R E P U B L I K A H R V A T S K A

Općinski sud u Slavonskom Brodu

Trg pobjede 13, Slavonski Brod

Poslovni broj: Povrv-107/2021-35

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sucu Marini Smaić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja Suvlasnika stambene zgrade u [adresa], po upravitelju NR, vl. [obrt], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Mihovilu Peći, odvjetniku u Vinkovcima, protiv tuženika BR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi isplate, nakon održane glavne javne rasprave zaključene 3. veljače 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja, nakon javne objave presude, 3. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi javnog bilježnika Nade Kemec iz Slavonskog Broda, poslovni broj Ovrv-193/2021 od 7. travnja 2021., u dijelu kojim se nalaže tuženiku BR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], da tužitelju Suvlasnicima stambene zgrade u [adresa], po upravitelju NR, vl. [obrt] za održavanje [obrt], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], namiri tražbinu u ukupnom iznosu od 123,82 eura (slovima: stotinu dvadeset tri eura osamdeset dva centi) s osnova glavnice potraživanja, sa zakonskim zateznim kamatama koje na pojedine iznose teku kako slijedi

- na iznos od 1,74 eur od 01. 11. 2018. god. pa do isplate

- na iznos od 4,36 eur od 01. 12. 2018. god. pa do isplate

- na iznos od 4,36 eur od 01. 01. 2019. god. pa do isplate

- na iznos od 4,36 eur od 01. 02. 2019. god. pa do isplate

- na iznos od 4,36 eur od 01. 03. 2019. god. pa do isplate

- na iznos od 4,36 eur od 01. 04. 2019. god. pa do isplate

- na iznos od 4,36 eur od 01. 05. 2019. god. pa do isplate

- na iznos od 4,36 eur od 01. 06. 2019. god. pa do isplate

- na iznos od 4,36 eur od 01. 07. 2019. god. pa do isplate

- na iznos od 4,36 eur od 01. 08 2019. god. pa do isplate

- na iznos od 4,36 eur od 01. 09. 2019. god. pa do isplate

- na iznos od 4,36 eur od 01. 10. 2019. god. pa do isplate

- na iznos od 4,36 eur od 01. 11. 2019. god. pa do isplate

- na iznos od 4,36 eur od 01. 12. 2019. god. pa do isplate

- na iznos od 4,36 eur od 01. 01. 2020. god. pa do isplate

- na iznos od 4,36 eur od 01. 02. 2020. god. pa do isplate

- na iznos od 4,36 eur od 01. 03. 2020. god. pa do isplate

- na iznos od 4,36 eur od 01. 04. 2020. god. pa do isplate

- na iznos od 4,36 eur od 01. 05. 2020. god. pa do isplate

- na iznos od 4,36 eur od 01. 06. 2020. god. pa do isplate

- na iznos od 4,36 eur od 01. 07. 2020. god. pa do isplate

- na iznos od 4,36 eur od 01. 08. 2020. god. pa do isplate

- na iznos od 4,36 eur od 01. 09. 2020. god. pa do isplate

- na iznos od 4,36 eur od 01. 10. 2020. god. pa do isplate

- na iznos od 4,36 eur od 01. 11. 2020. god. pa do isplate

- na iznos od 4,36 eur od 01. 12. 2020. god. pa do isplate

- na iznos od 4,36 eur od 01. 01. 2021. god. pa do isplate

- na iznos od 4,36 eur od 01. 02. 2021. god. pa do isplate

- na iznos od 4,36 eur od 01. 03. 2021. god. pa do isplate

po kamatnoj stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, na račun tužitelja IBAN [broj bankovnog računa] otvoren kod OTP banke d.d. Zadar, sve u roku od 8 (osam) dana.

II. Ukida se platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi Javnog bilježnika Nade Kemec iz Slavonskog Broda, poslovni broj Ovrv-193/2021 od 7. travnja 2021., u dijelu kojim je naloženo tuženiku BR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], da tužitelju Suvlasnicima stambene zgrade u [adresa], po upravitelju NR, vl. [obrt], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove ovršnog postupka u iznosu od 437,50 kuna/58,07 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku BR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], da tužitelju Suvlasnicima stambene zgrade u [adresa], po upravitelju NR, vl. [obrt], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove postupka u iznosu od 783,07 eura (slovima: sedam stotina osamdeset tri eura i sedam centi)sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana donošenja presude, odnosno od 3. ožujka 2025. do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, na račun tužitelja IBAN [broj bankovnog računa] otvoren kod OTP banke d.d. Zadar, sve u roku od 8 (osam) dana, dok se u preostalom dijelu preko dosuđenog, za iznos od 205,91 eura zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelji su protiv tuženika podnijeli javnom bilježniku Nadi Kemec iz [adresa], prijedlog za ovrhu temeljem vjerodostojne isprave, Analitičke kartice obaveza od 1. ožujka 2021., radi naplate novčane tražbine u ukupnom iznosu od 932,37 kuna/ 123,82 eura[1] prema pojedinačno utuženim računima sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznose glavnice prema svakom pojedinačnom računu počev od njegova dospijeća pa do isplate te troškova ovršnog postupka u iznosu od 437,50 kuna[1] .

1.1. Rješenjem o ovrsi javnog bilježnika Nade Kemec iz [adresa], poslovni broj Ovrv-193/2021 od 7. travnja 2021. određena je ovrha općenito na imovini tuženika radi naplate novčane tražbine tužitelja iz točke I. i II. izreke presude.

1.2. Protiv citiranog rješenja o ovrsi tuženik je u otvorenom zakonskom roku izjavio prigovor, stoga je sud temeljem odredbe članka 58. stavka 3. u svezi s odredbom članka 287. stavka 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20, dalje: OZ), rješenjem od 4. svibnja 2021. poslovni broj: Povrv- 107/2021-2 stavio izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinuo sve provedene radnje, a postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

2. Tuženik u prigovoru, sada odgovoru na tužbu, navodi da osporava osnov i visinu dugovanja jer zahtjev tužitelja nije jasno specificiran niti je opravdan. Navodi da je svojim sredstvima adaptirao svoj nekretnine, a što je trebao učiniti ovrhovoditelj prema sklopljenom ugovoru. Na navedene okolnosti predlaže saslušati u svojstvu svjedoka OR i FR. Dalje navodi da je upravitelj zgrade nenamjenski trošio sredstva pričuve od početka svog mandata te da nije obavljao osnovne funkcije koje je bio dužan činiti po ugovoru sa stanarima zgrade. Nadalje, da upravitelj nije ništa poduzimao osim naplate pričuve te da su se stanari sami organizirali i izvršvali o svom troški radnje koje koje je bio dužan činiti upravitelj. Ističe da je o svom trošku izvršio reparaciju zgrade, a za koja oštećenja uslijed vlage je tužitelj znao, ali ništa nije poduzimao unatoč pozivima tuženika. Tuženik navodi da je o svom trošku mijenjao žarulje u garaži, da je organizirao čišćenje zgrade i obavljao ostale radnje te da su se on i ostali stanari zgrade više puta obraćali tužitelju radi izvršenja ugovorih obveza međutim, da se tužitelj na iste oglušio.

3. Podneskom od 14. srpnja 2021. tužitelji su se očitovali na navode odgovora na tužbu (prigovora) te su uz isti dostavili međuvlasnički ugovor od 29. 10. 2015. s privitkom 1 – popisom posebnih dijelova suvlasnika stambene zgrade i ugovor o upravljanju od 29. 10. 2015.

3.1. Kao dokaz aktivne i pasivne legitimacije tužitelji prilažu i vlasnički list iz kojeg je vidljivo da je tuženik vlasnik 22. suvlasničkog dijela: 64/10000 Etažno vlasništvo (E- 22) Parkirališno mjesto P-22 u podrumu objekta ukupne NKP 13,13 m2, u planu označeno crvenom šrafurom, koje parkirališno mjesto se nalazi u zgradi mješovite uporabe br. 65 u ulici Nikole Zrinskog sagrađenoj na kč. br. [katastarska čestica], sve upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a za koje parkirališno mjesto tuženik ne plaća pričuvu koju tužitelji u ovom postupku utužuju.

3.2. Prilažu i Odluku o izboru upravitelja od 27. 10. 2015., Odluku o izboru predstavnika suvlasnika od 27. 10. 2015. kao i Odluku/Suglasnost/Ovlaštenje od 9. 10. 2017. kojom su suvlasnici potpisali suglasnost upravitelju da pričuvu s 1,53 kn/m2 poveća na iznos od 2.50 kn/m2 kako bi se iz sredstava zajedničke pričuve mogle plaćati sve obveze stambene zgrade u [adresa].

3.3. Ističu da je obveza tuženika da sukladno čl. 89., 90 i 380 i dr. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, vrši plaćanje zajedničke pričuve za održavanje zajedničkih dijelova i uređaja stambene zgrade, a što tuženik odbija činiti.

3.4. Nadalje, ističu da su navodi tuženika iz njegovog prigovora protiv rješenja o ovrsi (Ovrv-193/2021) od 12. 04. 2021. (u cijelosti neosnovani, paušalni, netočni i proizvoljni, da tuženik paušalno nabacuje teze o nenamjenskom trošenju sredstava pričuve od strane upravitelja bez da za isto pruža bilo kakav dokaz, a posebice je zanimljiva konstrukcija koju iznosi tuženik da je isti izvršio nekakve radove na zajedničkim dijelovima zgrade zbog kojih smatra da ima pravo na prijeboj vrijednosti navodno izvršenih radova s obvezom plaćanja pričuve što je apsolutno nečuveno. Navode da je tuženik doista poslao ponudu za sanaciju terase, koju ponudu vijeće stanara tj. većina suvlasnika nije prihvatila jer terasa nije zajednički dio zgrade. Na okolnosti iz ovog podneska kao i na okolnosti koje tuženik iznosi u svome prigovoru koji se ima smatrati odgovorom na tužbu predlažu da se kao svjedoci saslušaju ŠR i NRA s adrese [adresa], a koje svjedokinje su u vijeću stanara predmetne zgrade.

3.5. Predlažu sudu održati na snazi platni nalog sadržan u predmetnom rješenju o ovrsi, a tuženika obvezati na naknadu troškova postupka.

3.6. Na navode tužitelja tuženik se nije pisano očitovao premda je podnesak tužitelja sa priloženim ispravama uredno primio.

4. Na pripremnom ročištu održanom 5. prosinca 2022. tuženik je naveo da osporava tražbinu tužitelja iz razloga što je sam platio troškove održavanja zgrade u iznosu od 25.000,00 ili 26.000,00 kuna koji račun je poslao predstavniku stanara OR, a o istome je također obaviješten i DR, koji su mu rekli da tako napravi, da će se tako dug prelomiti odnosno zatvoriti. Ukoliko se tužitelj suglasi spreman je da se tražbine međusobno prebiju.

5. Glavna rasprava provedena je u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, sukladno odredbi članka 291. stavka 1. i članka 295. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 148/11. pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., dalje u tekstu: ZPP). Premda uredno pozvan, tuženik nije pristupio na ročišta za glavnu raspravu održana u dane 19. siječnja 2023. i 3. veljače 2025.

6. U provedenom dokaznom postupku, u skladu sa odredbom članka 220. ZPP sud je izvršio uvid u dokumentaciju koja prileži spisu te je ista pročitana i to: analitička kartica obaveza tuženika za razdoblje od 1. listopada 2018. do 28. veljače 2021. sa stanjem duga tuženika na dan 1. ožujka 2021. (str. 8 spisa), Međuvlasnički ugovor od 29. listopada 2015. sa privitkom – popisom posebnih dijelova suvlasnika (str.36-43), Ugovor o upravljanju stambenom zgradom u [adresa] (str.31-33), Odluka/suglasnost/ovlaštenje upravitelju za podizanje mjesečnog iznosa zajedničke pričuve (str.23-25), Odluka o izboru upravitelja (str. 26-28), odluka o izboru predstavnika suvlasnika (str. 29-30), izvadak iz zemljišne knjige za predmetnu nekretninu (str. 34-35 spisa), saslušani su svjedoci ŠR i NR, zakonska zastupnica tužitelja te OR, predstavnik stanara (str.60-63), izveden je dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Mirni Tot Nužda iz [adresa] (str. 70-77 spisa), a vještakinja je nalaz i mišljenje usmeno obrazložila na ročištu za glavnu raspravu održanom 3. veljače 2025. (str.114- 116).

6.1. Druge dokaze nije sud provodio iz razloga što bi isto bilo protivno načelu ekonomičnosti u smislu odredbe članka 10. stavka 1. ZPP kao i ovlastima suda da u parničnom postupku izvede samo one dokaze koje su stranke predložile, a činjenično stanje u postupku je dovoljno utvrđeno za donošenje meritorne odluke.

6.2. Jednako tako pozivom na odredbu članka 10. stavka 1. ZPP nije izveden dokaz saslušanjem svjedoka FR budući se za istoga dostava poziva nije mogla izvršiti na adresu koju je dostavio tuženik, a tuženik nije pristupio na ročišta za glavnu raspravu 19. siječnja 2023. i 3. veljače 2025. premda je bio uredno pozvan niti je ustrajao na saslušanju svjedoka FR. Nije izveden dokaz saslušanjem BR kao stranke u svrhu dokazivanja jer nije pristupio na ročišta za glavnu raspravu 19. siječnja 2023. i 3. veljače 2025. Primjenom iste odredbe članka 10. stavka 1. ZPP sud nije izveo dokaz saslušanjem svjedokinje BRA budući ista nije pristupila na ročište za glavu raspravu na kojemu je trebala biti saslušana, a tužitelj ije ustrajao na ovom dokazu te je na ročištu 3. veljače 2025. predložio sudu zaključiti glavnu raspravu, dakle odustao je od ovog dokaznog prijedloga.

7. Ocjenom svakog provedenog dokaza zasebno te svih zajedno u smislu odredbe članka 8. ZPP sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

8. Predmet postupka je naplata tražbine tužitelja koju imaju prema tuženiku po osnovu dospjelih, a neplaćenih iznosa zajedničke pričuve za razdoblje od 1. listopada 2018. do 28. veljače 2021. (str. 8 spisa) u ukupnom iznosu od 932,37 kuna/123,82 eura[2] .

8.1. Budući se tužbeni zahtjev odnosi na novčano potraživanje u iznosu manjem od 10.000,00 kuna to se sukladno odredbi članka 458. stavka 1. ZPP radi o sporu male vrijednosti.

9. Nije sporno da su stranke spora aktivno i pasivno legitimirane, nije sporno da je tužitelj suvlasnik na predmetnoj nekretnini i vlasnik posebnog djela nekretnine slijedom čega sud nije posebno ocjenjivao sve priložene dokaze (izvadak iz zemljišne knjige, str. 34-35). Nije sporno da tužitelj u utuženom razdoblju nije plaćao zajedničku pričuvu određenu Međuvlasničkim ugovorom i Odlukom kojom je podignut mjesečni iznos zajedničke pričuve (str.23-25).

9.1. Sporna je osnova i visina tražbine tužitelja, ovo stoga jer tužitelj smatra da nije dužan platiti pričuvu jer je o svom trošku izvršio određene radove na predmetnoj nekretnini slijedom čega smatra da bi trebalo izvršiti prijeboj njegove tražbine (protutražbine) sa njegovim obvezama prema tužiteljima po osnovu neplaćenih iznosa zajedničke pričuve.

10. Iz Međuvlasničkog ugovora kojega su 29. listopada 2015. sklopili tužitelji i tuženik kao suvlasnici nekretnine u [adresa] na adresi [adresa], sagrađene na kč. br. [katastarska čestica], upisanoj u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], proizlazi da su istim

- uredili uzajamne odnose u vezi sa upravljanjem i korištenjem zgrade (točka 1),

- suglasili se da će ovisno o svom suvlasničkom dijelu za radove iz čl. 4 ugovora izdvajati sredstva zajedničke pričuve u iznosu potrebnom za pokriće troškova tih radova, odnosno najmanje u iznosu koji odgovara 0,54% vrijednosti njihovog posebnog dijela zgrade (točka 6)

- suglasili se da upravljanje stambenom zgradom na temelju posebnog ugovora povjere upravitelju [obrt]“, vl. NR, [adresa] (točka 7)

- ovlastili suvlasnika OR za predstavnika svih suvlasnika (točka 8), a isto proizlazi i iz Odluke o izboru predstavnika suvlasnika na str. 29 spisa koju je potpisao i tuženik,

- suglasili se da je svaki suvlasnik dužan plaćati mjesečni doprinos u sredstva zajedničke pričuve koji odgovara 1/12 njegove godišnje obveze na račun otvoren kod OTP banke d.d. Zadar koji se vodi kao račun suvlasnika zgrade i to do zadnjeg dana u mjesecu za tekući mjesec; svaki suvlasnik koji ne izvrši uplatu u utvrđenom roku dužan je platiti i zakonsku zateznu kamatu (točka 13). Privitak 1 je sastavni dio ovoga Ugovora i u njemu je popis posebnih dijelova suvlasnika stambene zgrade.

10.1. Ugovorom o upravljanju stambenom zgradom na adresi [adresa] u [adresa], između ostaloga suvlasnici utvrđuju da su sklopljenim Međuvlasničkim ugovorom od 29 listopada 2015. odredili da će upravljanje zgradom počev od 1. studenog 2015. povjeriti [obrt]“, vlasništvo NR iz [adresa], a isto proizlazi i iz Odluke o izboru upravitelja na str.26 spisa.

10.2. Iz odluke/suglasnosti/ovlaštenja od 9. listopada 2017. proizlazi da su potpisani suvlasnici dali suglasnost upravitelju da iznos zajedničke pričuve koji je do tad iznosio 1,53 kn/m2, podigne na iznos 2,50 kn, a ovu odluku je potpisao je i tuženik.

10.3. Uvidom u izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga tužitelja na ime tuženika 20. prosinca 2021. (str.10) utvrđeno je da tužitelj ima novčanu tražbinu prema tuženiku s osnove neplaćenih iznosa zajedničke pričuve za razdoblje od 1. listopada 2018. do 28. veljače 2021. (str. 8 spisa) u ukupnom iznosu od 932,37 kuna/123,82 eura[3] .

10.4. Iz iskaza svjedokinje ŠR proizlazi da je tuženik je popravio svoju terasu pa odbija plaćati pričuvu jer smatra istu nije dužan plaćati zbog toga što je sam popravio svoju terasu. Suvlasnici u zgradi nikada nisu imali sastanak u vezi toga niti je tuženik od stanara zahtijevao da se potpišu da bi on bio oslobođen plaćanja pričuve. Sastanak je održan nakon što je tuženik popravio svoju terasu, a poziv za sastanak bio je zalijepljen u liftu u zgradi. Ne zna tko je točno sazvao sastanak, je li to učinio sam tuženik ili predstavnik stanara OR. Na tom sastanku tuženik je ostalim stanarima priopćio da je on popravio svoju terasu te da smatra da je njegova terasa zajednički dio zgrade zbog čega bi svi trebali sudjelovati u troškovima popravka terase na način da se navedeni trošak odbije od njegovog duga za pričuvu. Na to nitko od stanara nije pristao. Na poseban upit suca da pojasni pojam terasa tuženika, svjedokinja odgovara da se radi o terasi koja je isključivo vlasništvo tuženika i koja pripada stanu tuženika koji se nalazi na posljednjem katu zgrade. Radi se o tzv. penthouse stanu koji ima terasu koja stanu pripada i čija je površina otprilike dvadesetak m2. Ne radi se o zajedničkoj terasi stambene zgrade te na istu nitko od stanara nema pristup. Na navedenu terasu ne postoji pristup iz hodnika zgrade kao što je to u zgradama sa zajedničkom terasom, već se radi o terasi na koju se pristupa isključivo iz stana tuženika.

10.5. Iz iskaza svjedokinje NR proizlazi da su od 1. siječnja 2016., na osnovu odluke većine suvlasnika navedene stambene zgrade u kojoj je tuženik također suvlasnik, poslovi upravljanja i održavanja stambene zgrade povjereni obrtu [obrt] čiji je ona vlasnik. Za predmetnu zgradu otvoren je poseban poslovni račun i počelo se sa prikljupljanjem pričuve. Od početka 2016. godine tuženik ne plaća pričuvu za poslovni prostor koji se nalazi u prizemlju zgrade, dok je za stanove i parkirna mjesta čiji je vlasnik plaćao pričuvu. Kada je došlo do dugovanja za pričuvu od strane tuženika pokrenuti su odgovarajući postupci na koje je tuženik uložio prigovore, a u prigovorima je isticao da je platio račun za nekakve troškove o kojima upravitelj nije imao saznanja niti je tuženik osobno dostavljao račun upravitelju, a to nisu učinili ni stanari po svom predstavniku niti po vijeću stanara koje postoji u zgradi. Osim predstavnika stanara u vijeće su bili izabrani i DR, ŠR i NRA koja je u međuvremenu odselila. Svjedokinja nije dobila odobrenje niti od predstavnika stanara niti od vijeća stanara za plaćanje tog računa tuženika iz sredstava zajedničke pričuve. Osim toga prema Ugovoru o upravljanju za iznose iznad 10.000,00 kuna potrebno je pribaviti najmanje tri ponude o kojima odluku donosi natpolovična većina suvlasnika prema vlasničkom udjelu. Na poseban zna li na kojem dijelu zgrade su se izvršavali radovi za koje tuženik navodi da ih je osobno platio, svjedokinja je iskazala da su ti radovi izvršeni na terasi jednog od stanova u vlasništvu tuženika te da se radi o terasi koja pripada tom stanu i nije zajednički dio zgrade jer na istu nemaju pristup ostali stanari. Ostali stanari s kojima su komunicirali su naveli da nisu suglasni da se navedeni troškovi podmiruju iz fonda zajedničke pričuve iz razloga što se na radi o zajedničkom dijelu zgrade. Tuženik je u potpunosti prestao plaćati pričuvu nakon što su suvlasnici protiv njega pokrenuli postupke radi prisilne naplate iste. Suvlasnički udio tuženika na predmetnoj zgradi iznosi otprilike 40% što stvara probleme ostalim suvlasnicima u poslovima upravljanja zgradom iz razloga što tuženik sa još dva ili tri suvlasnika čini natpolovičnu većinu. Spor sa tuženikom su pokušali riješiti mirnim putem pa čak i u tijeku jednog od sudskih postupaka koji se vodi protiv njega, međutim to nije bilo moguće jer je on to odbijao.

10.6. Svjedok OR predstavnik je stanara u predmetnoj zgradi. Iskazao je da zna da tuženik ne plaća pričuvu te da se s njim nikako ne može dogovoriti, a kao predstavnik stanara uvijek nastoji mirnim putem riješiti probleme u zgradi. Pokušao je pregovarati sa suvlasnicima predmetne zgrade da se navedeni trošak tuženika plati iz sredstava zajedničke pričuve, međutim za to je potrebna suglasnost svih suvlasnika, a oni na to nisu pristali. Tuženik ima terasu koja pripada njegovom stanu tzv. penthouseu i bio je problem sa curenjem vode s te terase, što je tuženik trebao sanirati. On je to sanirao i onda je tražio da mu se to plati iz zajedničke pričuve što mu po zakonu vjerojatno ne pripada. Svi ostali stanari nemaju pristup na tu terasu jer to nije terasa zgrade koja je zajednička za sve stanare već se radi o terasi koja isključivo pripada stanu tuženika. Inače sa suvlasnicima nema problema i vjeruje da bi se bez problema popravila terasa da se radilo o zajedničkoj terasi.

10.7. Iskaze svjedoka sud je ocijenio iskrenim, dosljednim i potpuno podudarnim u odlučnim činjenicama. Svi svjedoci znaju da postoji dug tuženika s osnova neplaćenih sredstava zajedničke pričuve te da tuženik istu odbija platiti jer je o svom trošku popravio terasu svog stana. Za istaknuti je da je svjedoka OR predložio sam tuženik, a isti je iskazivao istovjetno kao svjedoci koje su predložili tužitelji.

11. Radi utvrđivanja postojanja i visine tražbine tužitelja pročitana je i analitička kartica obaveza tuženika za razdoblje od 1. listopada 2018. do 28. veljače 2021. sa stanjem duga tuženika na dan 1. ožujka 2021. (str. 8 spisa) te je na prijedlog tužitelja izveden dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Mirni Tot Nužda iz [adresa].

11.1. U nalazu i mišljenju vještakinja utvrđuje da su dana 29. listopada 2015. suvlasnici stambene zgrade u [adresa], sagrađenoj na katastarskoj čestici br. [katastarska čestica] u z. k. ul. [broj ZK uloška] k.o. Sl. Brod sklopili Međuvlasnički ugovor kojim se uređuju uzajamni odnosi vlasnika zgrade u svezi s upravljanjem i korištenjem zgrade. Prema Ugovoru suvlasnici su suglasni da će ovisno o svom suvlasničkom dijelu izdvajati sredstva zajedničke pričuve, odnosno najmanje 0,54% vrijednosti njihovog posebnog dijela zgrade s tim da vrijednost m 2 posebnog dijela zgrade iznosi:

- za stan – koeficijent 1, što iznosi 1,53 kn/m2

- za poslovni prostor – koeficijent 1, što iznosi 1,53/m2

- za parkirališni prostor – koeficijent 0,65 što iznosi 1,00 kn/m2.

11.2. Suvlasnici su prema Ugovoru suglasni da se upravljanje zgradom na temelju posebnog Ugovora povjere upravitelju: Obrt [obrt]“, vl. NR. Za predstavnika stanara ovlastili su OR. Svaki suvlasnik sukladno točki 13. Međuvlasničkog ugovora dužan je plaćati mjesečni doprinos u sredstva zajedničke pričuve koji odgovara jednoj dvanaestini njegove godišnje obveze na račun br. [broj bankovnog računa] i to do zadnjeg dana u mjesecu za tekući mjesec. Privitak 1 je sastavni dio ovoga Ugovora i u njemu je popis posebnih dijelova suvlasnika stambene zgrade, Sporni suvlasnički dio tuženika je parkirališno mjesto na popisu pod br.22. Uvidom u priloženi ZK izvadak br. 12213 od dana 14. srpnja 2021. vještak utvrđuje se da tuženik ima suvlasnički dio: 64/10000, E- 22 koji se odnosi na parkirališno mjesto P-22 ukupne NKP 13,13 m2 .

11.3. Dana 29. listopada 2015. suvlasnici stambene zgrade u [adresa] zastupani po ovlaštenom predstavniku stanara OR Rubilu i [obrt]“, vl. NR sklopili su Ugovor o upravljanju kojim su definirane obveze upravitelja za redovito održavanje zajedničkih dijelova i uređaja zgrade

11.4. Dalje navodi da je prema Zakonu o vlasništvu zajednička pričuva obveza svakog suvlasnika nekretnine te da su ju suvlasnici dužni uplaćivati najmanje u visini koja odgovara 0,54% vrijednosti njihova posebnoga dijela, a dužni su je uplaćivati mjesečno. Dana 9. listopada 2017. suvlasnici su donijeli Odluku/suglasnost/ovlaštenje kojom se pričuva sa 1,53 kn/m2 povećava na iznos od 2,50 kn/m2. Tužitelj je dostavio u sudski spis Analitičku karticu obveza za suvlasnika BR u razdoblju od 01.10.2018. do 28.02.2021.. Šifra suvlasničkog dijela navedena na analitičkoj kartici je 4-04165-00052. Uvidom u knjigovodstveni sustav tužitelja utvrđeno je da se pod tom šifrom vodi zaduženje po osnovi pričuve za suvlasnički dio P-22 ukupne NKP 13,13 m2 (Slika 1). Za ostalo utuženo, sporno razdoblje, mjesečni iznosi pričuve obračunati su u iznosu od 32,83 kn. Stoga ukupno zaduženje tuženika u razdoblju od 1. listopada 2018. do 28. veljače 2021. godine po osnovi pričuve koje se vodi u poslovnim knjigama tužitelja, odnosno upravitelja – [obrt] je u iznosu 932,37 kn (Tablica 1).

11.5. U Međuvlasničkom ugovoru od 29. listopada 2015. godine kojim se uređuju uzajamni odnosi vlasnika zgrade u svezi s upravljanjem i korištenjem zgrade je definirano: - prema Ugovoru suvlasnici su suglasni da će ovisno o svom suvlasničkom dijelu izdvajati sredstva zajedničke pričuve, odnosno najmanje 0,54% vrijednosti njihovog posebnog dijela zgrade s tim da vrijednost m2 posebnog dijela zgrade iznosi: za stan – koeficijent 1, što iznosi 1,53 kn/m2, za poslovni prostor – koeficijent 1, što iznosi 1,53/m2 i za parkirališni prostor – koeficijent 0,65 što iznosi 1,00 kn/m 2. Dana 9. listopada 2017. suvlasnici stambene zgrade donijeli su Odluku kojom se pričuva sa 1,53 kn/m2 povećava na iznos od 2,50 kn/m2. U ovoj Odluci navodi se samo prethodno definirana cijena od 1,53 kn/m2 , dok se cijena od 1,00 kn/m2 ne navodi. Naime, Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima nije defninirao točan iznos pričuve po m2 , nego da su suvlasnici dužni uplaćivati najmanje iznose pričuve u visini koja odgovara 0,54 posto vrijednosti njihovog posebnog dijela nekretnine godišnje. Navedeno je i definirano u Međuvlasničkom ugovoru: „suvlasnici su suglasni da će ovisno o svom suvlasničkom dijelu izvajati sredstva zajedničke pričuve, odnosno najmanje 0,54% vrijednosti njihovog posebnog dijela zgrade s tim da …“ Zakon o vlasništvu striktno ne definira način izračuna pričuve. Iz navedenog se zaključuje da je u poslovnim knjigama tužitelja ukupno zaduženje po osnovi neplaćene pričuve tuženika knjiženo u iznosu 932,37 kn. Odnosno da je tužitelj teretio tuženika za sve mjesece osim za listopad 2018. godine u iznosu 2,50 kn/m2. Za mjesec listopad 2018. zaduženje po osnovi pričuve je 1,00 kn/m2 . S obzirom da Zakon o vlasništvu nije defninirao točan iznos pričuve, a da su suvlasnici Međuvlasničkim ugovorom definirali iznos pričuve od 1,00 kn/m2 za parkirališni prostor, a da Odlukom o promijeni nije definirana promjena ovog iznosa. Ukoliko bi se za cijelo razdoblje prema tužbenom zahtjevu utvrđivao iznos pričuve od 1,00 kn/m2, dug tuženika po osnovi neplaćene pričuve iznosio bi 380,77 kn. Minimalna pričuva nije striktno zakonski određena. U članku 380. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima definirano je da su sredstva zajedničke pričuve suvlasnici dužni uplaćivati najmanje u visini koja odgovara 0,54 posto vrijednosti njihova posebnoga dijela. Isto je navedeno i u Međuvlasničkom ugovoru te dodatno iznos od 1,00 kn/m2 za parkirališni prostor. S obzirom da je u ovom predmetu obvezna visina pričuve za predmetnu stambenu zgradu isključivo pravno pitanje jer samim zakonom nije točno određena minimalni iznos pričuve, a da je Međuvlasničkim ugovorom definiran iznos pričuve koji je različit u svim mjesecima tužbenog zahtjeva, osim u prvom mjesecu (listopad 2018.) utvrđene su dvije varijante: 1. Varijanta prema Tablici 1 – dug po osnovi pričuve evidentiran u poslovnim knjigama upravitelja po cijeni 1,00 kn/m2 u periodu od 1.10. do 31.10.2018. te po cijeni od 2,50 kn/m2 u periodu od 1.11.2018 do 28.02.2021. i 2. Varijanta prema Tablici 2 - dug po osnovi pričuve po cijeni 1,00 kn/m2 definiranoj u Međuvlasničkom ugovoru.

11.6. Tužitelj nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka, a na okolnosti navedene u nalazu i mišljenju glede visine iznosa pričuve, odnosno iz kojeg razloga se primjenjuje iznos od 2,50 kn/m2 za parkirališni prostor jednako kao i za stan ovo stoga jer su Međuvlasničkim ugovorom bile ugovorene različite cijene pričuve za stan, poslovni prostor i garažu, očitovao se podneskom od 19. svibnja 2023. Tuženik se na nalaz i mišljenje vještaka nije očitovao premda je isti uredno zaprimio 24. travnja 2023. uz rješenje ovog suda od 19. travnja 2023. poslovni broj Povrv-107/2021-19 (str. 79- 80).

11.7. Podneskom od 19. svibnja 2023. tužitelj obrazlaže visinu iznosa pričuve obračunatu za parkirališni prostor tuženika na koje se odnosi utuženo potraživanje te navodi da je glede Međuvlasničkog ugovora i koeficijenta 0,65 za parkirališno mjesto, upravitelj postupao sukladno članku 380. st. 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, a koji glase: 1. Sredstva zajedničke pričuve suvlasnici su dužni uplaćivati na račun koji će u tu svrhu otvoriti, prema utvrđenom godišnjem, odnosno višegodišnjem programu, 2. Sredstva iz stavka 1. ovoga članka suvlasnici su dužni uplaćivati najmanje u visini koja odgovara 0,54% vrijednosti njihova posebnoga dijela, godišnje. Obrazlaže da se pričuva ne može tj. ne smije naplaćivati manje od onoga što propisuje sam Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima te se umjesto onog ugovorenog, a što je protivno zakonskoj odredbi, primjenjuje direktno zakonska odredba. U konkretnom slučaju, a kako je vrijednost posebnih dijelova nekretnine nemoguće točno utvrditi bez provedene procjene vrijednosti nekretnine što bi za suvlasnike zgrada predstavljalo dodatni trošak, umjesto toga kao parametar može poslužiti etalonska vrijednost izražena kao etalonska cijena građenja. Tako se i do iznosa od 1,53 HRK/m2 1997.godine došlo primjenom etalonske cijene građenja koja je tada iznosila 3.400,00 HRK/m2, odnosno izračunom 0,54% tadašnje utvrđene etalonske cijene građenja, a što je na mjesečnoj bazi 1,53 HRK/m2 (3.400,00 HRK x 0,54% : 12 mj), što je dakle minimum pričuve koju stanari trebaju mjesečno plaćati na za to otvoreni račun za sve prostore koje imaju u vlasništvu. S obzirom da je etalonska cijena građenja u međuvremenu, kao uostalom i svi ostali troškovi, nekoliko puta porasla, sada istim izračunom i istom logikom i taj minimalni iznos treba biti veći, to su suvlasnici sami donijeli odluku o povećanju pričuve od 9. 10. 2017. koja je ista za stanove, poslovne prostore i parkirališta te iznosi 2,50 kn/m2 sukladno članku 380. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i koju pričuvu plaćaju svi ostali suvlasnici osim tuženika. Tužitelji ističu da je u izradi i novi Zakon o upravljanju i održavanju zgrada kojim Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine želi odrediti visinu minimalne zajedničke pričuve, a nacrtom tog Zakona se predlaže da ista iznosi 0,54 posto etalonske cijene građenja za primjenu u Zakonu o društveno poticanoj stanogradnji godišnje, tako da će minimalni mjesečni iznos pričuve po metru četvornom uskoro također za sve prostore kao što su stanovi, poslovni prostori i parkirališta iznositi: o 6.800 kn/m2 x 0,54% / 12 = 3,06 kuna/m2 mjesečno, te će suvlasnici prilikom stupanja na snagu Zakona o upravljanju i održavanju zgrada po sili Zakona plaćati pričuvu u iznosu od 3,06 kn/m2 ili 0,40 eur/m2.

11.8. Za istaknuti je da visina iznose pričuve nije niti bila sporna među strankama te da tuženik istoj nije prigovarao. Također, iz sadržaja prigovora i navoda tuženika iznesenih na pripremnom ročištu jasno proizlazi da tuženik nije plaćao pričuvu jer je smatrao da mu se trebaju priznati učinjeni troškovi za radove izvršene na sanaciji terase koja se nalazi u njegovom vlasništvu i koja nije zajednički dio zgrade iz kojeg razloga ostali suvlasnici nisu pristali da se izvrši prijeboj troškova tuženika sa dugom tuženika po osnovi zajedničke pričuve.

12. Prema odredbi članka 67. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima vlasništvo posebnoga dijela može biti uspostavljeno glede dijela suvlasničke nekretnine koji čini samostalnu uporabnu cjelinu, prikladnu za samostalno izvršavanje suvlasnikovih ovlasti, kao što je stan ili druga samostalna prostorija. Stavokm 3. istoga članka 67. ZV propisano je da se uz stan odnosno drugu samostalnu prostoriju, vlasništvo posebnoga dijela nekretnine može protezati i na sporedne dijelove kao što su otvoreni balkoni, terase, podrumske ili tavanske prostorije, kućni vrtovi, mjesta za ostavljanje najviše do dva motorna vozila po pojedinom stanu ili drugoj samostalnoj prostoriji. Stavkom 4. istoga članka propisano je da bi se vlasništvo posebnoga dijela nekretnine moglo protegnuti i na neki dio kao tome sporedan, on treba biti jasno razgraničen od ostalih dijelova nekretnine, te dostupan s međe nekretnine ili iz njezinih zajedničkih dijelova ili iz onoga stana, odnosno samostalne prostorije čiji bi bio sporedni dio, a stavkom 5. da se glede sporednih dijelova na odgovarajući način primjenjuju pravila koja vrijede za pripatke stvari.

12.1. Odredbom članka 89. stavka 1. ZV-a je propisano da troškove za održavanje i za poboljšavanje nekretnine snose svi suvlasnici nekretnine razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, ako nije drukčije određeno, a stavkom 2. da doprinose za zajedničku pričuvu radi pokrića troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova snose svi suvlasnici razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, ako nije drukčije određeno.

12.2. Prema odredbi članka 90. stavka 1. ZV-a, zajednička pričuva iz članka 85. stavka 2. ovoga Zakona je namjenski vezana zajednička imovina svih koji su suvlasnici nekretnine, namijenjena za pokriće troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova. Stavkom 2. istoga članka propisano je da zajedničku pričuvu tvore novčani doprinosi koje su suvlasnici uplatili na temelju odluke donesene većinom suvlasničkih dijelova, odnosno odluke koju je na zahtjev nekoga suvlasnika donio sud s obzirom na predvidive troškove i uzimajući u obzir imovinsko stanje svih suvlasnika. Stavkom 3. da zajedničkom pričuvom upravljaju suvlasnici, odnosno upravitelj nekretnine kao imovinom odvojenom od imovine bilo kojega suvlasnika, uloženom na način da donosi plodove, a stavkom 4. da su dopuštena samo ona plaćanja iz pričuve koja su učinjena radi plaćanja troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine ili otplatu zajma uzetoga za pokriće tih troškova; ovrhu je dopušteno provoditi na zajedničkoj pričuvi samo radi podmirenja tih tražbina.

12.3. Odredba članka 380. stavka 1. ZV-a propisuje da su sredstva zajedničke pričuve suvlasnici dužni uplaćivati na račun koji će u tu svrhu otvoriti, prema utvrđenom godišnjem, odnosno višegodišnjem programu. Stavkom 2. istoga članka propisano je da su sredstva iz stavka 1. ovoga članka suvlasnici dužni uplaćivati najmanje u visini koja odgovara 0,54% vrijednosti njihova posebnoga dijela, godišnje. Prema odredbi stavka 3. istoga članka ako suvlasnici prikupe sredstva zajedničke pričuve u iznosu većem od 10% vrijednosti nekretnine, ta sredstva privremeno nisu dužni izdvajati sve dok se njihov iznos smanji ispod propisanoga minimuma iz stavka 3. ovoga članka. Stavkom 4. propisano je da su sredstva iz stavka 1. ovoga članka suvlasnici dužni uplaćivati mjesečno.

13. Tuženik je isticao da ima potraživanje prema tužiteljima s osnova popravka terase, ali postojanje tražbine nije dokazao pa je sud u smislu odredbe članka 219. stavka 1. i 221.a ZPP, ove navode ocijenio neosnovanim.

13.1. Kako tuženik nije dokazao postojanje protutražbine prema tužiteljima niti ispunjenje pretpostavki za prijeboj tražbine i protutražbine, a tužitelji su dokazali postojanje i visinu potraživanja prema tuženiku to je primjenom odredbe članka 451. stavka 3. ZPP odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.

14. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP u vezi s odredbom članka 155. ZPP i odredbom članka 2. stavka 1. ZPP.

14.1. Trošak postupka odmjeren je u skladu sa vrijednosti predmeta spora (123,82 eura) i prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/2023. dalje: Tarifa) u skladu sa odredbom Tbr. 52. toč. 3. Tarife vodeći računa o odredbi članka 155. ZPP. Vrijednost boda utvrđena je primjenom odredbe Tbr. 54. Tarife (1bod=2eura). Tužitelj je na ročištu na kojem je zaključena glavna rasprava 3. veljače 2025. popisao trošak u ukupnom iznosu 988,98 eura.

14.2. Imajući u vidu da je u povodu prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinute su provedene radnje te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, ovaj sud je stava da je postupak započeo podnošenjem tužbe za izdavanje platnog naloga, zbog čega se cjelokupni postupak ima smatrati jedinstvenim postupkom, parničnim postupkom, slijedom čega je potrebno donijeti i jednu odluku o troškovima postupka. Kako o zahtjevu za naknadu troškova sukladno odredbi članka 164. stavka 4 ZPP-a, sud odlučuje tek u presudi ili rješenju kojim se završava postupak pred tim sudom, a u konkretnom slučaju postupak je pred prvostupanjskim sudom završen tek donošenjem pobijane presude zbog čega ni zatezna kamata na troškove koji, iako su nastali tužitelju u tijeku kada se postupak vodio kao ovršni, ne može početi teći prije donošenja odluke o tim troškovima pa niti od dana donošenja rješenja o ovrsi.

14.3. Naime, stav je Vrhovnog suda Republike Hrvatske izražen u Zaključku br. 3 sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanom 2. lipnja 2017. u kojemu je pod 3.1. navedeno: „Presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude (jednako i ŽS u Varaždinu, Gž 1612/2021-2 od 8. prosinca 2021.). Slijedom navedenoga, odučeno je kao pod točkom II izreke presude, a trošak ovršnog postupka obračunat je i priznat odlukom iz točke III presude.

14.4. Tužitelju su priznati zatraženi troškovi postupka u ukupnom iznosu od eura, a odnose se na trošak sastava odgovora na prigovor od 14. srpnja 2021. u iznosu 75,00 eura (Tbr.8.1. u vezi sa Tbr. 7.1. i Tbr.40. Tarife 25 bodova +12,50 bodova=37,50 bodova), sastava obrazloženog podneska od 22. svibnja 2023. u iznosu 75,00 eura (očitovanje na nalaz vještaka, Tbr.8.1. u vezi sa Tbr.7.1. i Tbr.40. Tarife 25 bodova +12,50 bodova=37,50 bodova), zastupanja na pripremnom ročištu 5. prosinca 2022. u iznosu 75,00 eura (Tbr.9.1. u vezi sa Tbr.7.1. i Tbr.40 Tarife, 37,50 bodova), zastupanja na ročištima za glavnu raspravu 19. siječnja 2023. i 3. veljače 2025. u iznosu 75,00 eura za svako ročište (Tbr.9.1. u vezi sa Tbr.7.1. i Tbr.40 Tarife, 2x37,50 bodova), što ukupno iznosi 375,00 eura (187,50 bodova x 2,00 eura).

14.5. Navedenom iznosu troškova treba dodati obračunati trošak ovršnog postupka u iznosu od 58,07 eura i trošak plaćenog vještačenja u iznosu od 350,00 eura (str.67 spisa), što ukupno iznosi 783,07 eura.

14.6. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 28. studenog 2021. kojim traži odgodu ročišta i trošak sastava odgovora na žalbu tuženika jer nisu bili nužni te trošak zastupanja na ročištu 12. listopada 2023. budući je ovo ročište odgođeno prije početka raspravljanja pa tužitelj nije niti pristupio na isto. Nije priznat niti materijalni trošak u iznosu od 55,92 eura jer je tužitelj mogao angažirati zamjenu iz reda odvjetnika s područja Općinskog suda u Slavonskom Brodu. Slijedom navedenoga, u preostalom dijelu za iznos od 205,91 eura zahtjev tužitelja odbijen je kao neosnovan.

14.7. Odluku o zakonskim zateznim kamatama sud temelji na odredbi članka 29. stavka. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11.,78/11., 78/15., 29/18., dalje: ZOO), kojom je propisano da dužnik koji padne u zakašnjenje pored glavnice duguje vjerovniku i zakonsku zateznu kamatu, dok se odluka o visini kamate temelji na odredbi članka 29. stavka 2. ZOO.

Prema odredbi članka 151. stavka 3. ZPP na dosuđeni iznos troškova parničnog postupka kamate teku od dana donošenja presude 3. ožujka 2025. do isplate.

15. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u izreci.

Slavonski Brod, 3. ožujka 2025.

Sudac

Marina Smaić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi u 3 (tri) istovjetna primjerka, putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud (članak 348. Zakona o parničnom postupku). Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354 stavka 2. Zakona o parničnom postupku, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. Zakona o parničnom postupku (članak 467. stavak 1. Zakona o parničnom postupku). Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti neposredno u sudu istoga dana (članak 335. Zakona o parničnom postupku).

O tome obavijest:

1. Tužitelji po punomoćniku Mihovilu Peći, odvjetniku u Vinkovcima,

2. Tuženik osobno na adresu [adresa].