Republika Hrvatska

Trgovački sud u Zagreb

Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11, Zagreb

P-1693/2024-40

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu pojedincu Sanda Jeromela, u pravnoj stvari tužitelja: MBS LIST d.o.o., Sloveija, Stari trg pri Ložu, cesta Notranjskega odreda 49, OIB: 74641922785, kojeg zastupa punomoćnik Marko Praljak, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Praljak & Svić d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 37 b, protiv tuženika: SEDLIĆ d.o.o., Zagreb, Bukovačka cesta 265, OIB: 31937776003, koje zastupa punomoćnik Hrvoje Mladinić, odvjetnik iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Zlatko Gregurić, Tatjana Figač-Gregurić, Hrvoje Mladinić iz Bjelovara, Mihanovićeva 15b, radi utvrđivanja i namirenja osporene tražbine, nakon zaključene javne i glavne rasprave dana 5. veljače 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, danom objave 3. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se osnovanom tražbina tužitelja MBS LIST d.o.o., Slovenija, Stari trg pri Ložu, cesta Notranjskega odreda 49, OIB: 74641922785 prema tuženiku SEDLIĆ d.o.o., Zagreb, Bukovačka cesta 265, OIB: 31937776003 u ukupnom iznosu od 43.146,85 EUR, prijavljena u predstečajni postupak koji se vodi nad tuženikom SEDLIĆ d.o.o., Bukovačka cesta 265, Zagreb, OIB: 31937776003, pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem St-3261/21.

II. Nalaže se tuženiku SEDLIĆ d.o.o., Bukovačka cesta 265, Zagreb, OIB: 31937776003, da tužitelju MBS LIST d.o.o., Slovenija, Cesta Notranjskega odreda 49, 1386 Stari trg pri Ložu, OIB: 74641922785, tražbinu utvrđenu u iznosu od 43.146,85 EUR, namiri u opsegu koji je određen potvrđenim planom restrukturiranja tuženika u predstečajnom postupku:

- na način da tužitelj kao predstečajni vjerovnik otpušta tuženiku kao dužniku dio utvrđene tražbine u iznosu od 30.202,79 EUR, a preostali iznos tražbine od 12.944,05 EUR, tuženik je dužan otplatiti nakon isteka počeka od 12 mjeseci, na 48 jednakih mjesečnih anuiteta, bez kamata, a od kojih svaki iznosi 269,66 EUR, računajući od pravomoćnosti rješenja kojim se odobrava sklapanje predstečajnog sporazuma, od dana 3. travnja 2024., svakog 15. u mjesecu, pri čemu prvi anuitet dospijeva 15. travnja 2025., a nastavni anuiteti svakog sljedećeg 15. u mjesecu.

III. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 8.566,60

EUR, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se tužitelj sa zatraženim parničnim troškom u iznosu od 3.687,50 EUR, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Povodom žalbe tuženika Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, rješenjem posl. br. Pž-1820/2024 od 17. srpnja 2024. ukinuo je presudu ovog suda posl. br. P-1495/2022 od 13. ožujka 2024. i predmet vratio na ponovni postupak. Navodi se da je nad tuženikom rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj St-3261/21 od 2. studenog 2021. otvoren predstečajni postupak, da je tužitelj u predstečajnom postupku nad tuženikom prijavio svoju tražbinu u iznosu od 381.172,32 kn koju je osporio tuženik, zbog čega je prvostupanjski sud rješenjem poslovni broj St-3261/21-48 od 29. srpnja 2022. uputio tužitelja kao vjerovnika pokrenuti parnicu radi utvrđenja njegove tražbine u iznosu od 381.172,32 kn budući da za nju ne postoji ovršna isprava, u roku od osam dana od pravomoćnosti rješenja o upućivanju u parnicu, odnosno primitka drugostupanjske odluke. Međutim, prvostupanjski sud rješenjem poslovni broj St-3261/21 od 29. srpnja 2022. zanemario je odredbu članka 68. stavka 3. SZ- a i tužitelja kao vjerovnika uputio u parnicu u roku od osam dana od dana pravomoćnosti rješenja o upućivanju u parnicu, odnosno primitka drugostupanjske odluke primjenom odredbe članka 267. SZ-a, dok sudska praksa rok za nastavak parnica određuje primjenom odredbe članka 68. stavka 3. SZ-a, na način da su vjerovnici upućivani nastaviti parnicu u roku od osam dana od dana pravomoćnosti rješenja o potvrdi predstečajnoga sporazuma (plana restrukturiranja) a iste rokove sudska praksa predviđala je i za pokretanje novih parnica radi utvrđivanja osporenih tražbina. Naime, nakon što je predstečajni postupak otvoren i sud rješenjem utvrdio ili osporio tražbine, predstečajni postupak može biti obustavljen i dužnik može nastaviti poslovanje. Pored toga, vjerovnik čija je tražbina osporena i koji je upućen u parnicu, tražbinu može ostvarivati samo u skladu s prihvaćenim planom restrukturiranja što ima za posljedicu da tužitelj (vjerovnik osporene tražbine) tužbeni zahtjev mora odrediti u skladu s potvrđenim planom restrukturiranja, a kojeg je dužnik dužan podnijeti uz prijedlog za otvaranje predstečajnog postupka (članak 26. SZ/17). Parnice na koje se upućuju osporavatelji tražbina (dužnik, povjerenik ili drugi vjerovnik ako vjerovnik ima ovršnu ispravu) mogu imati pravni učinak na plan restrukturiranja. Plan restrukturiranja je ovršna isprava koja sadrži kondemnatorni zahtjev i ako plan restrukturiranja ne bude prihvaćen i potvrđen nema nikakve svrhe niti cilja voditi parnicu radi utvrđivanja osnovanosti osporavanja tražbine koja je osporena u predstečajnom postupku . Stoga tužbeni zahtjev kako ga je tužitelj odredio u točki II. izreke postavljenog tužbenog zahtjeva „da se naloži tuženiku namiriti tuženiku tražbinu u iznosu od 43.146,85 EUR u opsegu koji je određen potvrđenim planom restrukturiranja tuženika u predstečajnom postupku“ nije podoban za raspravljanje jer nije kondemnatoran, ne može postati ovršan i kao takav nije podoban za raspravljanje budući da nije određeno u kojem opsegu bi to tuženik trebao namiriti tužiteljevu tražbinu iz točke I. postavljenog tužbenog zahtjeva, a sve sukladno potvrđenom planu restrukturiranja. Stoga je uputa da u ponovnom postupku prvostupanjski sud naloži tužitelju, da tužbu dopuni tako što će određeno navesti način namirenja tužiteljeve osporene tražbine u iznosu od 43.165,85 EUR i to sukladno sadržaju, odnosno opsegu namirenja te tražbine iz potvrđenog plana restrukturiranja, pozivajući se na odredbu članka 109. stavka 1., 2.,3. i 4. ZPP-a.

2. Tužitelj je podneskom od 21. listopada 2024. dopunio točku II. tužbenog zahtjeva na način da kondemnatornim tužbenim zahtjevom predlaže da mu tuženik namiri tražbinu u iznosu od 381.172,32 kn/50.590,26 EUR, u opsegu koji je određen potvrđenom planom restrukturiranja tuženika u predstečajnom postupku i to namiri tražbinu od 381.172,32 kn / 50.590,26 EUR u opsegu koji je određen potvrđenom planom restrukturiranja tuženika u predstečajnom postupku i to na način da tužitelj kao predstečajni vjerovnik otpušta tuženiku kao dužniku dio utvrđene tražbine što iznosi 266.820,62 kn/35.413,18 EUR, a preostali iznos tražbine od 114.351,70 kn/15.177,08 EUR, tuženik je dužan otplatiti nakon isteka počeka od 12 mjeseci, na 48 jednakih mjesečnih anuiteta, bez kamata, a od kojih svaki iznosi 2.382,33 kn / 316,19 EUR, računajući od pravomoćnosti rješenja kojim se odobrava sklapanje predstečajnog sporazuma, dakle od dana 3. travnja 2024., svakog 15. u mjesecu, pri čemu prvi anuitet dospijeva 15. travnja 2025., a nastavni anuiteti svakog sljedećeg 15. u mjesecu. Međutim, tužitelj je tražio točkom I. tužbenog zahtjeva utvrđenje osnovanim tražbine u iznosu od 381.172,32 kn/50.590,26 EUR iako je povukao tužbu za iznos od 7.614,15 EUR, što je već pravomoćno odlučeno u prethodnom postupku.

3. Podneskom od 19. studenog 2024. tuženik se protivio preinaci tužbenog zahtjeva budući da je pravomoćnim rješenjem od 13. ožujka 2024. povukao tuženi zahtjev za iznos od 7.614,15 EUR.

4. Podneskom od 6. prosinca 2024. tužitelj navodi kako je omaškom specificirao tužbeni zahtjev ne uzimajući u obzir konačno postavljenu visinu tužbenog zahtjeva odnosno obzirom da nakon djelomičnog povlačenja u tijeku postupka iznos tražbine čije se utvrđenje traži iznosi 43.146,85 EUR. Specificira tužbeni zahtjev na način da sud utvrdi osnovanim tražbinu u iznosu 325.089,94 kn/43.146,85 EUR te da se tražbina u utvrđenom iznosu od 325.089,94 kn/43.146,85 EUR namiri sukladno planu restrukturiranja i to na način da dio utvrđene tražbine u iznosu od 227.562,92 kn/30.202,79 EUR tužitelj otpušta (70% utvrđene tražbine) a preostali iznos tražbine od 97.526,94 kn/12.944,05 EUR, tuženik je dužan otplatiti nakon isteka počeka od 12 mjeseci, na 48 jednakih mjesečnih anuiteta, bez kamata, a od kojih svaki iznosi 2.031,75 kn/269,66 EUR, računajući od pravomoćnosti rješenja kojim se odobrava sklapanje predstečajnog sporazuma, dakle od dana 3. travnja 2024., svakog 15. u mjesecu, pri čemu prvi anuitet dospijeva 15. travnja 2025., a nastavni anuiteti svakog sljedećeg 15. u mjesecu. Dakle, tužitelj dostavlja plan restrukturiranja potvrđen te pored utvrđenja da je osnovana tražbina tužitelja u ukupnom iznosu od 43.146,85 EUR (325.089,94 kn), prijavljena u predstečajni postupak koji se vodi nad tuženikom pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem St-3261/21 (točka I. tužbenog zahtjeva), tužitelj je postavio kondemnatorni tužbeni zahtjev sukladno dostavljenom potvrđenom planom restrukturiranja.

5. Tuženiku je dostavljen podneska tužitelja od 6. prosinca 2024. kojim je konačno dopunio odnosno odredio tužben zahtjevu sukladno planu restrukturiranja i nije se na isti očitovao niti pristupio na ročište.

6. Predmet spora je konačno specificirani tužbeni zahtjev od 6. prosinca 2024. na utvrđenje da je osnovana tražbina u iznosu od 43.146,85 EUR i namirenje sukladno planu restrukturiranja tuženika u predstečaju na način da se otpušta iznos od 30.202,79 EUR (iznos od 227.562,92 kn), dok preostali iznos od 12.944,05 EUR (iznos od 97.526,94 kn) tuženik ima isplatiti nakon isteka počeka od 12 mjeseci, na 48 jednakih mjesečnih anuiteta računajući od pravomoćnosti rješenja kojim se odobrava sklapanje predstečajnog sporazuma, od dana 3. travnja 2024., svakog 15. u mjesecu, s dospijećem prvog anuiteta 15. travnja 2025. a ostali anuiteti dospijevaju svakog 15. u mjesecu.

7. Ovako postavljen tužbeni zahtjev tuženik nije osporio a uvidom u dostavljen plan restrukturiranja iz predstečajnog postupka nad tuženikom St-3261/2021 od 10. siječnja 2024. (list 183-211 spisa) sud je utvrdio da upravo u navedenom rješenju pod točkom II. izreke u odnosu na osporene tražbine tužitelj navedeno pod točkom 9. u kojoj se navodi da ukupni iznos osporene tražbine tužitelja iznosi 381.172,32 kn/50.590,26 EUR, da u slučaju otklanjanja osporavanja, tražbina će biti namirena na način da tužitelj kao vjerovnik otpušta dio utvrđene tražbine u iznosu od 35.413,18 EUR/266.820,62 kn, da preostali iznos od 15.077,08 EUR/114.351,70 kn otplatit će nakon isteka počeka od 12 mjeseci na 48 jednakih mjesečnih anuiteta bez kamata, od kojih svaki iznosi 316,19 EUR/2.382,33 kn, računajući od pravomoćnosti rješenja kojim se odobrava klapanje predstečajnog sporazuma svakog 15. u mjesecu. Navedeno rješenje postalo je pravomoćno 3. travnja 2024. temeljem rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, posl. br. Pž-590/2024 od 3. travnja 2024. kojim je potvrđeno navedeno prvostupanjsko rješenje (list 213-218 spisa).

8. Što se tiče visine tužbenog zahtjeva tužitelj je prijavio potraživanje u iznosu od 381.172,32 kn/50.590,26 EUR, koje se odnosi na račun br. 202478 od 21. srpnja 2021. na ime isporuke ploča za oplate u ukupnom iznosu od 50.000,00 EUR (list 54 spisa), a kako je nesporno da je tuženik izvršio plaćanje iznosa od 7.500,00 EUR dana 15. srpnja 2021., to tužitelj prilikom prijave tražbine navedeno nije uzeo u obzir. Međutim, u tijeku ovog postupka uzeo je u obzir navedenu uplatu i obzirom da je EUR postala službena valuta u RH i vrijedio drugačiji tečaj od onog u trenutku prijave potraživanja, uredio je tužbeni zahtjev i zatražio na ime glavnice iznos od 42,500,00 EUR (50.000,00 EUR-7.500,00 EUR) i na taj iznos zatražio zatezne kamate u iznosu od 646,85 EUR (list 118 spisa) za razdoblje od 21. kolovoza 2018. (dospijeće) do 2. studenog 2021. (otvaranja predstečaja), s time da je pojasnio da u trenutku prijave prema tadašnjem tečaju kamate su iznosile 5.714,47 kn a glavnica 375.457,85 kn obzirom da je kuna bila tada službena valuta. Slijedom navedenog povukao je tužbeni zahtjev za iznos od 7.500,00 EUR na ime glavnice ali i za iznos od 114,15 EUR na ime uglavničenih zateznih kamata na plaćen iznos glavnice, ukupno za iznos od 7.614,15 EUR, o čemu je pravomoćno odlučeno rješenjem ovog suda posl. br. P-1495/2022 od 13. ožujka 2024. (list 135-140 spisa). Dakle, tužitelj je ostao kod potraživanja iznosa od 42.500,00 EUR na ime glavnice i iznosa od 646,85 EUR na ime uglavničenih zateznih kamata na taj iznos glavnice, što ukupno iznosi od 43.146,85 EUR. Na okolnost obračuna zateznih kamata od 646,85 EUR na iznos glavnice od 42.500,00 EUR, tužitelj je dostavio izračun (list 118 spisa) koji je tuženik uredno zaprimio i nije ga osporio.

9. Kada se od iznosa od 43.146,85 EUR oduzme 70% koji se otpušta (list 183 spisa) što nesporno proizlazi iz rješenja St-3261/21 od 10. siječnja 2024., to proizlazi da je preostali iznos tražbine 12.944,48 EUR (97.526,94 kn) koji je iznos tuženik dužan isplatiti tužitelju, umjesto iznosa od 15.177,08 EUR (114.351,70 kn) kako to stoji u predstečajnom sporazumu (list 205 spisa). Isto tako i 48 jednakih mjesečnih anuiteta iznosi 269,66 EUR (2.031,75 kn) umjesto kako to stoji u predstečajnom sporazumu 316,19 EUR (2.382,33 kn-list 205 spisa).

10. Dakle, iako je tužitelj upućen u ovu parnicu prije nego je doneseno i postalo pravomoćno rješenje o predstečajnom sporazumu nad tuženikom u smislu čl. 68. st. 3. SZ-a i prilikom podnošenja tužbe nije niti mogao određeno navesti tražbinu i način njena namirenja jer nije niti donesen plan restrukturiranja u trenutku podnošenja tužbe 23. kolovoza 2022. Tek 10. siječnja 2024. a sukladno planu restrukturiranja tužitelj je u ponovnom postupku navedeno ispravio.

11. Slijedom navedenog tužitelj tužitelj je osnovano pokrenuo ovu parnicu temeljem čl. 48. st. 1. i 270. Stečajnog zakona obzirom da je takva bila uputa stečajnog suca u predstečajnom postupku nad tuženikom iz rješenja St-3261/121 od 29. srpnja 2022. (list 32-50 spisa) i da je tuženik kao dužnik osporio prijavljenu tražbinu tužitelja u iznosu od 381.172,32 kn. Tužitelj je u ponovnom postupku naveo način namirenja tražbine u iznosu od 43.165,85 EUR, sukladno opsegu namirenja iz plana restrukturiranja. Tuženik nije platio po računu br. 202478 od 21. srpnja 2021. preostali iznos od 42.500,00 EUR po dospijeću, navedeni račun tuženik je uredno zaprimio i proknjižio i odbio pretporez po istome, kako to proizlazi iz dopisa nadležne porezne uprave koji prileži spisu, čime se sukladno čl. 221. b ZPP-a smatra da tražbina postoji, osim ako tuženik ne dokaže suprotno. Tuženik je samo paušalno naveo da je kontaktirao tužitelja da roba ima nedostatke, bez ikakvih dokaza odnosno dokaznih prijedloga i prema ocjeni suda tuženik nije dokazao suprotno odnosno da bi tuženik kao upozorio tužitelja kao prodavatelja u smislu čl. 403. Zakona o obveznim odnosima, pa se smatra da tražbina tužitelja postoji temeljem čl. 221. b ZPP-a.

12. Slijedom navedenog ovaj je sud ocijenio osnovanom tužbeni zahtjev tužitelja na utvrđenje da je osnovana tražbina tužitelja u iznosu od 43.146,85 EUR i da ju tuženik namiri u opsegu prema planu restrukturiranja tuženika odnosno obziorm da tužitelj kao predstečajni vjerovnik otpušta tuženiku kao dužniku tražbinu u iznosu od 30.202,79 EUR, preostali iznos tražbine od 12.944,05 EUR tuženik je dužan otplatiti nakon isteka počeka od 12 mjeseci, na 48 jednakih mjesečnih anuiteta, bez kamata, kako je odlučeno u točki I. i II. izreke presude.

13. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 1., 155. i čl. 164. ZPP-a. Tužitelju je trošak odmjeren u skladu sa važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23 – dalje: Tarifa) a odnosi se na trošak sastava tužbe u iznosu od 1.000,00 EUR (Tbr. 7/1 Tarife), zastupanja na ročištima dana 13. prosinca 2023., 21. veljače 2024., 28. studenog 2024. i 5. veljače 2025. u iznosu od po 1.000,00 EUR (Tbr. 9/1 Tarife), trošak sastava podneska od 15. ožujka 2024. u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 8/4 Tarife) te trošak sastava podneska od 6. prosinca 2024. u iznosu od 1.000,00 EUR (Tbr. 8/1 Tarife), kojim je konačno specificirao tužbeni zahtjev, što sve uvećano za PDV od 25% iznosi 7.812,50 EUR. Također priznat je tužitelju i trošak sudske pristojbe na tužbu u plaćenom iznosu od 276,18 EUR i na presudu u iznosu od 477,92 EUR, kako je odlučeno u točki III. izreke.

14. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 23. studenog 2023. kojim je dostavio dokumentaciju iako je to mogao već uz tužbu, kao niti sastava podneska od 21. prosinca 2023. kojim je specificirao tužbeni zahtjev budući da je prvotno postavljenim tužbenim zahtjevom već trebao uzeti u obzir nesporno plaćen iznos koji u tužbi čini nespornim, dostavlja vidljiv CMR i obračun zateznih kamata, što je sve već mogao uz tužbu pa se radi o troškovima nastalim isključivo njegovim propustom odnosno krivnjom, koji ne mogu pasti na teret tuženika. Tužitelju nije priznat niti trošak pristupa na ročište za objavu presude jer se ne radi o trošku koji je bio potreban radi vođenja parnice. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 21. lipnja 2024. kojim požuruje postupanje drugostupanjskog suda. Tužitelju nije niti priznat trošak sastava podneska od 21. listopada 2024. jer je istim pogrešno specificirao tužbeni zahtjev a što je ponovno učinio i ispravio podneskom od 6. prosinca 2024. koji trošak mu je priznat. Stoga je o nepriznatim troškovima tužitelja odlučeno u točki IV. izreke presude.

U Zagrebu, 3. ožujka 2025.

Sudac:

Sanda Jeromela

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dostave pisanog otpravka odnosno od dana objave ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu. Žalba se podnosi ovom sudu a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

DNA:

1. tužitelju po odvj.

2. tuženiku po odvj.

3. pisarnica – kal. 60 dana