P-3278/22

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

STALNA SLUŽBA U SINJU

Sinj, Petrovac 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Sinju po sucu Boži Šitumu, u pravnoj stvari tužitelja KČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Marku Baliću, odvjetniku u Sinju, protiv tuženika CČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Zoranu Vujanoviću, odvjetniku iz Sinja, radi zaštite od uznemiravanja, nakon zaključene glavne rasprave, javno održane dana 15. siječnja 2025. godine, u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 27. veljače. 2025. godine,

p r e s u d i o  j e:

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se tuženiku da prestane uznemiravati tužiteljicu u ostvarivanju vlasničkih prava glede točno određenog dijela nekretnine označene kao č. zem. [katastarska čestica], KO [katastarska općina], na način da prestane sječi stabla koja se nalaze na dijelu te nekretnine označenog slovima ABCDEA kako je to prikazano u vještvu vještaka geodeta Zvonimira Rubića od 04.06.2023.g. koje čini sastavni dio ove presude, te mu se zabranjuje svako takvo ili slično daljnje uznemiravanje.“

„Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe na ime naknade štete za posječena stabla isplati tužiteljici iznos od 200,00 eura, sve uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate koje teku od podnošenja ove tužbe do isplate uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena.“

"Nalaže se tuženiku u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja pa do isplate."

r i j e š i o  j e

I. Odbija se prijedlog tužitelja za donošenje privremene mjere koja glasi:

1. Zabranjuje se tuženiku uznemiravati, pristupati, ometati i sprječavati tužiteljicu-predlagateljicu osiguranja u korištenju njenog točno određenog dijela č. zem. [katastarska čestica], KO [katastarska općina] u roku od 24 sata od donošenja rješenja o osiguranju.

2. Zaprječuje se tuženiku-protivniku osiguranja novčanom kaznom u iznosu od 10.000,00 kn u slučaju postupanja protivno nalogu i zabrani iz točke I. ovog rješenja o osiguranju.

3. Ako tuženik-protivnik osiguranja bude postupao i protivno nalogu i zabrani iz točke I. ovog rješenja sud će donijeti rješenje kojim će odrediti novčanu kaznu i naplatu te novčane kazne.

4. Rješenje o osiguranju i privremena mjera ostaju na snazi do pravomoćnog okončanja ovog parničnog postupka.

5. Žalba protiv rješenja o osiguranju ne odgađa provedbu ove odluke.

6. Nalaže se tuženiku u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužiteljici troškove sastava prijedloga za donošenje privremene mjere, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja pa do isplate.

II. Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.200,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri (3) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 05. rujna 2022. godine podnio tužbu protiv tuženika, radi zaštite od uznemiravanja u odnosu na točno određeni dio nekretnine, č. zem. [katastarska čestica]. K. O. [katastarska općina]. Naime, tužiteljica navodi da je on vlasnik sjevernog i južnog dijela č. zem. [katastarska čestica]. K. O. [katastarska općina], dok je tuženik vlasnik točno određenog dijela č. zem. [katastarska čestica]. K. O. [katastarska općina], na kojoj se nalazi kuća. Tužitelj ističe da je stekao predmetnu nekretninu, ugovorom o darovanju nekretnine od NČ, svoga brata, ovjerenog od JB Vladimira Delonge, broj: OV-144/2019 od 14.01.2019.g., dok ju je darovatelj ĆČ stekao kupoprodajnim ugovorom sa UČ pok. SČ, ovjerenog od JB Ivana Bradarića, broj: OV-8516/12 od 28.11.2012.g. Tužitelj ističe, da tuženik bez ikakvog dopuštenja tužitelja pila i sječe stabla te da ga na drugi način uznemirava.

2. Uz tužbu je podnesen prijedlog za donošenje privremene mjere kojom se tuženiku zabranjuje uznemiravanje, pristupanje, ometanje i sprečavanje tužiteljice u korištenju njezinog, točno određenog dijela nekretnine, č. zem. [katastarska čestica]. K. O. [katastarska općina], uz prijetnju novčanom kaznom u slučaju nepridržavanja naloga.

3. U odgovoru na tužbu, tuženik se usprotivio tužbi te predlaže da se tužbeni zahtjev odbije. Isti navodi da ne uznemirava tužiteljicu, da ne sječe stabla na nekretnini koja bi navodno pripadala tužiteljici i to baš glede točno odijeljenog dijela nekretnine. Ističe da je predmetna nekretnina u suvlasništvu tuženika i drugih fizičkih osoba te da je kao takva nepodijeljena.

4. Podneskom od 31. siječnja 2024. godine, tužitelj je uredio tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju vještaka geodeta Zvonimira Rubića i vještak poljoprivredne struke, Ivice Mastelića.

5. Radi razjašnjenja spornih, a za ovaj postupak odlučnih činjenica te pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja, sud je tijekom postupka pročitao cjelokupnu dokumentaciju u spisu, izvršio uvid u izvadak iz zemljišne knjige za premetnu nekretninu ( list spisa 4-5), prijepis posjedovnog lista br. 294. (list 6-7) , izvršio uvid u Rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Sinju posl. br. O-436/71 (list 9), uvid u Rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Splitu, posl. br. O-254/99 (list10-11), uvid u kupoprodajni ugovor ovjeren od strane JB iz Sinja Ivana Bradarića posl. br. OV-8516/12 (list 12-13), Ugovor o darovanju nekretnine od 14.siječnja 2019. godine, ovjeren od strane JB iz Sinja Vladimira Delonge, posl. br. OV-144/2019(list 14-15), fotografije tuženika (list 26-27), Izveden je dokaz očevida na licu mjesta uz prisustvo vještaka geometra Zvonimira Rubića i vještaka poljoprivredne struke Ivice Mastelića, uvid u vještvo vještaka Ivice Mastelića, uvid u nalaz i mišljenje vještaka Zvonimira Rubića, uvid u dopunjeno vještvo vještaka Zvonimira Rubića, dokaz saslušanje svjedoka OČ, ČČ, JČ, PČ, TČ, ZČ, NČ, te dokaz saslušanjem parničnih stranaka.

6. Sudski vještak za geodeziju, Zvonimir Rubić, dostavio je sudu nalaz i mišljenje u kojem je identificirao spor sukladno pokazivanjima stranaka, a koji je nadopunio sukladno primjedbi tužitelja. Također, sudski vještak za poljoprivredu, Ivica Mastelić je utvrdio broj posječenih stabala, njihovu starost, kao i vrijednost istih. Na nalaze i mišljenje navedenih sudskih vještaka stranke nisu imala primjedbi.

7. Nakon izvedenih dokaza, sud smatra da je činjenično stanje raspravljeno u mjeri dovoljnoj da se na tako utvrđenom činjeničnom stanju može donijeti na zakonu utemeljena odluka.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se naloži tuženiku da prestane uznemiravati tužitelja u ostvarivanju vlasničkih prava glede realnog dijela nekretnine označene kao k. č. [katastarska čestica]. K. O. [katastarska općina], na način da prestane sječi stabla koja se nalaze na dijelu te nekretnine označenog slovima ABCDEA kako je to prikazano u vještvu vještaka geodeta Zvonimira Rubića od 04.06.2023.g., te da mu se zabranjuje svako takvo ili slično daljnje uznemiravanje. Nastavno na navedeno da mu tuženik naknadi štetu počinjenu uznemiravanjem (pilanjem stabala).

9. Među strankama je sporno vlasništvo (suvlasništvo) predmetne nekretnine, da li je u odnosu na predmetnu nekretninu, izvršena dioba između tuženika i njegovog pk. brata SČ, na način da je jasno određeno, koji bi dio premetne nekretnine pripadao pok. SČ, (a posredno tužitelju s obzirom na kupoprodajni ugovor između RČ i EČ i darovni ugovor, između RČ i tužitelja u pogledu predmetne nekretnine), a koji dio tuženiku. Sukladno tome, sporno je da li je tuženik, imao pravo posjeći navedena stabla.

10. U odnosu na diobu predmetne nekretnine, između tužitelja (odnosno prednika) i tuženoga, a čije je postojanje sporno, sud je izveo dokaze saslušanjem svjedoka, stranaka, te uvidom u isprave navedene u točci 5. ovoga rješenja.

11. U svom iskazu svjedok OČ, iskazuje da zna da je riječ o starini tuženika CČ, da zna da je Brankov otac K imao dva sina, SČ i CČ, da je SČ naslijedio sin UČ, koji nije tu živio te da nije upoznat da li su MČ i JČ izvršili diobu. Navodi da zna tko je ĆČ te da po njemu on nema tu „ništa“. Također, navodi da ne zna tko je GČ.

12. Svjedok ŽČ, ističe da ima 46 godina živi 300 metara od predmetne nekretnine, da na mjestu iza Brankove kuće, da je kokošinjac i nekakva šuma i raslinje, koje je uvijek čistio MČ i njegovi iz obitelji. Navodi da nije vidjela SČ da bi išta radio oko tih nekretnina, s obzirom da je živio u [adresa], te da je godinu prije smrti boravio u selu ali na drugoj lokaciji (u staroj kući). Također navodi da nema saznanja da bi se MČ i JČ podijelili. Navodi da KČ zna još kao djevojčicu, te da ne zna da bi ista imala išta na predmetnoj nekretnini. Ističe da su joj poznati C i ĐČ ali da iste nikada nije vidjela da na toj nekretnini odnosno da bi išta radili na njoj.

13. Svjedok JČ, ističe da zna nekretninu s obzirom da ima u tom predjelu zemlju koju obrađuje, da iza N [adresa] postoji nekakav kokošinjac, ispod kuće da je livada te da je na tom dijelu viđao samo CČ kako kosi, kupi lišće i slično. Navodi da mu je poznat JČ, Brankov brat, ali da je isti živio u [adresa] te da ga nikada nije vidio da nešto radi oko predmetne nekretnine. Ističe da je MČ imao kokošinjac iza slova F-K na slici vještva vještaka Rubića, gdje i danas drži kokoši, dok za skicu označenu A,B,C,D,E iskazuje da je viđao CČ, da to posjeduje i nikoga drugog. Navodi da nije upoznat s njihovom diobom ali pretpostavlja da su se MČ i brat dijelili, s obzirom da je njihov otac K imao samo njih dvoje. RČ i DČ nije vidio nikada da rade nešto na toj nekretnini. Navodi da nije upoznat tko je KČ.

14. Svjedok FČ, ističe da u staroj kući drži „prasad i stoku“ te da se ista nalazi blizu Brankove kuće. Ističe da je MČ napravio kuću prije rata te da je samo njega viđao da čisti oko kuće. Navodi da je brat JČ živio u [adresa] te da nikada nije vidio da tu išta radi. Navodi da nije upoznat da li su se podijelili MČ i brat ali da nikada nije vidio da bi netko zabranjivao CČ da čisti oko svoje kuće. Ističe da su mu poznati ĆČ i ĐČ, ali da ih nikad nije tu viđao, te zna da je KČ, Boškova sestra, koja radi u Njemačkoj. Ističe da je ovo što mu je pokazano njihova starina (tuženikova) koju je ćaća držao.

15. Svjedok TČ, navodi da je MČ davno tu napravio kuću, da drži i kokoši, da je u prostoru koji je obrastao bio i voćnjak, da i prije nego je napravio kuću je MČ držao taj prostor, navodi da nije viđao Brankova brata SČ te da zna da Ivanov sin nikada ništa nije radio na predmetnoj nekretnini. Također navodi da ne zna da li su se MČ i JČ dijelili.

16. Svjedok ZČ, majka tužiteljice, iskazuje da je dio koji je MČ sjekao kupio njezin sin i darovao sestri KČ, da je taj dio bio od Brankovog brata koji je umro pa je to pripalo sinu, navodi da je sin kupio dio nekretnina ispod kokošinjca i pokraj Brankove kuće. Ističe da je čula od Brankova brata i njegove žene da su se podijelili i da je CČ pripala kuća i do kokošinjca a ovo ispod da je pripalo bratu SČ. Dalje, navodi da je vidjela CČ da siječe tri jablana i to prije 10-ak godina.

17. Svjedok ĆČ, brat tužiteljice, iskazuje da su se, koliko je njemu poznato, MČ i JČ podijelili, tako da je CČ pripao dio gdje je njegova kuća a njegova brata dio gdje je voćnjak i gdje je JČ salio temelje te da bi Brankova brata pripao dio ispod Brankova kokošinjca. Iskazuje da je kupio od UČ, to što mu je isti pokazao i nacrtao. Ističe da nije to što je kupio ograđivao ni označavao nikakvim međama, te da MČ nije bio prisutan kada mu je UČ pokazivao što je njegovo i što kupuje. Nadalje, kada je vidio da MČ siječe stabla koja su bila na dijelu koji je kupio od UČ, da je kasnije poklonio tu nekretninu sestri KČ.

18. Tužiteljica iskazuje da nije vidjela tuženika da siječe stabla da joj je brat to javio, da joj je interes kroz taj voćnjak napraviti put do kuće, da joj je brat darovao nekretninu nakon što je prednji i donji dio kupio od UČ, da nije postavljala međe nakon kupnje, odnosno davanja, da je pozvala CČ da se dogovore ali da je on rekao da je njegovo do oraha.

19. Tuženik iskazuje, da je suvlasnik predmetne nekretnine sigurno za 80%, da je i njegov brat bio suvlasnik iste te su to mogli koristiti kako je tko htio, te da se nisu podijelili. Iskazuje da iza smrti brata, UČ nije naslijedio ovu nekretninu, da je predmetnu nekretninu stekla nasljedstvom iza oca i brata, da su naslijedili oca K on i brat svaki za ½ dijela. Iskazuje da tamo gdje je kuća i kokošinjac da je njegovo dok ovo ostalo je i od ostalih suvlasnika IČ, VČ i dr. Navodi da ne zna koji bi dio kome pripadao jer on i brat uopće nisu gledali što bi tko uzeo.

20. Uvidom u Rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Splitu, pod posl. br O- 259/99, sud je utvrdio da su nasljednici ŠČ, HČ i ĐČ.

21. Člankom 167. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014, dalje ZV), propisano je da , ako treća osoba bespravno uznemirava vlasnika na drugi način, a ne oduzimanjem stvari, vlasnik može i putem suda zahtijevati da to uznemiravanje prestane, te da vlasnik mora dokazati da je stvar njegovo vlasništvo i da ga druga osoba uznemirava u izvršavanju njegovih ovlasti u pogledu te stvari; ako ta osoba tvrdi da ima pravo poduzimati ono što uznemirava vlasnika stvari, na njoj je da to dokaže. Također, propisano je kad je uznemiravanjem prouzročena šteta, vlasnik ima pravo zahtijevati naknadu štete po općim pravilima o naknadi štete. Propisano je da pravo na zaštitu, poput onoga koji je dokazao da je stvar njegovo vlasništvo, ima i onaj tko u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom dokaže pravni temelj i istiniti način svoga stjecanja posjeda stvari (predmnjevani vlasnik), no nema pravo na zaštitu vlasništva od uznemiravanja onaj koji nije bio pošteni posjednik stvari. Na pravo na zaštitu predmnjevanoga vlasnika na odgovarajući se način primjenjuju pravila o vlasničkoj tužbi predmnjevanoga vlasnika.

22. Iz sadržaja citirane odredbe, a koja uređuje vlasničku tužbu - actio negatoria razvidno je da ovu vlasničku tužbu podiže vlasnik ili pretpostavljeni vlasnik - posjednik, protiv svakog onog koji uznemirava njegovo pravo na bilo koji način, zahtijevajući da to uznemiravanje prestane, a koje uznemiravanje se može sastojati u svojatanju nekog prava koje mu ne pripada, ograničenju u fizičkom vršenju prava vlasništva i slično. Da bi uspio u svom zahtjevu, tužitelj mora dokazati: svoje vlasništvo ili kvalificirani posjed (pravni temelj i istiniti način svog stjecanja), dakle svoje pretpostavljeno vlasništvo te dokazati neosnovano uznemiravanje, zadiranje, propuštanje neke dužne radnje, a koji su doveli do neosnovanog uznemiravanja.

23. Stavkom 2. čl.167. ZV-a, propisano je da bi vlasnik ostvario svoje pravo mora dokazati da je stvar njegovo vlasništvo i da ga druga osoba uznemirava u izvršavanju njegovih ovlasti u pogledu te stvari; ako ta osoba tvrdi da ima pravo poduzimati ono što uznemirava vlasnika stvari, na njoj je da to dokaže.

24. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka, u skladu s člankom 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, dalje: ZPP), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

25. Uvidom u važeći zemljišnoknjižni izvadak za predmetnu nekretninu, sud je utvrdio da je tuženik MČ, upisan kao suvlasnik predmetne nekretnine, te da su uz njega kao suvlasnici iste upisani još i druge osobe, ali nisu upisani tužiteljica KČ, kao ni ĆČ, UČ ili BČ.

26. Tužitelj nije dokazao da bi predmetna nekretnina, odnosno, točno određeni dio nekretnine č. zem. [katastarska čestica]. K. O. [katastarska općina], bila njegovo vlasništvo, odnosno da bio predmnjevani vlasnik, odnosno posjednik, a što je jedan od uvjeta iz čl. 167. st. 2. ZV-a, da bi moga zahtijevati prestanak uznemiravanja. Naime, sud je poklonio vjeru iskazima svjedoka i to OČ, ŽČ, SČ, PČ i VČ, kao logičnim, životnim i danim od osoba koji su na određeni način, cijeli život upoznati s predmetnom nekretninom te nemaju nikakav razlog da budu pristrani.

27. Iz iskaza navedenih svjedoka, kojim sud poklanja vjeru a čiji se iskazi u bitnom podudaraju, razvidno je da su isti na predmetnoj nekretnini, pa i na dijelu iste, označena vještvom sudskog vještaka Rubića slovima ABCDEA, koji je predmet ovog postupka, viđali samo tuženika CČ, koji je istu koristio. Nadalje, svi suglasno iskazuju da nisu upoznati s diobom između CČ i brat SČ, da nisu na predmetnom dijelu nekretnine viđali ni brata SČ ni njegovog sina UČ. Isti iskazuju da je predmetna nekretnina "didovina" Brankovog oca K, te da nisu viđali na istoj ni RČ, kao ni tužiteljicu, KČ, niti smatraju da bi isti imali ikakva prava na istoj.

S obzirom na navedeno sud je zaključio, da tužiteljica nije vlasnik točno određenog dijela nekretnine č. zem. [katastarska čestica]., i to dijela označenog u vještvu vještaka Rubića kao ABCDEA, da nije predmnjevavani vlasnik, odnosno da nije ni kvalificirani posjednik, sukladno čl. 167. ZV-a.

Naime, svjedoci u svom iskazu ističu da nisu upoznati s diobom između tuženika i njegovog brat SČ, te ne znaju da bi taj dio (južni i sjeverni) bio vlasništvo SČ, odnosno nakon Ivanove smrti, njegovog sina UČ. Isti dapače navode da nisu nikad vidjeli pk. SČ ili njegovog sina UČ, da bi nešto radili na predmetnoj nekretnini, nego su upravo viđali tuženika, da koristi istu. Nadalje, navode da nikada nisu vidjeli ni tužitelja ni njezinog brata CČ, na predmetnoj nekretnini.

28. Iako se u kupoprodajnom ugovoru, navodi da je riječ od suvlasničkom dijelu od ½ dijela, u naravi sjeverni i južni dio, te da je predmetna nekretnina podijeljena usmenim dogovorom između CČ i prednika prodavatelja (SČ), sud ne drži predmetni ugovor, pravno relevantnim u pogledu vlasništva predmetne nekretnine, odnosno eventualne diobe. Naime, sam ĆČ u svom iskazu ističe da to što je kupio, nije ogradio ni obilježio međama, te također navodi da tuženik MČ, nije bio prisutan dok mu je UČ pokazivao granice, toga što kupuje. Dakle, životno je nelogično i kontradiktorno, da kupujete dio (realni) nekretnine a da prilikom kupnje ne kontaktirate drugog su(vlasnika), kojega poznajete, kako bi izvršili realnu diobu (geodetski), odnosno da se na određeni način „osigurate“, da bi bila istinita tvrdnja prodavatelja o usmenoj diobi, odnosno da mu nesporno pripada predmetni realni dio nekretnine. Također, je neživotno, nelogički i kontradiktorno, da nakon što kupite nekretninu, ne uđete u posjed iste, niti vas vide na istoj, a što su potvrdili gore navedeni svjedoci, kojima sud poklanja vjeru.

29. Iz navedenog postupka, razvidno je da MČ i BČ, nisu izvršili diobu, odnosno da to tužitelj nije dokazao, u pogledu premetne nekretnine, te se ne može smatrati da je tužitelj kao pravni slijednik ŠČ, vlasnik predmetnog dijela označenog u nalazu sudskog vještaka Rubića, kao ABCDEA. Naprotiv, s obzirom da nije izvršena dioba, tuženik MČ je suvlasnik predmetnog dijela nekretnine, a što je i u skladu s upisom u zemljišnoj knjizi gdje je upisan, kao suvlasnik predmetne nekretnine.

30. Nadalje, uvidom u Rješenje o nasljeđivanju, Općinskog suda u Splitu, pod posl. br O- 259/99, od 14. travnja 1999. godine, vidljivo je da su kao nasljednici iza smrti ŠČ pk. K, navedeni HČ i ĐČ. Dakle, ĐČ, nije bio isključivi nasljednik pk. ŠČ. Također, uvidom u navedeno ostavinsko rješenje, razvidno je da nije kao ostavina iza pk. SČ, navedena predmetne nekretnina, odnosno da uopće nije navedena kao ostavinska, imovina položena u K. O. [katastarska općina]. S obzirom na navedeno a , sve kada bi postojala predmetna dioba, ĐČ, kao prodavatelj nije bi pravno ovlašten za raspolaganje navedenom nekretninom, kupoprodajnim ugovorom, slijedom kojeg je ĆČ darovao istu KČ, tužitelju.

31. S obzirom da tužitelj nije dokazao da bi bio vlasnik predmetne nekretnine (realnog dijela, južnog i sjevernog, označenog u vještvu vještaka Rubića, kao ABCDEA ), sud je stava da nisu ispunjene pretpostavke određene čl. 167. st. 2. i 4. ZV-a, dakle da tužitelj nije ni vlasnik predmetne nekretnine, odnosno predmnjevani vlasnik. Nadalje, iz iskaza svjedoka kojima sud poklanja vjeru, OČ, ŽČ, JČ, PČ i VČ, sud zaključuje da tužitelj nije bio pošteni posjednik, odnosno da je znao da mu ne pripada pravo na posjed, te da nije imao u posjedu predmetnu nekretninu, kao ni ĆČ i ĐČ. Nastavno, a obzirom da je navedeno jedna od pretpostavka da bi se udovoljilo tužbenom zahtjevu te je isti odbijen, kao i zahtjev za naknadu troška, naznačen u točci II. tužbenog zahtjeva.

32. Sud nije poklonio vjeru iskazima svjedoka ZČ, majke tužiteljice, NČ, brata tužiteljice, kao ni iskazima tužiteljice i tuženika, obzirom da je riječ o osobama koji imaju interes na ishod ovog postupka, te su im iskazi kao takvi, nerelevantni i nevjerodostojni.

33. Odbijen je prijedlog tužitelja za donošenje privremene mjere jer nisu ispunjene Ovršnim zakonom predviđene pretpostavke za donošenje iste. Naime, tužitelj nije učinio vjerojatnim postojanje opasnosti da bi bez određivanja privremene mjere protivnik osiguranja – tuženik spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine odnosno da je privremena mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti.

34. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a.

35. Tuženiku je sukladno važećoj odvjetničkoj Tarifi, VPS i popisanom trošku, trebalo obistiniti trošak, sastava tužbe 100 bodova, zastupanje na ročištima od 13. veljače. 2023. god., 12. listopada 2023.god., 22. studenoga 2023.god., 21. veljače 2024. god., 15. siječnja 2025. god., ukupno 600,00 bodova. Utvrđenom broj bodova pomnožen sa vrijednošću boda od 2,00 EUR, daje iznos od 1.200,00 eura.

Imajući u vidu sve naprijed iznijeto, valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Sinju, 27. veljače 2025. godine

S U D A C :

Bože Šitum

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ovog rješenja stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa rješenja. Žalba se podnosi u tri primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DN-a:

1. Odvjetnik Marko Balić, Sinj,

2. Odvjetnik Zoran Vujanović, Sinj