REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-1706/2022-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Dariu Partlu, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ĐŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Boženku Lozo, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Lozo & Partneri d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika Zagrebački holding d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 41, OIB: 85584865987, zastupanog po punomoćniku Ivanu Esteru, odvjetniku u Zagrebu, radi zaštite prava iz radnog odnosa, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 15. siječnja 2025. u prisutnosti tužiteljice i punomoćnika tužiteljice Boženko Lozo, odvjetnika i punomoćnika tuženika Ivana Estera, odvjetnika, 3. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Utvrđuje se da odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 12.srpnja 2022.g. tuženika Zagrebačkog holdinga d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 41, OIB: 85584865987, nije dopuštena i da radni odnos tužiteljice ŽŠ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nije prestao.

II. Nalaže se tuženiku Zagrebačkom holdingu d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 41, OIB: 85584865987, vratiti tužiteljicu ŽŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na posao, i to na radno mjesto koje je obavljala prije nezakonite odluke o otkazu ugovora o radu. Ukoliko kod tuženika više ne postoji radno mjesto voditeljice podružnice Upravljanje projektima, nalaže se tuženiku vratiti tužiteljicu na drugo radno mjesto koje najviše odgovara poslovima ukinutog radnog mjesta i to prema opisu poslova tog radnog mjesta i prema koeficijentu složenosti poslova ili drugom načinu za izračun plaće tog radnog mjesta te prema stručnoj spremi tužiteljice.“

III. Nalaže se tužiteljici ŽŠ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi tuženiku Zagrebački holding d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 41, OIB: 85584865987 trošak parničnog postupka u iznosu od 500,00 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 4. ožujka 2025. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka navodi da je bila zaposlena kod tuženika kao voditelj podružnice, a ugovor o radu stranke su sklopile 17.studenog 2017.g. Prije toga je bila zaposlena kod tuženika kao koordinator poslova, voditelj projekta i pomoćnica voditeljice podružnice. Tužiteljica je prije premještaja na novo radno mjesto odlukom poslodavca od 16.studenog 2017.g. imenovana voditeljicom podružnice Upravljanje projektima u Zagrebačkom holdingu d.o.o. na mandatno razdoblje od četiri godine, počevši od 17.studenog 2017.g. Radilo se o ugovoru koji je istovremeno sadržavao odredbe kojima se uređuju prava i obveze radnika prema Zakonu o radu i općim aktima tuženika, ali koji istovremeno sadrži i posebna prava koja ne sadrže ugovori o radu drugih radnika, a koja posebna prava su regulirana odredbama Zakona o obveznim odnosima.

2. Tuženik je 12.srpnja 2022.g. donio pisanu odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužiteljici, koju je radnik tuženika neposredno uručio tužiteljici 14.srpnja 2022.g. Protiv predmetne odluke o otkazu ugovora o radu je tužiteljica u zakonskom roku podnijela zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa jer je smatrala da je postupak koji je prethodio odluci o otkazu ugovora o radu proveden protivno odredbama Zakona o radu. Podredno, tužiteljica je ukazala tuženiku da joj nije priznao ona prava koja je imala temeljem ugovora od 17.studenog 2017.g., i to prvenstveno pravo na otpremninu, jer joj je ugovor poslodavac tj. tuženik otkazao prije isteka mandatnog razdoblja na koje je imenovana. Prema odredbi članka 13. ugovora od 17.studenog 2017.g. je ugovoreno da ukoliko ugovor prestane opozivom tužiteljice prije isteka mandatnog razdoblja od četiri godine, tužiteljica ima pravo na otpremninu u iznosu od tri mjesečne bruto plaće iz odredbe članka 5.stavak 1. ugovora.

3. Tuženik je 30.rujna 2021.g. donio i uručio tužiteljici pisanu odluku o opozivu s funkcije, koju je sukladno važećem ugovoru obavljala. Tužiteljica ne osporava tuženiku pravo na opoziv s funkcije na koju je tužiteljica imenovana tuženikovom odlukom od 16.studenog 2017.g.

4. Pobijana odluka o otkazu ne sadrži pouku radniku o njegovim daljnjim mogućnostima zaštite svojih prava. To prema odredbi članka 120. Zakona o radu nije obvezan sadržaj odluke o otkazu ugovora o radu, ali je općepoznato i u poslovnoj praksi uobičajeno da se radnika uputi u njegovo pravo podnošenja poslodavcu zahtjeva za zaštitu prava. Tužiteljica smatra kako je tuženik bio svjestan da na taj način određeni broj radnika ne će podnijeti zahtjev za zaštitu prava i da taj propust ima za posljedicu kasnije gubitak prava na pristup sudu. Međutim, tuženik zanemaruje odredbu članka 134. Kolektivnog ugovora po kojoj sve takve odluke trebaju sadržavati uputu o pravu na podnošenje zahtjeva za zaštitu prava. Odredbom članka 9. Zakona o radu je propisano da ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno kolektivnim ugovorom ili zakonom, ima se primijeniti za radnika najpovoljnije pravo. To u ovom konkretnom predmetu znači da odluka tuženika nema sve potrebne sastavne dijelove radi čega je nezakonita tj. ništetna.

5. Tužiteljica ukazuje na dvije osnovne nezakonitosti koje je svojim radnjama ostvario tuženik: tijekom postupka utvrđivanja i rješavanja kolektivnog viška radnika tuženik nije na zakonit način proveo postupak jer u njemu nije sudjelovalo radničko vijeće, odnosno zakonito izabrani pregovarački odbor sačinjen od jednog ili više sindikalnih povjerenika; prije postupka utvrđivanja i rješavanja kolektivnog viška radnika tuženik nije imao niti sada ima pravilnik odnosno akt kojim je točno utvrdio popis radnih mjesta, potreban broj izvršitelja i uvjete koje radnik mora ispunjavati za pojedino radno mjesto.

6. Prema odredbi članka 127. Zakona o radu u postupku rješavanja kolektivnog viška radnika mora sudjelovati radničko vijeće. Međutim, kod tuženika nije izabrano i ne djeluje radničko vijeće. U tom slučaju Zakon o radu predviđa u članku 153. da sva prava i obveze radničkog vijeća preuzima sindikalni povjerenik. Prije nego je započeo otkazivati radnicima ugovore o radu, pa tako i tužiteljici, tuženik, iako je znao da kod njega ne djeluje radničko vijeće, nije postupio na način kako je to propisano Zakonom o radu. Tuženik je 29.prosinca 2021.g. navodno svim sindikatima koji djeluju kod poslodavca dostavio svoj dopis kojim ih obavještava o namjeravanom donošenju odluke o kolektivnom višku radnika u Zagrebačkom holdingu d.o.o., od kojih je tražio očitovanja u cilju zadovoljenja zakonske obveze savjetovanja s radničkim vijećem. Tužiteljici nije poznato kojim je sve sindikatima poslodavac dostavio predmetni dopis jer to na njemu ne piše, ali je kasnije iz dokumenta kojeg je tuženik donio 8.travnja 2022.g. i nazvao ga „Savjetovanje sukladno članku 127. Zakona o radu - završno očitovanje poslodavca – konačni popis radnika utvrđenih kao višak“ razvidno da je tuženik bio svjestan da nije pričekao da sindikati sami odluče o sindikalnom povjereniku ili povjerenicima koji će u postupku savjetovanja preuzeti prava i obveze radničkog vijeća koje kod tuženika ne postoji. U tom dokumentu je tuženik na str.2. napisao da je „započeo postupak 30.prosinca 2021.g. pisanim dopisom koji je poslao na adrese devetnaest sindikata koji su ujedno i reprezentativni, s obzirom da nije utemeljeno radničko vijeće, a sindikati se nisu sporazumjeli o sindikalnom povjereniku ili povjerenicima koji će imati prava i obveze radničkog vijeća“. Nadalje, tuženik je napisao da se suglasio s prijedlogom o održavanju sastanaka te je 22.siječnja 2022.g. održan prvi takav sastanak u postupku savjetovanja na koji su bili pozvani navodno svi sindikati. Na stranici 3. predmetnog dokumenta je tuženik napisao kako je od samih sindikata predloženo održavanje ciljnih sastanaka u manjim grupama na što je tuženik pristao. Na str.4. navodi tuženik kako se za te „sastanke“ javilo devet sindikata, a čiji predstavnici čine „Pregovarački odbor sindikata za kolektivne pregovore“. Zaključuje dalje tuženik da su se sindikati bili dužni sporazumjeti o sindikalnom povjereniku, ali da nisu tako postupili i da tuženik kao poslodavac je imao pravo odabrati s kojim će se sindikatima savjetovati, što on nije želio već se u postupku savjetovao s reprezentativnim sindikatima. Iz ovih obrazloženja je razvidno da tuženik nije postupao kako mu je to naloženo Zakonom o radu i da je postupak savjetovanja proveden na nejasan način, da u tom postupku nedvojbeno svi sindikati nisu imali jednaki tretman i prava, da je tuženik samo formalno zadovoljio formu i da nije omogućio sindikatima na valjan način štiti prava ugrožene skupine radnika, a što je zapravo smisao sindikalnog djelovanja i člankom 150. i 151. Zakona o radu je to posebno naglašeno. Tuženik je po vlastitim kriterijima odabrao devet sindikata koje je proglasio „pregovaračkim odborom“ i s njima je zapravo požurio provesti postupak sukladno odredbi članka 127. Zakona o radu. Taj pregovarački odbor nema niti je mogao imati prava i obveze radničkog vijeća zbog čega je postupak utvrđivanja i rješavanja kolektivnog viška radnika nezakonit. Nije ovlast poslodavca birati s kime će se savjetovati, već je to isključivo pravo sindikata kojima tuženik nije niti dao mogućnost da odrede sindikalne povjerenike sukladno odredbi članka 153. Zakona o radu.

7. Tužiteljica je u posjedu nekoliko e-mail poruka koje je tuženik kao poslodavac službeno dostavljao izabranim sindikatima koje je proglasio pregovaračkim odborom i samo njih pozivao na sastanke tj. savjetovanje, što jasno piše na pozivu za sastanak koji je tuženik uputio 12.veljače 2022.g. Takav poziv za sastanke je tuženik istim odabranim sindikatima poslao i 17.veljače 2022.g. te 7.ožujka 2022.g. o čemu svi ostali sindikati koji djeluju kod tuženika nisu imali saznanja niti su sudjelovali u postupku. Iako tuženik u svojem dokumentu od 8.travnja 2022.g. pokušava uvjeriti sindikate i radnike da je tuženik svima omogućio sudjelovanje na zatvorenim sastancima na kojima su se de facto utvrđivale liste prekobrojnih radnika, to nije točno. Jer kad bi namjera tuženika bila jasno, otvoreno pregovaranje s radničkim vijećem, tada je nedvojbeno da se ne bi pozivi za sastanke slali samo odabranim sindikatima koje je tuženik proglasio „pregovaračkim odborom sindikata“. U svojem dokumentu od 8.travnja 2022.g. tuženik na stranici 4. navodi da se u postupku savjetovao s „reprezentativnim sindikatima“. Nije jasno što reprezentativni sindikati u ovakvom postupku rješavanja kolektivnog viška imaju više od drugih sindikata koji nisu reprezentativni.

8. Druga važna okolnost zbog koje tužiteljica smatra da je odluka tuženika nezakonita i da je otkaz ugovora o radu nedopušten je nepostojanje pravilnika odnosno akta kojim je tuženik kao poslodavac prethodno uredio svoju poslovnu organizaciju u odnosu na pojedina radna mjesta, utvrdio potreban broj radnika za ta radna mjesta, utvrdio koju stručnu spremu i kvalifikacije zahtjeva svako radno mjesto. U nezakonito provedenom postupku savjetovanja neki sindikati su ukazivali tuženiku na nedopustivost pokrenutog postupka bez prethodno napravljene sistematizacije radnih mjesta. Tuženik se dosljedno protivio tim prigovorima i ustrajao je na dovršetku postupka, iako nije donio pravilnik ili akt kojim bi uredio radna mjesta. U svojem dokumentu od 8.travnja 2022.g. na stranici 6. tuženik je naveo da se višak radnika ne odnosi na reorganizaciju operativnih organizacijskih jedinica i poslova već na centralizaciju korporativnih funkcija, a da za taj postupak nije potrebno prethodno napraviti sistematizaciju radnih mjesta. Kaže tuženik: „riječ je samo o tomu da se korporativni poslovi centraliziraju i više ne obavljaju u podružnicama, te se stoga ta radna mjesta nemaju što sistematizirati ili reorganizirati jer u podružnicama tih poslova i radnih mjesta nema“. Nadalje, navodi tuženik glede ukinutih radnih mjesta da se „skoro svim dijelom odnose na radnike izvan tzv. grupa složenosti poslova, odnosno na radna mjesta zamjenika, savjetnika, pomoćnika, koordinatora i slično, koja kao takva nisu potrebna“. Iz navedenog se može zaključiti da se neka ukinuta radna mjesta ne odnose na radnike izvan tzv.grupa složenosti poslova. Međutim, nije razvidno koliko je to radnika i o kojim se radnim mjestima radi. Tužiteljica niti ostali radnici nisu bili upoznati da je tuženik donio pravilnike niti su oni bili na valjani način objavljeni kako je to propisano Pravilnikom o načinu objave pravilnika o radu.

9. Izuzetak je bio Pravilnik o organizaciji korporativnih servisa Zagrebačkog holdinga d.o.o., a kojeg je tuženik objavio na svojoj oglasnoj ploči 18.svibnja 2022.g., dakle nakon što je završen postupak propisan odredbom članka 127. Zakona o radu, a tužiteljici nije poznato da se tuženik prije donošenja savjetovao s pregovaračkim odborom sindikata jer kod tuženika ne djeluje radničko vijeće. Međutim, u podružnici Upravljanje projektima Pravilnik nije bio objavljen na oglasnoj ploči.

10. Iz organizacijske sheme koja je sastavni dio Pravilnika je razvidno da je tuženik ustanovio neke sektore kojih do tada nije bilo. Naime, do tada je na snazi bio Pravilnik o organizaciji Zagrebačkog holdinga d.o.o. od srpnja 2021.g. Tužiteljica je s tuženikom imala sklopljen ugovor o radu voditeljice podružnice, a prema konačnom prijedlogu utvrđivanja i rješavanja kolektivnog viška radnika tuženik je tužiteljicu uvrstio u „funkcionalnu grupu poslova: Suvišne organizacijske jedinice“. Tužiteljica je neformalnim putem dobila završni uradak tuženika s popisom radnika koji su utvrđeni viškom i onih radnika kojima će tuženik ponuditi ugovore o radu za druga radna mjesta. Upravo iz razloga jer tuženik nije dopustio da radnici ostvare svoja zakonska prava i umjesto radničkog vijeća kojeg nema sami autonomno odrede sindikalne povjerenike koji bi onda dosljedno štitili interese radnika između ostalog i da im se pravovremeno i vjerno prenose prijedlozi poslodavca o broju radnika koji predstavljaju kolektivni višak, kriterijima po kojima je poslodavac utvrdio zbog čega ih je predvidio kao kolektivni višak, imenima tih radnika i radnim mjestima na kojima su radili. Na ovaj način, onemogućavanjem funkcioniranja radničkog vijeća tj. sindikalnih povjerenika umjesto radničkog vijeća postupak sastavljanja lista radnika je ostao nejasan.

11. U svojoj odluci je tuženik naveo da se prije donošenja pobijane odluke savjetovao sa sindikatima i da sindikati u odnosu na tužiteljicu nisu istakli primjedbe niti prijedloge. Ovaj navod pobijane odluke vjerno prikazuje način na koji se tuženik „savjetovao“ prije donošenja odluke. Tužiteljica nije član niti jednog sindikata i zbog toga „nije bilo istaknutih primjedbi niti prijedloga“. Međutim, ukazuje se da se ovdje ne radi o pojedinačnom otkazu ugovora o radu kad je prema praksi Vrhovnog suda RH dovoljno da se poslodavac savjetuje s bilo kojim sindikatom koji kod njega djeluje, već se ovdje radi o tzv. kolektivnom višku radnika. Tada je potrebno da se svim radnicima pruži zaštita, bez obzira na njihovo članstvo u sindikatu. I oni radnici koji nisu u sindikatu trebaju biti zaštićeni, a zbog toga je zakon tu ulogu namijenio radničkom vijeću, a ne sindikatima. Tuženik je požurio provesti postupak prije nego su sindikati autonomno izabrali pregovarački odbor.

12. Tuženik nije prije ili tijekom postupka izradio pravilnik ili akt o sistematizaciji radnih mjesta u kojem bi se točno i određeno utvrdilo koja radna mjesta postoje kod poslodavca i s kojim brojem izvršitelja će ta radna mjesta biti popunjena. Ovo je bitna okolnost jer od nje ovisi pravična i nepristrana procjena koji radnici bi trebali ostati i dalje u radnom odnosu, a koji bi trebali biti predviđeni kao kolektivni višak, dakle radi se o tzv. „usporednim radnicima“. Umjesto toga tuženik je najprije krenuo u postupak otkazivanja ugovora o radu, a tek kasnije će izraditi pravilnik u kojem će utvrditi koja radna mjesta postoje i koliko je potrebno radnika za ta radna mjesta. Ovo je nelogičan postupak i sam po sebi otvara mogućnost brojnim nezakonitostima, a istovremeno onemogućuje radnike u objektivnoj procjeni odluke poslodavca.

13. Poslodavac ima pravo autonomno uređivati svoje poslovanje, organizaciju i sustav radnih mjesta, međutim u ovom postupku tzv. kolektivnog viška posljedica je otkazivanje ugovora o radu tužiteljici i brojnim drugim radnicima zbog organizacijskih razloga, a tuženik kao poslodavac još nije uredio svoju organizaciju tj. sistematizirao radna mjesta koja kod njega postoje kao objektivnu i provjerljivu činjenicu te koliko mu je za ta radna mjesta potrebno radnika. Tuženik je netransparentno utvrđivao popise svih radnika koji su bili zaposleni na radnim mjestima sukladno Pravilniku iz srpnja 2021.g. Na taj način je ostalo nepoznato koliko je točno radnika radilo na postojećim radnim mjestima za koja tuženik navodi da je „riječ je samo o tomu da se korporativni poslovi centraliziraju i više ne obavljaju u podružnicama, te se stoga ta radna mjesta nemaju što sistematizirati ili reorganizirati jer u podružnicama tih poslova i radnih mjesta nema“. Ovo je netočna tvrdnja tuženika jer za tim poslovima i dalje postoji potreba i oni se i dalje obavljaju ali sada „centralizirano“ kako je to naveo tuženik. U pobijanoj odluci tuženik u točki I navodi kako je tužiteljica „zaposlena na radnom mjestu voditelja podružnice“. Tuženik zanemaruje činjenicu da je još 30.rujna 2021.g. donio odluku o prestanku podružnice Upravljanje projektima. To znači da je tužiteljica punih devet mjeseci bila zaposlena na istom radnom mjestu kao i do tada, bez obzira što je tuženik ukinuo podružnicu. Time nije prestala potreba za tim poslovima. Da i nadalje postoji potreba za radom tužiteljice je dokaz i javni natječaj koji je tuženik objavio 18.srpnja 2022.g. kojim potražuje više direktora sektora. Tuženik je samo promijenio nazive funkcija, a nije prestala potreba za radom.

14. Tuženik je liste radnika sastavljao po svom nahođenju bez objektivnih kriterija ili je neke radnike pogodovao i usprkos postavljenim kriterijima njih zadržao u radnom odnosu. I na jedan i na drugi način tuženik nije postupio onako kako to nalaže Zakon o radu zbog čega je odluka o otkazu ugovora o radu tužiteljici nezakonita tj. nedopuštena.

15. U pobijanoj odluci je tuženik naveo kako je svim radnicima kojima je imao namjeru otkazati ugovore o radu ponudio zapošljavanje na poslovima u tzv. operacijama na način da je radnicima davao list papira na kojem je pisalo „Izjava kojom radnik iskazuje interes za zapošljavanjem na radnom mjestu“. Tuženik je na taj način mislio da je izbjegao obvezujući postupak otkazivanja ugovora s ponudom izmijenjenog ugovora. Međutim, prihvaćanje od strane radnika navedene „Izjave“ nikako ne može nadomjestiti stroge odredbe Zakona o radu o načinu i postupku sukladno odredbi članka 123. i zato je pozivanje tuženika na sasvim opravdano odbijanje tužiteljice sudjelovati u nezakonitom postupku kao razlog otkazivanja ugovora o radu neosnovan i neopravdan.

16. Na temelju svega naprijed navedenog, tužiteljica predlaže da sud utvrdi kao nedopuštenu predmetnu odluku o otkazu, da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao, te da vrati tužiteljicu na posao, na radno mjesto koje je obavljala prije nezakonite odluke o otkazu, a ukoliko takvo radno mjesto kod tuženika više ne postoji, da je vrati na drugo radno mjesto koje najviše odgovara poslovima ukinutog radnog mjesta, i to prema opisu poslova tog radnog mjesta i prema koeficijentu složenosti poslova te prema stručnoj spremi tužiteljice.

17. U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženik ističe da je otkaz ugovora o radu bio opravdan.

18. U odnosu na navode tužiteljice da se tuženik u postupku savjetovanja Kolektivnog viška sukladno čl. 127. ZOR-a nije savjetovao s osobama s kojima se morao savjetovati tuženik osporava iste. Postupak Kolektivnog viška je bio zakonit, štoviše isti je bio poduzet i proveden sukladno najvišim standardima, i to onima koje ne traži samo zakonodavstvo, nego i najbolje prakse. Kako je to navedeno i u samoj odluci o otkazu ugovora o radu, otkazivanje ugovora o radu je posljedica provedenog kolektivnog viška radnika sukladno čl. 127. ZOR-a. Tako je u skladu s Odlukom Uprave Društva od 30. prosinca 2021. godine, dana 30.12.2021. godine započet postupak savjetovanja Kolektivnog viška sukladno čl. 127. Zakona o radu. Postupak savjetovanja trajao je od 30. prosinca 2021. godine pa do 6. travnja 2022. godine. Kod tuženika nije konstituirano radničko vijeće, a sindikati nisu postupili sukladno odredbi čl. 153.st.4. Zakona o radu, te se nisu sporazumjeli o sindikalnom povjereniku, odnosno povjerenicima koji će imati prava i obveze radničkog vijeća (osim prava iz članka 164. st. 1. i st. 2. Zakona o radu), i ta situacija traje godinama. Zašto se sindikati ne mogu sporazumjeti o tome, tuženik može samo nagađati, ali ih ne može prisiliti da to učine. S time u vezi, tuženik ukazuje na stajalište Vrhovnog suda RH u odluci posl.br.Revr-161/06. od 26.10.20016. godine gdje se navodi: Postupak utemeljenja radničkog vijeća pokreće se na prijedlog radnika, a ne na prijedlog poslodavca. Time što kod tuženika nije bilo izabrano radničko vijeće, a ni sindikalni povjerenik, radnici su sebe onemogućili u sudjelovanju pri donošenju odluka kao i u zastupanju interesa i prava kod poslodavca. Tuženik je, unatoč navedenom, u skladu s najboljim praksama u savjetovanje želio uključiti što više socijalnih partnera, a kako bi se osigurao socijalni dijalog u interesu radnika te kako bi se na taj način proširio krug reprezentiranih radnika u savjetovanju. Stoga je tuženik u postupak savjetovanja uključio 19 sindikata koji su reprezentativni, i uz to je također uključio u očitovanja i dva sindikata i to: Sindikat radnika JGPPRH i Sindikat realnog sektora Hrvatske. Tuženik napominje da ne može „izmišljati“ sindikate, već se savjetovati s onim sindikatima koji reprezentiraju radnike i djeluju kod tuženika. Stoga je logično i zakonito da se tuženik savjetovao s onim sindikatima koji su bili legitimirani sklopiti kolektivni ugovor i koji su utvrđeni reprezentativnim (sami sindikati su to utvrdili u Sporazumu).

19. Ne postoji obveza „individualnog“ savjetovanja s pojedinim radnikom, kako u postupku po čl.127. ZOR-a, tako i u postupku savjetovanja namjeravanih odluka o otkazu, a niti bi tako nešto bilo objektivno moguće.

20. Pogrešan je stav tužiteljice da je tuženik prije utvrđivanja kolektivnog viška trebao donijeti akt, odnosno pravilnik kojim prethodno utvrđuje organizaciju, sistematizaciju, broj izvršitelja, višak sl., tj. da je prije savjetovanja trebao donijeti akte koji imaju za posljedicu višak. Navedeno bi značilo da poslodavac tj. tuženik prije i bez savjetovanja donosi akte koji rezultiraju viškom radnika. Upravo bi takvo postupanje bilo protivno čl. 127. ZOR-.a (i svrsi i cilju savjetovanja). Naime takav stav potvrdio je Sud Europske unije sud u svojoj seminalnoj odluci u predmetu C-188/03 OŠ v UŠ (2005) te C-44/08 Akavan EK i ostali protiv Fujitsu Siemns Computes Oy (2009).

21. Svi akti tuženika su savjetovani i doneseni te objavljeni na oglasnoj ploči tuženika, u istom postupku u kojem je donesen i Pravilnik o organizaciji korporativnih servisa Zagrebačkog holdinga d.o.o. od 13.05.2022. na koji se tužiteljica poziva, te su stupili na snagu 26.05.2022., i to prije odluke o otkazu tužiteljici. Štoviše, Podružnica Upravljanja projektima u kojoj je bilo radno mjesto tužiteljice je ukinuta Odlukom od 24.09.2021., te je s 01. listopada 2021. prestala postojati i brisana je iz sudskog registra. Dakle, nesporno je da su svi potrebni akti doneseni na zakonit i pravilan način, i to prije otkazivanja ugovora o radu tužiteljici. Štoviše, tuženik ukazuje da je u postupku savjetovanja detaljno obrazložio i prezentirao novu organizaciju te potreban broj izvršitelja u novoj organizaciji (očitovanje od 21.03.2022.) te dostavio popis radnika koji su višak i onih koji ostaju „(usporedni radnici“), te primjenu kriterija (dopis 08.04.2022. i prilozi).

22. Tužiteljici nije otkazan ugovor o radu zbog centralizacije poslova koje je ona obavljala, već zato što je ukinuta organizacijska jedinica gdje je radila (podružnica) i prestali su se obavljati poslovi njenog radnog mjesta - i isto ne postoji. Dakle, u cijelosti je prestala potreba za obavljanjem poslova njenog vrlo specifičnog radnog mjesta (voditelj Podružnice Upravljanja projektima) i kada te Podružnice više nema, pa nema ni potrebe za radnim mjestom voditelja podružnice koja ne postoji. Razlozi kolektivnog viška radnika su gospodarske i organizacijske prirode, i u velikom dijelu su međuovisni, jer gospodarski razlozi, osim što sami po sebi uvjetuju smanjenje broja troškova te broja izvršitelja, uvjetuju i nužnosti uvođenja bolje i učinkovitije organizacije koja je procesno i troškovno efikasnija.

23. Razlozi nastanka Kolektivnog viška mogu se sumirati kako slijedi: višak radnika zbog promjene organizacije - centralizacija potpornih funkcija; višak radnika zbog promjene organizacije- gdje su posve ukinute organizacijske jedinice, što je imalo za posljedicu da je za radnim mjestima prestala potreba, jer ta radna mjesta nisu bila potrebna niti su bili potrebni poslovi koji se obavljali unutar ukinutih organizacijskih jedinica. Tužiteljici je otkazan ugovor o radu upravo iz razloga što je ukinuta organizacijska jedinica, te su se prestali obavljati poslovi koje je ista radila. Naime, tužiteljici je otkazan ugovor o radu iz razloga što je organizacijska jedinica – Podružnica upravljanja projektima ukinuta, i samim time prestala je potreba za njenim radnim mjestom „Voditelj Podružnice Upravljanja projektima“.

24. Kako za radnim mjestom na kojem je radila tužiteljica nema potrebe, kako je to navedeno i obrazloženo u odluci o otkazu ugovora o radu te postupku po čl.127. ZOR.-a, tužiteljici nije otkazan ugovor o radu iz opisanog razloga centralizacije, nije riječ o smanjivanju broja izvršitelja, pa stoga u konkretnom slučaju tužiteljice nema niti potrebe za primjenom kriterija odabira radnika kojem će se otkazati ugovor o radu, a kojem ne, stoga su netočni navodi tužiteljice kojima osporava „primjenu kriterija“, način „određivanja lista radnika“ i slično – jer se to niti ne odnosi na tužiteljicu (ne smanjuje se broj izvršitelja na pojedinom radnom mjestu, tužiteljičino ukinuto radno mjesto je jedino takvo kod tuženika, i samo je tužiteljica bila zaposlena na istom -tako i VSRH Revr 1686/2016).

25. Poslovi same podružnice raspoređeni su unutar više nadležnih stručnih službi u „Korporativnim servisima“, a to što je tužiteljica bila u radnom odnosu kod tuženika ujedno ne znači da je obavljala poslove, stoga je i uključena u kolektivni višak, sukladno zakonu, jer bi „trenutačno“ otkazivanje ugovora o radu samo tužiteljici (po brisanju podružnice) bilo u koliziji s čl. 127. ZOR-a, budući je u tom razdoblju tuženik kao poslodavac imao namjeru otkazati ugovore o radu većem broju radnika, uslijed čega je obvezan poštovati institut iz čl.127. ZOR-a, te je stoga i tužiteljica uključena u isti.

26. Navode tužiteljice iz tužbe demantira i Odluka o ukidanju Podružnice Upravljanje Projektima, i to osobito članak 5. te članak 6. koji jasno i nedvosmisleno navodi da će se radnicima kojima se iz poslovno uvjetovanih razloga neće ponuditi ugovor o radu, otkazat će se ugovori iz poslovno uvjetovanih razloga, a što je i bio slučaj kod tužiteljice. Tužiteljici su čak bila ponuđena druga radnja mjesta, no ista nije bila zainteresirana.

27. Svim radnicima iz postupka Kolektivnog viška, pa tako i tužiteljici, tuženik je omogućio zapošljavanje na poslove u tzv. „operacijama“. Naime, tuženik je imao mogućnost ponuditi radnicima koji su višak 280 takvih radnih mjesta. Radnicima koji su višak, a nisu iskazali interes za rad na tim radnim mjestima, tuženik je bio prisiljen otkazati ugovor o radu. Tužiteljica je 29.03.2022. preuzela popis slobodnih radnih mjesta, i o tome potpisala izjavu. No, ista nije iskazala interes niti za jedno radno mjesto.

28. Neosnovan je navod tužiteljice da joj se slobodno radno mjesto trebalo ponuditi putem instituta otkaza s ponudom izmijenjenog ugovora. Isto tako je autonomno pravo poslodavca za nova radna mjesta (koja nisu u svezi s radnim mjestom tužiteljice) ponuditi sklapanje ugovora onim radnicima koju udovoljavaju uvjetima za ista, a razvidno je da tužiteljica ne udovoljava tim uvjetima, te da poslodavac samostalno vrši odabir takvih radnika. Također takva (nova) radna mjesta, koja se razlikuju od (ukinutog) radnog mjesta tužiteljice tuženik nije u obvezi ponuditi ih tužiteljici jer je to isključivo njegovo autonomno pravo odabira (tako i Vrhovni sud RH u Rev 860/2019-2 od 16. srpnja 2019.). Pozivanje tužiteljice na natječaje za radna mjesta rukovoditelja organizacijskih jedinica, koja radna mjesta nisu baš u nikakvoj vezi s njenim radnim mjestom - je također pogrešno. Napominje se da se tužiteljica nije prijavila niti na jedan takav natječaj.

29. U pogledu navoda, da tuženik „nije ispoštovao“ ispunjenje ugovorne obveze iz čl.12. ugovora o radu, tuženik također ističe da navedeno nije istina. Naime, odluka o opozivu uručena je tužiteljici od strane tadašnjeg predsjednika Uprave tuženika PŠ (**.**.2021.), a čemu je prisustvovala i ĐŠL. Tužiteljici su, sukladno čl.12. ugovora o radu, ponuđeni poslovi radnog mjesta koji odgovaraju njezinom obrazovanju, znanju, iskustvu i kompetencijama, točnije ponuđeno joj je obavljanje poslova u Službi za upravljanje projektima i investicije, sukladno tada važećem Pravilniku o organizaciji Zagrebačkog holdinga d.o.o. iz srpnja 2021. koji sama tužiteljica dostavlja uz tužbu, a s koeficijentom složenosti poslova 4,00. Tužiteljica nije preuzela ponudu ugovora o radu, rekla je da će o ponudi razmisliti do sutradan, te se na ponudu očitovala ĐŠL **.**.2022. godine na način da je i istu odbila.

30. Tuženik je iscrpno dao sva pojašnjenja, informacije i obrazloženja u postupku Kolektivnog viška, kao i u postupku savjetovanja otkaza ugovora o radu, te je tuženik iscrpno obrazložio i sam otkaz ugovora o radu, kao što je obrazložio i ukidanje organizacijske jedinice i prestanak potrebe za poslovima koje je radila tužiteljica– a što je opravdan razlog za otkaz ugovora o radu. Svi elementi otkaza su obrazloženi, a upućivanje na dodatno detaljno obrazlaganije svih razloga kolektivnog viška radnika u postupku savjetovanja ne može značiti da otkaz nije obrazložen. Bitno je da odluka sadrži sve razloge, koji su konkretno i jasno sažeti, i vrlo provjerljivi, a što je bio slučaj, a ne da sadrži kompletno prepričavanje postupka Kolektivnog viška i savjetovanja. Navod tužiteljice da je otkaz „nezakonit“ jer nema pouku o pravnom lijeku je promašen i ne proizlazi iz ZOR-a.

31. Odlukom od 30.09.2021. tužiteljica je opozvana s funkcije voditeljice podružnice. Protiv navedene odluke nije izjavljen zahtjev za zaštitu prava niti je ista pobijana pred sudom, te je stoga ista konačna, a citiranu odluku sama tužiteljica prilaže uz tužbu. Samim time činjenica da je tužiteljica opozvana s funkcije voditeljice podružnice predstavlja objektivnu nemogućnost da tužiteljica izvršava poslove svog radnog mjesta (voditelj podružnice), što predstavlja opravdan razlog za otkaz ugovora o radu.

32. Uslijed navedenog, tužba i tužbeni zahtjev su neosnovani, te ih se predlaže odbiti.

33. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u ugovor voditeljice Podružnice (str. 14- 17 spisa), odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu (str. 18-19 spisa), zahtjev za zaštitu prava (str. 20-22 spisa), odluku o opozivu (str. 23 spisa), dopis tuženika sindikatima o namjeravanom donošenju odluke o kolektivnom višku radnika (str. 24-34 spisa), završno očitovanje poslodavca u postupku kolektivnog viška s konačnim popisom radnika utvrđenih kao višak (str. 35-126 spisa), Pravilnik o organizaciji Zgb holdinga od 29.7.2021. (str. 127-136 spisa), Sporazum o reprezentativnosti (str. 666-668 spisa), savjetovanje sukladno odredbi čl. 150 sa sindikatima koji djeluju kod tuženika (str. 675-714 spisa), kao i ostalu dokumentaciju koja prileži spisu, te proveo dokaze saslušanjem svjedoka ŽŠL (str. 853-854 spisa), CŠ (str. 854-855 spisa), ĐŠL (str. 855-856 spisa), TŠ (str. 940-941 spisa) i tužiteljice (str. 941-942 spisa).

34. Svi provedeni dokazi ocijenjeni su sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku.

35. Tužbeni zahtjev je neosnovan.

36. Među strankama nije sporno da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika na temelju ugovora o radu od 17.11.2017. na poslovima voditeljice Podružnice. Uvidom u navedeni ugovor o radu utvrđeno je da je u čl. 4 ugovoreno da se ugovor voditelja podružnice sklapa na određeno vrijeme u trajanju mandatnog razdoblja na koje je voditeljica podružnice imenovana na tu funkciju ili do njezina opoziva s te funkcije prije isteka mandatnog razdoblja te se istim istovremeno nastavlja radni odnos zasnovan na neodređeno vrijeme.

37. Među strankama nije sporno da je tuženik tužiteljici otkazao ugovor od 22.11.2017. (u toč. I izreke odluke o otkazu pogrešno se navodi datum 22. prosinca 2017.) te njegove dodatke odlukom o poslovno uvjetovanom otkazu od 12.7.2022.

38. Razvidno je iz odluke tuženika od 30.9.2021. da je tužiteljica opozvana s funkcije voditeljice podružnice Zagrebački holding d.o.o. - Podružnica upravljanja projektima (poslovi za koje je sklopila s tuženikom ugovor voditeljice podružnice), ali je nastavila radni odnos kod tuženika, budući je čl. 4 ugovora voditelja podružnice od 17.11.20217. ugovoreno da se istim nastavlja radni odnos tužiteljice zasnovan na neodređeno vrijeme.

39. Uvidom u obrazloženju odluke o poslovno uvjetovanom otkazu utvrđeno je da poslodavac smatra da je nakon provedenog postupka savjetovanja Kolektivnog viška utvrdio da postoji potreba za otkazivanjem ugovora o radu tužiteljici zbog nemogućnosti obavljanja poslova radnog mjesta za koje je sklopljen ugovor voditeljice podružnice. Naime, tužiteljica je imenovana voditeljicom Podružnice Upravljanje projektima od 17.11.2017. te je s istim datumom sklopila ugovor voditelja podružnice, a opozvana je s te funkcije s danom 1.10.2021., to nakon donošenja odluke Uprave Društva od 24.9.2021. o prestanku Podružnice Upravljanje projektima s 1.10.2021., na temelju koje odluke je uslijedio upis brisanja podružnice u sudskom registru Trgovačkog suda u Zagrebu. Budući je ukinuta Podružnica koje je bila voditelj, prestala je potreba za obavljanjem poslova tužiteljice. Kako tužiteljici istovremeno nije prestao radni odnos s opozivom s funkcije kod poslodavca, te je poslodavac bio u obvezi radnici ponuditi sklapanje ugovora o radu za obavljanje poslova radnog mjesta koje odgovara njezinoj stručnoj spremi, znanju, iskustvu i sposobnostima to joj je dao ponudu sklapanja ugovora o radu u tzv. operacijama jer nije imao drugih slobodnih radnih mjesta, no tužiteljica nije aplicirala niti na jedno od ponuđenih radnih mjesta, stoga joj je poslodavac odlučio otkazati ugovor o radu.

40. Člankom 12 ugovora voditeljice podružnice poslodavac se obvezao radnici ponuditi po prestanku tog ugovora sklapanje ugovora o radu za obavljanje poslova radnog mjesta koje odgovara tužiteljičinoj stručnoj spremi, znanju, iskustvu i sposobnostima.

41. Među strankama u ovoj pravnoj stvari je sporno je tuženik imao na zakonu zasnovan razlog za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu i je li u skladu sa Zakonom o radu proveo postupka koji je prethodio donošenju odluke o otkazu.

42. Iz dokumentacije dostavljene u spis proizlazi da je tuženik proveo postupak Kolektivnog viška sa sindikatima koji djeluju kod tuženika te predmetnom spisu prileže dopisi Službe za upravljanje ljudskim resursima sindikatima koji djeluju u Zagrebačkom holdingu d.o.o. s pozivom na savjetovanje sukladno čl. 127 ZR u kojima se navodi da je 30.12.021. iniciran postupak kolektivnog viška radnika. Nadalje je razvidno da je poslodavac sindikatima dostavio podatke s ciljem savjetovanja za postizanje sporazuma u svrhu otklanjanja ili smanjenja potrebe za prestankom rada radnika te su dostavljeni i nacrti odluka i pravilnika čije je donošenje bilo u svezi s viškom radnika. Spisu prileže očitovanja sindikata vezano za postupak kolektivnog viška te zajedničko očitovanje reprezentativnih sindikata iz kojih je razvidno da su imali primjedbe i prijedloge vezano za postupak kolektivnog viška. Razvidno je iz dokumentacije da je poslodavac s predstavnicima sindikata održao sastanke, i to 20.1.2022., te nekoliko sastanaka u manjim grupama. Iz dopisa koje je tijekom postupka savjetovanja poslodavac dostavljao sindikatima koji su bili uključeni u postupak savjetovanja razvidno je da je poslodavac odgovarao na pitanja i primjedbe sindikata.

43. Svjedok CŠ je iskazala da je predsjednica Sindikata Čistoća Zagreb. Njen sindikat je sudjelovao u pregovorima kolektivnog viška. Kod tuženika je tada djelovalo 19 sindikata, svi su bili reprezentativni i svi su pozivani, ali nisu se svi odazivali. Sindikati su imali i primjedbe, primjerice, da se određene kategorije radnika, s najnižim koeficijentom, izluče iz kolektivnog viška, primjerice, čistačice, čuvari i zaštitari, i to je uvaženo od strane poslodavca. Nije bilo korekcija bodova koje su ostvarili radnici. Pozivi sindikatima su se slali mailom, a ne zna jesu li vođeni zapisnici sa sastanaka i je li se evidentiralo tko je prisutan, a tko ne. Bilo je redovnih sastanaka, ali i onih radnih, jer su sindikati imali primjedaba na broj kolektivnog viška i tražili su da se broj smanji. Taj broj je smanjen sa otprilike 700 na otprilike 500. Pravilnike o sistematizaciji poslova je trebalo napraviti za sve podružnice. Ti bi se pravilnici odnosili na sva radna mjesta, bez obzira na grupu složenosti poslova. Poslodavac se savjetovao sa sindikatima o donošenju pravilnika.

44. Svjedok ĐŠL je iskazala da je zaposlena kod tuženika kao direktorica Sektora za upravljanje ljudskim potencijalima. U vrijeme utvrđivanja Kolektivnog viška bila je na radnom mjesto voditeljice službe, i bila je uključena u taj postupak. Poslodavac je najavio početkom studenog provođenje postupka utvrđivanja Kolektivnog viška svim sindikatima koji djeluju kod poslodavca, a formalno je postupak počeo 30. prosinca 2021., a trajao je do 8.4.2022. U tom razdoblju održana su 3 ili 4 velika sastanka na kojima su bili i predstavnici sindikalnih središnjica te više manjih sastanaka s pojedinim sindikatima te su se razmjenjivali dopisi. Sindikati su imali primjedbe i one su usvajane, primjerice, iz popisa viška su uklonjeni radnici iz čl. 34 ZR, uklonjen je kriterij negativnog bodovanja radnika koji su imali opomene, i u konačnici je broj od 544 radnika koji su utvrđeni kao kolektivni višak smanjen na 414. 8.4.2022. je poslodavac poslao svim sindikatima, dvadesetijednom sindikatu, dopis kojim se referirao na svaku primjedbu i dostavio HZZO konačni broj radnika koji su utvrđeni kao višak. Podružnica kojoj je tužiteljica bila na čelu kao voditeljica je brisan iz sudskog registra 1.10.2021. i tada je tužiteljica dobila ponudu za obavljanje drugih poslova u Službi za upravljanje projektima i investicijama, odnosno da radi na projektima, čiju ponudu je odbila. Bila je prisutna s predsjednikom Uprave kada joj je dan ugovor za novo radno mjesto, a ona je idućeg dana svjedoku javila da ne prihvaća ponudu. 1.10. je odbila ponudu, nakon toga je uvrštena u višak kada je počeo postupak utvrđivanja kolektivnog viška. Tijekom postupka kolektivnog viška svim radnicima je nuđeno da se jave za poslove u operacijama, ali tužiteljica se nije javila. Točno je da tužiteljica ima ugovor za voditelja podružnice do otkaza, a što je radila do otkaza, ne zna, moguće ništa. Tužiteljica je dobila formalnu ponudu nakon ukidanja Podružnice za radno mjesto u Službi za upravljanje i investicijama, a koeficijent složenosti poslova je bio 4., nije joj ponuđen otkaz s izmijenjenim ugovorom. Pomoćnik joj je bio g. Đ. Đ je bio angažiran pretežno na projektima, a tada je bio aktualan projekt XII. gimnazije. Danas je g. Đ isto voditelj projekta i radi iste poslove kao i prije. Đ nije bio bodovan jer nije bilo viška radnika na projektima. Sudjelovala je u sklapanju novog ugovora s g. Ž. KŠ je bio voditelj marketinga u Podružnici Gradska groblja kad je počeo postupak kolektivnog viška, a potom je zaposlen kao voditelj projekta u Sektoru za upravljanje projektima. Ti su se poslovi prije obavljali u Podružnici. Podružnica Upravljanja nekretninama također je ukinuta. U toj Podružnici nisu stavljani na popis viška svi radnici iz područja upravljanja nekretninama jer je za njihovim radom bilo potrebe, a drugi radnici, primjerice, pravnici, jesu, jer su se ti poslovi centralizirali.

45. Iskazi svjedoka CŠ i ĐŠL u cijelosti potvrđuju činjenice utvrđene uvidom u spisu priležeću dokumentaciju, odnosno da je poslodavac proveo postupak Kolektivnog viška koji je počeo 30. prosinca 2021., a završio je 8. travnja 2022. o kojem postupku su bili obaviješteni svi reprezentativni sindikati kod tuženika te su svi mogli sudjelovati u tom postupku. Utvrđeno je nadalje da se predstavnici sindikata stavljali primjedbe tijekom postupka kolektivnog viška te da je poslodavac iste razmatrao i usvajao, slijedom čega je prvotni broj od 544 radnika utvrđenih kao kolektivni višak smanjen na kraju postupka na 414.

46. Činjenica da su u postupku kolektivnog viška bili pozvani sudjelovati reprezentativni sindikati kod tuženika a ne radničko vijeće nije od utjecaja na zakonitost provedenog postupka, budući nedvojbeno u razdoblju kada je proveden postupak Kolektivnog viška kod tuženika nije bilo oformljeno radničko vijeće, niti je postojao sindikalni povjerenik u funkciji radničkog vijeća, o kojem bi predstavnici sindikata izvjestili poslodavca. Valja navesti da činjenica što nije bilo formirano radničko vijeće, niti su se sindikati suglasili o sindikalnom povjereniku u funkciji radničkog vijeća ne može ići na štetu tuženika te tuženik u konkretnom slučaju nije bio u obvezi pričekati formiranje radničkog vijeća, niti da se sindikati suglase oko sindikalnog povjerenika u funkciji radničkog vijeća. Također se napominje da tužiteljica u ovom postupku nije uspjela dokazati da bi tuženik u postupku Kolektivnog viška zaobilazio pojedine sindikate tj. da ih je u postupku kolektivnog viška stavljao u nepovoljan položaj.

47. Svjedok ŽŠL je iskazala da je voditelj Službe za administraciju i analitiku ljudskih potencijala kod tuženika. Izrađivala je tablice prema kojima su se bodovali radnici i pripremala dopise koji su se otpremali sindikatima. Za bodovanje su se uzimali kriteriji starosti, ostvarenog staža i uzdržavanih članova obitelji, podaci su se uzimali iz programa kadrovske evidencije i po dostavi dokaza od strane samih radnika, ako su primjerice branitelji ili imaju uzdržavane članove obitelji. Uzimali su se samo ti kriteriji. Surađivala je s kolegicom ĐŠL i sudjelovala na sastancima koje je poslodavac održavao sa sindikatima. Sukladno primjedbama sindikata vršene su korekcije bodova tamo gdje bi se ustanovio propust poslodavca. Tužiteljica je bila zaposlena u Podružnici Upravljanja projektima kao voditelj Podružnice, ta Podružnica je ukinuta 2021. Zaposlenici te Podružnice nisu svi uspoređivani po naprijed navedenim kriterijima te su, primjerice, zaposlenici iz računovodstva prešli raditi u poslove računovodstva financije i kontrole. Tužiteljica kao voditelj Podružnice nije radila računovodstvene poslove. Osnovan je novi objedinjeni Sektor gdje se sada obavljaju poslovi ukinute Podružnice, ali i drugih ukinutih organizacijskih jedinica. Taj Sektor je postajao i prije, ali unutar Direkcije. Točno je da su neki radnici iz ukinute Podružnice prešli raditi u taj Sektor. Tužiteljica kao voditelj Podružnice nije direktno radila na projektima i zato se nije uspoređivala po zakonskim kriterijima. Pomoćnik voditeljice Podružnice je bio AŠ, on je radio i na projektima i zato nije dobio otkaz i nastavio je raditi u Sektoru. Đ sklopio je novi ugovor o radu za voditelja projekta. Đ radi skoro iste poslove koje je radio i prije, nastavio je raditi na projektu XII. gimnazija, Dom Markuševec i slično. KŠ je radio na projektu rekonstrukcije arkada. Te poslove je radio u trenutku kada je provedeno savjetovanje. O bio je na popisu kolektivnog viška, ali je radio na projektu koji je financiran od EU, pa je nastavio raditi i dalje na projektu, kao voditelj projekta i radi u Sektoru za upravljanje projektima.

48. Iskaz svjedoka ŽŠL, u bitnome potvrđuje iskaze svjedoka CŠ i ČŠ, s time da je na temelju njezina iskaza utvrđeno da je tuženik u postupku Kolektivnog viška bodovao radnike prema zakonskim kriterijima, uz dodatni kriterij statusa branitelja. Iz iskaza svjedoka ZŠ utvrđeno je da tužiteljica nije bila uspoređivana s drugim radnicima te ne proizlazi da je ista bila bodovana.

49. Poslodavac je ,kako je navedeno, tužiteljici otkazao ugovor o radu poslovno uvjetovanim otkazom, i to ugovor o radu od 17.11.2017., koji je sklopljen na mandatno razdoblje od 4 godine za radno mjesto voditeljice Podružnice Upravljanje projektima, kojim je ugovorom o radu ujedno i ugovoreno da sklapanjem istog tužiteljica nastavlja radni odnos zasnovan na neodređeno vrijeme. Dakle, navedenim ugovorom o radu, iako je bio sklopljen za radno mjesto voditeljice Podružnice za Upravljanje projektima, na mandatno razdoblje od 4 godine, nastavljen je radni odnos zasnovan na neodređeno vrijeme. Slijedom navedenog, tužiteljica je nedvojbeno bila u radnom odnosu na neodređeno vrijeme kod tuženika u trenutku donošenja odluke o otkazu i nakon opoziva, ali ne na radnom mjestu voditeljice Podružnice, budući je s te funkcije opozvana.

50. Tuženik je nesporno odlukom od 30. rujna 2021. opozvao tužiteljicu s funkcije voditelje Podružnice Upravljanje projektima s 1.10.2021. Predmetna odluka o opozivu prileži spisu, a i tužiteljica je potvrdila da ju je dobila u svom iskazu.

51. Budući je tuženik opozvao tužiteljicu s funkcije voditeljice podružnice s 1.10.2021. valja ukazati na odredbu čl. 12 st. 2 ugovora voditeljice podružnice od 17.11.2017. u kojoj se utvrđuje da u slučaju, između ostalog, i opoziva radnice s funkcije radnici ne prestaje radni odnos kod poslodavca, budući se ugovor zasniva na neodređeno vrijeme te valja ukazati na odredbu čl. 11 st. 3 u kojoj se navodi da će po prestanku ovog ugovora poslodavac radnici ponuditi sklapanje ugovora o radu za obavljanje poslova radnog mjesta koji odgovaraju stručnoj spremi, znanju, iskustvu i sposobnostima radnika.

52. Odredbom čl. 12 st. 1 ugovora voditelja podružnice utvrđuje se da isti može prestati na načine predviđene Zakonom o radu. Jedan od načina prestanka ugovora o radu predviđenog Zakonom o radu je i otkaz.

53. Tuženik navodi da je po opozivu tužiteljice s funkcije voditeljice Podružnice, odnosno nakon ukidanja Podružnice u kojoj je bila zaposlena, tužiteljici ponudio zaposlenje na radnom mjestu u Službi za upravljanje projektima i investicijama, s koeficijentom složenosti 4, no da je tužiteljica takvu ponudu odbila.

54. Svjedok ĐŠL je iskazala da je tužiteljica dobila formalnu ponudu nakon ukidanja Podružnice za radno mjesto u Službi za upravljanje projektima i investicijama, a koeficijent radnog mjesta je bio 4, te da je bila prisutna zajedno s predsjednikom Uprave kada joj je dan ugovor za novo radno mjesto, no tužiteljica je idućeg dana, 1.10. odbila ponudu.

55. Saslušan kao svjedok, predsjednik Uprave tuženika u tom razdoblju, TŠ, iskazao je da je donio odluku da se tužiteljici ponudi sklapanje novog ugovora o radu u Službi za upravljanje projektima i investicijama no kako je ubrzo napustio mjesto predsjednika Uprave, nema saznanja je li tužiteljici ponuđen ugovor kojega je naložio izraditi, a tužiteljici je htio ponuditi neko radno mjesto koje bi se odnosilo na vođenje domaćih projekata.

56. Tužiteljica je iskazala da joj je g. TŠ rekao da je želi zadržati u Holdingu i da će joj se dodijeliti odgovarajuće radno mjesto, ali se to nije dogodilo jer je g. TŠ otišao iz Holdinga. I g. U, novi predsjednik Uprave, joj je rekao da će zadržati tužiteljicu u Korporativnim servisima, u Službi za upravljanje projektima. Tužiteljica se javila na dva raspisana natječaja, jedan za voditeljicu Odjela upravljanje projektima, a jedna za voditeljicu Upravljanje nekretninama koji je naknadno poništen. Prošla je testiranje za oba natječaja i bila pozvana na razgovor, ali nije izabrana.

57. Predmetnom spisu prileže i g-mailovi koje je dostavila tužiteljica iz kojih je razvidno da je tužiteljica predala ponudu za natječaj za izbor voditeljice Službe za upravljanje nekretninama te je obaviještena da je taj natječaj poništen te za izbor za voditeljicu Službe za upravljanje projektima i investicijama te je obaviještena da je za popunjavanje radnog mjesta odabran drugi kandidat.

58. Iz dokaza provedenih u ovom postupku proizlazi da je tuženik tužiteljici, nakon što je opozvana s funkcije voditeljice Podružnice, ponudio sklapanje ugovora o radu za radno mjesto koje odgovara njenoj stručnoj spremi, znanju, iskustvu i sposobnostima, i to u Službi za upravljanje projektima i investicijama, s koeficijentom složenosti poslova 4,00. Iz Pravilnika o organizaciji Zagrebačkog holdinga d.o.o iz srpnja 2021. proizlazi da je bila ustrojena Služba za upravljanje projektima i investicijama kod tuženika sve do provođenja nove reorganizacije, a iz iskaza svjedoka ČŠ proizlazi da je tužiteljici odmah nakon što je opozvana (1. 10. 2021) bilo ponuđeno radno mjesto u toj Službi, no ista je u telefonskom razgovoru sa svjedokom sljedećeg dana tu ponudu odbila. Iz iskaza svjedoka TŠ, predsjednika Uprave tuženika u vrijeme opoziva tužiteljice, proizlazi da joj je bio pripremljen takav ugovor, odnosno donio je odluku da se tužiteljici ponudi sklapanje novog ugovora o radu, (iako nema saznanja je li joj i ponuđen jer je ubrzo napustio mjesto u Zagrebačkom Holdingu), no iz iskaza tužiteljice proizlazi da je i novi predsjednik Uprave, g U iskazivao zadovoljstvo s njezinim radom. Dakle, utvrđeno je da je tuženik tužiteljici nakon njena opoziva s funkcije voditeljice Podružnice, ponudio sklapanje novog ugovora o radu, sukladno čl. 12. ugovora, što tužiteljica nije prihvatila.

59. Valja navesti da u slučaju kada radnik odbije ponudu poslodavca za sklapanjem novog ugovora o radu poslodavac ima mogućnost radniku ponuditi izmjenu ugovora o radu prema pravilima Zakona o radu o otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu, ali to nije njegova obveza, stoga ni nesporna činjenica da tuženik tužiteljici nije u konkretnom slučaju, nakon što tužiteljica nije prihvatila ponudu za radno mjesto u Službi za upravljanje projektima i investicijama, dao otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora, ne predstavlja propust poslodavca, odnosno postupanje poslodavca protivno zakonskoj obvezi.

60. Iz iskaza tužiteljice te uvidom u g-mailove iz travnja i lipnja 2022. proizlazi da se tužiteljica javljala na natječaj za izbor voditeljica službi, ali nije primljena. Navedena utvrđena činjenica, da se tužiteljica naknadno javljala na natječaje za voditeljicu službe ne znači da joj poslodavac, nakon opoziva s funkcije voditeljice Podružnice, nije ponudio sklapanje novog ugovora o radu sukladno čl. 12. Ugovora voditelja podružnice.

61. Obzirom je tužiteljica s 1.10. opozvana s funkcije voditeljice Podružnice te je s istim datumom ta Podružnica ukinuta, tužiteljica više nije mogla raditi na radnom mjestu voditeljice Podružnice. Tužiteljica, je sukladno odredbi čl. 12 st. 2 ugovora voditelja Podružnice i dalje, nakon što je opozvana s funkcije voditeljice Podružnice, bila zaposlena kod tuženika na neodređeno vrijeme.

62. Tuženik navodi u odluci o otkazu da je prestalo tužiteljičino radno mjesto voditelja Podružnice i da je podružnica brisana u sudskom registru Trgovačkog suda u Zagrebu, a navedene činjenice nisu sporne, budući je tužiteljica navela u svom iskazu da je razriješena odlukom tadašnjeg predsjednika Uprave te da je Podružnica koju je vodila formalno ukinuta.

63. Poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz) ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz). Nesporna je činjenica da je ukinuta Podružnica kojoj je tužiteljica bila voditeljica, što predstavlja organizacijsku promjenu, i da je tužiteljica opozvana s funkcije voditeljice Podružnice. Navedene nesporne činjenice znače da tužiteljica više nije mogla obavljati svoj posao voditelja Podružnice, odnosno ispunjavati osnovnu svrhu ugovora o radu te je opozivom tužiteljice s funkcije voditeljice Podružnice i ukidanjem Podružnice prestao i temelj za nastavak radnog odnosa između tužiteljice i tuženika, a nakon opoziva tužiteljice s funkcije poslodavac je istoj ponudio sklapanje novog ugovora o radu u Službi za upravljanje projektima i investicijama (koja je služba postojala u trenutku opoziva tužiteljice) no ista to nije prihvatila.

64. Nesporno je da radnog mjesta na kojemu je tužiteljica bila zaposlena više nema kod tuženika. Tužiteljica je navela u svom iskazu da je u sklopu obavljanja poslova svog radnog mjesta, između ostalog, radila i na projektima, odnosno da tuženik i nadalje ima potrebu za poslovima na kojima je radila i tužiteljica, i unutar tzv. Korporativnih servisa, koji su ustrojeni u novoj organizaciji, te da je tuženik zaposlio pomoćnika voditelja ukinute Podružnice g. P upravo na tim poslovima te smatra da ju je tuženik trebao prije donošenja odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ocjenjivati prema zakonskim kriterijima i komparirati s radnicima koji su obavljali iste poslove kao i tužiteljica. U odnosu na radno mjesto tužiteljice, voditeljice Podružnice, valja navesti da se u konkretnom slučaju ne radi o utvrđivanju viška radnih mjesta u smislu da je broj izvršitelja pojedinog radnog mjesta veći od potrebnog radnog broja izvršitelja, već se radi o ukidanju radnog mjesta tužiteljice (i Podružnice koju je vodila), stoga nije ni primjenjiv kriterij odabira usporednih radnika. Slijedom navedenog, nisu odlučne ni u ovom postupku utvrđene činjenice da tuženik u postupku Kolektivnog viška nije prema zakonskim kriterijima dodjeljivao bodove tužiteljici, a isto tako ni njenom pomoćniku u ukinutoj Podružnici, g C te ih nije komparirao, pri čemu je nedvojbeno utvrđeno da je g Đ nastavio rad kod tuženika na novom radnom mjestu voditelja projekta, kako proizlazi iz iskaza svjedoka ČŠ. Autonomno je pravo poslodavca da organizira proces rada u skladu sa svojim potrebama i radi postizanja što boljih rezultata, a to uključuje i prvo poslodavca da određuje koji će radnici obavljati poslove i na kojim radnim mjestima, stoga je bio ovlašten procijeniti da će zadržati radnika P na poslovima vođenja projekata, nakon što je ukinuta i Podružnica i radna mjesta na kojima su radili i tužiteljica i g. Đ (kao voditelj i pomoćnik podružnice), te nije bi u obvezi prema zakonskim kriterijima uspoređivati i ocjenjivati ove radnike.

65. Napominje se također da je iz iskaza tužiteljice utvrđeno da je tuženik istoj u postupku Kolektivnog viška ponudio mogućnost zaposlenja na nekom od slobodnih radnih mjesta u tzv. Operacijama, odnosno nakon što je tužiteljica opozvana s funkcije voditeljice Podružnice i Podružnica ukinuta i nakon što nije prihvatila ponuđeno radno mjesto odmah po opozivu u Službi za upravljanje projektima i investicijama, u postupku Kolektivnog viša ponuđeno joj je da aplicira za neko od slobodnih radnih mjesta u tzv. Operacijama, no tužiteljica to nije prihvatila te je iskazala da joj je bio ponuđen neki „papir s listom“ no da se radilo o radnim mjestima koja nisu odgovarala njenoj stručnoj spremi.

66. Slijedom svega naprijed navedenog, budući je u ovom postupku utvrđeno da je tuženik prije otkaza tužiteljici proveo opsežnu reorganizaciju u sklopu koje je ukinuta Podružnica koju je tužiteljica vodila, te radno mjesto na kojemu je bila zaposlena te je bila jedini izvršitelj na tom radnom mjestu (radno mjesto voditelj Podružnice) slijedom čega je prestala potreba za radom tužiteljice, te da joj je nakon opoziva ponudio i drugo radno mjesto u Službi za upravljanje projektima i investicijama, što nije prihvatila, da je proveo postupak Kolektivnog viša u skladu sa Zakonom na način da je o provođenju istog obavijestio reprezentativne sindikate koji djeluju kod tuženika, koji su se i uključili u postupak, pri čemu kod tuženika nije bilo radničkog vijeća, ni sindikalnog povjerenika u funkciji radničkog vijeća, to je tužbeni zahtjev kojim se predlaže utvrditi kao nedopuštena predmetna odluka o otkazu i naložiti tuženiku da tužiteljicu vrati na radno mjesto voditeljice podružnice Upravljanje projektima ili na drugo radno mjesto koje najviše odgovara poslovima ukinutog radnog mjesta i to prema opisu poslova tog radnog mjesta i prema koeficijentu složenosti poslova ili drugom načinu za izračun plaće tog radnog mjesta te prema stručnoj spremi tužiteljice, odbijen kao neosnovan.

67. Odluka o parničnom trošku temelji se na članku 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku, a u svezi s članka 164. stavak 1. istog Zakona, a tuženiku zastupanom po punomoćniku odvjetniku odmjeren je parnični trošak u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (OT) i to tbr. 7/2 kojom je propisano da odvjetniku pripada jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak, bez obzira na broj radnji koje je poduzeo, u visini od 200 bodova OT, obzirom se radi o predmetu koji nije procjenjiv, što obračunato s vrijednošću boda s paušalom od 2,00 eura za jedan bod iznosi 400,00 eura, a što uz obračunati PDV od 25% iznosi 500,00 eura. Valja navesti da se sukladno čl. 52 Tarife za postupke iz Tbr. 7/2 primjenjuje Tarifa koja je bila na snazi u vrijeme pokretanja postupka, bez obzira kada je postupak okončan, a vrijednost boda se obračunava prema vrijednosti boda u trenutku dospijeća odvjetničke nagrade.

68. Iz navedenih razloga valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 3. ožujka 2025.

Sudac:

Dario Partl

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana, računajući od dana dostave prijepisa ove presude. Žalba se podnosi Županijskom sudu, putem ovog suda, pismeno u četiri jednaka primjerka.

DNA:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Punomoćniku tuženika