Pr-286/2024-15
Republika Hrvatska
Općinski sud u Splitu
Gundulićeva 27, Split
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu tog suda mr.sc. Ivani Erceg Ćurić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja RP, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Željku Ostoji, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika Čistoća d.o.o., OIB: 38812451417, Split, Put Mostina 49, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave održane u prisustvu punomoćnika tužitelja Željaka Ostoje, odvjetnik au Splitu i punomoćnice tuženika JP, dipl.iur., zaposlenice tuženika, zaključene 11. veljače 2025., a objavljene 3. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e
I Prihvaća se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:
"Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju na ime naknade razlike bruto plaće iznos od 39.913,14 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznose teče kako slijedi:
– na iznos od 347,95 eura od dana 10. kolovoza 2020. god.
– na iznos od 599,93 eura od dana 10. rujna 2020. god.
– na iznos od 1035,39 eura od dana 10. listopada 2020. god.
– na iznos od 1015,46 eura od dana 10. studenog 2020. god.
– na iznos od 1178,29 eura od dana 10. prosinca 2020. god.
– na iznos od 1296,84 eura od dana 10. siječnja 2021. god.
– na iznos od 1235,08 eura od dana 10. veljače 2021. god.
– na iznos od 1420,35 eura od dana 10. ožujka 2021. god.
– na iznos od 1013,41 eura od dana 10. travnja 2021. god.
– na iznos od 488,92 eura od dana 10. svibnja 2021. god.
– na iznos od 1358,59 eura od dana 10. lipnja 2021. god.
– na iznos od 1358,59 eura od dana 10. srpnja 2021. god. – na iznos od 1358,59 eura od dana 10. kolovoza 2021. god.
– na iznos od 1358,59 eura od dana 10. rujna 2021. god.
– na iznos od 934,05 eura od dana 10. listopada 2021. god.
– na iznos od 1159,76 eura od dana 10. studenog 2021. god.
– na iznos od 1426,52 eura od dana 10. prosinca 2021. god.
– na iznos od 1302,48 eura od dana 10. siječnja 2022. god.
– na iznos od 1349,38 eura od dana 10. veljače 2022. god.
– na iznos od 1464,97 eura od dana 10. ožujka 2022. god.
– na iznos od 1379,37 eura od dana 10. travnja 2022. god.
– na iznos od 1367,71 eura od dana 10. svibnja 2022. god.
– na iznos od 1441,39 eura od dana 10. lipnja 2022. god.
– na iznos od 1340,92 eura od dana 10. srpnja 2022. god.
– na iznos od 1503.41 eura od dana 10. kolovoza 2022. god.
– na iznos od 1402,94 eura od dana 10. rujna 2022. god.
– na iznos od 1340,92 eura od dana 10. listopada 2022. god.
– na iznos od 1452,27 eura od dana 10. studenog 2022. god.
– na iznos od 1470,57 eura od dana 10. prosinca 2022. god.
– na iznos od 390,91 eura od dana 10. siječnja 2023. god.
– na iznos od 1284,87 eura od dana 10. ožujka 2023. god.
– na iznos od 1323,93 eura od dana 10. travnja 2023. god.
– na iznos od 1510,79 eura od dana 10. svibnja 2023. god. pa do isplate, u visini stope od dospijeća do 31.12.2022. obračunate u skladu sa odredbom čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 01.01.2023.g. pa nadalje po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena, osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenim bruto iznosima."
dok se odbija u dijelu zahtjeva za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenim bruto iznosima, i u dijelu više zatražene zatezne kamate tekuće na pojedinačne mjesečne iznose od 10-og u idućem mjesecu do 15-og u idućem mjesecu.
II Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju parnični trošak u iznosu od 3.125,00 eura sa zakonskim kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske presude do isplate koja se na navedeni iznos obračunava po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2.ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena.
Obrazloženje
1.Tužitelj je dana 20.3.2024. podnio tužbu navodeći da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu br. Pr-2051/2022-7 od 14.10.2022. utvrđeno da nije dopuštena odluka o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu od 18.6.2020., a kojom je odlukom tuženik kao poslodavac otkazao ugovor o radu tužitelju kao radniku. Tužitelju da je bio otkazan ugovor o radu za obavaljanje poslova radnog mjesta direktora tehničke službe s koeficijentom plaće 4,00 dok je po izmijenjenom ugovoru o radu tužitelj obavljao poslove radnog mjesta poslovođe održavanja s koeficijentom plaće 2,24. Tužitelju da je za razdoblje od 1.7.2020. do 31.5.2023. isplaćivana plaća po koeficijentu 2,24 po osnovi Odluke o otkazu Ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu , koja je pravomoćnom sudskom odlukom utvrđena nedopuštenom pa da tužitelju pripada pravo na naknadu razlike plaće za navedeno razdoblje i to između one koja mu je obračunata i isplaćena i one koja mu je trebala bit obračunata i isplaćena prema koeficijentu 4,00. u ukupnom bruto iznosu od 43.200,00 eura, sve sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na mjesečni iznos od 10-og u mjesecu pa do isplate.
2. U odgovoru na tužbu od 6.6.2024. tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti kao neosnovanom. Tuženik ističe da tužitelj prema odredbi čl. 133. ZR-a nije podnio zahtjev za zaštitu prava pa da je posljedično tome prekludiran u ostvarivanju svog prav putem suda. Tuženik ističe da je drugostupanjskom odlukom Županijskog suda u Zagrebu br. Gž R-3120/2022 od 21.3.2023. ukinuta prvostupanjska odluka kojom je naloženo tuženika da vrati tužitelja na radno mjesto direktora Tehničke službe pa da stoga ne postoji obveza tuženika za vračanje tužitelja na poslove radnog mjesta tehničkog direktora pa samim time ni osnov za isplatu utuženog iznosa. Nadalje, to radno mjesto da je u međuvremenu ukinuto i da više ne postoji pa da tuženik nije u obvezi platiti tužitelju zatraženi iznos. Tuženik ističe prigovor zastare.
3. Podneskom od 16.12.2024. tužitelj je u skladu s nalazom i mišljenjem sudskog vještaka za financije Marijana Jovića od 13.11.2024. uredio tužbeni zahtjev na način da je za razdoblje od 1.7.2020. do 31.5.2023. zatražio isplatu ukupnog bruto iznos ao d 39.913,14 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedinačne mjesečne iznose od 10-og u idućem mjesecu do isplate.
4. Tijekom postupka izvedeni su dokazi čitanjem dokumentacije priložene spisu te je izveden dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije Marijanu Joviću.
5. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade plaće za vrijeme prekida rada na radnom mjestu direktora tehničke službe do kojega je došlo krivnjom poslodavca, s obzirom je odluka tuženika kojom je tužitelju otkazan ugovor o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu od dana 16.6.2020. pravomoćnom sudskom odlukom utvrđena nedopuštenom.
7. Tuženik ističe prigovor pekluzije jer da tužitelj prije nego je podnio tužbu nije zatražio od poslodavca ostvarenje svog prava. Međutim, ovdje tužitelj zahtjeva novčano potraživanje iz radnog odnosa pa u tom slučaju prema odredbi čl. 133. st. 3. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14, 127/17., 98/19, 151/22., 46/23, u tekstu ZR) nije u obvezi prethodno od poslodavca zahtijevati ostvarenje svog prava.
8. Tuženik ističe prigovor zastare potraživanja. Potraživanje tužitelja za srpanj 2020, kao "najstariji" dio potraživanja dospijeva 15.8.2020. u smislu odredbe čl. 92. st. 4. ZR-a. Kako je čl. 139. ZR-a propisano da potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za 5 godina i kako je tužitelj tužbu podnio 20.3.2024. proizlazi da je tužba podnesena unutar zakonom propisanog roka pa prigovor zastare potraživanja tužitelja nije osnovan.
9. Članak 95. st. 3. ZR propisuje da radnik ima pravo na naknadu plaće za vrijeme prekida rada do kojega je došlo krivnjom poslodavca ili uslijed drugih okolnosti za koje radnik nije odgovoran. Članak 95. st. 5. ZR-a propisuje ako tim ili drugim zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu nije drukčije određeno, radnik ima pravo na naknadu plaće u visini prosječne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca.
10. Provedenim dokaznim postupkom utvrđeno je da je je tužitelj na temelju ugovora o radu za tuženika radio poslove radnog mjesta direktor Tehničke službe i tako sve do Odluke tuženika od 18.6.2020. kojom je tužitelju otkazan ugovor o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu i kojom odlukom je tužitelj premješten na radno mjesto poslovođe održavanja.
10.1. Među strankama nije sporno da je tužitelju na temelju Odluke poslodavca od 18.6.2020., u razdoblju od 1.7.2020. do 31.5.2023. plaća obračunata i isplaćena za radno mjesto poslovođe održavanja prema koeficijentu 2,24.
10.2. Kako je sudskom odlukom ovog suda br. Pr-2051/2022-7 od 14.10.2022. utvrđeno da nije dopuštena odluka o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu od 18.6.2020., a koja odluka je u tom dijelu potvrđena odlukom Županijskog suda u Zagrebu br. Gž R-3120/2022 od 21.3.2023., proizlazi da je otpao pravni osnov po kojem se tužitelju plaća obračunavala i isplaćivala u navedenom razdoblju za radno mjesto poslovođe održavanja prema koeficijentu 2,24. Tužitelj je nakon što je utvrđeno da Odluka tuženika od 18.6.2020. nije dopuštena, vračen u poziciju kao da otkaza nije bilo pa je stoga tuženik, na temelju odredbe čl. 95. st.3. ZR-a, tužitelju dužan naknaditi razliku plaće između one koju je tužitelju obračunao i isplatio za radno mjesto poslovođe održavanja i one koja je tužitelju trebala biti obračunata i isplaćena prema ugovoru o radu koji je tuženik. Zbog svega navedenog, to što tuženik prema sudskoj odluci nije obvezan vratiti tužitelja na radno mjesto direktora Tehničke službe, nije od utjecaja na navedenu tuženikovu obvezu, kao što nije od utjecaja ni navod tuženika da je u međuvremenu radno mjesto direktora Tehničke službe ukinuto.
11. U postupku je izveden dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije Marijanu Joviću koji je u spis 13.11.2024. podnio pisani nalaz i mišljenje u kojem navodi da je poslodavac tužitelju u razdoblju od 1.7.2020. do 31.5.2023. isplatio manju plaću od plaće koja bi mu bila isplaćena prema koeficijentu 4,00 u ukupnom iznosu od 39.913,14 eura ili po mjesecima kako je to navedeno u Tablici vještva.
11.1. Stanke nisu imale primjedbi na nalaz i mišljenja vještaka Jovića i sud ga prihvaća kao stručnim, jasnim i neproturječnim sebi i dokumentaciji u spisu.
12. Kako je tužitelj tužbeni zahtjev uredio u skladu s izračunom vještakom Jovića, sud ga je prihvatio kao osnovan i naložio tuženiku da tužitelju naknadi razliku bruto plaće za utuženo razdoblje u iznosu od 39.913,14 eura.
13. Tužitelju na pojedinačne mjesečne iznose pripada zakonska zatezna kamata, ali tekuća od 15-og u mjesecu za prethodni mjesec (čl. 92. st. 4. ZR), a ne od 10-og u mjesecu za prethodni mjesec kao je to tužitelj neosnovano zatražio pa je tužbeni zahtjev u dijelu više zatražene zatezne kamate odbijen kao neosnovan. Stopa zatezne kamate određena je u skladu s odredbom članka 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/23., u tekstu ZOO. Nadalje, tužitelju su priznate zatezne kamate kako je naprijed navedeno, osim u dijelu koji se odnosi na zatezne kamate na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, sadržanim u bruto iznosu plaće, koji dospijevaju tek s isplatom u skladu s odredbom čl. 45. st. 4. i 5. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" br. 187/04) i čl. 61. st. 1.i 9. Pravilnika porezu na dohodak ("Narodne novine" br. 95/05, 96/06 i 68/07). Stoga je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan u dijelu zahtjeva za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.
14. Tužitelju primjenom odredbi članka 154. st. 5. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14, 70/19, 80/22., 155/23., u tekstu ZPP), u vezi sa člankom 155. ZPP-a pripadaju troškovi određeni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („Narodne novine“, br. 138/23., dalje: Tarife), prema popisanom trošku (list 72 spisa) kako slijedi: za sastav tužbe – zatraženih 250 bodova (iako bi prema vrijednosti predmeta spora imao pravo na 500 bodova, ali sud nije ovlašten odlučivati izvan zahtjeva stranke), za sastav podnesaka od 16.9.2024. i 16.12.2024.-za svaki zatraženih 250 bodova (Tbr. 8. t. 1. Tarife), za zastupanje na ročištima od 18.9.2024. i 11.2.2025.-za svako zatraženih 250 bodova (Tbr. 9. t. 1. Tarife), što zbrojeno daje 1.250,00 bodova, a pomnoženo sa vrijednošću boda od 2,00 EUR (Tbr. 54. Tarife) i uvećano za 25% na ime PDV-a (Tbr. 46. Tarife) daje ukupan iznos od 3.125,00 eura koliko je naloženo tuženiku da isplati tužitelju na ime naknade parničnog troška.
14.1. Tužitelju pripadaju i zatražene zakonske zatezne kamate temeljem odredbe članka 29. st. 1. i 2. ZOO-a koje teku od dana donošenja ove odluke pa do isplate temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a.
15. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.
U Splitu, 3. ožujka 2025.
sutkinja
mr.sc. Ivana Erceg Ćurić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi pisano u tri istovjetna primjerka, putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.
DNA:
- pun. tužitelja
- pun. tuženika
- u spis
