REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] L 5

Poslovni broj: Us I-2122/2024-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Mariji Renner Jakovljević, uz sudjelovanje zapisničarke Adriane Tokić, u upravnom sporu tužitelja LĆ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], Ul. 27. februara 17, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (OIB: 84397956623), Središnja služba Zagreb, A. Mihanovića 3, radi priznavanja prava na invalidsku mirovinu, 3. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe Zagreb, KLASA: UP/II 141-02/24- 03/03448660744, URBROJ: 341-99-06/2-24-6081 od 22. studenog 2024. te vraćanje predmeta tuženiku na ponovni postupak.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe Zagreb KLASA: UP/II 141-02/24-03/03448660744, URBROJ: 341-99-06/2-24-6081 od 22. studenog 2024., odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Gospiću KLASA: UP/I-141-02/24-03/03448660744, URBROJ: 341-06-06/2-24-644 od 19. rujna 2024., a kojim je odbijen zahtjev tužitelja, rođ. **.**.1973. pripadnika borbenog sektora Hrvatskog vijeća obrane, za priznanje prava na invalidsku mirovinu.

2. Osporavajući zakonitost rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe Zagreb KLASA: UP/II 141-02/24-03/03448660744, URBROJ: 341-99-06/2-24-6081 od 22. studenog 2024., tužitelj je pravovremeno podnio tužbu, koja je kod ovog suda zaprimljena 9. prosinca 2024. pod gore navedenim poslovnim brojem, a u kojoj je tužitelj u bitnome naveo da iz obrazloženja rješenja tuženika nije vidljiv, odnosno nije dovoljno obrazložen razlog odbijanja zahtjeva tužitelja za priznanje prava na invalidsku mirovinu. Smatra da je predmet potrebno ponovno razmotriti i utvrditi stvarno činjenično stanje u svezi njegove zdravstvene sposobnosti, jer iz medicinske dokumentacije proizlazi da tužitelj nije u mogućnosti i dalje raditi radi smanjene radne sposobnosti pa je tužitelj u tužbenom zahtjevu predložio da se poništi osporavano rješenje tuženika i predmet vrati tuženiku na ponovan postupak.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu zaprimljenom kod ovog suda 10. siječnja 2025. u bitnome naveo da u cijelosti ostaje kod svih navoda iznesenih u obrazloženju osporavanog rješenja, obzirom da tužitelj nije dokazao da mu je pravomoćnim rješenjem nadležnog tijela u Bosni i Hercegovini ponovno utvrđen status ratnog vojnog invalida po osnovi ranjavanja ili zatočeništva (članak 142. stavak 1. Zakona o hrvatskim braniteljima Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji "Narodne novine" broj: 112/17, u nastavku teksta: ZOHBDR) odnosno po osnovi bolesti ili ozljede pa je tuženik predložio je da se odbije zahtjev tužitelja kao neosnovanu.

4. U ovom upravnom sporu 27. veljače 2025. održano je ročište za raspravu u odsutnosti uredno pozvanog tužitelja, a prisutnosti službenih osoba tuženika u skladu s odredbom čl. 91. stavak 3. u svezi s člankom 89. stavak 4. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 36/24, u nastavku teksta ZUS) pa je službenim osobama tuženika u skladu s odredbom članka 6. ZUS-a data mogućnost izjasniti se o svim zahtjevima, navodima te činjeničnim i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje ovog upravnog spora. Na istom ročištu za raspravu službene osobe tuženika su u cijelosti ostale kod svih navoda iznesenih u odgovoru na tužbu, nakon čega je izveden dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka te je rasprava zaključena.

5. Uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka utvrđeno je, da je postupak za ostvarivanje prava na invalidsku mirovinu pokrenut povodom zahtjeva tužitelja podnesenog prvostupanjskom tijelu 9. siječnja 2024., da je tužitelj rođen **.**.1973., da je hrvatski državljanin i da je bio pripadnik postrojbe Hrvatskog vijeća obrane u razdoblju od 1. srpnja i 1992. do 20. siječnja 1996, kao i borbenog sektora HVO-a. Utvrđeno je, da je prema uvjerenju Federalnog ministarstva za pitanja branitelja i invalida Domovinskog rata, Odsjeka za pitanje evidencija iz oblasti vojne obveze za područje KSB/SBK, Grupe za pitanje evidencije iz oblasti vojne obveze Travnik broj: 07/26-02-45/3-25-280/21 od 2. lipnja 2021. tužitelj bio pripadnik HVO u razdoblju od 1. srpnja 1992. do 20 siječnja 1996. te je na vojnoj dužnosti ranjen 15. lipnja 1993. gelerima granate u stegno i lijevu šaku izvršavajući vojne dužnosti. Utvrđeno je, da je rješenjem Službe za opću upravu, društvene djelatnosti, braniteljsko-invalidsku skrb i prognanike, Općine Busovača broj: 06-41-1097/05 od 24. siječnja 2005. na koje je revizija dala suglasnost broj: R-03-41-7361/06 od 19. travnja 2006. tužitelju, priznatom ratnom vojnom invalidu X. grupe sa 20 % vojnog invaliditeta stalno i dalje priznato svojstvo ratnog vojnog invalida X. grupe sa 20 % vojnog invaliditeta stalno, po osnovu rane zadobivene vršeći vojnu dužnost kao pripadnik HVO-a, počevši od 1. siječnja 2005., s pravom na osobnu invalidninu, dok postoje uvjeti za korištenje priznatih prava. Utvrđeno je, da je rješenjem iste službe Općine Busovača broj 06/41-417/13 od 7. kolovoza 2013. odbijen zahtjev tužitelja za ponovno priznanje svojstva ratnog vojnog invalida i prava na osobnu invalidninu od 22. srpnja 2013. kao neosnovan, uz obrazloženje da je ranijim rješenjem iste Službe broj: 06-41-1097-1/05 od 14. listopada 2010. prestalo tužitelju pravo na osobnu invalidninu i svojstvo ratnog vojnog invalida s danom 31. kolovoza 2010., jer je u postupku po pravu nadzora pribavljen Nalaz i mišljenje liječničke komisije za nadzor i medicinsko vještačenje kojim je tužitelj cijenjen ispod 20% tjelesnog oštećenja trajno i da je u povodu žalbe na isto rješenje Federalno ministarstvo za pitanja branitelja i invalida Domovinskog rata rješenjem broj: UP/II-03-41-1750/10 od 10. studenog 2020. žalbu tužitelja odbilo kao neosnovanu, a da je u upravnom sporu protiv tog rješenja, Kantonalni sud Travnik svojom presudom odbio tužbu, da je protiv navedene presude tužitelj podnio Vrhovnom sudu Bosne i Hercegovine zahtjev za izvanredno preispitivanje sudske odluke, koju je isti sud svojom presudom broj:06 0 U 00344511 Uvp od 15. studenoga 2012. odbio, a zahtjev za ponovnu ocjenu invalidnosti podnesen 22. srpnja 2013. odbijen je kao neosnovan rješenjem Općine Busovača Broj:06-41-417/13 od 7. kolovoza 2013. s obzirom da je u ranijem postupku tužitelj izgubio svojstvo ratnog vojnog invalida. Imajući u vidu navedeno, utvrđeno je da je, prvostupanjskim rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Gospiću KLASA: UP/I-141-02/24-03/03448660744, URBROJ: 341-06-06/2- 24-644 od 19. rujna 2024. odbijen je zahtjev tužitelja, rođ. **.**.1973. pripadnika borbenog sektora Hrvatskog vijeća obrane, za priznanje prava na invalidsku mirovinu, da je protiv navedenog prvostupanjskog rješenja od 19. rujna 2024. tužitelj izjavio tuženiku žalbu, o kojoj je odlučeno ovdje osporavanim rješenjem tuženika od 22. studenog 2024. na način da je odbijena žalba tužitelja i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje, a osporavajući koje je tužitelj pokrenuo upravni spor koji se pred ovim sudom vodi pod gore navedenim poslovnim brojem.

6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja ovaj sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

7. Prema članku 142. stavku 1. ZOHBDR, pripadnici borbenog sektora HVO-a, državljani Republike Hrvatske, kojima je pravomoćnim rješenjem nadležnog tijela Bosne i Hercegovine priznat status ratnog vojnog invalida po osnovi ranjavanja ili zatočeništva, imaju pravo na invalidsku mirovinu po ovom Zakonu i Zakonu o mirovinskom osiguranju, ako mu tijela stručnog vještačenja u Republici Hrvatskoj utvrde postojanje invalidnosti po navedenoj osnovi, umanjenu za iznos osobne invalidnine koja im je priznata po pravomoćnom rješenju nadležnog tijela Bosne i Hercegovine i ako to pravo nisu ostvarili do stupanja na snagu ovoga Zakona temeljem Ugovora između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o suradnji na području prava stradalnika rata u Bosni i Hercegovini koji su bili pripadnici Hrvatskog vijeća obrane i članova njihovih obitelji.

8. Odredbom članka 142. stavka 2. ZOHBDR, propisano je, da pripadnici borbenog sektora HVO-a, državljani Republike Hrvatske, kojima je pravomoćnim rješenjem nadležnog tijela Bosne i Hercegovine priznat status ratnog vojnog invalida od I. do IV. skupine po osnovi bolesti ili ozljede, imaju pravo na invalidsku mirovinu po ovom Zakonu i Zakonu o mirovinskom osiguranju umanjenu za iznos osobne invalidnine koja im je priznata po pravomoćnom rješenju nadležnog tijela Bosne i Hercegovine.

9. Prema stavku 3. navedenog članka ZOHBDR-a, pravo iz stavaka 1. i 2. ovoga članka ostvaruje se pod uvjetima određenim ovim Zakonom i Zakonom o mirovinskom osiguranju te na način i postupkom određenim Ugovorom između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o suradnji na području prava stradalnika rata u Bosni i Hercegovini koji su bili pripadnici Hrvatskog vijeća obrane i članova njihovih obitelji.

10. Imajući u vidu da se pravo na invalidsku mirovinu prema članku 142. ZOHBDR-a stječe na temelju pravomoćnog rješenja nadležnog tijela Bosne i Hercegovine, kojim je priznat status vojnog invalida po osnovi ranjavanja ili zatočeništva (članak 104. 2 stavak 1. ZOHBDR-a) odnosno po osnovi bolesti ili ozljede (članak 142. stavak 2. ZOHBDR-a) ako stručna tijelo medicinskog vještačenja u Republici Hrvatskoj utvrdi postojanje invalidnosti po toj osnovi. Obzirom da tužitelj nije dokazao da mu je pravomoćnim rješenjem nadležnog tijela u Bosni i Hercegovini ponovno utvrđen status ratnog vojnog invalida po osnovi ranjavanja ili zatočeništva odnosno po osnovi bolesti ili ozljede, jer je to svojstvo izgubio, a kako to proizlazi iz rješenja Službe za opću upravu, društvene djelatnosti i braniteljsko-invalidsku skrb, Općine Busovača broj 06/41-417/13 od 7. kolovoza 2013. koje prileži spisu predmeta upravnog postupka, to nije bilo osnove za priznavanje prava na invalidsku mirovinu tužitelju prema citiranim odredbama ZOHBDR-a.

11. Slijedom navedenog, temeljem članka 116. stavak 1. ZUS-a odlučeno je kao u izreci ove presude.

12. Podredno, valja ukazati tužitelju da se je pred ovim sudom pod poslovnim brojem 2 Us I-1092/2022 već vodio upravni spor između istih stranaka u istoj upravnoj stvari, koji je okončan donošenjem presude 2 Us I-1092/2022-8 od 15. prosinca 2022. kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja tuženika 22. rujna 2022., (a kojim je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja od 29. ožujka 2022., kojim je odbijen zahtjev tužitelja podnesen 4. ožujka 2021. za priznavanje prava na invalidsku mirovinu po osnovi čl. 142. ZOHBDR-a), a navedena je presuda potvrđena presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovnog broja Usž-455/2023-2 od 26. travnja 2023., kojim je odbijena žalba tužitelja i potvrđena presuda ovog suda od 15. prosinca 2022.

U Rijeci 3. ožujka 2025.

Sutkinja

Marija Renner Jakovljević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu (tri primjerka), u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dostaviti:

- tužitelju RĆ, [adresa], Ul. 27. februara 17

- tuženiku Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Središnja služba Zagreb, A. Mihanovića 3