REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-1044/2022-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ani Štimac, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, Zagreb, A. Mihanovića 3, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, kojeg zastupa punomoćnik Alen Čičak, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Župić & partneri u Zagrebu, radi isplate, nakon provedene javne i glavne rasprave zaključene 6. veljače 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, 193. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, isplatiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, iznos od 1.766,74 eura (13.311,52 kune) uz pripadajuću zateznu kamatu koja teče od 25. studenog 2021. do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, u roku 15 dana."

II Nalaže se tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, naknaditi tuženiku Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862, parnični trošak u iznosu 1.500,00 eura sa zateznim kamatama koje teku od 3. ožujka 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 23. veljače 2022. podnio tužbu u kojoj je naveo da je njegova osiguranica ĐU stradala kao suvozač u prometnoj nezgodi 19. siječnja 1995., koju je skrivio ČU, upravljajući osobnim vozilom osiguranim kod tuženika. Na osnovu navedene nesreće rješenjem tužitelja broj IN-910162 od 14. travnja 1998. osiguranici tužitelja priznato je pravo na invalidsku mirovinu s uzrokom invalidnosti 80% zbog ozlijede na radu (prometna nezgoda). Tužitelj je u razdoblju od 1. studenog 2019. do 30. rujna 2021. s osnova invalidske mirovine ukupno isplatio iznos 8.292,74 eura (62.481,65 kuna), od čega potražuje od tuženika iznos 6.634,19 eura (49.985,32 kune), odnosno 80% punog isplaćenog iznosa. Dalje je naveo da je tuženik 17. prosinca 2021. platio iznos 4.867,45 eura (36.673,80 kuna), dok je ostao nepodmiren iznos 1.766,74 eura (13.311,52 kune), čiju isplatu potražuje ovom tužbom. Stoga je predložio donijeti presudu kojom će sud naložiti tuženiku isplatiti mu iznos 1.766,74 eura (13.311,52 kune) sa zateznim kamatama koje teku od 25. studenog 2021. do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je priznao nastanak štetnog događaja te pasivnu legitimaciju, ali je osporio osnov i visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti pozivajući se na shvaćanja VSRH. Naveo je da tužitelj ima pravo na naknadu stvarne štete, a da nakon 65 godine života nikakva šteta tužitelju ne može nastati, jer bi obveza za plaćanjem starosne mirovine nastupila i bez obzira na štetni događaj. Također, tužbeni zahtjev smatra neosnovanim, jer smatra da na obveznopravni odnos treba primijeniti čl. 27. st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu. Stoga je predložio odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan uz naknadu parničnog troška.

3. Sud je u tijeku dokaznog postupka izvršio uvid u zapisnik o uviđaju (listovi 3-7 spisa), rješenje tužitelja od 14. travnja 1998. (listovi 8-10 spisa), prijavu o povredi na radu (listovi 11-14 spisa), zahtjev za naknadu štete (list 30 spisa), potvrdu o isplati (list 31 spisa), odgovor na odštetni zahtjev (list 32 spisa), karticu glavne knjige (list 33 spisa) te je izveden dokaz financijskim vještačenjem po Ručević vještačenja d.o.o. po stalnom sudskom vještaku Zrinku Ručeviću (listovi 176-178 spisa).

3.1. Temeljem tako provedenog postupka, ocjene svih dokaza zajedno i rezultata cjelokupnog postupka ovaj sud je ocijenio tužbeni zahtjev tužitelja neosnovanim u cijelosti.

4. Predmet ovog postupka je zahtjev za isplatu iznosa 1.766,74 eura s pripadajućim zateznim kamatama, po osnovi naknade štete koju je tužitelj pretrpio isplatom invalidske mirovine svojoj osiguranici ĐU za razdoblje od 1. studenog 2019. do 30. rujna 2021.

4.1. Između stranaka nisu sporni nastanak štetnog događaja i pasivna legitimacija.

4.2. Između stranaka je prvenstveno sporno jesu li za odluku o osnovanosti zahtjeva tužitelja mjerodavne odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju ili Zakona o obveznim osiguranjima u prometu.

5. Tužitelj svoj zahtjev temelji na odredbama čl. 161. i 164. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15., 120/16, 48/18, 62/18, 115/18, 102/19 i 84/21, dalje ZOMO).

5.1. Odredbom čl. 161. ZOMO propisano je da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju.

5.2. Nadalje, prema odredbi čl. 164. st. 1. ZOMO Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete izravno od društva za osiguranje kod kojeg su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu (izvorno pravo na naknadu štete).

6. S druge strane, tuženik tvrdi da treba primijeniti odredbu čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23, dalje ZOOP). Prema navedenoj odredbi društvo za osiguranje obavezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju (stavak 1.). Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovog članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznosi mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (stavak 2.). Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (stavak 3.). Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovog članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja (stavak 4.).

6.1. Pravnu dilemu temeljem kojeg propisa valja odlučiti o obvezi tuženika kao osiguratelja štetnika za isplatu štete koju trpi mirovinsko osiguranje razriješio je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev x 388/2018 od 25. kolovoza 2020. U toj odluci izraženo je pravno shvaćanje prema kojem je za odluku u sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine, mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine. Istovjetno pravno shvaćanje izraženo je i u kasnijim odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev 5292/2019 od 16. lipnja 2020., Rev 1034/2021 od 8. veljače 2023., Rev 12/2022 od 12. siječnja 2022., Rev 552/2022 od 17. svibnja 2022., Rev 850/2022 od 25. listopada 2022., Rev 954/2022 od 25. siječnja 2023., Rev 970/2022 od 5. rujna 2023., Rev 249/2022 od 18. siječnja 2023. i dr.

7. Kada je riječ o izdacima učinjenima na ime invalidske mirovine, tada se obveza tuženika određuje prema čl. 27. st. 2. i 3. ZOOP-a i ta obveza postoji samo ako postoji razlika između iznosa mirovine koji se isplaćuje osiguraniku tužitelja na temelju rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i iznosa koji bi s te osnove bili isplaćeni kada bi razlog priznavanja prava na invalidsku mirovinu bila ozljeda na radu.

7.1. Zato se isplaćena invalidska mirovina u punom iznosu ne može smatrati stvarnom štetom u smislu odredbe čl. 27. st. 2. ZOOP-a, već stvarnu štetu tužitelju čini iznos eventualne razlike između isplaćene mirovine i pretpostavljene mirovine za slučaj ozljede na radu u istom omjeru.

7.2. Ovo zato što tuženik, kao osiguravajuće društvo, nije štetnik (vozač koji je skrivio prometni nesreću), već na temelju sklopljenog ugovora o osiguranju preuzima ugovorne obveze koje su propisane odredbom čl. 27. ZOOP-a i dužan je naknaditi samo onu vrstu štete i u onoj visini kako to propisuje ZOOP.

8. Tuženik tijekom postupka upravo tvrdi da se njegova obveza sastoji u eventualnoj razlici između visine koja se isplaćuje osiguraniku tužitelja i mirovine koja bi istome bila utvrđena u slučaju ozljede na radu.

8.1. Stoga je, na prijedlog tuženika, izveden dokaz financijskim vještačenjem po Ručević vještačenja d.o.o., po stalnom sudskom vještaku Zrinku Ručeviću.

8.2. U svom nalazu i mišljenju vještak Zrinko Ručević naveo je da je mišljenja da bi iznos pretpostavljene invalidske mirovina osiguranice tužitelja određen u cijelosti u slučaju ozljede bio veći od iznosa invalidske mirovine koju tužitelj isplaćuje po navedenoj osnovi (list 178 spisa).

8.3. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Ručevića, jer je isti jasan i obrazložen, nije u proturječnosti sam sa sobom ili s izviđenim okolnostima te nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogao ispitati, a niti jedna od stranaka nije imala primjedbi na matematički izračun vještaka.

8.4. Stoga je sud utvrdio da ne postoji razlika između iznosa invalidske mirovine koju tužitelj isplaćuje svojoj osiguranici i pretpostavljenog iznosa mirovine koja bi bila isplaćena kada bi razlog isplate bila ozljeda na radu (tako VSRH u Rev 1034/21 od 8. veljače 2023. i dr.).

8.5. Kako, obzirom na navedeno, tužitelju ne nastaje šteta, u smislu odredbe čl. 27. st. 3. ZOOP-a, to je valjalo odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan u cijelosti.

8.6. Stoga je odlučeno kao u točki I izreke ove presude.

9. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP, a trošak se odnosi na trošak zastupanja po odvjetniku, koji je odmjeren prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23, dalje Tarifa).

9.1. Tako je tuženiku priznat trošak sastava podneska od 2. veljače 2024. u visini 100 bodova prema Tbr. 8/1 Tarife, zastupanja na ročištu 9. veljače 2024. u visini 100 bodova prema Tbr. 9/1 Tarife, sastava podneska od 25. travnja 2024. u visini 100 bodova prema Tbr. 8/1 Tarife i zastupanja na ročištu 6. veljače 2025. u visini 100 bodova prema Tbr. 9/1 Tarife.

9.2. Vrijednost jednog boda prema Tbr. 52/3 i 54 Tarife iznosi 2,00 eura te tuženiku pripada iznos 800,00 eura, odnosno uvećano za 25% PDV-a ukupno 1.000,00 eura.

9.3. Tuženiku je priznat i trošak financijskog vještačenja u ukupnom iznosu 500,00 eura.

9.4. Slijedom navedenog tuženiku je valjalo dosuditi parnični trošak u ukupnom iznosu 1.500,00 eura.

9.5. Na tako određeni trošak tuženiku su dosuđene zatražene zatezne kamate koje teku od dana donošenja ove presude do isplate, temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a, po stopi određenoj odredbom čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23).

10. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 3. ožujka 2025.

Sutkinja

Ana Štimac

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv presude dopuštena je žalba u roku 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda, županijskom sudu.

DNA:

- tužitelju

- punomoćniku tuženika