REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
STALNA SLUŽBA U POŽEGI
Sv. Florijana 2, Požega
Poslovni broj: Gž-351/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branimira Miljevića kao predsjednika vijeća, Branke Ribičić, kao suca izvjestitelja i Berislava Devčića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupanog po OD Grgić i Partneri iz Zagreba, Ulica Grada Vukovara 282 protiv tuženika FO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Željku Štapeku, odvjetniku iz Karlovca, radi isplate, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj 11 P-423/2022-25 od 8. veljače 2024. u sjednici vijeća održanoj 3. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e
Žalba tuženika odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj 11 P-423/2022-25 od 8. veljače 2024., u cijelosti.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda suđeno je:
I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.654,46 EUR-a s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 21.03.2020 godine do 31. prosinca 2022.g. po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate od strane Hrvatske narodne banke za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za tri postotna poena, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenim iznosima bruto plaće, a od 01. siječnja 2023.g. do isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju prouzročene troškove ovog parničnog postupka isplatom iznosa 1.922,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude tj. 08. veljače 2024. godine uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena do isplate, sve u roku od 15 dana
2. Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsku presudu pobija tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže presudu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja uz obvezu da tuženiku naknadi parnični trošak, podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
2.1. U sadržaju žalbe tuženik navodi kako temeljem članka 7. Zakona o parničnom postupku više ne postoji dužnost suda da potpuno i istinito utvrdi sporne činjenice , da na pripremnom ročištu sud nije postupio u skladu sa odredbom članka 292. Zakona o parničnom postupku jer na tom ročištu nije odredio koji će se dokazi provesti, da na tom ročištu ni jedna od stranaka nije predložila toksikološko vještačenje, da je sud potpuno samoinicijativno odredio navedeno vještačenje rješenjem od 15. rujna 2023., a da prethodno strankama nije omogućio da se o tome izjasne, da je na opisani način sud učinio relativno bitnu povredu postupka jer je nepravilno primijenio odredbe članka 292. i članka 7. ZPP-a. Nastavno tuženik osporava nalaz i mišljenje toksikološkog vještačenja da je bio pod utjecajem alkohola u trenutku prometne nezgode. Smatra da zbog navedenog presude nema razloge o odlučnim činjenicama tako da je učinjena bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.
3. U odgovoru na žalbu tužitelj osporava žalbene navode tuženika, ističe kako su neosnovani navodi tuženika da je sud prvog stupnja povrijedio odredbe članka 292. ZPP-a budući da su na pripremnom ročištu i tužitelj i tuženik iznijeli i svoje činjenične navode kao i dokaze na te iste navode, što je razvidno iz samog zapisnika sa ročišta od 11. studeni 2022., da je tužitelj u tužbi predložio kao dokaz provedbu toksiološkog vještačenja, te saslušanje svjedoka odnosno oštećenog sudionika prometne nezgode DO i službenu osobu koja je vršila očevid IO, zatim pribavljanje prekršajnog spisa, pri kojim dokazima je tužitelj ostao i na pripremnom ročištu. Tužitelj dalje navodi kako je 23.03.2023. održana glavna rasprava gdje je iz zapisnika razvidno da je pribavljen prekršajni spis i da su pozvani predloženi svjedoci, da je na tom ročištu saslušan svjedok DO, a na ročištu 15. rujna 2023. saslušan je i policijski službenik, te je na istom ročištu određeno toksiološko vještačenje na koje punomoćnik tuženika nije imao nikakvih primjedbi, da je Centar za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja Ivan Vučetić dostavio nalaz i mišljenje koji je dostavljen strankama pri čemu tuženik nije iznio primjedbe niti prigovore na zaprimljeni nalaz i mišljenje. Tužitelj se nastavno poziva i na sudsku praksu više drugostupanjskih sudova prema kojoj se napuštanje mjesta prometne nezgode prije dolaska policije smatra izbjegavanjem alkotesitranja što za posljedicu ima gubitak prava iz osiguranja.
4. Žalba tuženika nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji je prethodio donošenju iste, ovaj sud ne nalazi da bi bila učinjena neka od bitnih povreda postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, 80/22 dalje u tekstu: ZPP).
5.1. Suprotno navodima žalbe za svoju odluku i izneseni pravni stav, prvostupanjski sud je dao jasne razloge o odlučnim činjenicama, koji nisu u suprotnosti sa provedenim dokazima i sadržajem isprava, te presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, tako da nije učinjena ni bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju u navodima žalbe ukazuje tuženik.
5.2. Ovaj sud ne nalazi osnovanim ni žalbeni razlog relativno bitne povrede postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi sa člankom 292. i člankom 7. ZPP-a, jer prema raspravnim zapisnicima proizlazi da su stranke ostale kod činjeničnih navoda i dokaznih prijedloga sadržanih u tužbi i odgovoru na tužbu, a koje dokaze je sud izveo.
6. U ovom predmetu tužitelj je protiv tuženika podnio tužbu radi isplate regresa temeljem odredbe članka 24. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, te Općih uvjeta za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti prema kojima osigurana osoba gubi prava iz osiguranja u slučaju kada vozač upravlja vozilom pod utjecajem alkohola, droga te psiho aktivnih lijekova ili drugih psiho aktivnih tvari. Suprotno navodima žalbe prvostupanjski sud nije po službenoj dužnosti provodio toksikološko vještačenje, jer je tužitelj uz ostale dokaze i taj dokaz predložio još u tužbi, a prema sadržaju raspravnih zapisnika proizlazi da je prvostupanjski sud prihvatio provesti predložene dokaze pa i navedeno vještačenje, da se tuženi tome nije protivio, te da je prvostupanjski sud rješenjem od 18. rujna 2023. odredio da će se toksikološko vještačenje na okolnost da li je tuženik u trenutku prometne nezgode bio pod utjecajem alkohola i u kojoj koncentraciji povjeriti Centru za forenzička ispitivanja , istraživanja i vještačenja " Ivan Vučetić " iz Zagreba koje rješenje je dostavljeno parničnim strankama.
7. Navodima žalbe nije dovedeno u sumnju po prvostupanjskom sudu utvrđeno činjenično stanje kao ni primjena materijalnog prava, jer je uvidom u isprave u spisu, saslušanjem svjedoka i toksikološkim vještačenje, nedvojbeno utvrđeno da je tuženik kao osiguranik tužitelja skrivio prometnu nezgodu 24. siječnja 2020 oko 15,40 sati kao što to proizlazi iz presude Općinskog suda u Karlovcu Prekršajni odjel posl. br. 28 Pp P-313/2020-23 od 9. veljače 2021., da prema Zapisniku o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu, proizlazi da je kod tuženika prilikom ispitivanja obavljenog u 16,40 sati zabilježena koncentracija alkohola 1,01 g/kg, da je tužitelj podmirio štetu nastalu drugom sudioniku prometne nezgode MO u iznosu od 20.000,00 kuna dana 20. 3.2020. , da je nesporno tuženik u vrijeme štetnog događaja bio osiguran kod tužitelja od automobilske odgovornosti.
7.1. Budući je tuženik napustio mjesto prometne nezgode prije dolaska policije, te je ispitivanje prisutnosti alkohola izvršeno naknadno kod kuće tuženika, a tuženik je tvrdio da je alkohol pio nakon prometne nezgode u količini od tri gemišta, osnovano je prvostupanjski sud proveo toksikološko vještačenja kojim je utvrđeno da je tuženik u trenutku prometne nezgode imao koncentraciju apsolutnog alkohola u krvi od najmanje 0,90 g/kg do 0,98 g/kg ovisno o tjelesnoj masi, što znači da je vozio pod utjecajem alkohola.
8. Stoga je tuženik temeljem članka 24. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, te odredbe A.1.2. Uvjeta za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti tuženika , u obvezi tužitelju naknaditi regresno potraživanje kako je to naloženo prvostupanjskom presudom, zajedno sa parničnim troškovima.
9. Radi iznesenog je žalba tuženika odbijena kao neosnovana i temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a, potvrđena prvostupanjska presuda.
U Požegi, 3. ožujka 2025.
Predsjednik vijeća
Branimir Miljević
