REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] Ž 5

Poslovni broj: Us I-2017/2024-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Mariji Renner Jakovljević, uz sudjelovanje zapisničarke Adriane Tokić, u upravnom sporu tužiteljice ŽH (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], koju zastupaju opunomoćenici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Stanić i partneri d.o.o., u Rijeci, Riva 4, protiv tuženika Nacionalnog vijeća za visoko obrazovanje, znanost i tehnološki razvoj (OIB: 52634238587), Zagreb, Donje Svetice 38/V, radi izbora na više znanstveno-nastavno radno mjesto, 3. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se Odluka tuženika Nacionalnog vijeća za visoko obrazovanje, znanost i tehnološki razvoj, Matičnog odbora za interdisciplinarno znanstveno područje – različita znanstvena područja i polja, KLASA: UP/I-640-03/24-01/725, URBROJ: 355- 06-04-24-06 od 18. listopada 2024. i predmet se vraća tuženiku na ponovni postupak, u kojem ponovljenom postupku je tuženik obvezan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjem i primjedbama izraženim u obrazloženju ove odluke.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi trošak upravnog spora u iznosu od 3.750.00 eura (slovima: tri tisuće sedamsto pedeset eura) u roku od 30 dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima ovog upravnog spora, dok se u preostalom dijelu do iznosa od 3.869,45 eura odbija zahtjev tužiteljice za nadoknadu troškova upravnog spora.

obrazloženje

1. Osporavanom Odlukom Nacionalnog vijeća za visoko obrazovanje, znanost i tehnološki razvoj, Matičnog odbora za interdisciplinarno znanstveno područje – različita znanstvena područja i polja, KLASA: UP/I-640-03/24-01/725, URBROJ: 355- 06-04-24-06 od **.**.2024., dr.sc. ŽH (ovdje tužiteljica) docentica Akademije primijenjenih umjetnosti Sveučilišta u Rijeci, ne ispunjava uvjete propisane odredbama Pravilnika o uvjetima za izbor u znanstvena zvanja („Narodne novine“ broj 28/17,72/19, 21/21 i 111/22 u nastavku teksta Pravilnik) u postupku izbora na više znanstveno-nastavno radno mjesto izvanrednog profesora u interdisciplinarnom znanstvenom području, polje obrazovne znanosti.

2. Osporavajući zakonitost citirane Odluke tuženika Nacionalnog vijeća za visoko obrazovanje, znanost i tehnološki razvoj, Matičnog odbora za interdisciplinarno znanstveno područje – različita znanstvena područja i polja KLASA: UP/I-640-03/24- 01/725, URBROJ: 355-06-04-24-06 od 18. listopada 2024. tužiteljica je pravovremeno podnijela tužbu, koja je kod ovoga suda zaprimljena 22. studenoga 2024. pod gore navedenim poslovnim brojem, a u kojoj je tužiteljica u bitnome navela da je osporavana Odluka tuženika protivna odredbama relevantnih propisa koji se primjenjuju u konkretnom slučaju i to protivno odredbama Pravilnika i Pravilnika o ustroju, nadležnosti i načinu rada matičnih odbora („Narodne novine“ broj 3/24). U svezi s tim istaknula je, da Pravilnik ne radi nikakvu razliku u odnosu na srednjoškolske udžbenike i/ili njihova poglavlja niti ih diskriminira kao znanstvene radove, već u članku 17.stavak 8 Pravilnika propisuje, da se znanstvena knjiga ili udžbenik čiji je izdavač sveučilište ili fakultet i ili drugi domaći ili strani znanstveno ugledni izdavač vrednuju kao 3 (a 2) rada, a da se poglavlje u takvoj knjizi vrednuje kao 1 (a 2) rad. Stoga tužiteljica tvrdi da suprotno mišljenju tuženika, u konkretnom slučaju se radi o znanstvenim radovima, a isto je dodatno obrazložilo u obje tražene dopune mišljenja i Stručno povjerenstvo kada je u Izvješću iz rujna i listopada 2024. navelo da se navedena poglavlja mogu smatra dostatnim doprinosom tužiteljice, iz razloga pobliže navedeno na stranici 16. dopune mišljenja. S tim u svezi tužiteljica je napomenula, da je Stručno povjerenstvo dostavilo tuženiku cjelokupnu traženu dokumentaciju i poveznice na sve dostupne materijale, što se potvrđuje i u samoj osporavanoj Odluci, zbog čega pogrešno tuženik navodi da se navedena 2 poglavlja ne mogu smatrati znanstvenim radovima, jer su objavljeni u udžbeniku za srednju školu koji je priručnik u nastavi, a što je suprotno gore navedenim odredbama Pravilnika, a što je dovelo do pogrešne primjene materijalnog prava. Nadalje,, tužiteljica navodi kako pogrešno tuženik smatra da recenzije za koje Stručno povjerenstvo tvrdi da su nezavisne, imaju sve značajke“ uredničke recenzije“. Smatra da je takav zaključak tuženika protivan odredbama Pravilnika, jer su publikacije uspješno prošle dvije nezavisne recenzije i biti će upućene na procjenu odobravanja na nadležne institucije, dok Pravilnik o uvjetima za izbor u znanstvena znanja, u članku 17. stavka 2. propisuje da pod pojmom znanstveni rad se podrazumijeva znanstveni članak objavljen ili je prihvaćen za objavljivanje u znanstvenoj publikaciji s neovisnom recenzijom, zbog čega da je svojom proizvoljnom ocjenom tuženik navedenu dvostruko neovisnu recenziju, što predmetna dva poglavlja čini znanstvenim radom, potpuno proizvoljno i neargumentirano proglasio uredničkom, usprkos tome što na službenoj stranici projekta, eksplicitno piše da je publikacija prošla dvostruku neovisnu recenziju. Naposljetku, u odnosu na navode tuženika iz osporavane Odluke da niti jedno od predmetna dva poglavlja nije navedeno u bazi Hrvatske znanstvene bibliografije u (CROSIS-CROSBI) niti da se navodi u popisu publikacija tužiteljice, tužiteljica navodi da je i u tim navodima razvidno postupanje tuženika protivno odredbama Pravilnika o ustroju nadležnosti i načinu rada matičnih odbora i to članka 11. stavka 2 navedenog Pravilnika, budući je tuženik dvaput vraćao mišljenje na dopunu Stručnom povjerenstvu, no nije dao naputak sukladno navedenoj odredbi Pravilnika, nego tek u pobijanoj Odluci prvi put spominje navođenje u bazu Hrvatske znanstvene bibliografije i u popisu publikacija tužiteljice, a da u tom smislu prethodno nije dao nikakav naputak za dopunu mišljenja. Tvrdi da je tuženik takav naputak dao, bila bi ispunjena svrha navedene odredbe članka 11. stavka 2. Pravilnika o ustroju i nadležnosti i načinu rada matičnih odbora te bi tužiteljica i Stručno povjerenstvo imali mogućnost postupiti sukladno očekivanjima tuženika. Tužiteljica bi mogla reagirati i upisat radove u taj sustav, kao i unijeti ih u tablice. Zaključno, tužiteljica napominje kako se predmetna dva poglavlja, dva znanstvena rada samo navode kao uvjet samostalnog znanstvenog rada i rada na hrvatskom jeziku (članaka 17. stavak 13. i 14 Pravilnika) pa zato ih u tablicama nije ni uključila u ukupne bodove te da ona i bez predmetna dva rada koja su tuženiku sporna, imala 112 % od traženih 65 % za predmetni izbor u zvanje u polju obrazovnih znanosti pa je tužiteljica na navedene okolnosti iz tužbe predložila svoje saslušanje, a u tužbenom zahtjevu predložila je da se poništi osporavana Odluka tuženika od 18. listopada 2024. i usvoji zahtjev tužiteljice za izbor u više znanstveno radno mjesto izvanrednog profesora, u interdisciplinarnom znanstvenom području, polje obrazovne znanosti, odnosno da se utvrdi da tužiteljica ispunjava uvjete za taj izbor, sve uz nadoknadu troška upravnog spora.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu zaprimljenim kod ovog suda 7. siječnja 2025., u bitnome naveo da u cijelosti ostaje kod svih navoda iznesenih u osporavanoj Odluci u kojoj je tuženik utvrdio da tužiteljica ne ispunjava uvjete propisane odredbama Pravilnika, u postupku izbora na više znanstveno-nastavno radno mjesto, izvanrednog profesora u interdisciplinarnom znanstvenom području, polje obrazovne znanosti pa je predložio da se odbije tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan.

4. Naime, tuženik u odgovoru na tužbu pojašnjava da dva poglavlja objavljena u udžbeniku i priručniku za nastavu u srednjoj školi, ne predstavljaju ispunjenje kriterija iz članka 17. stavka 13. i 14 Pravilnika, a kojima je propisano da za izbor u znanstveno zvanje znanstvenog suradnika, pristupnik mora imati najmanje jedan samostalni znanstveni rad (mora mu biti jedini autor), a za izbor u svako više zvanje, pristupnik mora imati najmanje jedan samostalan znanstveni rad objavljen nakon prethodnog izbora. Za izbor u znanstveno zvanje znanstvenog suradnika. kao i za izbor svako više zvanje (nakon prethodnog izbora), pristupnik mora imati najmanje jedan znanstveni rad objavljen na hrvatskom standardnom jeziku. Tvrdi, da je uvjet da bi se neki pisani uradak mogao smatrati znanstvenim radom, činjenica da je objavljen u znanstvenoj publikaciji, a također takav rad mora imati strukturu i značajke koji su karakteristični za znanstveni rad, a to su sažetak, ključne riječi, uvod, materijale i metode, rezultate, raspravu, zaključak i citiranu literaturu, kao i druge relevantne izvore, dok pregledom strukture i ustroja poglavlja u udžbeniku, kojem je tužiteljica autorica, se ne može utvrditi niti jedna od navedenih činjenica niti značajki znanstvenog rada.

5. Tuženik, nadalje smatra da tužiteljica također pogrešno tumači odredbe Pravilnika navodeći da se u članku 17. stavku 8 Pravilnika ne pravi razlika u odnosu na srednjoškolske udžbenike ili njihova poglavlja niti ih se diskriminira kao znanstvene radove, već samo propisuje da je za izbor potrebna publikacija u znanstvenoj knjizi ili udžbeniku, čiji izdavač je sveučilište ili fakultet ili drugi domaći ili strani znanstveno ugledni izvođač. Tvrdi da bi i u takvom tumačenju Pravilnika, opet bio sporan dio, u koji bi se od ovih kategorija izdavača, mogla svrstati I. gimnazija u Zagrebu, jer I. gimnazija u Zagrebu niti na koji način nije znanstveno ugledni izdavač, što se može provjeriti kod stručnjaka za bibliometriju Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, te bilo koje sveučilišne knjižnice ili znanstvene baze. Također, u prilog navodima da se I. gimnazija u Zagrebu ne može smatrati znanstveno uglednim izdavačima u smislu članka 17. stavka 8. Pravilnika, govori činjenica da se za sporni udžbenik „Poduzetništvo“ nije zatražio niti ISBN (Međunarodni standardni knjižni broj) što je uobičajena praksa za svaku objavljenu knjigu, a pogotovo za sve publikacije priznatih izdavača. Napominje i da sama činjenica, da je udžbenik prošao iz projekta kojeg sufinancira Europska unija niti na koji način ne čini poglavlja koje takav udžbenik sadrži znanstvenim, kao i činjenica da Stručno povjerenstvo smatra da udžbenik ima važan nacionalni značaj i da je potpora razvoju hrvatskog kvalifikacijskog okvira, također ne daje radu direktnu poveznicu sa znanošću, kao niti mišljenje Stručnog povjerenstva da u sklopu projekta objavljeni udžbenik i priručnik što nadilazi okvire stručnog rada, ne znači istovremeno da se radi o znanstvenim radovima. Naposljetku, tuženik ukazuje na pogrešno tumačenje i shvaćanje smisla znanstvenih recenzija i načina kako se one u znanosti rade, jer usprkos činjenici što je Stručno povjerenstvo neovisne recenzije čitavog udžbenika prepoznalo kao neovisne recenzije i što je na službenoj stranici projekta navedeno da je sporna publikacija prošla dvostruku neovisnu recenziju, u predmetnom postupku se ne radi o recezentskom postupku karakterističnom za znanstvene radove, jer je takav recezentski postupak specifičan za svaki pojedini znanstveni rad te ih objavljuju recezenti, znanstvenici specifični za rad koji recenziraju, upisani u registar znanstvenika, koji imaju akademski stupanj ili su međunarodno priznati ugledni znanstvenici. U tom smislu tuženik navodi da jedan od recenzenata udžbenika, nema doktorat znanosti i nije upisan u registar znanstvenika niti po svojem akademskom obrazovanju ne pripada području društvenih znanosti kojem bi pripadao navedeni udžbenik i poglavlja, već je po struci diplomirani inženjer šumarstva i drvne tehnologije. Zaključno, vezano za navode tužiteljice kako CROSIS sustav nema nikakvu težinu u smislu kategorizacije ili vrednovanja radova, jer autori sami upisuju svoje radove u sustav, slijedom čega je tužiteljica mogla upisati svoje radove, tuženik pojašnjava da ukoliko netko upiše pogrešnu kategoriju rada u taj sustav administratori sustava u relativno kratkom roku ispravljaju to i stavljaju odgovarajuću kategoriju, što znači da postoje određeni kolektivni elementi te iako taj sustav nije meritoran za izbore u znanstvena zvanja, isti se navodi kao primjer te se postavlja pitanje zašto sama tužiteljica svoje radove nije unijela u isti sustav ukoliko smatra da su sporna poglavlja dio njezinog znanstvenog opusa i djelovanja. Stoga je tuženik predložio da se odbije tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan.

6. U podnesku zaprimljenim kod ovoga suda 24. siječnja 2025. tužiteljica je, očitujući se na navode tuženika iz odgovora na tužbu u cijelosti ustrajala kod svih navoda iz tužbe i tužbenog zahtjeva postavljajući pitanje zbog čega predmetna dva rada ne bi predstavljala znanstveni rad imajući u vidu odredbe Pravilnika pa tužiteljica smatra da tuženik višestruko pogrešno tumači i primjenjuje relevantne odredbe Pravilnika u smislu da odbacuje pisanu potvrdu da se radi o publikaciji s dvostrukom neovisnom recenzijom, te recenziju predmetna dva poglavlja paušalno proglašava „uredničkom“, a također tuženik pogrešno tvrdi da znanstvenom radu nije mjesto u udžbeniku općenito, čime tuženik iznosi shvaćanje koje nema veze s odredbama Pravilnika. Ističe da je logički neodrživo da tuženik ignorira mišljenje Stručnog povjerenstva koje jasno obrazlaže da navedena dva rada treba smatrati dostatnim doprinosom tužiteljice, imajući na umu inovativnu dimenziju i nacionalni značaj publikacije, jer predstavlja jedinstveni sadržaj tog tipa te podupire razvoj Hrvatskog kvalifikacijskog okvira, a tiskana je dvojezično i sufinancirana sredstvima Europske unije pa posjeduje međunarodnu relevantnost. Što se tiče ISBN-broja koji se navodi u odgovoru tuženika na tužbu, kao i pozivanje tuženika na opis radova u CRORIS sustav tužiteljica oba argumenta smatra irelevantnim za rješavanje ovog upravnog spora, jer je činjenica da je ISBN-broj identifikator knjiga i drugih omeđenih publikacija bez obzira na vrstu i medij na kojem se objavljuju, a to uključuje knjige, zvučne knjige, zemljovide, videozapisi i različite oblike publikacija pa samim time i ISBN nije dokaz o vrsti niti „razini“ publikacije, a jednako tako iz razloga što autori sami unose svoje radove u CRORIS sustav, a nisu ih ni obvezni unositi u isti, unos radova u CRORIS sustav nije meritoran za izbore u znanstvena zvanja, a što sam tuženik potvrđuje u svom odgovoru. Naposljetku tužiteljica je napomenula da predmetne radove u udžbeniku uopće nije računala u ukupne bodove unutar kategorije A1, A2 i A3 rada, nego ih je samo navela kao uvjete, a u ukupnim bodovima za ostale radove imala je preko 100 % od traženih 65 % pa se drugim riječima ne radi o rubnom zadovoljavanju kriterija s obzirom da je tužiteljica imala gotovo dvostruko više od potrebnih minimalnih bodova. Stoga je tužiteljica ustrajala kod navoda iz tužbe i tužbenog zahtjeva.

7. U ovom upravnom sporu 27. veljače 2025. održano je ročište za raspravu u prisutnosti opunomoćenice tužiteljice i opunomoćenika tuženika, pa je strankama u skladu sa odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima Narodne novine (broj 36/24 u nastavku teksta ZUS) data mogućnosti izjasniti se o svim zahtjevima i navodima te činjeničnim i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje ovog upravnog spora. Na istom ročištu za raspravu stranke su u cijelosti ostaje kod svih svojih navoda i dokaznih prijedloga, nakon čega je odbijen dokazni prijedlog tužiteljice za njezinim saslušanjem, jer izvođenje istog nije bilo nužno niti odlučno za rješavanje ovog pravnog spora, a tužiteljica je osobno na zapisnik iznosila navode vezane za rješavanje ove upravne stvari, nakon čega je izveden dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka te je rasprava zaključena.

8. Uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka (kojeg je tuženik dostavio ovome sudu uz odgovor na tužbu 7. siječnja 2025.) utvrđeno je, da je tužiteljica podnijela zahtjev za izbor na više znanstveno-nastavno radno mjesto izvanrednog profesora u interdisciplinarnom znanstvenom području, znanstveno polje obrazovne znanosti te da je osporavanom Odlukom tuženika od 18. listopada 2024. tuženik utvrdio da tužiteljica ne ispunjava uvjete propisane odredbama Pravilnika u postupku izbora na više znanstveno-nastavno radno mjesto izvanrednog profesora u interdisciplinarnom znanstvenom području, polje obrazovne znanosti, uz pojašnjenje kako je tuženik utvrdio da se navedena poglavlja u udžbeniku i priručniku za nastavu predmeta Poduzetništvo u gimnazijama i drugim srednjim školama (V I,; L.; Đ, M.; A. G.; VH, O,; VH, T,; Z, G.; ŽH, M.; S, Ž., 2014.), ŽH: Organizacijske vještine: vještine participativnog vođenja (str. 104 do 110) i ŽH: Među kulturalne kompetencije (str. 110 do 117) ne mogu smatrati znanstvenim radovima, jer su objavljeni u udžbeniku za srednju školu koji je priručnik u nastavi, a recenzije za koje Stručno povjerenstvo tvrdi da su nezavisne, imaju sve značajke uredničke recenzije, a što se ne smatra neovisnom recenzijom, odnosno ne smatra se dovoljnom za kategorizaciju rada kao znanstvenoga rada te niti jedno od navedenih poglavlja za koje se navode da su znanstveni radovi ,nije navedeno u bazi Hrvatske znanstvene bibliografije, (CRORIS-CROSBI) niti se navodi u popisu publikacija pristupnice na način da su prikazani detaljni podaci, kategorizacija, opis rada, njegovi znanstveni doprinos, znanstveni doprinos pristupnice i udio pripadnosti izbornim poljima (u Mišljenju pod naslovom „2.1 objavljeni znanstveni radovi po kategorijama“) pa je tuženik na šestoj sjednici održanoj 18. listopada 2024. utvrdio kako tužiteljica ne ispunjava uvjete propisane odredbom članka 36. Pravilnika u postupku izbora na više znanstveno nastavno radno mjesto izvanrednog profesora interdisciplinarnom znanstvenom području, polje obrazovne znanosti (pedagogija).

9. Utvrđeno je, da osporavajući zakonitost citirane odluke tuženika, tužiteljica je pokrenula upravni spor koji se pred ovim sudom vodi pod gore navedenim poslovnim brojem.

10. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, ovaj sud je utvrdio, da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan iz niže obrazloženih razloga.

11. Naime, odredbom članka 11. stavka 2. Pravilnika o ustroju nadležnosti i načinu rada matičnih odbora propisano je da iznimno matični odbor može vratiti elektroničkim putem mišljenje Stručnog povjerenstva na dopunu najviše dva puta uz obvezni naputak kojim se određuje na koji način i u čemu te u kojem roku je Stručno povjerenstvo dužno dopuniti mišljenje.

12. Nije sporno da je tuženik na sjednici održanoj 18. srpnja 2024. zatražio od Stručnog povjerenstva dopunu dokumentacije i mišljenja u kojem će isto povjerenstvo pojasniti na koji način su navedena poglavlja u udžbeniku ocijenjena kao prihvatljiva za ispitivanje uvjeta samostalnog znanstvenog rada i rada na standardnom hrvatskom jeziku nakon prethodnog izbora, a u svezi s čim je Akademija primijenjenih umjetnosti Sveučilišta u Rijeci postupila13. rujna 2024. te dostavila traženu dokumentaciju i nadopunu mišljenja, a tuženik je na ponovnoj sjednici održanoj 20. rujna 2024. uvidom u mišljenje Stručnog povjerenstva i dostavljenu dokumentaciju, ponovno zamolila nadopunu mišljenja od strane Stručnog povjerenstva radi pojašnjenja na koji način su navedena poglavlja u srednjoškolskom udžbeniku ocijenjena kao prihvatljiva za ispunjavanje uvjeta samostalnog znanstvenog rada i znanstvenog rada na standardnom hrvatskom jeziku nakon prethodnog izbora, kao i da pojasni na koji način i publikacija (ŽH i E,2019) vrednovana i bodovana kao znanstvena knjiga, u svezi s čim je Akademija primijenjenih umjetnosti Sveučilišta u Rijeci 8. listopada 2024. dostavila drugo dopunjeno mišljenje Stručnog povjerenstva. Iz istog proizlazi da je tuženik tek u osporavanoj Odluci prvi put spomenuo navođenje na bazi Hrvatske znanstvene bibliografije CRORIS-CROSBI i u popisu publikacije tužiteljice, a da u tom smislu prethodno nije dao nikakav naputak za dopunu mišljenja, jer da je kojim slučajem dao naputak u navedenom pravcu, tužiteljica bi mogla reagirati i upisati te radove u taj sustav, kao i unijeti ih u tablicu ili bi umjesto predmetna dva rada mogla priložit drugi samostalni znanstveni rad kojeg ima i koji nije naveden u Izvještaju o izboru za zvanje, a za rad na hrvatskom jeziku je mogla prijaviti da je u fazi objave, a kako to tužiteljica tvrdi u tijeku upravnog spora, pa tužiteljici time nije pružena mogućnost obaviti bilo kakvu dopunu ili korekciju. Stoga je po mišljenju ovoga suda tuženik bio dužan sukladno citiranoj odredbi članka 11. stavka 2. Pravilnika o ustroju, nadležnosti i načinu rada matičnih odbora prilikom traženja dopuna dokumentacije i mišljenja dati naputak i u navedenom pravcu kako bi se tužiteljici pružila mogućnost obavit bilo kakvu korekciju ili dopunu.

13. Naposljetku, ovome Sudu nije jasno je li tužiteljica i bez predmetna dva rada koja su tuženiku sporna imala 112 % od traženih 65 % za predmetni izbor zvanja u polju obrazovnih znanosti kako to tužiteljica tvrdi u tužbi i u tijeku upravnog spora navodeći da predmetne radove u udžbeniku uopće nije računala u ukupne bodove unutar kategorije A1, A2 i A3 radova, nego ih je samo navela kao uvjete za samostalan rad i rad na hrvatskom jeziku, a u ukupnim bodovima za ostale radove da je imala preko 100 % od traženih 65 % ,odnosno da je imala gotovo dvostruko više od potrebnih minimalnih bodova, pa imajući u vidu navedeno, ispunjava li tužiteljica prema tome uvjete propisane Pravilnikom..

14. Slijedom navedenog, tuženik će u ponovnom postupku, u postupku izvršenja ove presude, vezan pravnim shvaćanjem i primjedbama Suda, otkloniti navedene propuste pozivanjem tužiteljice na dostavu dokumentacije potrebne za odlučivanje o zahtjevu tužiteljice, a sve sukladno članku 11. stavku 2. Pravilnika o ustroju, nadležnosti i načinu rada matičnih odbora pa će u roku od 60 dana od dana primitka ove presude biti u mogućnosti donijeti novu i zakonitu odluku, koja će u cijelosti biti sastavljena u skladu sa odredbom članka 98. Zakona o Općem upravnom postupku Narodne novine (broj 47/09, 110/21 u nastavku teksta ZUP), a njezino obrazloženje u svezi s člankom 98. stavak 5. ZUP-a te na jasan i nedvosmislen način pojasniti obrazložiti je li tužiteljica ispunila uvjete propisane Pravilnikom, (ako nije, zašto nije) te je li točna tvrdnja tužiteljica da je imala gotovo dvostruko više od potrebnih minimalnih bodova.

15. Stoga je, na temelju članka 118. stavak 1. ZUS-a odlučeno kao u izreci ove presude.

16. Odredbom članka 147. stavak 1. ZUS-a propisano je da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora ako Zakonom nije drukčije propisano pa su tužiteljici priznati troškovi zastupanja putem njezinog opunomoćenika sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23, u nastavku teksta Tarifa) i to sukladno Tbr. 27., 46. i 52. Tarife pa je tužiteljici valjalo priznat trošak sastava tužbe, podneska te pristupa na ročište održano kod ovoga Suda 27. veljače 2025. za svaku radnju u iznosu od 1.250,00 eura, u koji iznos je uračunat i trošak PDV-a, što ukupno iznosi 3.750,00 eura kojeg je tuženik dužan nadoknaditi tužiteljici u roku od 30 dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima ovoga upravnog spora, dok je u preostalom dijelu do iznosa od 3.869,45 eura valjalo odbiti zahtjev tužiteljice za nadoknadu troškova upravnog spora koji se odnosi na zatraženi trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 53,09 era i presudu u iznosu od 66,36 eura, jer se sudske pristojbe u upravnom sporu plaćaju samo u slučaju da se odbaci tužba ili odbije tužbeni zahtjev sukladno čl. 22. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18 i 51/23, u nastavku teksta ZSP), a što u konkretnom predmetu nije slučaj te se iz tog razloga sudske pristojbe ne plaćaju prilikom podnošenja tužbe Sudu, pa tužiteljica takav trošak nije ni snosila pa joj nije niti ocijenjen osnovanim odnosno priznat.

U Rijeci 3. ožujka 2025.

Sutkinja

Marija Renner Jakovljević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv točke I. izreke ove presude nije dopuštena žalba. (čl. 127. ZUS-a). Protiv točke II. izreke ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave rješenja.

Dostaviti:

- opunomoćenicima tužiteljice, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Stanić i partneri d.o.o. Rijeka, Riva 4

- tuženiku Nacionalnom vijeću za visoko obrazovanje, znanost i tehnološki razvoj,

Zagreb, Donje Svetice 38/V