Poslovni broj: Pp-15399/2023
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Av. Dubrovnik 8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski prekršajni sud u Zagrebu, po sucu Maji Župančić Ukropina, uz sudjelovanje Snježane Žužić kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv I. okrivljene pravne osobe EUROHERC osiguranje d.d., II. okrivljene odgovorne osobe LE i III. okrivljene odgovorne osobe VE, zastupanih po branitelju/ odvjetničkom društvu Grgić & Partneri iz [adresa], zbog prekršaja iz odredbe članka 63. st. 6. u svezi s čl. 63. st. 5. toč. 3. i toč. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14), u povodu optužnog prijedloga Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga, Klasa: 977- 02/21-06/05, Ur. broj: 326-01-23-22-4 od 18. siječnja 2022. godine i dopunu optužnog prijedloga, te nakon provedenog ponovljenog postupka po žalbi tužitelja i rješenju Visokog prekršajnog suda RH od 13. rujna 2023. godine, dana 03. ožujka 2025. godine, objavio je i
p r e s u d i o j e
I. Temeljem odredbe članka 183. st.1. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22)
I. okr. pravna osoba: EUROHERC OSIGURANJE d.d. za osiguranje, OIB: 22694857747, MBS [matični broj subjekta], sa sjedištem u [adresa], prekršajno nekažnjavana, zastupana po opunomoćenom predstavniku ĆE
II. okr. odgovorna osoba: LE, rođ. **.**.1962. u [adresa]. BiH, sin L, OIB: [osobni identifikacijski broj], državljanin RH, s prebivalištem u [adresa], Ulica
[adresa], prekršajno nekažnjavan
III. okr. odgovorna osoba: VE, rođ. **.**.1972. u [adresa]. BiH, sin V, OIB: [osobni identifikacijski broj], državljanin RH, s prebivalištem u [adresa], prekršajno nekažnjavan
krivi su
1) što I. okr. pravna osoba kao odgovorni osiguratelj, te II. i III. okr. okrivljenici kao odgovorne osobe u istoj, nakon što su dana 22. ožujka 2021. godine zaprimili odštetni zahtjev oštećenika GE iz [adresa], do 22. svibnja 2021. godine u Bjelovaru, nisu dostavili obrazloženu ponudu za naknadu štete odnosno utemeljeni odgovor po odštetnom zahtjevu imenovanog oštećenika podnesenog I. okrivljenoj pravnoj osobi kao odgovornom osiguratelju dana 22. ožujka 2021. godine, iako su u slučaju naknade štete, bili dužni u roku od 60 dana od dana primitka odštetnog zahtjeva utvrditi osnovanost i visinu tog zahtjeva te oštećenoj osobi dostaviti obrazloženu ponudu za naknadu štete,
dakle, oštećenoj osobi nisu dostavili obrazloženu ponudu za naknadu štete, odnosno utemeljeni odgovor, u roku od 60 dana od dana primitka odštetnog zahtjeva, protivno odredbi čl. 12. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/09, 76/13 i 152/14),
čime su počinili djelo prekršaja protivno odredbi čl. 12. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/09, 76/13 i 152/14), kažnjivog po čl. 63. st. 5. toč. 3. i st.6. istog Zakona,
2) što I. okr. pravna osoba kao odgovorni osiguratelj, te II. i III. okr. okrivljenici kao odgovorne osobe u istoj, nakon što su dana 22. ožujka 2021. godine zaprimili odštetni zahtjev oštećenika GE iz [adresa], nisu do 22. svibnja 2021. godine u Bjelovaru odnosno u roku od 60 dana od dana primitka tog odštetnog zahtjeva oštećenika, isplatili oštećenom iznos naknade štete, odnosno u nemogućnosti utvrđenja visine konačnog iznosa štete, isplatili nesporni iznos naknade štete kao predujam po odštetnom zahtjevu oštećenika,
dakle, oštećenoj osobi nisu u roku od 60 dana od dana primitka njegovog odštetnog zahtjeva isplatili iznos naknade štete ili nespornog dijela naknade štete kao predujam, protivno odredbi čl. 12. st. 5. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/09, 76/13, 152/14 i 15/23),
čime su počinili djelo prekršaja protivno odredbi čl. 12. st. 5. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/09, 76/13 i 152/14), kažnjivog po čl. 63. st. 5. toč. 4. i st.6. istog Zakona,
pa im se na temelju cit. propisa, uz primjenu čl.37. Prekršajnog zakona
utvrđuje
I. okr. pravnoj osobi
za djelo pod toč. 1) novčana kazna u iznosu od 500 eura
za djelo pod toč. 2) novčana kazna u iznosu od 500 eura
te se I. okr. pravnoj osobi temeljem članka 39. st. 1. Prekršajnog zakona
izriče
ukupna novčana kazna u iznosu od 1.000 eura (tisuću eura)
II. okr. odgovornoj osobi,
za djelo pod toč. 1) novčana kazna u iznosu od 500 eura
za djelo pod toč. 2) novčana kazna u iznosu od 500 eura
pa se II. okr. odgovornoj osobi temeljem članka 39. st. 1. Prekršajnog zakona
izriče
ukupna novčana kazna u iznosu od 1.000 eura (tisuću eura)
III. okr. odgovornoj osobi, uz primjenu čl.37. Prekršajnog zakona,
za djelo pod toč. 1) novčana kazna u iznosu od 500 eura
za djelo pod toč. 2) novčana kazna u iznosu od 500 eura
pa se III. okr. odgovornoj osobi temeljem članka 39. st. 1. Prekršajnog zakona
izriče
ukupna novčana kazna u iznosu od 1.000 eura (tisuću eura)
Temeljem čl. 33. st. 11. Prekršajnog zakona okrivljenici su obvezni platiti novčanu kaznu u korist Državnog proračuna, putem priloženih uplatnica i to u roku od 1 (jednog) mjeseca po pravomoćnosti ove presude, a u protivnom postupit će se prema odredbi čl. 34. st. 1. - 5. Prekršajnog zakona.
Ukoliko okrivljenici u navedenom roku plate 2/3 izrečene novčane kazne, putem priloženih uplatnica, smatrat će se na temelju odredbe čl. 183. st. 2. Prekršajnog zakona, da je novčana kazna plaćena u cijelosti.
II. Temeljem čl. 139. st. 3. u vezi s čl. 138. st. 2. i 3. Prekršajnog zakona, okrivljenici su obvezni naknaditi trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 100 eura (stotinu eura) – S V A K I, u korist Državnog proračuna, putem priloženih uplatnica i to u roku od 1 (jednog) mjeseca po pravomoćnosti ove presude, a u protivnom troškovi će se naplatiti prisilno, temeljem čl. 152. st. 4. i 11. Prekršajnog zakona.
Obrazloženje
1. Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga, pod br. Klasa: 977-02/21- 06/05, Ur. broj: 326-01-23-22-4 od 18. siječnja 2022. godine, podnijela je optužni prijedlog protiv okrivljenika kao i nadopunu optužnog prijedloga, zbog djela prekršaja činjenično i pravno opisanih u izreci ove presude. U prethodnom prekršajnom postupku ovaj sud se rješenjem od 13. travnja 2023. proglasio mjesno nenadležnim za postupanje, na koje rješenje je tužitelj uložio žalbu, te o kojoj žalbi je dana 13. Rujna 2023. odlučio Visoki prekršajni sud RH da se prvostupanjska odluka ukida i predmet vraća na ponovni postupak i novu odluku prvostupanjskom Sudu.
2. Nakon uručenja drugostupanjske odluke strankama u postupku, proveo se ponovljeni postupak u kojem je svaka strana dala svoje očitovanje.
3. Okrivljenici su u svojem pisanom očitovanju naveli da poriču počinjenje prekršaja jer ih se za iste neosnovano tereti, navodeći da optužni prijedlog tužitelja nije sastavljen sukladno čl. 160. Prekršajnog zakona, što ga čini nepodobnim za postupanje, to stoga što tužitelj nije postupio u skladu s pozivom suda od 22.07.2022. te nije u roku od osam dana dopunio optužni prijedlog traženim podacima, te da obavijesti iz čl. 109.a Prekršajnog zakona kao niti dopuna optužnog prijedloga nisu bile dostavljene svim okrivljenicima na propisani nacin, radi čega smatraju da je trebalo odbaciti optužni akt tužitelja kao nepodoban za postupanje odnosno postupiti u skladu sa čl. 161. Prekršajnog zakona. Naime, da je iz sadržaja podneska tužitelja od 02.08.2022. jasno vidljivo kako isti nije postupio u skladu s prethodno opisanim pozivom Suda već je predmetni optužni akt dopunio/izmijenio na način da okrivljenike tereti za počinjenje dva identična prekršaja, radi čega predlažu da Sud, ako bi našao da su okrivljenici odgovorni za počinjenje prekršaja iz toč. 1. optužnog prijedloga dopunjenog podneskom od 08.08.2022., u skladu s odredbom čl. 181. Prekršajnog zakona odbije optužbu u odnosu na toč. 2. optužnog prijedloga budući da je optužni prijedlog u tom dijelu protivan načelu „ne bis in idem” te osnovnim pravima okrivljenika. Naime, Sud je od tužitelj tražio da se ranije podneseni optužni prijedlog dopuni na način da konkretizira radnje koje čine konstitutivno obilježje djela, pritom navodeći kako treba glasiti sam optužni prijedlog, a koju radnju, sukladno odredbi čl. 161. st. 4. Prekršajnog zakona, Sud nije ovlašten poduzimati već je isto dužnost i obveza tužitelja. Opisano postupanje Suda također predstavlja povredu prava na pošteno suđenje, na procesnu ravnopravnost i na jednakost oružja zajamčeno čl. 29. Ustava RH i čl. 6. Europske Konvencije. Osim navedenoga, da Obavijest iz čl. 109.a Prekršajnog zakona upućena okrivljenicima te dopuna optužnog prijedloga nije dostavljena svim okrivljenicima na propisani način, pa da II. i III. okrivljenik nisu obaviješteni o djelu iz optužnog akta tužitelja. Ističu kako se u opisanoj situaciji, zbog naknadne izmijene optužnog akta, nikako ne može smatrati da su svi okrivljenici u skladu s odredbom čl. 109.a Prekršajnog zakona uredno obavješteni o djelu koje im se stavlja na teret, a sve budući da opis prekršaja iz preinačenog optužnog prijedloga ne odgovara opisu iz prethodnih obavijesti o počinjenju prekršaja koje su prema navodima tužitelja iz optužnog prijedloga dostavljene svim okrivljenicima. Člankom 160. st. 2. Prekršajnog zakona propisan je obligatorni sadržaj optužnog prijedloga tužitelja pa je tako u točki 9. prethodno navedenog stavka propisano obveza da optužni prijedlog mora sadržavati i pisanu obavijest iz članka 109.a stavka 1. i 2. ovoga Zakona potpisanu od strane počinitelja ili kopiju te obavijesti uz dokaz o dostavi ili potvrdu o obavljenoj dostavi kad je ta obavijest dostavljena sukladno članku 145. ili 148. ovoga Zakona. Kako je tužitelj podneskom od 02.08.2022. dopunio raniji optužni prijedlog, ne može se smatrati da predmetni optužni prijedlog sadrži obavijest vlastoručno potpisanu od strane svih okrivljenika, već je, u skladu s odredbom čl. 128. st. 6. Prekršajnog zakona uz poziv na sud bilo nužno okrivljenicima dostaviti i podnesak ovlaštenog tužitelja kojim se dopunjuje ranije podneseni optužni prijedlog, jer se u protivnome ne može smatrati sa su svi okrivlienici uredno obavješteni o prekršajnim dijelima koja im se stavljaju na teret u ovom postupku. Člankom 109.a Prekršajnog zakona propisano je da je ovlašteni tužitelj dužan utvrditi točnu adresu prebivališta i boravišta počinitelja i uručiti mu pisanu obavijest, cit: "1. Prije podnošenja optužnog prijedloga nadležnom sudu ili drugom tijelu postupka protiv počinitelja prekršaja, osim u slučaju iz članka 134. stavaka 1. do 3. i članka 136. ovoga Zakona, ovlašteni tužitelj iz članka 109. stavka 1. točke 1. do 3. ovoga Zakona dužan je utvrditi točnu adresu prebivališta i boravišta počinitelja odnosno sjedišta počinitelja i uručiti mu pisanu obavijest na jeziku koji razumije." Člankom 145. st. 6. toč. 2. Prekršajnog zakona propisano je da se dostava za okrivljenika fizičku osobu obavlja cit: "2. okrivljeniku fizičkoj osobi na adresu njegova stanovanja ili drugu adresu koju je prijavio sudu, radnom mjestu ili bilo koje drugo mjesto gdje je vjerojatno da će se zateći." Člankom 148. Prekršajnog zakona propisano je: (1) Potvrdu o obavljenoj dostavi (dostavnicu) potpisuju primatelj i dostavljač. Primatelj će na dostavnici sam naznačiti datum i sat primitka. (2) Ako primatelj ne zna pisati ili se nije u stanju potpisati, dostavljač će ga potpisati, naznačiti datum i sat primitka i staviti napomenu zašto je potpisao primatelja. (3) Ako primatelj odbije potpisati dostavnicu, dostavljač će to zabilježiti na dostavnici i naznačiti datum i sat predaje. Ako primatelj ne zna naznačiti datum i sat primitka, učiniti će to dostavljač te to naznačiti na dostavnici. U ovim slučajevima, dostava se smatra uredno obavljenom. (4) Kad primatelj ili punoljetni član njegova domaćinstva odbije primiti dopis, dostavljač će zabilježiti na dostavnici datum i sat i razlog odbijanja primitka, a dopis će ostaviti u stanu primatelja, u poslovnom prostoru gdje radi ili će, ako tako što nije moguće, dopis staviti na vrata stana ili poslovnog prostora ili ostaviti na mjestu gdje se uobičajeno ostavlja pošta. Tako što naznačiti će se na dostavnici. Time je dostava obavljena. U slučaju dostave na mjestu počinjenja prekršaja, ako primatelj svojim potpisom odbije potvrditi prijam odluke ili drugog dopisa, postupit će se na način predviđen ovim stavkom a odluka ili drugi dopis ostaviti će se primatelju tako što će mu se na pogodan način učiniti dostupnim i to će se zabilježiti, čime se dostava smatra uredno obavljenom. (5) Dostavnicu kojom se dopis dostavlja pravnoj osobi, obrtniku ili drugoj osobi koja se bavi samostalnom djelatnošću potpisuje osoba koja je primila dopis. Uvidom u stanje sudskog spisa može se utvrditi da istome ne prileže potpisana obavijest za Ill. okrivljenika VE, a niti dokaz o dostavi obavijesti ili potvrdu o dostavi obavijesti u skladu sa čl. 145. ili 148. Prekršajnog zakona. Obavijest koju je tužitelj priložio uz optužni prijedlog poslana je Ill. okrivljenom na adresu: [adresa], što nije niti je ikada bila adresa prebivališta Ć. okrivljenog pa nikako ne stoje navodi iz optužnog prijedloga da je Ć. okrivljenom **.**.2021. uredno uručena obavijest. Općepoznata i česta pojava je da poštari, ukoliko ne pronađu primatelja ili nekoga od ukućana na adresi na koju je upućena pošiljka, sami potpisuju povratnice i ostavljaju pošiljke. Okrivljenici mogu samo pretpostaviti da se isto dogodilo i u ovom slučaju jer Ill. tuženik nije zaprimio obavijest koju je tužitelj dostavio uz optužni prijedlog niti je na preslici povratnice koju je dostavio tužitelj potpis III. okrivljenika. Nadalje, u predmetnom sudskom spisu također nema dokaza da je Il. okrivljeniku LE uz poziv na ročište ili izravno uručena dopuna optužnog prijedloga koju je tužitelj izvršio podneskom od 02.08.2022. Posljedica takvog nezakonitog postupanja je to da Il. i Ill. okrivljenik nisu uredno obavješteni o prekršajima za koje ih se tereti, a što optužni prijedlog tužitelja, te njegovu dopunu, čini apsolutno nepodobnima za postupanje. Slijedom navedenog okrivljenici predlažu Sudu postupiti u skladu s čl. 161 Prekršajnog zakona budući u ovom postupku postoji procesna smetnja nastavak istoga. Kako se radi o neotklonjivoj procesnoj smetnji predlaže se Sudu odbaciti optužni akt tužitelja jer su II. i Ill. okrivljenik opisanim postupanjem onemogućeni u ostvarivanju njihovog prava - da prije pokretanja prekršajnog postupka budu upoznati sa činjenicama koje im se stavljaju na teret optužnim aktom kao što su onemogućeni i u konzumiranju svojih prava koja im temeljem takve obavijesti pripada. Također navode kako aktivnim sudjelovanjem u ovom postupku te iznošenjem svoje obrane na bilo koji način ne umanjuju te ne žele dovesti u pitanje težinu situacije koja je oštećenom GE (dalje u tekstu: oštećeni) prouzročena sudjelovanjem u prometnoj nesreći 06.11.2020. Okrivljenici odlučno osporavaju te odbacuju tvrdnje tužitelja da su postupali protivno obvezama propisanim odredbom čl. 12. stavka 1. i 3. ZOOP-a, odnosno da okrivljenici cit: „ne percipiraju svoju zakonsku obvezu” propisanu odredbama spomenutog članka. Suprotno takvim neosnovanim tvrdnjama tužitelja, ističu da su kao odgovorni osiguratelji u rješavanju tj. postupanju po predmetnom odštetnom zahtjevu u svemu postupili u skladu sa odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu i pravilima struke. Drže da je stajalište tužitelja rezultat izrazito restriktivnog tumačenja odredba čl. 12. ZOOP-a koji na taj način pokušava imputirati okrivljenicima da su svjesno i proračunato onemogućili oštećenom ostvarivanje njegovog prava na naknadu štete, uz napomenu da tužitelj kao regulator ima pravo na svoje shvaćanje primjenjivih propisa pa tako i na stav o tome jesu li okrivljenici u ovom slučaju postupali prema zakonu. Iz podataka koje je sam tužitelj dostavio uz optužni prijedlog proizlazi da je I. okrivljeno društvo po zaprimanju odštetnog zahtjeva, poduzelo sve potrebne radnje kako bi se u što kraćem roku donijela odluka o osnovanosti i visini štete. U tu svrhu je 24.03.2022., dakle dva dana nakon primitka odštetnog zahtjeva od 22.03.2022., oštećenom zastupanom po punomoćniku – odvjetniku, poslan dopis "Obavijest o primitku odštetnog zahtjeva", dok je osiguraniku I. okrivljenog društva upućen dopis "Traži se izjava o tijeku nastanka prometne nesreće" te je od nadležnog Općinskog državnog odvjetništva u Bjelovaru 06.04.2021. zatražena dokumentacija vezana za predmetnu prometnu nesreću (zapisnik o očevidu, skica lica mjesta i fotografski elaborat, rezultat analiza krvi na prisustvo alkohola, eventualno vještaëenje po vještaku prometne struke, izjave sudionika i svjedoka te podatak o poduzetim radnjama i odlukama donesenim od ODO Bjelovar). Nadalje, na temelju dostavljene medicinske dokumentacije liječnica cenzor I. okrivljenog društva 31.03.2021. je izradila mišljenje iz kojega je proizlazilo da je oštećenik, u vrijeme podnošenja odštetnog zahtjeva, provodio aktivno liječenje tjelesnih ozljeda iz prometne nesreće te da je isti, pored liječnika specijalista, provodio stacionarnu rehabilitaciju, te da mu je slijedilo daljnje liječenje i odlazak na stacionarnu rehabilitaciju, slijedom čega neimovinska i pripadajuća imovinska šteta u vidu tuđe pomoći i njege nisu nastali, obzirom da zdravstveno stanje nije stabilizirano. Na temelju činjenica kojima je u tom trenutku raspolagalo, unutar zakonom propisanog roka, da je dana 19.05.2021. punomoćniku oštećenog dostavljen utemeljeni odgovor s detaljnim pojašnjenjem razloga zašto je predmetni odštetni zahtjev ocijenjen kao pravno neosnovan. Tako je u utemeljenom odgovoru bilo jasno naznačeno kako I. okrivljeno društvo temeljem dokumentacije kojom je u tom trenutku raspolagalo nije moglo utvrditi točnu dinamiku nastanka prometne nesreće (prostorno vremensku analizu iste) uslijed čega se nije mogla utvrditi odgovornost za nastanak štetnog događaja. U istom odgovoru je pojašnjeno kako je i od strane liječnika cenzora utvrdeno da liječenje oštećenog nije završeno pa da stoga šteta još uvijek nije nastala/dospjela, dok je u odnosu na troškove smještaja od oštećenog zatraženo da dostavi ugovor o smještaju te specifikaciju usluga koje se pružaju oštećenom temeljem tog ugovora. Društvu je dana 28.09.2021. od strane punomoćnika oštećenog dostavljena daljnja medicinska dokumentacija iz koje je vidljivo kako je oštećeni provodio liječenje u svibnju, kolovozu i rujnu 2021., odnosno da je isti u to vrijeme još uvijek provodio aktivno liječenje i da zdravstveno stanje kod oštećenog nije stabilizirano. Osim toga, iz dostavljene dokumentacije (obzirom da u istoj nije bilo nalaza fizijatra) nije bilo moguće utvrditi opseg tuđe pomoći i/ili njege koja se pružala oštećenom u ustanovi u kojoj je bio smješten, a koja bi bila u uzročnoj vezi s predmetnom prometnom nesrećom. Tom prilikom I. okrivljenom društvu je po prvi put dostavljena uputa kako može najaviti i dogovoriti pregled oštećenog po cenzoru radi utvrđivanja visine štete. Iz svega navedenog je vidljivo da je I. okrivljeno društvo, a suprotno tvrdnjama tužitelja, svojim postupanjem, komunikacijom te transparentnim izvještavanjem o pojedinim fazama (stanju) rješavanja zahtjeva jasno i nedvosmisleno punomoćnika oštećenog informiralo, odgovaralo na sve njegove upite i u konačnici pojasnilo mu razloge odbijanja odštetnog zahtjeva. U opisanoj situaciji, kada je odgovornost za naknadu štete te visina iste sporna, isključena je obveza l. okrivljenog društva propisana čl. 12. st. 3. ZOOP-a koja postoji ukoliko je (samo) sporna visina, odnosno ukoliko nije moguće utvrditi visinu konačnog iznosa štete. Dakle, od strane I. okrivljenog društva je unutar roka propisanog odredbom čl. 12. st. 1. ZOOP-a argumentirano zašto je predmetni odštetni zahtjev ocijenjen kao pravno neosnovan te koju dokumentaciju je nužno prikupiti (od nadležnih institucija i samom oštećenika) kako bi se mogli utvrditi odgovornost i visina štete. Nakon dostavljanja dodatne dokumentacije i prikupljanja relevantnih činjenica, da je oštećenom dana 14.04.2022. isplaćen nesporan iznos naknade od 13.272,28 EUR na ime neimovinske štete. Dodatno, s oštećenim, zastupanom po punomoćniku, su sklopljeni Sporazum o izvansudskoj nagodbi od 14.12.2022., po kojem mu je od strane I. okrivljenog društva isplaćen daljnji iznos od 15.926,74 EUR na ime neimovinske štete, te Sporazum o izvansudskoj nagodbi od 13.12.2022. po kojem je oštećenom isplaćen iznos od 14.599,51 EUR na ime naknade imovine štete za tudu pomoć i njegu. Okrivljenici ovdje posebno napominju kako je I. okrivljenik, kao odgovorni osiguratelj, dužan isplatiti, odnosno naknaditi stvarnu štetu koja u odštetnom zahtjevu mora biti dokumentirana na odgovarajući način, iako je ocjena tužitelja da su okrivljenici "imali zapisnik o očevidu i situacijski plan iz kojih je jasno na koji način je došlo do prometne nesreće te protiv koga je pokrenut kazneni postupak za kazneno djelo" paušalna i tendenciozna. U konkretnom slučaju uz odštetni zahtjev nije bila dostavljena odgovarajuća dokumentacija kao dokaz osnovanosti zahtjeva pa s tim u vezi okrivljenici ističu kako je pogrešno tumačnje tužitelja da je I. okrivljenik mogao donijeti odluku o osnovanosti i visini odštetnog zahtjeva. Naime, samo iz zapisnika o očevidu, bez druge dokumentacije koja je vezana za prometnu nesreću (skica, fotoelaborat, izjave sudionika i očevidaca, rezultata analize krvi itd.), ne može se utvrditi prostorno- vremenska dinamika nastanka prometne nesreće te posljedično donijeti odluka o osnovanosti odštetnog zahtjeva. Upravo naprijed pobrojanu dokumentaciju i podatke I. okrivljenik je zatražio od nadležnog ODO Bjelovar, MUP-a te samog oštećenika, od kojega je dodatno zatražio i dokumentaciju koja je vezana za usluge koje mu se pružaju u ustanovi u kojoj je bio smješten. Stoga, okrivljenici nikako ne mogu prihvatiti točnima navode tužitelja da se iz postupanja okrivljenika može iščitati kako u konkretnom slučaju nije postojala prava namjera za rješavanje predmetnog odštetnog zahtjeva. Takvo stajalište tužitelja demantira činjenica da je oštećenom u konačnici, nakon što je pribavljena sva relevantna dokumentacija za donošenje odluke o osnovanosti i visini odštetnog zahtjeva, isplaćena imovinska / neimovinska šteta kako je to već ranije navedeno. Paušalno je i neprofesionalno od strane tužitelja, pogotovo s odredenim vremenskim odmakom, tvrditi da je "lako utvrditi tko je odgovorni osiguratelj" jer se na taj način u potpunosti zanemaruje obveza isplate stvarne štete i odgovornost osiguratelja koja se odnosi ne samo na zaštitu oštećenih osoba, već i na zaštitu prava svih osiguranika od plaćanja neutemeljenih odštetnih zahtjeva. Potpuno je pogrešno i stajalište tužitelja da je iz zapisnika o očevidu predmetne prometne nesreće vidljivo da je protiv vozača vozila osiguranog kod I. okrivljenog društva pokrenut kazneni postupak, dovoljno za donošenje odluke o podnesenom odštetnom zahtjevu. U pravnoj teoriji i praksi, već je općepoznata činjenica da je kaznenopravna odgovornost uža od građanskopravne odgovornosti za štetu pa eventualno pokretanje te vođenje kaznenog postupka ne mora automatski značiti da je pojedini odštetni zahtjev osnovan, kako to u predmetnom optužnom prijedlogu želi prikazati tužitelj. Naime, prilikom odlučivanja o kaznenoj odgovornosti pojedinog počinitelja, cijene se samo one činjenice koje su bitne za donošenje odluke je li okrivljeni počinio kazneno djelo, odnosno jesu li ostvarena bitna obilježja određenog kaznenog djela. Pritom se ne utvrđuje odgovornost ostalih sudionika štetnog događaja, niti cijeni njihov eventualni doprinos nastanku štetnog događaja, kao što se to čini i ocjenjuje u postupku naknade štete. Posljedično, vještačenja u kaznenim postupcima se provode na temelju suženog činjeničnog supstrata koji se tiče samo okrivljenika, sve poradi odlučivanja je li on ostvario biće nekog kaznenog djela. Nasuprot tome, u parničnom, odnosno građanskopravnom postupku činjenični supstrat za provođenje vještačenja stavlja se u puno širi kontekst s obzirom na odnos „okrivljenika" i drugih sudionika, te njihov utjecaj na sam nastanak štetnog dogadaja ili eventualno doprinos nastanku same štete. Stoga se činjenica pokretanja kaznenog postupka, pa čak i učinak pravomoćne osudujuće presude iz kaznenog postupka, ne može automatski protezati na postupak naknade štete, jer, uz sve navedeno, u kaznenom postupku osiguravajuće društvo nije sudjelovalo niti je imalo pravo sudjelovati, a samim time nije imalo mogućnost utjecati na njegov ishod. Kada bi se učinak pokretanja kaznenog postupka, pa i pravomoćne kaznene presude, automatski protezali na postupak naknade štete, kako to želi prikazati tužitelj, došlo bi do povrede prava na pravično suđenje, tj. povrede jednog od temeljnog načela saslušanja - zajamčenog čl. 6. Europske konvencije o zaštiti Ijudskih prava i temeljnih słoboda (dalje u tekstu Konvencija). Svatko ima pravo da o njegovim pravima i obvezama odluči nepristrani sud. To pravo efektivno ne postoji ako osoba nema pravo pred sudom raspravljati o bitnim činjenicama o kojima ovise njena prava i obveze, a pod obrazloženjem da je o njima odlučeno u nekom drugom postupku u kojem ta osoba nije imała nikakvo pravo pristupa. Očito da takvo stajalište koje iznosi tužitelj predstavlja povredu jednog od temeljnih procesnih načela načela saslušanja, a zbog čega dolazi i do povrede temeljnog Ijudskog prava - pravo na pravično sudenje zajamčenog čl. 6. Europske konvencije. Spomenuta konvencija je međunarodni ugovor, a Hrvatska je isti ratificirala još 1997. godine postavši tako 40-ta Zemlja koja je to učinila. Konvencija je po pravnoj snazi iznad Zakona, a sudovi su dužni istu izravno primjenjivati, kako u slučaju pravne praznine, tako i u slučaju kad određeni zakon nije u suglasnosti sa Konvencijom. Okrivljenici također ukazuju kako niti jednim propisom nije određena niti forma niti precizan sadržaj utemeljenog odgovora pa je jasno da tužiteljeve tvrdnje kako predmetni odgovor I. okrivljenika ne predstavlja utemeljeni odgovor u smislu čl. 12. ZOOP-e nemaju zakonskog uporišta, već predstavljaju tužiteljev subjektivni stav i tumačenje spomenute odredbe na štetu ovdje okrivljenika. S tim u vezi, okrivljenici ističu da je sam tužitelj u Smjernicama i preporukama za postupanje prema čl. 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu prilikom rješavanja odštetnih zahtjeva za naknadu štete na vozilu od 23.01.2020., između ostaloga, naveo i to kako traženje podataka ili dokumentacije za rješavanje odštetnog zahtjeva ne smatra obrazloženom ponudom ili utemeljenim odgovorom, ali može biti razlog za dostavljanje utemeljenog odgovora o nemogućnosti rješavanja odštetnog zahtjeva. Pored svega iznesenog, okrivljenici ističu i to da u situaciji kada oštećeni uz odštetni zahtjev nije dostavio sve isprave potrebne osiguratelju za odluku o osnovanosti i visini odštetnog zahtjeva, nije moguće odredbu čl. 12. st. 1. ZOOP-a primijeniti na način kako to čini tužitelj u predmetnom optužnom prijedlogu. Tako se propisani rokovi za postupanje po zahtjevu ne mogu i ne bi se trebali računati od dana podnošenja nekompletiranog i nedokumentiranog zahtjeva, već isključivo od dana podnošenja potpunog i potrebnim ispravama potkrijepljenog odštetnog zahtjeva. Okrivljenik/društvo je dostavilo obrazloženu ponudu na temelju dokumentacije kojom je raspolagalo u trenutku podnošenja odštetnog zahtjeva, odnosno donošenja odluke o istome, te je vidljivo kako je u konačnici oštećenom, a nakon što je pribavljena sva potrebna dokumentacija i utvrđena odgovornost osiguranika I. okrivljenog društva za nastanak predmetne prometne nesreće isplaćena šteta u cijelosti. Prekršajnu odgovornost Il. i Ill. okrivljenika kao odgovorne osoba u l. okrivljenoj pravnoj osobi, okrivljenici ističu da se eventualna odgovornost nikako ne može tumačiti kao vid "objektivne odgovornosti" kao što tužitelj u ovom slučaju čini. Prekršajna odgovornost odgovornih osoba u pravnoj osobi uključuje postojanje namjere ili nehaja, kao subjektivnih oblika krivnje osobe koja svojom radnjom, ili propuštanjem, ostvaruje obilježja prekršajnog djela. Tužitelj predmetnim optužnim prijedlogom II. i Ill. okrivljenika proglašava krivom za prekršaj samo na temelju činjenice da se radi o izvršnom direktoru, u odnosno direktoru sektora šteta, što predstavlja ekstenzivno i neživotno tumačenje njegove dužnosti. Ovakvo tumačenje odgovornosti II. i Ill. okrivljenika od strane tužitelja je u direktnoj koliziji sa odredbom članka 60. Prekršajnog zakona koja kao temelj odgovornosti pravnih osoba i u njoj odgovornih osoba utemeljuje subjektivni princip - princip krivnje. Naime, iz sadržaja odštetnog spisa jasno je vidljivo kako II. i Ill. okrivljenik nisu bili involvirani u rješavanje predmetnog odštetnog zahtjeva te ih se u składu s odredbom čl. 61. st. 1. Prekršajnog zakona ne može teretiti za počinjenje prekršaja koji im se u ovom postupku stavlja na teret. Ovo sve tim više, jer je u internim aktima l. okrivljenog društva jasno definiran način postupanja te su svim djelatnicima l. okrivljenog društva dane jasne upute za postupanje, zbog čega se eventualni propust u postupanju određenog djelatnika ne može stavljati na teret drugoj osobi samo zbog činjenice jer je ista imenovana na određenu funkciju u društvu. Tumačenje tužitelja prema kojem II. i Ill. okrivljenik „odgovaraju po defaultu", odnosno po samoj svojoj funkciji u društvu, iz prethodno opisanih razloga, je logički i zakonski neutemeljeno, te posve neživotno, a neutemeljenost suprotnog stava ovlaštenog tužitelja rezultat je primjene zakonske odredbe onako kako glasi bez ulaženja u smisao relevantne zakonske odredbe, kao i činjenice da tužitelj nije posvetio dovoljnu pažnju utvrđivanju neposredno odgovorne osobe. Naposljetku, okrivljenici ponovo naglašavaju da l. okrivljena pravna osoba i u njoj odgovorne osobe odgovaraju po principu krivnje, koja pretpostavlja utvrđenje krivnje neposredno odgovorne osobe. Okrivljenici su na traženje tužitelja dostavili podatak o osobi - zaposlenici društva koja je bila neposredno zadužena za rješavanje predmetnog odštetnog zahtjeva dok su II. i III. oktivljenici, također na traženje tužitelja, naznačeni kao nadređene osobe tj. izvršni direktor i direktor sektora šteta iako nisu bili uključeni u rješavanja predmetnog zahtjeva. S tim u vezi, okrivljenici ističu kako tužitelj u optužnom prijedlogu netočno i sasvim paušalno navodi kako se "propust II. i III. okrivljenika" u konkretnom slučaju sastoji u tome da su svojim "nečinjenjem" doveli do počinjenja djela tj. da osoba koja nije zaposlenik društva odluči o odštetnom zahtjevu. Tužitelj očigledno u odnosu na II. i III. okrivljenika potpuno pogrešno navodno "propuštanje" podvodi pod prekršaj iz čl. 63. st. 5. toč. 3. i 4. ZOOP-a iako je posve jasno kako navodno "propuštanje" ne predstavlja činjeničnu radnju navedenog prekršaja. Tužitelj ovdje također zanemaruje činjenicu da je odvjetnik Ivo Miljko bio angažiran i pružao pravnu pomoć na temelju Okvirnog ugovora o zastupanju i pravnoj pomoći i pripadajućeg dodatka istome - koji su tužitelju dostavljeni prilikom provedbe nadzora. Isto tako tužitelju je dostavljena pisana izjava pravne zastupnice ME iz koje proizlazi da je ista sudjelovala i obradi i u odlučivanju po odštetnom zahtjevu oštećenog GE pa stoga ne stoji tvrdnja da je treća osoba, koja nije zaposlenik društva, donijela odluku o predmetnom odštetnom zahtjevu. Podjednako ne stoji niti tvrdnja da je uslijed nepostupanja i/ili propusta II. i Ill. okrivljenika došlo do povrede odredaba, odnosno počinjenja prekršaja koji se okrivljenicima stavljaju na teret. Odredbom čl. 55. st. 1. Zakona o prekršajima određeno je da je odgovorna osoba ona osoba koja je povjeren odreden krug poslova u pravnoj osobi, kao i druga osoba koja je ovlaštena postupati u ime pravne osobe. Konstatacija da odgovornost direktora sektora ili službi ne isključuje odgovornost predsjednika uprave bez konkretnog određenja i individualizaciie što je to točno okrivljeni kao predsjednik uprave u konkretnom slučaju trebao činiti a to je propustio, a bio je dužan činiti, preopćenita je, te se odgovornost predsjednika uprave proteže na svaki pojedini prekršaj kojoj bi učinio bilo koji od djelatnika u pravnoi osobi u kojoj je okrivljenik predsjednik uprave pa prema tome nije utemeljen na krivnji. Na kraju predlažu osloboditi okrivljenike od odgovornosti, ili pak primijeniti odredbu čl. 38. st. 2. toč. 2. Prekršajnog zakona kojima se propisuje oslobođenje od kazne ili odredbu čl. 37. Prekršajnog zakona kojima su propisana pravila o ublažavanju kazne. Pritom mole da se uzme u obzir korektno držanje okrivljenika kako u ovom postupku, tako i postupku koji je prethodio podnošenju prekršajnog naloga (aktivno sudjelovanje te dostava očitovanja i zatražene dokumentacije tužitelju) i dosadašnja nekažnjavanosti okrivljenika za isti ili sličan prekršaj.
4. Obzirom na ovakvu pisanu obranu okrivljenika, sudac je zatražio očitovanje tužitelja. Tako u svom očitovanju tužitelj navodi da su dana 18. siječnja 2022. podnijeli optužni prijedlog protiv l. okrivljene pravne osobe EUROHERC osiguranje d.d. i odgovornih osoba LE kao Il. okrivljenika te VE kao III. okrivljenika, zbog počinjenja dva prekršajna djela iz Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (u daljnjem tekstu Zakon ili ZOOP). Prvo prekršajno djelo, zbog nedostavljanja oštećeniku (na postavljeni odštetni zahtjev) ponude odnosno utemeljenog odgovora u roku od 60 dana od primitka odštetnog zahtjeva, sadržano je u prvoj točci optužnog prijedloga, dok je drugo prekršajno djelo zbog neisplate oštećeniku (na postavljeni odštetni zahtjev) iznosa naknade štete odnosno predujma iznosa naknade štete u roku od 60 dana od primitka odštetnog zahtjeva, opisano u drugoj točci optužnog prijedloga. Ovlašteni tužitelj je 1. kolovoza 2022. zaprimio poziv Suda kojim se traži dopuna optužnog prijedloga sukladno članku 161. st. 4. PZ-a što je ovlašteni tužitelji izvršio podneskom 2. kolovoza 2022. Tijekom dopunjavanja optužnog prijedloga ovlašteni tužitelj je omaškom kopirao točku l. i na mjesto točke Il. u kojoj je ostao identičan tekst kao i zakonske osnove prve točke, umjesto da je u točki Il. „prekršaj zbog neisplate”, a ne „prekršaj zbog nedostavljanja obrazložene ponude odnosno utemeljenog odgovora”. Dakako da u postupku dopunjavanja optužnog prijedloga, po pozivu suda, nije ni bila namjera ispuštati točku Il. optužnog prijedloga, a niti je to bilo potrebno. Da je kojim slučajem cilj bio sužavanje optužnog prijedloga, dopuna ne bi ni imała dvije točke (već samo točku l.), a pogotovo ne dvije istovjetne točke optužbe što svjedoči da je zbiljski riječ o tehničkoj omašci tijekom sastavljanja podneska, a ne o pukom neznanju ili pogotovo povrijedi načela „ne bis in idem” kako to pobjedonosno ističu okrivljenici u pisanoj obrani. lnače, dopuna optužnog prijedloga od 2. kolovoza 2022. izvršena je na način da je izreka nadopunjena konkretizacijom vremenom počinjenja prekršaja dodavanjem u počinjenju su prekršaja od 22. svibnja..
.”, kao i konkretizacijom dana primitka odštetnog zahtjeva dodavanjem „...nakon što su dana 22. ožuika 2021. zaprimili odštetni zahtjev oštećenika... Na ovaj način je optužni prijedlog u cijelosti u składu s PZ-om sukladno pozivu suda na dopunjavanje, a ovim podneskom ovlaštenog tužitelja ispravlja se očita pogreška u točci Il. optužnog koja se dopunjuje i glasi: „Prvookrivljena pravna osoba kao odgovorni osiguratelj te Il. i III. okrivljenici kao odgovorne osobe, nakon što su dana 22. ožujka 2021. zaprimili odštetni zahtjev oštećenika GE iz [adresa], u počinjenju su prekršaja od 22. svibnja 2021. jer imenovanom oštećeniku nisu do 21. svibnja 2021. u [adresa], isplatili iznos naknade štete odnosno u nemogućnosti utvrđenja visine konačnog iznosa štete isplatili nesporni iznos naknade štete kao predujam po odštetnom zahtjevu imenovanog oštećenika podnesenog l. okrivljenoj pravnoj osobi 22. ožujka 2021. kao odgovornom osiguratelju, iako su u slučaju naknade štete u roku od 60 dana od primitka odštetnog zahtjeva bili dužni isplatiti iznos naknade štete, a u slučaju nemogućnosti utvrđenja visine konačnog iznosa štete, bili su dužni isplatiti iznos nespornog iznosa dijela naknade štete kao predujam, dakle, oštećenoj osobi nisu u roku od 60 dana od dana primitka odštetnog zahtjeva isplatili iznos naknade štete ili nespornog dijela naknade štete kao predujam, protivno odredbi članka 12. stavak 5. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine” 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14. i 15/23.), čime su počinili prekršajno djelo opisano u članku 63. stavak 5. točka 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine” 151/05., 36/09., 75/09., 76/13. 152/14. i 15/23.), kažnjivo po istoj odredbi za I. okrivljenu pravnu osobu, a za Il. i Ill. okrivljenike kažnjivo po članku 63. stavak 6. u vezi s člankom 63. stavak 5. točka 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine” 151/05., 36/09., 75/09., 76113., 152/14., 152/14. i 15/23.).Tužitelj nastavlja očitovanje odgovorom na postupak dostavljanja obavijesti iz čl. 109.a PZ-a navodeći da su prije podnošenja optužnog prijedloga sudu, sukladno PZ-u, okrivljenike obavijestili o namjeri pokretanja prekršajnog postupka za dva prekršaja optužbe. Što se tiče obavijesti za Ill. okrivljenog VE, ista je uredno izvršena na način da je okrivljenik obaviješten, o čemu svjedoči i vlastoručni potpis imenovanog na povratnici kao i sam ispis stranice Hrvatske pošte d.d. o praćenju pošiljke s naznakom preuzimanja III. okrivljenika (prilozi 33 i 34 optužnog prijedloga). Pozivajući se na činjenicu da je ovlašteni tužitelj uputio predmetnu obavijest za Ill. okrivljenika na adresu „ [adresa], a ne ispravnu „ [adresa]" pa je time pokušaj dostave obavljao na adresu koja, kako navodi sam okrivljenik u pisanoj obrani: „nije niti je ikada bila adresa prebivališta Ill. okrivljenog.. .” zbog čega je ovlašteni tužitelj navodno propustio ispuniti obvezu obavještavanja okrivljenog o namjeri podnošenja optužnog prijedloga, nije pravno odlučujuća za tvrdnju da dostava nije uredno izvršena. Naime, kako je već navedeno, okrivljenik je potpisao samu dostavnicu kojom mu je uručena obavijest, a to što se oglušio o pozivu ovlaštenog tužitelja da istu obavijest vlastoručno potpiše i vrati ovlaštenom tužitelju u dva primjerka, ne čini dostavu neurednom. Štoviše, ovaj sud kao i VPS RH je nedvojbeno potvrdivao ovakvu dostavu urednom za slučaj kada je okrivljenik potpisao samo povratnicu kojom mu je dostavljena obavijest. Potvrđivana je kao uredna dostava i situacija kada je okrivljenik obaviješten o pošiljci bez da bi uopće potpisao dostavnicu. Stoga, da sasvim paušalno navođenje okrivljenika ima za namjeru opstruiranje provođenja prekršajnog postupka kako bi izbjegao utvrđivanje krivnje za navedene prekršaje. Uzgredno, iako sasvim nebitno za urednu dostavu kakva je ova, HANFA-a je (prilog 4 optužnog prijedloga) dopisom tražila ”podatke o zaposleniku ili zaposlenicima (datum i mjesto rođenja, OIB, adresu prebivališta odnosno boravišta ako postoji, naziv radnog mjesta j presliku ugovora o radu za zaposlenike u vrijeme odlučivanja po odštetnom zahtjevu) koji su bili odgovorni i koji su postupali u odnosu na obradu predmetnog odštetnog zahtjeva” te je upravo l. okrivljena pravna osoba, inače poslodavac III. okrivljenika, dostavila podatak „Dobri dol 1", o čemu svjedoči prilog 29 optužnog prijedloga. Upravo na ovaj način je ovlašteni tužitelj dobio „točan podatak o prebivalištu Ć. Okrivljenog. U cilju zaključenja dijela o navodnoj neuredne dostave, ističe se kako je posve nelogično povrh svega i daljnje pozivanje krivljenika na to da nije pravilno obaviješten, iako je: osobno dao punomoć branitelju za ovaj prekršajni postupak; podnio vlastoručno potpisa u pisanu obranu; uredno zaprimao pozive suda za rasprave u lipnju 2024. i prosincu 2024. Nadalje tužitelj navodi u očitovanju da su okrivljenici itekako osnovano terećeni da su počinili prekršaje stavljene im na teret. To stoga što su sve relevantne činjenice i dokazi već temeljito izneseni u optužnom prijedlogu, te ključni dokazi, osobito oni koje je dostavila l. okrivljena pravna osoba, jasno potvrđuju osnovanost optužbi. Pravna pitanja i tumačenja zakona ne zahtijevaju dodatno elaboriranje, jer se podrazumijeva da Sud poznaje pravo (iura novit curia), a kamoli odgovarati na stavove o tome koje tumačenje Zakona je najprikladnije, na što se svela pisana obrana okrivljenika. Smatraju nespornom činjenicu da je predmetni Zakon na snazi kao i da su za navedena nepostupanja propisana prekršajna djela sa značajnim novčanim kaznama. Riječ je o strogoj kogentnoj normi, što potvrđuje i pravni kontinuitet u ovom području. Prema tome, tvrdnja da je u pitanju isključivi stav ovlaštenog tužitelja, nije točna. Upravo suprotno, u pitanju je i stajalište ovog Suda kao i VPS RH koji su za ova prekršajna djela (s čim je itekako dobro upoznata posebice l. okrivljena pravna osoba) dosad u bezbroj slučajeva kažnjavali okrivljenike (odnosno potvrdivali osuđujuće presude). U dijelu pisane obrane koji se odnosi na Direktivu, napominju kako navedeni pravni akt EU primarno obvezuje državu članicu na prenošenje propisanih odredaba u svoj nacionalni pravni sustav, dok je njena izravna primjena iznimna. Ono s čim se u cijelosti slažu s okrivljenicima jest da polazeći od samog smisla i svrhe Direktive, za posljedicu je imalo upravo propisivanje strogih zakonskih rokova, a sve s ciljem učinkovitijeg, bržeg i transparentnijeg postupanja po odštetnom zahtjevu. Paradoksalno pozivanju na direktivu okrivljenika, zapravo se upravo u ovom slučaju teško stradalog oštećenika gospodina GE, manifestira da ništa od obveznog okrivljenici nisu izvršili, slijedom čega je pripadajući iznos naknade štete nesretni stariji gospodin primio tek 14. travnja 2022. godine (kako to navode okrivljenici u pisanoj obrani), odnosno nakon više od godine dana od podnesenog odštetnog zahtjeva. Slijedom svega iznijetoga, ovlašteni tužitelj ostaje u cijelosti kod optuženja i predlaže okrivljenike proglasiti krivima i kazniti.
5. U dokaznom postupku pročitani su optužni prijedlog, nadopuna istog, podnesak oštećenog HANFA-i od 18.09.2021., prijava štetnog događaja od strane oštećenika/putem odvjetnika upućena Euroherc osiguranju d.d., koja sadrži potvrdni žig primitka od 22.03.2021., predstavka HANFA-e/Sektora za sistemske rizike i zaštitu potrošaća od 21.listopada 2021. na postupanje Euroherc osiguranja d.d. sa zahtjevom na dostavu podataka odgovornih osoba u odlučivanju po odštetnom zahtjevu oštećenika, odgovor Euroherc osiguranja d.d. prema zahtjevu HANFA-e, podnesci Euroherc osiguranja d.d. odvjetniku oštećenoga, zapisnik o očevidu prometne nesreće/štetnog događaja od 10.12.2020., liječnička dokumentacija oštećenoga GE sa nalazom i mišljenjem liječnika cenzora, Pravilnik o organizaciji rada i sistematizaciji radnih mjesta Euroherc osiguranje d.d. iz [adresa], Ugovori o radu na neodređeno vrijeme za II. i III.okrivljenika kod poslodavca Euroherc osiguranje d.d., izvadak iz sudskog registra za Euroherc osiguranje d.d. iz [adresa], obavijest o pokretanju prekršajnog postupka odaslana okrivljenicima ponaosob zajedno sa dostavnicama o primitku iste te izvadak iz evidencije prekršajne kažnjavanosti okrivljenika iz kojih je dobiven podatak da nisu do sada prekršajno kažnjavani.
6. Po provedenom postupku a temeljem obrane okrivljenika, očitovanja tužitelja i analizom gore navedene dokazne dokumentacije, sudac je nesporno utvrdio da su okrivljenici počinili prekršaje stavljene im na teret iz čl.12.st.1. i 5. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, kažnjivih po čl.63.st.5.toč.3. i 4. u svezi st. 6. istog Zakona. Iako okrivljenici u obrani smatraju, kako su naveli i opisali, da je nadopuna optuženja neuredna i da III.okr. nije dobio obavijest o prekršaju, ovaj sud je nakon analize dokumentacije koja prileži spisu utvrdio suprotno, a to je da je dopuna optužnog prijedloga bila uredna, da je sadržavala sve bitne elemente optužnog prijedloga te su prekršaji po svom opisu sadržavali elemente bića djela koja se okrivljenicima stavljaju na teret, a po kojem se krenulo u postupak te su okrivljenici dali svoju obranu. Osim navedenoga, analizom dostavljene dokumentacije, sud je ustanovio da je trećeokrivljeni bio uredno obaviješten o prekršaju na način kako opisuje tužitelj u svome očitovanju, pa je nepotrebno da i sud navodi iste razloge. U odnosu na odgovornost odgovornih osoba navedenih u optužnom aktu, drugo i trećeokrivljenika, ovaj sud je utvrdio da njihova odgovornost za predmetna djela nesporno proizlazi iz njihovih ugovora o radu sklopljenih sa poslodavcem/prvookrivljenom pravnom osobom, kojim su utvrđeni njihov status, odgovornost i zadaci, a osim navedenog, prvookrivljena pravna osoba je na zahtjev tužitelja dostavila i sama njihove podatke kao odgovornih osoba. Nadalje, iako okrivljenici osporavaju krivnju za predmetna djela, u postupku je utvrđeno suprotno, budući je nesporno da su dana 22. ožujka 2021. godine zaprimili odštetni zahtjev oštećenika GE, kojem nisu u roku od 60 (šezdeset) dana od primitka tog odštetnog zahtjeva, znači do 22. svibnja 2021. godine u [adresa], dostavili obrazloženu ponudu za naknadu štete odnosno utemeljeni odgovor po odštetnom zahtjevu, a niti su u roku od 60 dana od dana primitka tog odštetnog zahtjeva oštećenika, isplatili oštećenom iznos naknade štete, odnosno u nemogućnosti utvrđenja visine konačnog iznosa štete, isplatili nesporni iznos naknade štete kao predujam po odštetnom zahtjevu oštećenika. Valja napomenuti da su okrivljenici u svojoj obrani naveli datume primitka zahtjeva i njihovog postupanja koji nisu u skladu sa činjeničnim stanjem, cit: “društvo je po zaprimanju odštetnog zahtjeva poduzelo sve potrebne radnje kako bi se u što kraćem roku donijela odluka o osnovanosti i visini štete, pa je u tu svrhu dana 24.03.2022., dakle dva dana nakon primitka odštetnog zahtjeva od 22.03.2022., oštećenom ….“. Sudac je u cijelosti prihvatio navode tužitelja i poklonio mu vjeru, smatrajući obranu okrivljenika neutemeljenom, danom radi izbjegavanja prekršajne odgovornosti u predmetnom slučaju. Slijedom svega navedenoga, okrivljenici su proglašeni krivima i kažnjeni novčanom kaznom.
7. Odlučujući o visini novčane kazne okrivljenicima je olakotnim cijenjena njihova dosadašnja prekršajna nekažnjavanost, pa kako nije nađeno otegotnih okolnosti, uzimajući u obzir težinu počinjenih prekršaja i stupanj odgovornosti počinitelja, okrivljenicima je izrečena ublažena novčana kazna primjenom članka 37. Prekršajnog zakona, ispod zakonom propisanog minimuma za ovu vrstu prekršaja, smatrajući da se svrha kažnjavanja može postići i blažom kaznom od propisane, uz mogućnost plaćanja izrečene novčane kazne u iznosu 2/3 u danom roku opisanom u izreci presude.
8. Na temelju u izreci citiranih odredbi Prekršajnog zakona, okrivljenici su dužni naknaditi troškove postupka u paušalnom iznosu odmjerenom prema složenosti i duljini trajanja postupka.
U Zagrebu, 03. ožujka 2025. godine
Zapisničar
Sudac
Snježana Žužić
Maja Župančić Ukropina
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude ovlaštene osobe mogu podnijeti žalbu u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu, Av. Dubrovnik 8 u dva istovjetna primjerka, pozivom na gornji broj, a o žalbi odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske.
Dostavna naredba:
1. I.okr. EUROHERC osiguranje d.d., [adresa] Zagreb
2. II. okr. LE, [adresa]
3. III. okr. VE, [adresa]
4. Branitelju, Stanislav Ostojić odvjetnik iz Odvjetničkog drušva Grgić & partneri,
[adresa] Zagreb
5. Tužitelju, Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga, Franje Račkoga 6, [adresa] Zagreb
6. Pismohrana – ovdje
