Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž Ob-58/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Mileni Frankić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja OĆL, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Miro Radelić, odvjetnik u Splitu, protiv tužene AĆL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Marija Perić, odvjetnica u Splitu, radi utvrđenja bračne stečevine, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj P Ob-65/2023-35 od 7. siječnja 2025., dana 3. ožujka 2025.
r i j e š i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja OĆL i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj P Ob-65/2023-35 od 7. siječnja 2025.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:
I. Ovaj sud se oglašava nenadležnim, ukidaju se provedene radnje u postupku i tužba se odbacuje.
II. Dužan je tužitelj naknaditi tuženoj u roku od 15 dana parnični
trošak u iznosu od 10.000,00 eur.
2. Protiv navedenog rješenja žali se tužitelj zbog svih zakonskih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23-dalje ZPP), uz prijedlog da se navedeno rješenje preinači, podredno ukine i predmet vrati na ponovan postupka, uz naknadu troškova žalbenog postupka sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja do konačnog namirenja.
3. Ispitujući pobijano rješenje kao i postupak koji mu je prethodio ovaj sud ne nalazi da je sud prvog stupnja počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2 ZPP, na koje povrede ovaj sud na temelju čl. 365. st. 2 ZPP pazi po službenoj dužnosti.
4. Ocjenjujući nadležnost suda u Republici Hrvatskoj za odlučivanje u ovom sporu sud prvog stupnja je primjenom Zakona o međunarodnom privatnom pravu ("Narodne novine", broj: 101/17 i 67/23-dalje: ZMPP) utvrdio da se nadležnost procjenjuje prema Uredbi Vijeća (EU) broj 2016/1103 od 24. lipnja 2016. o provedbi pojačane suradnje u području nadležnosti, mjerodavnog prava te priznavanja i izvršenja odluka u stvarima bračno-imovinskih režima (Službeni list br. 183,8.7.2016., dalje Uredba), kako to propisuje citirana odredba.
5. Sukladno čl. 6., 8., 22. Uredbe sud zaključuje da nije nadležan za postupanje po tužbi tužitelja jer je tužena u vrijeme podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari imala uobičajeno boravište u [adresa], pa pozivom na odredbu čl. 16. st. 3. ZPP odlučuje pod toč. I. izreke ovog rješenja.
6. Činjenična utvrđenja, kao i primjenu materijalnog prava i ovaj sud prihvaća kao pravilne.
7. Predmet ovog postupka su imovinski odnosi bračnih drugova.
8. Odredbom čl. 49. st. 1. ZMPP, nadležnost i mjerodavno pravo za imovinske odnose bračnih drugova određuje prema Uredbi. Navedenom Uredbom u čl. 2. (a) određeno je da "bračnoimovinski režim" znači skup pravila koja se tiču imovinskih odnosa između bračnih drugova i u njihovim odnosima s trećim stranama, kao rezultat braka ili njegova razvrgnuća.
9. U skladu s navedenim razvidno je da je sud prvog stupnja osnovano i pravilno primijenio Uredbu prilikom odlučivanja o pitanju nadležnosti, za koju je relevantno pitanje uobičajenog boravišta.
10. U čl. 6. Uredbe određeno je da je za odlučivanje o bračnoimovinskom režimu bračnih drugova nadležan sud:
a) na čijem državnom području bračni drugovi imaju uobičajeno boravište u trenutku pokretanja postupka pred sudom, ili, u suprotnom
b) na čijem su državnom području bračni drugovi imali zadnje uobičajeno boravište ako jedan od njih još uvijek tamo boravi u trenutku pokretanja postupka pred sudom, ili, u suprotnom
c) na čijem državnom području protustranka ima uobičajeno boravište u trenutku pokretanja postupka pred sudom, ili, u suprotnom
d) zajedničkog državljanstva bračnih drugova u trenutku pokretanja postupka pred sudom.
11. U čl. 8. Uredbe određeno je da osim nadležnosti koja je ranije navedena, nadležan je i sud države članice čije je pravo mjerodavno na temelju čl. 22. ili čl. 26. st. 1. točka a ili b, a pred kojim se tuženik upusti u postupak.
12. U čl. 22. Uredbe određeno je da bračni drugovi mogu sporazumno odrediti pravo mjerodavno za bračnoimovinski režim, a koji sporazum mora biti sastavljen u pisanom obliku, dok je čl. 26. Uredbe određeno da je u slučaju nepostojanja sporazuma, mjerodavno pravo države
a) prvog zajedničkog uobičajenog boravišta bračnih drugova nakon sklapanja braka, ili, u suprotnom
b) zajedničkog državljanstva bračnih drugova u trenutku sklapanja braka.
13. Dakle, nadležnost se, a kako je to pravilno učinio sud prvog stupnja, određuje u konkretnom slučaju prema čl. 6. Uredbe Vijeća (EU) 2016/1103, odnosno po ljestvici poveznica u svrhu utvrđivanja nadležnosti, a radi povećanja mobilnosti građana i osiguravanja postojanja stvarne poveznice između bračnih drugova i države članice u kojoj se nadležnost izvršava; pa su tako nadležni sudovi države članice uobičajenog boravišta bračnih drugova u trenutku pokretanja postupka pred sudom ili, u suprotnome, sudovi države članice na čijem su području bračni drugovi imali posljednje uobičajeno boravište ako jedan od njih još uvijek tamo boravi u trenutku pokretanja postupka pred sudom ili, u suprotnome, sudovi države članice na čijem području protustranka ima uobičajeno boravište u trenutku pokretanja postupka pred sudom ili, u suprotnome, sudovi države zajedničkog državljanstva bračnih drugova u trenutku pokretanja postupka pred sudom; a do određivanja nadležnosti prema sljedećoj poveznici dolazi tek ako se nadležnost neke od država članica ne može odrediti prema prethodnoj poveznici.
14. Kako je u postupku utvrđeno da je tužena u vrijeme podnošenje tužbe u ovoj pravnoj stari imala uobičajeno boravište u [adresa] (koje utvrđenje tužitelj žalbom određeno niti ne spori), upravo su sudovi Republike Njemačke prema čl. 6. Uredbe nadležni za odlučivanje u ovom postupku iz kojih razloga se pravilno sud prvog stupnja oglasio apsolutno nenadležnim primjenom odredbe čl. 16. st. 3.
ZPP te pravilno odbacio tužbu tužitelja.
15. Glede žalbenih navoda u svezi primjene odredbe čl. 1. Uredbe valja reći da je tom odredbom iz područja primjene Uredbe isključena priroda stvarnih prava povezanih s imovinom što u osnovi znači da Uredba ne uređuje stvarna prava, niti njihove upise u npr. zemljišne knjige, ali ne dopušta nacionalnim propisima da onemoguće priznanje u državi članici subjektivnih prava stečenih prema stranom mjerodavnom pravu, bilo zbog nepoznavanja te vrste subjektivnih prava ili zbog neispunjenih pretpostavki za upis, ako je upis pretpostavka za stjecanje toga prava.
16. Iz navedenog slijedi da odredba čl. 1. Uredbe odnosi se na primjenu materijalnog prava o kojem ne može odlučiti nenadležni sud, pa su izneseni žalbeni navodi neodlučni za odlučivanje o procesno pravnom pitanju nadležnosti.
17. Stoga, suprotno mišljenju tužitelja u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni odredbe čl. 56. ZPP jer isti ne dolazi do primjene s obzirom na Uredbu. Republika Hrvatska je punopravna članica Europske unije od 1. srpnja 2013. od kada se i pravo Europske unije primjenjuje i čini dio njezinog pravnog poretka i takvo je pravo nadređeno onom nacionalnom.
18. I odluku o troškovima postupka pravilna je i zakonita, kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP) tako i po visini (čl. 155. st. 1. ZPP) dosuđenih troškova, a koju tužitelj određeno osporava samo kroz osporavanje zakonitosti ove procesne odluke o nenadležnosti. Tužitelj nije naveo druge određene razloge protiv odluke o trošku, a na pogrešnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima sud ne pazi po službenoj dužnosti.
19. Tužitelj nije uspio sa žalbom pa troškovi žalbenog postupka padaju na njegov teret (čl. 154. st. 1. u vezi s čl. 166. st. 1. ZPP).
U Zagrebu 3. ožujka 2025.
Sutkinja:
Milena Frankić
