Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

Rijeka

Poslovni broj: K-375/2020-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu Grgi Komadini kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Jelene Crnčan kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv 1. okrivljenika EV i 2. okrivljenika SV zbog kaznenog djela iz čl. 118. st. 1. Kaznenog zakona (Narodne novine br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 - dalje: KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci broj K-DO-267/19-XXII od 18. rujna 2019., nakon održane javne rasprave 27. veljače 2025. godine zaključene u prisutnosti zamjenice Općinske državne odvjetnice u Rijeci, Margarete Inan, 1. okrivljenika EV, 2. okrivljenika SV, oštećenika FV te punomoćnika oštećenika, odvjetnika Bojana Adžića, dana 3. ožujka 2025. godine javno je objavio i

p r e s u d i o  j e

I. 1. okrivljenik EV zvan E, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođen **.**.1981. u [adresa], sin S i DV rođ. DV, državljanina RH, s prebivalištem u [adresa], trgovac, zaposlen, s mjesečnim primanjima oko 750,00 eura, neoženjen, bez djece, sa završenom srednjom školom, bez vrijednije imovine, neosuđivan, na slobodi,

2. okrivljenik SV, OIB [osobni identifikacijski broj], rođen **.**.1984. u [adresa], sin F i ĐV, rođ. D, državljanin RH, s prebivalištem u [adresa], pomoćni radnik, nezaposlen, bez primanja, bez vrijednije imovine, neoženjen, bez djece, pismen, sa završenom osnovnom školom, neosuđivan, na slobodi,

k r i v i  s u

što su

dana 29. siječnja 2019., oko 14:30 sati u Rijeci, u ugostiteljskom objektu „Morčić“, zajedno i dogovorno u cilju da teško tjelesno povrede FV fizički nasrnuli na istoga na način da ga je 2. okrivljenik SV udarao šakama u glavu, da bi nakon međusobnog naguravanja 2. okrivljenik SV zajedno sa FV pao na pod, a kada se FV uspio pridići na koljena, fizičkom sukobu se pridružio 1. okrivljenik EV zadajući FV udarac nogom u glavu, nakon čega su ga zajedno udarali nogama po cijelom tijelu za koje vrijeme je FV bio na podu, uslijed čega je imenovani zadobio više ozljeda od kojih je prijelom nosne kosti i donje čeljusti teška tjelesna ozljeda,

dakle, drugoga teško tjelesno ozlijedili,

čime su 1. okrivljenik EV i 2. okrivljenik SV počinili kazneno djelo protiv života i tijela - teške tjelesne ozljede - opisano i kažnjivo po članku 118. stavku 1. KZ/11,

pa se 1. okrivljenik EV temeljem članka 118. stavak 1. KZ/11

o s u đ u j e

na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci,

a 2. okrivljenik SV temeljem članka 118. stavak 1. KZ/11

o s u đ u j e

na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci.

II. Na temelju članka 56. stavka 1., 2. i 3. KZ/11 1. okrivljeniku EV se izriče

u v j e t n a  o s u d a

tako da se izrečena kazna zatvora od 6 (šest) mjeseci neće izvršiti ukoliko isti u roku od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

III. Na temelju članka 56. stavka 1., 2. i 3. KZ/11 2. okrivljeniku SV se izriče

u v j e t n a  o s u d a

tako da se izrečena kazna zatvora od 6 (šest) mjeseci neće izvršiti ukoliko isti u roku od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

IV. Na temelju članka 54. KZ/11 1. okrivljeniku EV se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme uhićenja 29. i 30. siječnja 2019. godine.

V. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08 (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/11 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13,145/13,152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 – dalje: ZKP/08) nalaže se 1. okrivljeniku EV podmiriti trošak kaznenog postupka koji se odnosi na paušalnu svotu iz članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08 u iznosu od 150,00 eura (sto pedeset eura) u roku od 15 dana.

VI. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08 (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/11 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13,145/13,152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 – dalje: ZKP/08) nalaže se 2. okrivljeniku SV podmiriti trošak kaznenog postupka koji se odnosi na paušalnu svotu iz članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08 u iznosu od 100,00 eura (sto eura) u roku od 15 dana.

VII. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08 (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/11 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13,145/13,152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 – dalje: ZKP/08) nalaže se 1. okrivljeniku EV i 2. okrivljeniku SV da, svaki u ½ (jednoj polovici) dijela, podmire trošak postupka oštećeniku FV za nagradu i nužne izdatke opunomoćenika iz članka 145. stavak 2. točka 8. ZKP/08 u iznosu koji će biti određen posebnim rješenjem sukladno članku 148. stavak 4. ZKP/08.

Obrazloženje

1. Optužnicom Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci broj: K-DO-267/19-XII od 18. rujna 2019. godine teretili su se okrivljenici EV i SV za počinjenje kaznenog djela činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude.

2. Pozvani da se očituju o optužbi na raspravi 22. siječnja 2025. godine oba okrivljenika su iskazali da se ne smatraju krivima u odnosu na djelo koje im se stavlja na teret.

3. S obzirom na takvo očitovanje oba okrivljenika o krivnji sud je tijekom postupka izveo slijedeće dokaze: pročitano je uvjerenje o kvalifikacije ozljede za FV na listu 33 spisa, zapisnik o očevidu na listu 34-35 spisa te je ispitan kao svjedok oštećenik FV (list 162 spisa), pročitani su izvatci iz kaznene evidencije za oba okrivljenika, a potom su isti na kraju dokaznog postupka pozvani da iznesu obranu. 1. okrivljenik EV je iznio svoju obranu i ispitan je na kraju postupka dok se 2. okrivljenik SV branio šutnjom i nije želio odgovarati na pitanja. Nakon iznošenja obrane, reproducirana je snimka prvog ispitivanja okrivljenika kod državnog odvjetnika uz čitanje pripadajućeg zapisnika na listu 74-77 spisa, snimka ispitivanja 1. okrivljenika EV u policiji i pročitan pripadajući zapisnik na listu 18-26 spisa te snimka prvog ispitivanja 2. okrivljenika SV uz pripadajući zapisnik na listu 59-62 spisa.

4. Iznoseći svoju obranu na raspravi 27. veljače 2025. godine 1. okrivljenik EV u bitnome je naveo da su tog dana on i 2. okrivljeni SV došli iz grada u kafić „Morčić“. Tamo da je bio oštećenik FV i još dvoje-troje ljudi. FV da je bio sam. Okrivljenici da su naručili piće i 1. okrivljenik EV da je rekao konobarici da mu to zapiše nakon čega da je FV započeo nešto prebacivati. Nakon toga da mu je FV rekao da je "srbin" i "četnik". To isto da je čuo i SV. Nakon toga SV da je prišao FV i rekao mu: "nije vam uredu da tako vrijeđate čovjeka." Nakon toga da je počelo naguravanje između njih dvoje i da su se držali za jakne, FV da je bacio SV na pod, sjeo na njega i počeo ga šakama udarati po glavi. Ljudi koji su bili na terasi da su vikali "stani, ubit ćeš ga", a nakon toga kako on nije prestajao, SV da je bio u šljivama, a on da se zaletio prema FV vičući mu: "stani, stani" i kako je išao prema njemu da ga je odgurnuo i da su pali zajedno na pod. Tu da je bilo udaraca i on da je isto bio izudaran. Nakon toga kada su se pridigli FV da je otišao na kraj kafića, a on i SV da su otišli prema izlazu, a FV da je bacio pepeljaru u njegovom smjeru, odnosno nije siguran da li je bila pepeljara ili čaša čija se krhotina odbila i krhotine da su mu završile u oku. Nakon par dana oko da mu se upalilo pa da je bio na hitnoj da mu to izvade. Nakon samog događaja on i SV da su otišli u piceriju nakon čega da im je čovjek u piceriji rekao da se odu umiti u wc, kakvi da su bili od udaraca i ogrebotina. Nakon toga da se vratio nazad u Morčić da vrati mobitel koji da je zabunom uzeo od oštećenika gdje je već bila policija. Policija da ga je odvela, on da je tražio da ga puste da se umije i opere lice, no oni da su ga zadržali do triježnjenja i drugi dan da su ga ispitali.

Na kraju obrane je još iskazao da osobno želi reći oštećeniku da mu je žao što se to dogodilo i da nema ništa protiv njega.

Na posebno pitanje punomoćnika oštećenika odgovorio je da toga dana nije imao novaca da plati račun te da nije pitao FV da plati račun. Vjerojatno da ga je udario nogom u glavu kada su bili na podu, ali ne ovako kako mu se stavlja na teret, da je bilo obostranih udaraca kada su bili na podu. Na daljnji upit punomoćnika oštećenika odgovorio je da je ranije prilikom ispitivanja priznao učin kaznenog djela jer da je smatrao da se radi djelu sudjelovanja u tučnjavi.

Prilikom prvog ispitivanja u policiji sukladno čl. 208.a ZKP/08 1. okrivljenik EV je u bitnome iskazao da se FV sukobio sa SV, a on da ga je išao odgurnuti od SV jer da ga je FV nadvladao te da su se tako našli na podu. Iskazao je i da mu nije bilo poznato zbog čega je izbio sukob između FV i SV. Nakon događaja da su se on i SV razišli.. Prilikom ovog ispitivanja 1. okrivljenik EV je za 2. okrivljenika SV naveo je da su samo poznanici, ali da se ne može sjetiti kako se zove. Pored toga, iskazao je da se za tuču smatra krivim i da će odgovarati za to.

Prilikom prvog ispitivanja kod državnog odvjetnika iskazao je u bitnome da ga je FV vrijeđao te da je izbila tučnjava između SV i FV. FV da je SV nadvladao i bacio na pod i počeo tući. On da je potrčao da ga zaustavi, ali da se ne sjeća da li ga je udario. Onda da je FV i njega bacio na pod. Također je iskazao da ne zna zašto ga je FV vrijeđao. Navodi da je i FV njega udario, a potom ne poriče da je i on FV udario to kada su bili na podu, ali ne može reći da li rukom ili nogom.

Nakon što je ispitan oštećenik, 1. okrivljenik EV je još u vidu primjedbe naveo da je on u kafiću Morčić gost više od 20 godina te da je dobar sa konobaricom, gazdom i da je mogao upisati dug u bilježnicu te da se nikad nije tamo s nikim posvađao. Također da on zbog loma jednog kralješka i dva napuknuta i loma palčane kosti koju su bili oko godinu i pol prije toga ne bi mogao podignuti nogu dovoljno da oštećeniku zada udarac u glavu.

5. Okrivljenik SV pozvan da iznese svoju obranu na raspravi naveo je da se želi braniti šutnjom i da ne želi odgovarati na pitanja. Na jednak način se branio prilikom prvog ispitivanja kod državnog odvjetnika.

6. Iz obrane 1. okrivljenika EV proizlazi da u postupku nije sporno vrijeme i mjesto događaja, pa čak i da su okrivljenici udarali oštećenika s time da 1. okrivljenik spori da bi se radilo o napadu na oštećeniku, već se brani da bi se radilo o međusobnoj tučnjavi gdje su svi jedni drugima zadavali udarce. Također spori da bi zadao udarac nogom u glavu oštećeniku kako je opisano u optužnici, gdje navodi da bi se udarac nogom možda dogodio dok su obojica bili na podu, kao i da on zbog zdravstvenih razloga ne može podignuti nogu tako da bi oštećenika mogao udariti. Iz obrane 2. okrivljenika, s obzirom da se brani šutnjom, valja uzeti da osporava cijeli događaj. Na raspravi 27. siječnja 2025. okrivljenici nisu više, po pročitanom uvjerenju za ozljede oštećenika, osporavali kvalifikaciju njegovih ozljeda.

7. Sud je utvrdio da je obrana 1. okrivljenika EV i 2. okrivljenika SV, koji s obzirom da se brani šutnjom u cijelosti poriče učin djela, obeskrijepljena dokazima koji su u postupku izvedeni, a koje je sud cijenio kako svaki pojedinačno tako i u njihovoj ukupnosti.

8. Ispitan na raspravi oštećenik FV je iskazao da je bio u kafiću „Morčić“, EV i SV da su došli na piće i da nisu imali novaca za platiti račun, konobarica da im je rekla da plate, a EV da je rekao da zapiše dug u teku. Oni da su se tu malo natezali, ona da je rekla da neće pisati, EV da je rekao da piše i onda da je došao SV i rekao "ovaj stari će platit" misleći pri tome na oštećenika. On da je rekao da neće platiti, da je počelo prepucavanje i onda da ga je SV udario šakom u glavu. Pogodio ga je između oka i nosa, a onda da ga je zgrabio za jaknu te da su se nagurivali dok nisu završili na podu. On da se uspio isčupati i taman kad je kleknuo da se digne sa poda da ga je EV udario nogom u lice punim stopalom. On da je pao na pod nazad, a SV da se digao i onda da su ga obojica okrivljenika počela cipelariti. Onda da ga je SV ulovio za vrat da će ga gušiti, a oštećenik da ga je uspio uloviti nekako za kosu da ga pusti, onda da je konobarica počela vikati da ga pusti, da će ga ugušiti. Kada ga je pustio da su ga nastavili cipelariti. U kafiću da je bila sama konobarica, a prije toga da je bio jedan njegov kolega koji im je rekao da ga puste, ali on da je otišao za vrijeme tuče. Tukli su ga dok im nije dosadilo. On da je bio po podu cijelo vrijeme dok nisu došli do vrata i onda da su okrivljenici pobjegli.

Prilikom ispitivanja u državnom odvjetništvu oštećenik je iskazivao u bitnome da je SV došao do njega i rekao mu da šta se pravi blesav jer da im je obećao da će im platiti piće. Oštećenik da mu je rekao da to nije istina, i kako su se počeli prepirati, SV da ga je u jednom trenutku udario sa šakom u glavu u predjelu nosa. On da se zanio od udarca, a SV da ga je nastavio udarati šakama po glavi. Tako da mu je zadao dva do tri udarca, a oštećenik da se branio na način da ga je odgurivao. Tada da ga je SV zgrabio rukama za kaput, naguravali su se, ne zna da li je on njemu zadao udarac te da su tada zajedno pali na pod. Taman da se uspio pridići te da je klečao na koljenima kada se u tuču upleo EV na način da ga je udario nogom u glavu, imao je tenisice na nogama te da mu je zadao udarac u predjelu lica, nosa. Od udaraca da mu je počela teći krv iz arkade, iz nosa te iz uške. Od toga udarca nogom on da je opet završio na podu cijelim tijelom. Nakon toga EV da ga je udario nogom u lijevu stranu rebara. Za to vrijeme da se sa poda ustao SV te da su ga zajedno "cipelarili" po rebrima, po glavi, gdje su stigli. Od strane liječnika da je utvrđeno da je zadobio prijelom nosne kosti i donje čeljusti, prijelom devetog desnog rebra, rane razderotine na licu. Nije mogao odrediti uslijed čijeg udarca mu je nastao prijelom nosne kosti i donje čeljusti.

Na pitanje punomoćnika oštećenika dodatno je iskazao da kao posljedice događaja najviše ima psihičke tegobe, nesanice, da uzima tablete za spavanje te da teže diše na nos.

Na upit 1. okrivljenika EV oštećenik je odgovorio da mu se prilikom prepucavanja nije obratio riječima da je "srbin" i "četnik", da mu se SV nije obratio i rekao da nije uredu da vrijeđa EV, da nije pretukao SV dok je bio na podu te da nije nakon što se ustao bacio pepeljaru prema 1. okrivljeniku EV.

9. U odnosu na iskaz oštećenika 1. okrivljenik EV je imao primjedbu koja je prikazana kao dio obrane okrivljenika pod t. 4. obrazloženja.

10. Iz uvjerenja Zavoda za sudsku medicinu i kriminalistiku KLASA: 510-01/19- 01/45, URBROJ: 2170-24-09-9-19-3-KD od 27. veljače 2019. proizlazi da je je FV pretrpio ozljede: rane razderotine na licu te prijelom IX desnog rebra koje su laka tjelesna ozljeda te prijelom nosne kosti i donje čeljusti koje su teška tjelesna ozljeda. Uvjerenje je izdano temeljem predočene medicinske dokumentacije. Na navedeno stranke nisu imale primjedbi, s time da su okrivljenici iskazali da ne osporavaju kvalifikaciju ozljeda oštećenika te da nije potrebno vještačiti težinu ozljede.

11. Iz zapisnika o očevidu PU Primorsko-goranske broj: 511-09-10-24/3- K/50/19 HM/BS od 29. siječnja 2019. proizlazi da je očevid izvršen u ugostiteljskom objektu „Morčić“ [adresa], a povodom tuče između dvije muške osobe i FV. Iz navedenoga u bitnome proizlazi da je nađeno više tragova crvene boje nalik na krv (trag br. 1., 2. i 4.) te kapa šilterica Marke Adidas (trag br. 3.). Zatečeno je također u prostoru više krhotina više razbijenih pivskih boca, boca vina, boce od „Karlovačkog piva“ te zelene boce „Jamnice“.

12. Iz uvida u podatke iz kaznenopravne evidencije slijedi da su okrivljenici ranije neosuđivane osobe.

13. Analizom svih gore izvedenih dokaza sud je nedvojbeno utvrdio da su 1. okrivljenik EV te 2. okrivljenik SV počinili kazneno djelo teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavak 1. KZ/11.

14. Obrana 1. okrivljenika EV je obeskrijepljena iskazom oštećenika koji je u dva navrata, jednom kod državnog odvjetnika, a drugi put na raspravi pred sudom, dosljedno i okolnosno iskazivao o samome događaju, s time da je prilikom iskazivanja kod državnog odvjetništva, iskazivao na jednak načina kao i kod suda samo detaljnije, a što je s obzirom na protek vremena od događaja i vrijeme davanja iskaza i logično. Sud je prihvatio istinitim iskaz oštećenika da je između njega i 2. okrivljenika SV započela prepirka vezano za to tko će platiti račun za piće kojeg su okrivljenici naručili i popili u ugostiteljskom objektu „Morčić“ gdje su se svi dionici događaja zatekli. Naime, i sam 1. okrivljenik EV je potvrdio da toga dana njih dvojica nisu imali novaca da plate račun kao i da je dug inače zapisivao u bilježnicu. Nadalje u odnosu na sam početak prepirke, 1. okrivljenik EV je u dva navrata iskazivao da ne zna zbog čega bi bilo došlo do prepirke između oštećenika i 2. okrivljenika SV (kako prilikom ispitivanja na policiji tako prilikom ispitivanja kod državnog odvjetnika) dok bi tek na raspravi u svojoj obrani počeo iskazivati da bi oštećenik FV njega počeo vrijeđati da je „ Đ i četnik“, a da ga je 2. okrivljenik SV samo htio upozoriti da tako ne vrijeđa. Ovaj dio iskaza okrivljenika sud nalazi neuvjerljivim zbog ovih izmjena, odnosno da se tek prilikom trećeg iznošenja obrane okrivljenik sjeti uzroka prepirke, i pokušajem prebacivanja odgovornosti za događaj na oštećenika, ali sve i da je bilo tako to ne opravdava ono što je nakon toga uslijedilo. Nadalje, sud prihvaća iskaz oštećenika kako ga je dao o tome da je primio udarac šakom u glavu od strane 2. okrivljenika SV, a potom kada su obojica zajedno pali na pod da ga je 1. okrivljenik EV udario nogom u glavu dok se nastojao pridići, a nakon toga da su ga obojica okrivljenika nastavili „cipelariti“ dok se on nalazio na podu. Sve pretrpljene ozljede oštećenika to i potvrđuju, a posebno prijelom IX desnog rebra te prijelom nosne kosti i donje čeljusti s time da se oštećenik nije mogao odrediti prema tome da li bi teške tjelesne ozljede u vidu prijeloma nosne kosti i donje čeljusti nastale kao posljedica udarca šakom u glavu od strane 2. okrivljenika SV ili udarca nogom u glavu od strane 1. okrivljenika EV. Naime, prema mišljenju suda i jedan i drugi udarac su podobni da prouzroče ovakve ozljede kod oštećenika, a kako je činjeničnim opisom okrivljenicima stavljeno na teret da su zajedničkim djelovanjem (tj. udaranjem) prouzročili ove ozljede oštećeniku, dakle nije bilo potrebno utvrditi tko je od okrivljenika točno prouzročio koju ozljedu, sud nije smatrao potrebnim utvrđivati samu dinamiku i mehanizam nastanka ozljeda, posebno s obzirom da stranke nisu imale ni dokaznih prijedloga u tome smislu. U odnosu na obranu 1. okrivljenika da je oštećenik bio zapravo taj koji je prvi napao i da su se svi međusobno tukli, sud primjećuje da je ipak oštećenik taj koji je pretučen dok u odnosu na okrivljenike ne postoji nikakvih dokaza da bi pretrpjeli bilo kakvih ozljeda vezano za tučnjavu. Štoviše, oštećenik je taj koji je ostao sačekati policiju koju je konobarica pozvala, a okrivljenici su ti koji su se udaljili odnosno kako navodi oštećenik, pobjegli, kada je konobarica nazvala policiju. Osim toga, iz snimke ispitivanja okrivljenika EV na policiji ne proizlazi da bi na istome bilo vidljivo bilo kakvih ozljeda, a nema niti nikakvih dokaza da bi, kako je 1. okrivljenik EV u svojoj obrani iskazao, 2. okrivljenik SV već u ugostiteljskom objektu od udaraca oštećenika bio sav u šljivama. Logički bi bilo da su tada obojica okrivljenika ostala sačekati policiju, ukoliko su oni bili ti koji su bili napadnuti, a osim toga prilikom prvog ispitivanja 1. okrivljenika EV njegovo nastojanje da prikrije identitet 2. okrivljenika SV navodeći da ne zna kako se isti zove, iako su skupa došli do ugostiteljskog objekta i skupa pili piće, a nakon događaja su se zajedno udaljili iz objekta, naime da mu ne zna niti ime, ukazuje po mišljenju suda na pokušaj 1. okrivljenika EV da otkloni kaznenu odgovornost od 2. okrivljenika SV, što se sve ukazuje nelogičnim kada bi njih dvojica bili ti koji su bili napadnuti i pretrpjeli udarce, a posljedično tome pretrpjeli i ozljede. Sud uostalom na kraju primjećuje da obranu 1. okrivljenika EV ne potvrđuje niti 2. okrivljenik SV koji se odlučio braniti šutnjom.

15. S obzirom na sve navedeno sud drži dokazanim da su okrivljenici počinili kazneno djelo kako im je stavljeno na teret dakle da su zajedno napali oštećenika FV, nanijevši mu teške tjelesne ozljede, s time da su, s obzirom na način upućivanja udaraca, postupali s namjerom da oštećeniku nanesu teške tjelesne ozljede, jer su opisani odnosno zadani udarci u glavu oštećeniku upravo takvi. Naime, svaka poslovno sposobna osoba odrasla osoba zna da se upućivanjem izravnih udaraca nekome u glavu, s obzirom na osjetljivost glave kao organa, može prouzročiti teška tjelesna ozljeda, a kako se nakon upućivanja takvih udaraca, okrivljenici, vidjevši da je oštećeniku potekla i krv iz više mjesta na glavi (a o više tragova krvi govori i zapisnik o očevidu), nisu zaustavili, već su ga nastavili udarati dok se on nalazio na podu, zaključak je suda da je njihova namjera za nanošenjem teške tjelesne ozljede bila izravna.

16. Određujući vrstu i visinu kaznene sankcije, sud je obojici okrivljenika olakotnima cijenio prijašnju neosuđivanost, socijalne i materijalne prilike te ispriku koju je 1. okrivljenik EV uputio oštećeniku, a potom i žaljenje koje su obojica okrivljenika izrazili u završnoj riječi. Otegotnim je sud našao posljedice koje oštećenik trpi uslijed prouzročenih mu ozljeda. S obzirom na navedeno sud smatra da je uvjetna kazna zatvora u trajanju od dvije godine primijenjena na izrečenu kaznu zatvora od šest mjeseci svakome od okrivljenika primjerena kako osobnosti samih okrivljenika tako i svim okolnostima počinjenja djela te da će njima biti ispunjena kako generalna tako i specijalna svrha kažnjavanja, tj. da će utjecati na okrivljenike da ne čine nova kaznena djela, ali i na ostale građane da ne čine kaznena djela, odnosno da će utjecati na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja. Okrivljenici su zbog uvjetne osude svjesni da će ih se, u slučaju ponavljanja kaznenog djela uputiti na izdržavanje kazne zatvora, ali se ipak izbjegava da se kao do sada neosuđivane osobe boravkom u zatvorskom okruženju izlože i onoj negativnoj strani boravka u kaznionici kojoj bi mogli biti izloženi u društvu drugih osuđenih osoba. U konačnici na samim okrivljenicima je tako odluka da li će prihvatiti priliku za korekciju ponašanja kakvu im je dao sud ili se i sami vide u zatvorskom okruženju u kojem će završiti budu li i dalje vršili kaznena djela.

17. Na temelju članka 54. KZ/11 1. okrivljeniku EV je u izrečenu kaznu zatvora uračunato oduzimanje slobode koje se odnosi na uhićenje kako proizlazi iz izvješća o uhićenju i dovođenju u pritvorsku policijsku jedinicu na listu 2-4 spisa.

18. S obzirom da oštećenik nije postavio imovinskopravni zahtjev, nije bilo osnova za odlučivanje o istome.

19. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08, s obzirom da je okrivljenik proglašen krivim sud je odlučio da je isti dužan podmiriti trošak kaznenog postupka te je odredio plaćanje paušalne svote iz čl. 145. st. 2. t. 6. ZKP/08 u iznosu od 150,00 eura (sto pedest eura) 1. okrivljeniku EV, a 2. okrivljeniku SV od 100,00 eura s obzirom da je nezaposlen, imajući u vidu duljinu trajanja i složenost postupka te imovinske prilike okrivljenika. Na plaćanje nagrade i nužnih troškova opunomoćenika oštećenika FV sukladno čl. 145. st. 2. t. 8. ZKP/08 obvezao ih je na plaćanje jednakih dijelova, dakle ½ troška svaki, a o visini kojeg troška će sud odlučiti posebnim rješenjem kada ti podaci budu poznatu sukladno čl. 148. st. 4. ZKP/08.

20. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Rijeci, 3. ožujka 2025.

Sudac

Grga Komadina

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude žalba se može podnijeti u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi u 3 (tri) istovjetna primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje drugostupanjski sud.

DNA:

- ODO u Rijeci

- 1. okrivljeniku EV

- 2. okrivljeniku SV

- pun. ošt. FV, odvj. Bojanu Adžiću iz OD Vukić i partneri