv osiguranika, osiguranik je dužan dostaviti osiguratelju sudski poziv odnosno tužbu i sve spise i podneske u svezi sa štetnim događajem i zahtjevom za naknadu štete.

13. Imajući u vidu da je tužitelj temeljem presude zbog ogluhe Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-178/2023 izvršio isplatu društvu CROATIA OSIGURANJE d.d., prema ocjeni ovog suda tužitelj je postupio suprotno gore citiranim odredbama čl. 16. t. 5. i t. 6. Uvjeta za osiguranje izvanugovorne odgovornosti društva EUROHERC osiguranje d.d. pri čemu je izostao intervencijski učinak odnosno ovdje tuženik je bio onemogućen uključiti se u parnicu pred Trgovačkim sudom u Osijeku na način da, štiteći svoju pravnu poziciju, pomogne ovdje tužitelju da uspije u tom sporu.

14. Ovdje valja ukazati i da činjenica da je tuženik obavješten o predmetnom štetnom događaju ne utječe na činjenicu da tuženik u parnici pred Trgovačkim sudom u Osijeku nije obaviješten o miješanju.

15. Valja naglasiti i da je prema ocjeni ovog suda pogrešno tužiteljevo tumačenje odredbe čl. 16. t. 5. gore navedenih Uvjeta. Naime, tužiteljeva tvrdnja da je nesporno nastao osigurani slučaj te da je do samog postupka pred Trgovačkim sudom u Osijeku došlo isključivo iz razloga što tuženik nije želio isplatiti iznos nastale štete nije ni od kakvog utjecaja na pravo ovdje tuženika da u parnici koja se vodila po regresnom zahtjevu društva CROATIA OSIGURANJE d.d. prema ovdje tuženiku aktivno sudjeluje u svojstvu umješača i pri tome poduzme odgovarajuće radnje i predloži adekvatne dokaze, i to iz razloga kako bi se uspjeh ovdje tužitelja u toj parnici posredno pozitivno odrazio na njegovu pravnu poziciju.

16. Pri tome valja ukazati i da se tužitelj poziva na recentnu sudsku praksu prema kojoj se lovoovlaštenik može osloboditi krivnje za štetni događaj samo ako je od osobe koja upravlja javnom cestom zatražio postavljanje znaka, dok s druge strane iz očitovanja samog tužitelja tuženiku od 28. lipnja 2022. (list 4. spisa) proizlazi da je prometni znak "divljač na cesti" bio postavljen.

17. Odredbom čl. 461.a ZPP-a, propisano je da su u postupku u sporovima male vrijednosti stranke dužne najkasnije u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznijetih činjenica (st. 2.), dok je st. 9. propisano da stranke mogu na pripremnom ročištu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu ili u podnescima iz st. 6. i 7. tog članka. Nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile na pripremnom ročištu protivno stavku 9. ovoga članka sud neće uzeti u obzir (st.10.). O gore navedenom stranke su i upozorene u pozivu na pripremno ročište.

18. Nadalje, odredbom čl. 219. st. 1. ZPP-a određeno je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. Ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8. ZPP-a) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP-a). Pravila o teretu dokazivanja obvezuju sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka, koja se na činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava. Dakle, dužnost stranaka jest da u parnici iznesu činjenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve te da predlože dokaze kojima se te činjenice mogu utvrditi. Na parničnim strankama je da sud uvjere u istinitost tvrdnji od kojih zavisi osnovanost njihovih zahtjeva. Njihova je dužnost također iznijeti činjenice i predložiti dokazna sredstva prikladna za stjecanje uvjerenja suda u istinitost tvrdnji od kojih zavisi osnovanost zahtjeva stranke. Ako stranka u tome ne uspije sud će iznijeti zaključak o nedokazanosti, odnosno o neistinitosti njene tvrdnje pa će njen zahtjev odbiti kao neosnovan. Dakle, osnovno načelo parničnog postupka je načelo stranačke istine. To znači da sud utvrđuje sporne činjenice na temelju onih dokaza koje su mu stranke ponudile. Stranke su u obvezi dokazati istinitost iznesenih tvrdnji pa ako stranka u tome ne uspije, njen zahtjev za pružanje pravne zaštite sud će odbiti, odnosno njen prigovor zahtjevu suprotne strane sud neće prihvatiti (čl. 7. i 219. ZPP-a). Prema tome, pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP-a) obvezuju sud uzeti kao nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka, koja se na tu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno odgovarajućih dokaznih sredstava.

19. Imajući u vidu gore navedeno utvrđenje, ovaj sud nije ulazio u ostale prigovore tuženika pa je primjenom odredaba čl. 16. t. 5. i t. 6. Uvjeta za osiguranje izvanugovorne odgovornosti društva EUROHERC osiguranje d.d. i čl. 7., 219. st. 1. i čl. 221.a ZPP-a te odredaba čl. 921. i 9. ZOO-a odlučeno kao u t. I. izreke.

20. Odluka o troškovima postupka iz t. II., III. i IV. izreke presude temelji se na odredbama čl.154. st.1., čl.155. i čl. 164. st. 1. i 2. ZPP-a.

21. Tuženiku je priznat kao potreban za vođenje postupka zatraženi trošak zastupanja po odvjetniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje: Tarifa) i to za: sastav odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. t. 1. OT-a) uvećan za 25 % PDV-a (Tbr. 46. OT-a) što ukupno iznosi 250,00 EUR te za zastupanje na ročištu održanom 13. veljače 2025. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. OT-a) uvećano za 25 % PDV-a (Tbr. 46. OT-a) što ukupno iznosi 250,00 EUR. Dakle, tuženiku je priznat zatraženi trošak parničnog postupka u iznosu od 500,00 EUR slijedom čega je odlučeno kao u t. II. izreke presude.

22. Tuženiku nije priznat zatraženi trošak za trošak "pristojbe po odluci suda" s obzirom da tako postavljen zahtjev nije u skladu s odredbom čl. 164. st. 2. ZPP-a, to jest isti nije određeno postavljen u pogledu visine samog zahtjeva. Slijedom navedenog odlučeno je kao u t. III. Izreke presude.

23. Odluku o parničnom trošku iz t. IV. izreke presude sud je donio primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a s obzirom da je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu.

Zagreb, 3. ožujka 2025.

SUDAC:

Aleksandra Gumzej

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petanest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude, odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu, i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske. U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka. U sporu male vrijednosti (do 6.636,14 EUR) presuda se ne može pobijati žalbom zbog nepotpuno ili pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Odluka se može pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 1.,2.,4.,5.,6.,8.,9.,10. i 11. Zakona o parničnom postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.