REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-70/2020-39

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ani Štimac, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, Zagreb, Mihanovićeva ulica 3, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, radi isplate, nakon provedene javne i glavne rasprave zaključene 19. veljače 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, 3. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje koji glasi:

"Tuženik Croatia osiguranje d.d. OIB: 26187994862, Vatroslava Jagića 33, Zagreb dužan je platiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, A. Mihanovića 3, Zagreb, OIB: 84397956623 svotu od 5.967,48 eura uz pripadajuću zateznu kamatu koja teče od dana 25.11.2019. godine do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 2o. st. 2. i 8. ZOO-a, sve do isplate, te nadoknaditi parnične troškove, sve u roku petnaest dana."

II Nalaže se tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, naknaditi tuženiku Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862, parnični trošak u iznosu 331,81 eura sa zateznim kamatama koje teku od 3. ožujka 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 7. siječnja 2020. podnio tužbu u kojoj je naveo da je njegov osiguranik ĆZ smrtno stradao u prometnoj nezgodi 20. siječnja 1982. koju je skrivio osiguranik tuženika. Na osnovu navedene nesreće priznato je udovici umrlog osiguranika pravo na obiteljsku mirovinu, rješenjem tužitelja broj MP-311524 od 22. lipnja 1982. Tužitelj je u razdoblju od 1. listopada 2017. do 30. rujna 2019. na ime obiteljske mirovine isplatio iznos 49.957,74 kn. Obzirom na pravomoćno utvrđenu suodgovornost iz predmeta broj Pn-2129/82 u visini 10% na strani osiguranika tužitelja tužitelj potražuje isplatu iznosa 5.967,48 eura (44.961,97 kuna) koji iznos mu tuženik odbija isplatiti. Slijedom navedenog tužitelj je predložio donijeti presudu kojom će sud naložiti tuženiku isplatiti mu iznos 5.967,48 eura sa zateznim kamatama koje teku od podnošenja tužbe do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je priznao nastanak štetnog događaja te pasivnu legitimaciju, ali je osporio pravo tužitelja na naknadu štete u punom iznosu isplaćene mirovine. Smatra da je mjerodavan Zakon o osiguranju te koji je na snazi u trenutku predmetnog štetnog događaja. Smatra da tužitelju isplatom obiteljske mirovine nije nastala stvarna šteta. Također ističe da nije bilo štetnog događaja tužitelj ne bi imao obvezu isplate obiteljske mirovine udovici pokojnog osiguranika, ali bi imao obvezu isplate starosne mirovine svom osiguraniku te da bi stvarna šteta u konkretnom slučaju bila razlika između razmjernog djela isplaćene obiteljske mirovine i pretpostavljene starosne mirovine. Stoga je predložio odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan u cijelosti uz naknadu parničnih troškova.

3. Sud je u tijeku dokaznog postupka izvršio uvid u izvještaj (listovi 4-5 spisa), presudu Općinskog suda u zagrebu broj Pn-2129/82 (listovi 7-11 spisa), presudu Okružnog suda u Zagrebu broj Gž-7289/85 od 26. studenog 1985. (listovi 12- 14 spisa), rješenje od 22. lipnja 1982. (listovi 14-15 spisa), rješenje od 17. prosinca 1988. (listovi 16–17 spisa), prijavu o nesreći na poslu (18-21 spisa), presudu Okružnog privrednog suda Zagreb od 22. siječnja 1993. (list 22 spisa), nagodbu (listovi 23-24 spisa), obračun isplata (listovi 38-51 spisa), zahtjev za naknadu štete s povratnicom (listovi 52 -53 spisa), odgovor na odštetni zahtjev (list 55 spisa) te je izveden dokaz financijskim vještačenjem po Ručević vještačenja d.o.o. po stalnom sudskom vještaku Zrinku Ručeviću (listovi 77-83, 102-104, 113-114 spisa).

3.1. Temeljem tako provedenog postupka, ocjene svih dokaza zajedno i rezultata cjelokupnog postupka ovaj sud je ocijenio tužbeni zahtjev tužitelja neosnovanim u cijelosti.

4. Predmet ovog postupka je zahtjev za isplatu iznosa 5.967,48 eura (44.961,97 kuna) s pripadajućim zateznim kamatama, po osnovi naknade štete koju je pretrpio isplatom obiteljske mirovine zbog smrti svog osiguranika ĆZ u razdoblju od 1. listopada 2017. do 30. rujna 2019.

4.1. Između stranaka nisu sporni nastanak štetnog događaja i pasivna legitimacija.

4.2. Između stranaka je, između ostalog, sporno odredbe kojeg zakona su mjerodavne za odluku o osnovanosti zahtjeva tužitelja.

5. Tužitelj svoj zahtjev temelji na odredbama čl. 161. i 164. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15., 120/16, 48/18, 62/18, 115/18, 102/19 i 84/21, dalje ZOMO).

5.1. Odredbom čl. 161. ZOMO propisano je da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju.

5.2. Nadalje, prema odredbi čl. 164. st. 1. ZOMO Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete izravno od društva za osiguranje kod kojeg su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu (izvorno pravo na naknadu štete).

6. S druge strane, prema odredbi čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23, dalje ZOOP) društvo za osiguranje obavezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju (stavak 1.). Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovog članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznosi mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (stavak 2.). Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (stavak 3.). Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovog članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja (stavak 4.).

7. Pravnu dilemu temeljem kojeg propisa valja odlučiti o obvezi tuženika kao osiguratelja štetnika za isplatu štete koju trpi mirovinsko osiguranje razriješio je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev x 388/2018 od 25. kolovoza 2020. U toj odluci izraženo je pravno shvaćanje prema kojem je za odluku u sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine, mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine. Istovjetno pravno shvaćanje izraženo je i u kasnijim odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev 5292/2019 od 16. lipnja 2020., Rev 1034/2021 od 8. veljače 2023., Rev 12/2022 od 12. siječnja 2022., Rev 552/2022 od 17. svibnja 2022., Rev 850/2022 od 25. listopada 2022., Rev 954/2022 od 25. siječnja 2023., Rev 970/2022 od 5. rujna 2023., Rev 249/2022 od 18. siječnja 2023. i dr.

7.1. Nadalje, Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-90/2023 od 4. travnja 2023. zauzeo je pravno shvaćanje da je činjenica da je Zakon o mirovinskom osiguranju kasniji zakon, ali kako je ZOOP posebniji zakon koji uređuje tu problematiku u konkretnoj situaciji ne može se primijeniti načelo lex posterior derogat priori te da je intencija zakonodavca bila da donošenjem ZMO iz 2013. izmjeni odredbe ZOOP-a kojima je određena odgovornost osiguratelja, da nije bilo zapreke da se donošenjem tog Zakona stave izvan snage odredbe ZOOP-a koje nisu usklađene s odredbama ZMO u pogledu odgovornosti osiguratelja.

8. Kada je riječ o izdacima učinjenima na ime obiteljske mirovine, tada se obveza tuženika određuje prema čl. 27. st. 2. i 3. ZOOP-a i ta obveza postoji samo ako postoji razlika između iznosa mirovine koji se isplaćuje na temelju rješenja tužitelja i iznosa koji bi s te osnove bili isplaćeni kada bi razlog priznavanja prava na mirovinu bila ozljeda na radu.

8.1. Zato se isplaćena obiteljska mirovina u punom iznosu ne može smatrati stvarnom štetom u smislu odredbe čl. 27. st. 2. ZOOP-a, već stvarnu štetu tužitelju čini iznos eventualne razlike između isplaćene mirovine i pretpostavljene mirovine za slučaj ozljede na radu.

8.2. Ovo zato što tuženik, kao osiguravajuće društvo, nije štetnik (vozač koji je skrivio prometni nesreću), već na temelju sklopljenog ugovora o osiguranju preuzima ugovorne obveze koje su propisane odredbom čl. 27. ZOOP-a i dužan je naknaditi samo onu vrstu štete i u onoj visini kako to propisuje ZOOP.

9. Stoga je izveden dokaz financijskim vještačenjem po Ručević vještačenja d.o.o., po stalnom sudskom vještaku Zrinku Ručeviću.

9.1. U svom nalazu i mišljenju vještak Zrinko Ručević je naveo da je mišljenja da u razdoblju od 1. listopada 2017. do 30. rujna 2019. nema razlika između isplaćenih obiteljskih mirovina i iznosa pretpostavljenih starosnih mirovina osiguranika tužitelja, odnosno iznosi pretpostavljenih starosnih mirovina koje bi tužitelj isplaćivao svom osiguraniku u predmetnom razdoblju, da nije došlo do predmetnog štetnog događaja, veći su od isplaćenih obiteljskih mirovina.

9.2. U pisanoj dopuni nalaza i mišljenja vještak Ručević naveo je i da je mišljenja da bi iznos pretpostavljene invalidske mirovine pokojnog osiguranika tužitelja određenog u slučaju ozljede na radu bio jednak iznosu obiteljske mirovine određene rješenjem tužitelja od 2. lipnja 1982. pa da stoga u utuženom razdoblju, između isplaćene obiteljske i pretpostavljene obiteljske mirovine nema razlike.

9.3. Tužitelj je u podnesku od 29. prosinca 2023. prigovorio nalazu i mišljenju vještaka, o kojim prigovorima se vještak pisano očitovao 11. travnja 2024.

9.4. Očitujući se na prigovore tužitelja vještak je naveo da je u dodatnom nalazu i mišljenju rađena usporedba invalidske i obiteljske mirovine, prema zadatku suda. Utvrđivan je iznos pretpostavljene invalidske mirovine, a ne obiteljske, pa stoga različit način izračuna obiteljske mirovine nema utjecaja na način izračuna primijenjen u dodatnom nalazu i mišljenju. Propisi o mirovinskom osiguranju iz kojih proizlazi metodologija izračuna korištena u dodatnom nalazu i mišljenju, detaljno su navedeni u istom. Nadalje, invalidska mirovina u slučaju ozljede na radu se određivala u određenom postotku (od 35% do 85%) od mirovinske osnovice ovisno o duljini mirovinskog staža i spolu. U konkretnom slučaju ista je trebala biti određena u iznosu od 85 % od mirovinske osnovice, a ne od iznosa minimalne mirovine kao što to pogrešno tvrdi tužitelj u svom podnesku. Prema odredbama navedenim u dodatnom nalazu i mišljenju, osiguraniku tužitelja u slučaju invalidnine uzrokovane ozljedom na radu, mirovina bi bila određena u visini od 85,00 % od mirovinske osnovice te bi iznosila 5.923,73 dinara što je manje od minimalne mirovine koja je bila na snazi u trenutku stjecanja prava na pretpostavljenu mirovinu. Omaškom vještaka, u dodatnom nalazu i mišljenju je pogrešno navedeno da bi pokojnom osiguraniku tužitelja bila određena minimalna mirovina u iznosu jednakom onom iz rješenja tužitelja od 22. lipnja 1982. (6.910,30 dinara). Minimalna mirovina je prema navedenom rješenju iznosila 7.678,10 dinara, a 6.910,30 je iznos iste umanjen za 10 % s obzirom da je tužitelj prema tada važećim propisima obiteljsku mirovinu za 3 člana obitelji utvrđivao u visini od 90 % od iznosa minimalne mirovine. Iz navedenog slijedi da bi u slučaju invaliditeta uzrokovanog u cijelosti ozljedom na radu, pokojnom osiguraniku tužitelja bila određena invalidska mirovina u visini minimalne mirovine (7.618,10 dinara) te bi stoga bila veća od obiteljske mirovine iz Rješenja tužitelja od 22. lipnja 1982. S obzirom da se u obzir uzimaju samo eventualne pozitivne razlike u korist tužitelja, između isplaćene obiteljske i pretpostavljene invalidske mirovine i dalje nema razlike. U skladu s iznesenim, vještak je u cijelosti ostao pri utvrđenjima iz dodatnog nalaza i mišljenja.

9.5. Nakon pisanog očitovanja vještaka tužitelj je naveo da se njegovi prigovori svode na pravno pitanje te se na ročištu održanom 19. veljače 2025. izričito očitovao da ne predlaže vještaka zvati na ročište radi dodatnog usmenog očitovanja.

9.6. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Ručevića, jer je isti jasan i obrazložen, nije u proturječnosti sam sa sobom ili s izviđenim okolnostima te nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogao ispitati, a niti jedna od stranaka nije imala primjedbi na matematički izračun vještaka.

9.7. Stoga je sud utvrdio da ne postoji razlika između iznosa obiteljske mirovine koju tužitelj isplaćuje zbog smrti svog osiguranika i pretpostavljenog iznosa mirovine koja bi bila isplaćena kada bi razlog isplate bila ozljeda na radu (tako VSRH u Rev 1034/21 od 8. veljače 2023. i dr.).

9.8. Kako, obzirom na navedeno, tužitelju ne nastaje šteta, u smislu odredbe čl. 27. st. 3. ZOOP-a, to je valjalo odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan u cijelosti.

9.9. Stoga je odlučeno kao u točki I izreke ove presude.

10. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP.

10.1. Tuženiku je priznat trošak financijskog vještačenja u iznosu 331,81 eura.

10.2. Slijedom navedenog tuženiku je valjalo dosuditi parnični trošak u iznosu 331,81 eura.

10.3. Na tako određeni trošak tuženiku su dosuđene zatražene zatezne kamate koje teku od dana donošenja ove presude do isplate, temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a, po stopi određenoj odredbom čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23).

11. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 3. ožujka 2025.

Sutkinja

Ana Štimac

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv presude dopuštena je žalba u roku 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno - od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda, županijskom sudu.

DNA:

- tužitelju

- tuženiku