K-499/2017-58
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Gundulićeva 27
S P L I T
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu pojedincu Vuki Adžiću Kataliniću, uz sudjelovanje zapisničarke Ane Čerkez, u kaznenom postupku protiv okrivljenih VP i dr. zbog kaznenog djela iz čl. 236. st. 1. Kaznenog zakona (Narodne novine br. 125/11., 144/12., dalje: KZ/11), u povodu optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Splitu br. K-DO- 1317/2016 od 27. listopada 2016., nakon javno provedene rasprave 27. veljače 2025., bez prisutnosti okrivljenih pod 1) VP i pod 2) VPP, a u prisutnosti zamjenice Općinskog državnog odvjetništva u Splitu TP, dana 3. ožujka 2025. objavio je i
p r e s u d i o
a)
OKRIVLJENI: VP, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin V i CP, rođen **.**.1953. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], na adresi [adresa], pošta mu se može slati elektronskim putem na adresi [adresa elektroničke pošte], državljanin Republike Hrvatske, sa završenom višom stručnom spremom, po zvanju inženjer građevine, umirovljenik, s mirovinom koju ostvaruje u RH u iznosu od oko 400,00 €, te u K. Švedskoj od oko 1100,00 €, bez imovine, razveden, otac dvoje djece, drugi kazneni postupak se protiv njega ne vodi, kazneno neosuđivan,
k r i v j e
I. što se neutvrđenog dana u travnju 2015., na [adresa], u nakani da pribavi neosnovanu imovinsku korist, s NP dogovorio izraditi mu kliznu kapiju na kući za odmor za cijenu od 11.000,00 kuna te je zatražio da mu za kupnju potrebnog materijala kako bi odmah mogao započeti s radovima uplati iznos od 5.000,00 kuna na broj računa [broj bankovnog računa] kod Podravske banke d.d, neistinito govoreći da je to njegov račun, znajući je to račun VPP koja mu ga je prethodno dala u tu svrhu, unaprijed odlučivši da mu radove neće izvesti niti novac vratiti, već da će novac za sebe zadržati, pa je NP vjerujući da će postupiti sukladno dogovoru dana 13. travnja 2016., uvjeren da se radi o računu okrivljenika uplatio iznos od 5.000,00 kuna, a zatim je na traženje okrivljenika 10. svibnja 2015. uplatio iznos od 6.000,00 kuna, sveukupno 11.000,00 kuna, koji novac je potom okrivljenik zadržao za sebe, dok ugovoreni radovi do danas nisu obavljeni, oštetivši time NP za iznos od 11.000,00 kuna,
dakle s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist doveo nekoga lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ga naveo da na štetu svoje imovine nešto učini,
II. čime je počinio kazneno djelo protiv imovine - prijevaru – djelo opisano i kažnjivo po čl. 236. st. 1. KZ/11.
III. Stoga se okrivljeni VP, na temelju čl. 236. st 1. KZ/11,
o s u đ u j e
na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci
IV. Nakon toga se okrivljeniku, na temelju čl. 56. KZ/11, izriče
UVJETNA OSUDA
s tim da se kazna zatvora u trajanju od osam mjeseci na koju je osuđen neće izvršiti ako on u roku od 2 (dvije) godine od pravomoćnosti presude ne počini neko novo kazneno djelo.
V. Na temelju čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda RH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. dalje: ZKP/08) oštećenom ČP se u cijelosti dosuđuje imovinskopravni zahtjev za naknadu štete u iznosu od 1459,95 € (tisuću četristo pedeset devet eura i devedeset pet centi) ili ranije 11.000,00 kn[1] , koji iznos mu je okrivljenik dužan isplatiti u roku od 6 (šest) mjeseci po pravomoćnosti ove presude.
VI. Na temelju čl. 148. st. 1., u vezi s čl. 145. st. 2. t. 6. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12.
- Odluka Ustavnog suda RH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. dalje: ZKP/08), okrivljenik je dužan snositi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 150,00 € (sto pedeset eura).
b)
Na temelju čl. 452. t. 3. ZKP/08,
PROTIV OKRIVLJENE: VPP, OIB: [osobni identifikacijski broj], kćeri JP i BP, rođene T, rođene **.**.1958. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], sa završenom visokom stručnom spremom, udovice, umirovljenice, s mirovinom u iznosu od 1000,00 €, vlasnice vikendice – apartmana u Vrsima, udane, majke jednog djeteta, protiv nje se ne vodi drugi kazneni postupak, kazneno
neosuđivana,
ODBIJA SE OPTUŽBA
I. da bi neutvrđenog dana u travnju 2015., na [adresa], zajednički i dogovorno s VP, u nakani da pribavi neosnovanu imovinsku korist, nakon što bi se VP s RP dogovorio izraditi mu kliznu kapiju na kući za odmor za cijenu od 11.000,00 kuna te zatražio da mu za kupnju potrebnog materijala kako bi odmah mogao započeti s radovima uplati iznos od 5.000,00 kuna na broj računa [broj bankovnog računa] kod Podravske banke d.d, neistinito govoreći da je to njegov račun, znajući je to račun okrivljenice koja bi mu ga prethodno dala u tu svrhu, unaprijed odlučivši da mu radove neće izvesti niti novac vratiti, već da će novac za sebe zadržati, pa bi NP vjerujući da će VP postupiti sukladno dogovoru dana 13. travnja 2016., uvjeren da se radi o računu VP uplatio iznos od 5.000,00 kuna, a zatim bi na traženje VP **.**.2015. uplatio iznos od 6.000,00 kuna, sveukupno 11.000,00 kuna, koji novac bi potom zadržala za sebe, dok ugovoreni radovi do danas ne bi bili obavljeni, oštetivši time NP za iznos od 11.000,00 kuna,
dakle, da bi s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist dovela nekoga lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ga navela da na štetu svoje imovine nešto učini,
II. pa da bi time počinila kazneno djelo protiv imovine - prijevaru – djelo opisano i kažnjivo po čl. 236. st. 1. KZ/11.
III. Na temelju čl. 158. st. 3. ZKP/08, oštećeni NP se upućuje da svoj imovinskopravni zahtjev za naknadu štete postavljen prema okr. pod 2) VPP može ostvarivati u parnici.
IV. Na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08, troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. t. 1. do 5. istog zakona, nužni izdaci okrivljenice te nužni izdaci i nagrada branitelja u ovom dijelu padaju na teret proračunskih sredstava suda.
Obrazloženje:
1. Općinsko državno odvjetništvo u Splitu podiglo je optužnicu br. K-DO- 1317/2016 od 27. listopada 2016. protiv okrivljenih pod 1) VP i pod 2) VPP, zbog kaznenog djela iz čl. 236. st. 1. KZ/11. Ta je optužnica potvrđena rješenjem br. Kov-681/16 od 24. ožujka 2017.
2. Rasprava od 27. veljače 2025., koja je zbog proteka roka od tri mjeseca počela iznova, održana je na temelju čl. 404. st. 5. ZKP/08 bez prisutnosti uredno pozvanih okr. pod 1) VP i pod 2) VPP budući da su se oni bili očitovali o optužbi i dali svoje obrane te sud njihovu prisutnost nije smatrao nužnom. Također je rasprava održana i bez pristupnosti uredno pozvanog branitelja okr. pod 2) UP, što je i on sam predložio.
2.1. Na raspravi su pročitana očitovanja okrivljenika o optužbi s rasprave od 30. listopada 2024. (list 169) kada je okr. pod 1) izjavio da se smatra krivim za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret, dok je okr. pod 2) izjavila da se za inkriminirao kazneno djelo ne smatra krivom te da će svoju obranu dati na početku dokaznog postupka.
2.2. Potom su pročitane obrane okr. pod 1) VP te okr. pod 2) C s rasprave od 30. listopada 2024. (listovi 169-170), kao i obrana okr. pod 2) iznijeta pred VII. PP Zagreb 14. srpnja 2016. (listovi 39-42) te je pregledana DVD snimka njenog ispitivanja.
2.3. U daljnjem tijeku postupka suglasnošću stranaka pročitan je iskaz svjedoka ČP od 11. srpnja 2016. (listovi 30-32), a u dokazne svrhe pročitani su i pregledani potvrde o provedenom nalogu za plaćanje od 13. travnja i 10. svibnja 2015. (listovi 5-6), prepiska korespondencije el. pošte između okr. pod 2) i okr. pod 1) te između okr. pod 2) i KP (listovi 11-12 i 19) te pregled realiziranih naloga Podravske banke za račun okr. pod 2) (listovi 17-18).
2.4. Na kraju dokaznog postupka pročitani su izvaci iz kaznene i prekršajne evidencije za okrivljenike (listovi 85-86).
2.5. U svom završnom govoru zastupnica optužbe je između ostalog izjavila kako odustaje od daljnjeg kaznenog progona protiv okr. pod 2) VPP zbog kaznenog djela prijevare iz čl. 236. st. 1. KZ/11 jer iz izvedenih dokaza na raspravi nije dokazano da bi sudjelovala u počinjenju utuženog kaznenog djela. Naime, imenovana okrivljenica negira počinjenje kaznenog djela. S druge strane okrivljeni pod 1) VP u svojoj obrani je u cijelosti priznao učin, iskazao je spremnost naknaditi štetu, pri čemu je ekskulpirao okr. pod 1) OP decidirano tvrdeći kako imenovana s njim ni na koji način nije sudjelovala u prijevarnom postupanju spram oštećenog ČP, niti je s istom imao kakav dogovor u pogledu novca kojeg je uplatio oštećenik za radove. S druge strane, prema iskazu oštećenog ČP oko radova dogovarao se s okrivljenim VP te nikada nije upoznao VPP. Uzimajući u obzir dokaze izvedene na raspravi zaključuje se da iz rezultata dokaznog postupka nije dokazano da bi okrivljena pod 2) OP imala dogovor s okrivljenikom u pogledu neosnovanog pribavljanja novca od oštećenika, kao ni da bi prema dogovoru s istim zadržala i podijelila novac, jer je izvedeni materijalni i personalni dokazi ne inkriminiraju, poradi čega odustaje od daljnjeg kaznenog progona protiv ove okrivljenice zbog navedenog kaznenog djela te predlaže da sud u odnosu na imenovanu sukladno odredbi čl. 452. st. 1. t. 3. ZKP/08 donese presudu kojom se optužba odbija.
3. Nakon tako provedenog postupka te ocjene svakog dokaza pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima, utvrđeno je da je okrivljeni pod 1) VP počinio kazneno djelo prijevare iz čl. 236. st. 1. KZ/11 na način opisan pod dijelom a) izreke, dok je u odnosu na okr. pod 2) TPP trebalo odbiti optužbu.
4. Naime, navedeno kazneno djelo čini onaj tko s ciljem da sebi ili drugome pribavi protupravnu imovinsku korist dovede nekoga lažnim prikazivanjem ili prikrivanjem činjenica u zabludu ili ga održava u zabludi i time ga navede da na štetu svoje ili tuđe imovine nešto učini ili ne učini.
5. Tijekom postupka nije bilo sporno da je okr. pod 1) N neutvrđenog dana u travnju 2015., na [adresa], s NP dogovorio izraditi mu kliznu kapiju na kući za odmor za cijenu od 11.000,00 kuna te je zatražio da mu za kupnju potrebnog materijala kako bi odmah mogao započeti s radovima uplati iznos od 5.000,00 kuna na broj računa [broj bankovnog računa] kod Podravske banke d.d, neistinito govoreći da je to njegov račun, znajući je to račun VPP koja mu ga je prethodno dala u tu svrhu, unaprijed odlučivši da mu radove neće izvesti niti novac vratiti, već da će novac za sebe zadržati, pa je NP vjerujući da će postupiti sukladno dogovoru dana 13. travnja 2016., uvjeren da se radi o računu okrivljenika uplatio iznos od 5.000,00 kuna, a zatim je na traženje okrivljenika 10. svibnja 2015. uplatio iznos od 6.000,00 kuna, sveukupno 11.000,00 kuna, koji novac je potom okrivljenik zadržao za sebe (taj novac mu je prema navodima OP proslijeđen putem PP), dok ugovoreni radovi do danas nisu obavljeni, oštetivši time NP za iznos od 11.000,00 kuna.
6. Naime, iznoseći svoju obranu na raspravi (list 169-170) okrivljeni pod 1) N je naveo da je vrlo lošeg zdravstvenog stanja, živi u [adresa], u zadnjih 8 godina je imao 11 operacija, pretrpio je moždani udar, srčani udar, operirani su mu žuč, noge, oči, u invalidskim je kolicima i vrlo se teško kreće, a nedavno mu je dijagnosticiaran i zloćudni melanom kože.
6.1. Osjeća se krivm zbog kazenog djela koje mu se u optužnici stavlja na teret i sve što je tamo navedeno a odnosi se na njega je u cijelosti točno. Žao mu je zbog počinjenja ovog kaznenog djela i spreman je u cijelosti naknaditi štetu oštećeniku. Doduše, s obzirom na njegovo vrlo narušeno zdravlje on se zapravo slabo sjeća detalja, pa čak nije dobro zapamtio ime oštećenika, ali zna sigurno da je kriv i jednako tako je siguran da C nije nizašto kriva niti ona ima ikakve veze s ovim što se dogodilo. On je zapravo iz Švedske došao samo iz jednog razloga, a to je da sudu objasni kako ona nije počinila kazneno djelo pa se slijedom toga nada da će biti oslobođena.
6.2. Napominje kako je točno da je ovaj novac isplaćen na račun okr. pod 2) iako je on s gospodinom NP bio dogovorio isplatu u gotovini (upravo stoga što je to njemu odgovaralo da mu cijena radova bude jeftinija) ali kad su došli do faze isplate on mu to ipak nije htio gotovinski isplatiti nego je zatražio da mu da broj računa, a kako on svoj bankovni račun tada nije imao (imao je velikih poslovnih problema, njegova firma je bila bankrotirala po osnovi poreza, država mu je sve uzela), on mu je dao račun svoje susjede i nerazdvojne, jedine prijateljice koju je imao - C, tako da je to zaista njoj isplaćeno od strane oštećenika. Ne može se sjetiti što je uopće bilo dalje s tim parama koje su isplaćene C na račun. Ubrzo nakon toga otišao je u Švedsku, čak je bio pronašao nekog drugog čovjeka koji bi oštećeniku izradio kapiju i platio ga, ali ni on nije obavio te radove tako da je NP onda tužio okrivljenika, a što se njega tiče on u cijelosti za to preuzima odgovornost i nema nikakvog opravdanja, već će oštećeniku isplatiti štetu.
6.3. Nikako se ne može sjetiti što je dalje bilo s novcem isplaćenim od strane oštećenika na račun od C, ali je siguran da između njih dvoje nije bilo nikakvog dogovora u smislu da ona taj novac zadrži ili ga podijeli. Uvjeren je da ona taj novac ne bi zadržala. Oni su i dalje u dobrim odnosima. Do danas nije oštećeniku vratio ovaj novac s obzirom na sve što mu se dogodilo u životu ne samo u zdravstvenom smislu nego i gubitak kuće, stana, proizvodne hale i sl., ovo mu dugovanje zaista nije predstavljalo prioritet. On će to oštećeniku vratiti u roku od 2 mjeseca bez kamata.
7. Ovakvo priznanje okrivljenika je u skladu i s drugim izvedenim te prije pobrojanim dokazima (odlomci 2.2 i 2.3.), pa ga sud prihvaća.
8. Vezano za subjektivni odnos okrivljenika prema počinjenom kaznenom djelu, utvrđeno je da je on to djelo počinio s izravnom namjerom, jer, kada je poduzeo radnje opisane u izreci, odnosno neistinito prikazao oštećeniku da će mu obaviti dogovorene radove, unaprijed odlučivši tako ne postupiti, niti mu primljeni novac vratiti, evidentno je da je bio svjestan svih ovih okolnosti i htio je počinjenje djela, sve s ciljem da se neosnovano materijalno okoristi.
9. Što se tiče ubrojivosti okrivljenika, ona tijekom postupka nije bila dovedena u pitanje, pa stoga sud uzima da je on u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio ubrojiv.
10. Stoga je okrivljenik kriv zbog počinjenja kaznenog djela prijevare opisanog pod dijelom a) izreke.
11. Prilikom odlučivanja o izboru, vrsti i mjeri kaznenopravne sankcije, sud je u olakotnom smislu okrivljeniku cijenio njegovo cjelovito priznanje počinjenja kaznenog djela, izraženo kajanje i spremnost da naknadi štetu oštećeniku, zatim protek vremena od dana počinjenja kaznenog djela od gotovo 10 godina, kao i njegovu dosadašnju kaznenu neosuđivanost. S druge strane okrivljeniku nije utvrđeno postojanje posebnih otegotnih okolnosti.
11.1. Uzimajući u obzir sve gore navedene okolnosti, stupanj krivnje, kao i visinu propisane kazne za počinjeno kazneno djelo (kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina), sud smatra da se u odnosu na okrivljenika svrha kažnjavanja može ostvariti i bez izvršenja kazne.
11.2. Stoga je okrivljenik, na temelju čl. 236. st. 1. KZ/11, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci, a nakon toga mu je na temelju čl. 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda na način da se navedena kazna neće izvršiti ako okrivljenik u vremenu provjeravanja od dvije godine računajući od pravomoćnosti ove presude ne počini koje novo kazneno djelo.
11.3. Za očekivati je da će se ovakvom sankcijom utjecati prije svega na okrivljenika da ubuduće više ne čini kaznena djela te na sve građane da poštuju pravni sustav i da nitko ne počini kazneno djelo.
12. Na temelju čl. 158. st. 2. ZKP/08 oštećenom ČP je u cijelosti dosuđen imovinskopravni zahtjev za naknadu štete u iznosu od 1459,95 € (ili ranije 11.000,00 kn), koji iznos mu je okrivljenik dužan isplatiti u roku od šest mjeseci po pravomoćnosti ove presude. Naime nije bilo sporno da je oštećeniku počinjena šteta upravo u prije spomenutom iznosu.
13. Budući da je okrivljenik proglašen krivim i ima primanja, trebalo ga je, po čl. 148. st. 1., u vezi s čl. 145. st. 2. t. 6. ZKP/08, obvezati na snašanje paušalnog troška postupka u iznosu do 150,00 €, koji je određen uzevši u obzir trajanje i složenost sudskog postupka te broj poduzetih radnji. Okrivljeniku će po pravomoćnosti ove presude posebnim podneskom biti dostavljene instrukcije za plaćanje navedenog troška.
14. U odnosu na odbijajuću odluku pod dijelom b) izreke, za istaknuti je da je zastupnica optužbe, kako je već spomenuto u 2.5. odlomku, na raspravi od 27. veljače 2025. izjavila je da odustaje od daljnjeg kaznenog progona u odnosu na okr. pod 2) VPP zbog kaznenog djela prijevare iz čl. 236. st. 1. KZ/11.
15. Prema čl. 452. t. 3. ZKP/08 ako je tužitelj tijekom rasprave odustao od optužbe sud će izreći presudu kojom se optužba odbija, pa je primjenom te zakonske odredbe protiv imenovane okrivljenice trebalo odbiti optužbu da bi radnjom navedenom pod dijelom b) izreke počinila prethodno navedeno kazneno djelo.
16. S obzirom na takvu odluku a u skladu s čl. 149. st. 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. t. 1. do 5. istog zakona, nužni izdaci okrivljenice te nužni izdaci i nagrada branitelja u ovom dijelu padaju na teret proračunskih sredstava suda.
17. Slijedom svega iznijetog, odlučeno je kao u izreci.
Split, 3. ožujka 2025.
S U D A C
Vuko Adžić Katalinić
POUKA O PRAVU NA ŽALBU: Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od primitka pisane presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u četiri primjerka, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.
DNA:
1. ODO-u u Splitu
2. okrivljenicima pod 1) i pod 2)
3. branitelju okr. pod 2) UP
4. oštećenom ČP (list 30)
5. opunomoćeniku oštećenika ĆP
5. u spis